Samoubojstvo Milana Babića je na Krajinaforceu  naravno, popraćeno oduševljenjem, jer je stomatolg koji je umišljao da je veliki državnik male paradržavice, zbog pokajanja i traženja oprosta od "braće Hrvata", kao i svjedočenja protiv ostalih srpskih zločinaca na haaškom sudu, naročito omražen među internet-velikosrbima.

Prema njihovom mišljenju, Babićevo samoubojstvo je "priča za malu decu", jer smatraju da je tako važan svjedok na ovaj način maskiran kako bi ga se zaštitilo lažnim identitetom.

"Ne znam kako ovakvom izdajniku i poslije smrti oprostiti. Mada osobno opće ne vjerujem da je skot umro nego ga samo smaknuli sa pozornice. Ionako što je nalagao već je potpisao i sve je već uvršteno u dokazni materijal" - nema nikave dvojbe jedan od diskutanata.

"Majku da mu ja jebem izdajničko smeće izdo vlastiti narod gorjet će u paklu. Ne našla mu duša mira." - sasuo je u jednom dahu "spec91".

"Neka je smrad otišao", "šteta što nije i prije otkopitao", zaključci su koji bi se mogli uzeti kao tipični kad je stav krajišnika o Babićevom samoubojstvu u pitanju.

Onima koji su se usudili reći o "mrtvima sve najbolje", Čika Velja poručuje "A što o mrtvima sve najbolje da se ne bojite da će se đubre povampiriti".

"Onaj ´ko svjedoči u Haagu u njihovu korist on svjedoči protiv živih i mrtvih Srba i onih generacija koje tek trebaju da se rode. Samo lud čovjek može vjerovati da oni sude Miloševiću u Haagu. Oni sude Srbiji i svim Srbima", post je podjednako tragikomičan, ali i upozoravajući, ako uzmemo u obzir da se gotovo identične ocjene, samo sa drugim nacionalnim predznakom, mogu čuti i u Hrvatskoj.

"Vidite šta taj Hag radi od naših ljudi?" i "A Sloba ih nadživi sve do jednoga", kako kaže forumaš "SrboPeuljanac", komentari su koje smo ostavili za kraj.

Oni najrječitije opisuju tragediju koju su Srbi doživjeli u Hrvatskoj, a koju mogu zahvaliti svom kretenskom političkom vodstvu, pretjeranom pouzdanju u Srbiju i Slobu, kao i precjenjivanju vlastitog junaštva i vojnih sposobnosti.

Iako su sve vojne bitke izgubili,a Krajinu napustili u bezglavom bijegu uprkos značajnoj vojnoj sili kojom su raspolagali, oni na svojim stranicama i dalje nastavljaju sa istom retorikom koja ih je dovela do toga da svoje prkosne poruke upučuju ne više sa balvana, barikada i tenkova, nego sa tastatura, razasuti širom svijeta.