Geneza ustastva Krajinaforce Glas Krajisnika u Egzilu

Kratka geneza ustastva

Stranice Krajinaforce foruma su bile i jos su uvijek mjesto na kojem se iznose stravicne istine o ustaskim zlocinima, ali bi bilo korisno narocito za nase mladje posjetioce da se upoznaju sa kratkom istorijom nastanka toga monstruoznog pokreta.
Sa pravom se moze reci da je rodonacelnik ustastva, kakvog ga mi danas poznajemo, hrvatski "otac domovine" Ante Starcevic. Taj licki polu-Srbin rodjen u Zitniku kod Gospica vec kao student teologije i filozofije artikulise svoje politicke stavove koji ce biti nesto novo na tadasnjoj politickoj sceni Hrvatske. Vec je madjarska revolucija 1848/49.g. pokazala da se konzervativna Habsburska monarhija sa izrazenom germanskom dominacijom nad ostalim narodima nalazi u dubokoj krizi. Ta je kriza dosegla svoju kulminaciju nakon poraza u ratovima sa Pruskom i talijanskim ujediniteljima, pa je becki dvor bio prisiljen na ustupke Madjarima sto je rezultiralo nagodbom o preuredjenju austrijskog carstva u dvojnu Austro-Ugarsku monarhiju1867.g. U takvoj situaciji davanja ustupaka Madjarskoj sklopljena je i Hrvatsko-Ugarska nagodba 1868.g. sto je za posljedicu imalo duboke podjele na hrvatskoj politickoj sceni. Sve je to pogodovalo jacanju utjecaja Hrvatske Stranke Prava koju je sa svojim prijateljem Eugenom Kvaternikom 1861.g. osnovao Ante Starcevic. Starcevicev politicki program zasniva se na velikohrvatskom nacionalizmu, ali je za znacajan broj intelektualaca i obicnog naroda bio privlacan zbog svoje ideje o hrvatskom historijskom pravu na samostalnu drzavu van okvira Habsburskog carstva. Ostavljajuci po strani njegovu protuaustrijsku orijentaciju, zbog koje ce biti i hapsen, za nas je mnogo vazniji Starcevicev stav prema Srbima. Nigdje do tada se nije pojavio takav sovinisticki, antisrpski pamflet kakavo su bila Starceviceva (ne)djela "Pasmina Slavoserbska" i "Ime Serb". Iako mu je majka bila Srpkinja, "otac hrvatske domovine" sav kipti od mrznje prema narodu svoje majke zapadajuci ponekad u deliricna razmisljanja tipicna za mentalnog bolesnika sto je u stvari i bio. Pored izrazitog antisrpskog stava Starcevic je i rodonacelnik ideje o Velikoj Hrvatskoj sa granicom na Drini, te bosanskim muslimanima kao "cvijecu hrvatskog naroda".

1871.g. Eugen Kvaternik suosnivac stranke odlucuje se na samoubilacku avanturu i u okolini Rakovice pokusava dignuti ustanak protiv Austrije, ali se tragikomedija zvana Rakovicka Buna zavrsava Kvaternikovom likvidacijom. Sam Starcevic uplasen za sebe proglasava Kvaternikov poduhvat akcijom psihicki poremecenog covjeka s kojom on nije imao nikakve veze. Uplasen i sve bolesniji on nema vise sposobnosti da se bavi politikom, pa nasljednici u stranci zapocinju borbu za njegovo naslijedje. Dok Starcevic sve vise boravi po beckim ludnicama, borba zavadjenih frakcija se sve vise zaostrava da bi konacno vodja desne frakcije madjarski Zidov Josua (Josip) Frank uz saglasnost tesko bolesnog Starcevica osnovao Cistu Stranku Prava i po Starcevicevoj smrti 1898.g. postao njegov nasljednik. Taj madjarski Zidov doseljen u Zagreb izazivao je zgrazanje u Saboru svojim neartikulisanim antisrpskim ispadima. Iako Zidov koji se "gadjao" padezima i rodovima , Frank je postao predvodnik i idol hrvatskih sovinista, ali i orudje u rukama beckog dvora. Svo Starcevicevo antiaustrijanstvo se izgubilo i ustupilo mjesto jos jacem frankovom antisrpstvu. Becki dvor, ali i katolicki kler u Hrvatskoj su zadovoljno trljali ruke jer je njihove prozelitske teznje usmjerene prema Srbima u politicki program i praksu pretocio jedan od sinova Izrailjovih. Jos prije Frankove smrti u stranci sve veci utjecaj dobija pravnik Ante Pavelic. Paveliceva porodica vodi porijeklo iz sela Krivi Put u sjeverozapadnoj Lici odakle se preselila u Hercegovinu gdje se Ante i rodio. Skolovan u poznatom rasadniku ustaskih zlocinaca franjevackoj gimnaziji na Sirokom Brijegu Pavelic je vrlo rano prigrabio ideje Starcevica i Franka, a po dolasku u Zagreb postaje clan CSP. Slom Austro-Ugarske i nastanak Kraljevine SHS za frankovce su predstavljali najvecu nesrecu nasavsi se ubrzo na istoj strani sa Hrvatskom Seljackom Strankom Stjepana Radica. Nakon godina politicke nestabilnosti, svadja, meteza i konfuzije u Narodnoj Skupstini je 1928.g. radikalski poslanik Punisa Racic izvrsio atentat na vodje HSS. Racic, stari crnorukac iz Crne Gore nekoliko je puta upozorio Radice da prestanu vrijedjati srpski narod, ali je kap prelila casu kada je Stjepan Radic upitao koliko kosta srpska krv prolivena na Ceru i Kajmakcalanu kako bi je Hrvati otkupili.

Nakon Radiceva ubojstva Pavelic osniva organizaciju Hrvatski domobran i proglasava pocetak ustanka da bi 7.1.1929.g. Osnovao Hrvatsku Revolucionarnu Organizaciju "Ustasa" koja je odmah zapocela sa teroristickim akcijama. Nakon ubojstva novinara i urednika "Jugostampe" Tonija Slegla Pavelic i njegovi istomisljenici su bili prisiljeni na bijeg iz zemlje, a utociste im je pruzila Madjarska koja je kao jedan od gubitnika u I. sv. ratu trazila nacina da se Jugoslavija unisti. Pripreme i vjezbe za teroristicke akcije ustase su izvodile na poligonu Janka Pusta, ali im je kraljevska tajna policija vec bila na tragu. U to vrijeme dolazi i do prvog krvavog obracuna za prevlast, pa je J.Percic Pavelicev konkurent brutalno likvidiran. Prilikom posjete kralja Aleksandra Zagrebu ustase su organizovale atentat na njega, ali se izvrsilac prepao i odustao dok je drugu grupu uhvatila policija. Prilikom ispitivanja atentator je izjavio da je odustao od svoje nakane kada je vido kako narod odusevljeno klice kralju. Ta laz je za tastog Aleksandra bila dovoljan dokaz da ga Hrvati vole, pa je nesudjenog atentatora pomilovao i pustio na slobodu. Suoceni sa dokazima da su pomagali i pruzili utociste ustasama Madjari su ih bili prisiljeni protjerati, ali su Pavelic i drustvo odmah nasli novog pokrovitelja u liku Benita Musolinija. Pripreme za teroristicke akcije su se nastavile na Liparima uz nesebicnu talijansku pomoc koji su uz pomoc ustasa nastojali srusiti Jugoslaviju i zaposjesti dalmatinsku obalu. Vec 1932.g. jedna skupina ustasa se iz Zadra koji je tada bio u sastavu Italije prebacila u Velebit i izvrsila napad na zandarmerijsku stanicu u selu Brusane. Ustase su se nadale da ce njihova akcija izazvati masovni ustanak, ali osim malo stete na vratima i zidu zandarmerijske stanice nista se znacajnije nije desilo i teroristi su se vrattili u Zadar. U potragu za njima u Liku su stigli odred vojske i cetnici Koste Pecanca, pa je glavni organizator akcije gospicki advokat Andrija Artukovic morao pobjeci. Pretres i istraga su rezultirali razbijanjem ustaske mreze i hapsenjem nekih ustasa od kojih je najpoznatiji bio ustaski ideolog i buduci ministar Mile Budak. Medjutim, ustasama se vec ubrzo pruzila prilika za novu akciju. Prilikom posjete Francuskoj u Marseju je 1934.g. ubijen kralj Aleksandar. Atentat je izvrsio pripadnik VMRO Vlado Cernozemski, ali su iza svega stajale ustase.

Nakon ubojstva kralja Aleksandra glavnu rijec u zemlji vodio je njegov brat od strica namjesnik knez Pavle. Iako skolovan u Engleskoj, Pavle je vodio politiku priblizavanja Njemackoj i Italiji sto je narocito bilo izrazeno u vrijeme dok je predsjednik vlade bio Milan Stojdinovic. U takvoj sitauciji poboljsanih odnosa sa Italijom Musolini je ucinio ustupak Stojadinovicu i pohapsio ustase, ali ih nije isporucio Francuskoj i Jugoslaviji. Iako je Stojadinovic na vanjskopolitickom planu vodio politiku koju je knez Pavle odobravao on nije bio spreman na davanje ustupaka Hrvatima. Zbog toga je Stojadinovica 1938.g. zamijenio Dragisa Cvetkovic puko orudje u rukama kneza Pavla. To je odmah rezultiralo sporazumom sa vodjom Hrvatske Seljacke Stranke Vladkom Macekom i nastajanjem Banovine Hrvatske 1939.g. Ne samo da su time Hrvati dobili najsiru mogucu autonomiju vec su beogradski trgovci u svom bezumlju amnestirali i iz zatvora pustili sve zatocene ustase. Sve pripreme za stvaranje NDH i dolazak Pavelica uspjesno je obavio Macek i njegov HSS. Vec od 1939.g. u Hrvatskoj djeluje Hrvatska seljacka zastita kao partijska vojska HSS koja ce odigrati kljucnu ulogu u aprilskom slomu Kraljevine Jugoslavije, razoruzavanju kraljevske vojske i nastanku NDH 10.4.1941.g. Pavelic i njegova dva autobusa ustasa dosli su na gotovo i krvavi pir je mogao poceti.

Napisao: Crni Vrh