Dokumenti - Krajinaforce - Krajina - Republika Srpska Krajina

Jedan od govora dr. Jovana Raskovica

JA NE ŽELIM BITI VAŠ VODJA
Ja sam sluga srpskog naroda i njegov mali podanik!

Govor Dr. Jovana Raškovića na banketu 47 Kongresa SNO u Kanadi u Kičeneru, 7 oktobra 1990. godine

Hvala svima! Hvala časnim, predanim i pobožnim sveštenicima SPC!
Hvala svima vama, časni ljudi, još časnijeg naroda!

Srpski narod je, danas, u velikoj krizi! Srpskom narodu je teško!

Ali se pitam: kada to srpskom narodu nije bilo teško? Kada mu je bilo lako? Izgleda da je srpski narod najbolje opremljen za odgovore, baš onda, kada mu je najteže!

Vi u SNO nosite jedno časno ime, a to ime Srpske Narodne Odbrane, danas je, mozda, važnije nego ikada ranije, jer Srpstvo je danas u velikoj krizi, Srpstvo je napadnuto sa svih strana, i Srpstvo mora da se brani!
Srpstvo se mora braniti od mnogih podvala! Srpstvo se, danas, mora braniti i od Jugoslovenstva, jer, za Srbe je već predugo bilo isto biti Jugosloven i biti Srbin!
To Jugoslovenstvo je bila jedna legura, ja obično kažem tragična legura srpskog naroda - jer, biti Srbin i Jugosloven u isto vrijeme, znači, ne biti Srbin!
Srbi su otvorena srca ulazili u Jugoslaviju iako su u toj Jugoslaviji uvijek varani, a najveće prokletstvo koje smo nosili u sebi, jeste prokletstvo jugoslovenstva!

Mi više ne moramo, i nećemo biti Jugosloveni! Mi ćemo biti ono što jesmo - srpski narod! Jugoslavija je jedno, a srpstvo je drugo!
Ako dodje do cijepanja Jugoslavije, braćo i sestre, onda se više ne smijemo ponašati kao Jugosloveni, mi se moramo ponašati kao Srbi!

A to znači....... da je Srbiji dosta oslobodilačkih ratova za druge, da je Srbiji i Srbima DOSTA ratovanja za druge! Ako moramo ratovati, onda ćemo, ubuduće, ratovati samo za sebe, kao što to čini cijeli svijet. Vodili smo oslobodilačke ratove, a baš oni u čiju smo korist vodili te ratove, proglasili su ih osvajačkim, a nas, svoje oslobodioce, osvajačima... hegemonima....! To je najveća podvala koja je postavljena srpskom narodu. A i mi sami smo za to krivi, jer smo se odrekli srpstva zbog nekog nesigurnog i maglovitog jugoslovenstva, koje se sada ovdje, pred našim očima u Jugoslaviji, i svagdje gdje ima Srba, polako raspada .... I NEKA JE TAKO!

Srpski narod u Hrvatskoj u posebnoj je situaciji! Plebiscit (opredeljivanje naroda putem opšteg glasanja)koji je bio u Hrvatskoj prije nešto više od pola godine, pokazao je da su svi hrvatski plebisciti, ma kada se oni održavali, bili pogubni za srpski narod u Hrvatskoj, a i za sve Srbe, uopšte! Kada je prvi hrvatski plebiscit održan 1938. godine i kada je hrvatski narod dao svoje prerogative (preimućstva) i ovlasti Vlatku Mačeku, onda se dogodila i tragedija srpskog naroda, jer je taj isti Maček, te iste prerogative predao zločinačkoj državi Ante Pavelića, "Nezavisnoj Državi Hrvatskoj" - državi bestijalne duhovnosti i nevidjenog genocida nad srpskim narodom. To je bio prvi hrvatski plebiscit, fatalan za srpski narod.

Drugi plebiscit Hrvatske bio je plebiscit prihvacanja politike KPJ, sa posebnim ogledom na KP Hrvatske. U toj i takoj plebiscitarnoj državi Hrvatskoj, srpski narod je izgubio svoje škole koje je imao prije dvije stotine godina u Austro-Ugarskoj! Izgubio je pravo na svoj jezik ... izgubio je pravo na svoja sredstva informisanja .... izgubio je pravo na na svoje kulturne i političke ustanove.... izgubio je pravo da izdaje svoje novine ... izgubio je pravo na sve ono što jedan narod čini narodom!

I evo, sada je došao treći plebiscit hrvatskog naroda.

Hrvatski narod se odlučio za samostalnu, nezavisnu hrvatsku državu koju vodi HDZ, antisrpska i srbofobična organizacija.
Formirana je hrvatska država, formiran je hrvatski parlament! To je prvi slučaj u Evropi da se formira parlamentarna tiranija!

Mi, Srbi u Hrvatskoj, ne priznajemo parlamentarnu tiraniju... ne priznajemo jednostranački, srbofobični hrvatski parlament ... mi ne priznajemo službeno srbožderstvo!

Zbog toga smo, kao što znate, u Srbu 25.07., u prisustvu 150 000 ljudi, osnovali naš Srpski parlament. Osnovali smo naš parlament, osnovali smo našu, srpsku, vladu!
To smo učinili baš u onim trenutcima kada je hrvatsko "Vrhovništvo", kako oni sebe često nazivaju, izdalo zastave sa šahovnicama.

To što su skinuli zvijezdu petokraku, neka im je! Zvijezdu mi nismo tražili ni na jednoj zastavi, niti ćemo je tražiti!

Ali.... ne priznajemo ni novi znak ... ne priznajemo, braćo i sestre, ni ustašku "sahovnicu" od koje su ginula naša sabraća, naši preci!

Mi nikada nećemo priznati zastavu sa "šahovnicom" za zastavu Hrvatske, a kamo li za zastavu srpskog naroda!

Ovaj, treći plebiscit nas je primorao da idemo i dalje. Pošto nam Hrvati ne daju demokratiju i slobodu, mi ćemo demokratiju i slobodu sami organizovati, mi ćemo demokratiju i slobodu, sami sebi priuštiti! Mi smo tražili srpsku autonomiju u Hrvatskoj! Medjutim, srpska autonomija u Hrvatskoj nije konačno riješenje. Ona je prelazni oblik, ona je dokaz da u Hrvatskoj postoji srpski narod i da taj srpski narod ima pravo da SAM odluci, s kim će živjeti, kako će živjeti i u kojoj državi će živjeti!
Ukoliko dodje, a svi su izgledi za to, do konačnog komadanja Jugoslavije, onda mi stojimo na stanovištu da se ne otcjepljuju ove takozvane države koje je formirao AVNOJ, jer AVNOJ je farsa, AVNOJ je komunistička izmišljotina, pa su i ove države, koje su stvorene sa svojim čudnim i čudovišnim granicama, nešto što nam je ostavio komunizam u baštinu.

Mi bastine komunizma necemo i mi ove granice ne priznajemo!

Mi hocemo da se stvari zavrse demokratskim putem, jer srpskom narodu je dosta krvi, srpskom narodu je dosta grobova, srpskom narodu je dosta robovanja!

Ako ima pravo hrvatski narod da trazi svoju drzavu, onda i srpski narod u Hrvatskoj, i srpski narod u Bosni i Hercegovini moze provesti jedan referendum, jedan plebiscit za stvaranje drzave koja bi se zvala Krajina!

Krajina ne bi bila samo drzava etnickog karaktera!

Krajina u sebi nosi i odredjena istoriska opredjeljenja.

Krajina je prostor u kome su zivjeli slobodni ljudi.
Oni nikad nisu bili kmetovi, kao oni koji su zivjeli malo dalje od njih!

Hrvatski narod u to vrijeme je zivio u Austro-Ugarskoj, zemlji teskog i primitivnog feudalizma u kojoj je svaki feudalac imao pravo da oduzme kmetu zenu i da spava s njom, da oduzme najljepse kceri kmetove i da spava sa njima, da im oduzima hranu i ljetinu.

To se nije dogadjalo sa Krajisnicima!

Krajisnici su zivjeli slobodno, obradjivali su svoje njive, imali su svoja imanja...
Dakle, postoji jos jedan duboki drustveni razlog da se Krajinaobnovi u svim njenim prostorima!

Krajinaje istoriski bila drzava.

Krajisnici su po mentalitetu isti ljudi! Isti ljudi zive i sa jedne i sa druge strane Une i ti ljudi treba da se ujedine.

Krajina, kad se formira, bice drzava od 3 100 000 ljudi, bice dva puta veca od Makedonije i jedan i po put veca od Slovenije.

Kada sam iznio ovu ideju o Krajini u Drvaru, onda je nastalo odusevljenje koje je trajalo vise od dvadeset minuta. Ja nisam ponovo mogao uzeti rijec dvadeset minuta!
A onda su spontano, bez dirigovanja i bez nekog velikog smisla za gornje ili donje melodije poceli pjevusiti:
"Popicemo Unu, popicemo Unu!"

I popicemo Unu! Ali necemo popiti samo Unu, popicemo i Drinu, braco i sestre!
Ta drzava, kad se formira, odlucice sama hoce li nekom pripasti ili ce ostati samostalna. Ako bude samostalna drzava Hrvatska, sigurno na tu stranu pripasti necemo, a ko nasa braca u Bosni i Hercegovini popiju Drinu, onda znamo s kim cemo stvarati zajednicku drzavu!
Srpska Demokratska Stranka vas pozdravlja kao svoju bratsku organizaciju, kao organizaciju jednakomislecu, kao organizaciju koja je zabrinuta za sve Srbe, jednako, kao sto smo i mi sami!

Mi imamo tri velika zadatka! Prvi nam je zadatak da formiramo nasu Srpsku televiziju u Hrvatskoj, televiziju koja ce siriti istinu! Ovom zemljom u kojoj zivimo pedeset godina vlada tiranija lazi. I danas u nekim krajevima, posebno u Hrvatskoj, gdje imamo takozvanu Hrvatsku televiziju, vlada tiranija hrvatske lazi!
Srpski narod svuda, pa i srpski narod u Hrvatskoj, trazi samo jednu tiraniju, a to je tiranija istine i mi cemo tu istinu prenositi sa nasih televizijskih ekrana. Nas vise niko nece strasiti lagarijama.
Nece vise nikada biti Jasenovaca, nece vise nikada biti pokolja i genocida!
Srpski narod je jedinstven!
Vi ovde ste Srbi, isto toliko jednaki Srbi, kao i oni koji su ostali negdje na poljanama, na livadama ili u gudurama Hrvatske, Bosne ili Srbije!
Svi smo mi Srbi sada okupljeni, mi smo se probudili, mi znamo sta hocemo!
Nas je princip, da napad, politicki napad, na bilo kog Srbina, bilo gdje u svijetu, a posebno u Hrvatskoj, znaci napad na cjelokupni srpski narod, i mi cemo svakog takvog pojedinca braniti.

Jer, jama je simbol pakla, jama je provalija pakla !

Drugi zadatak Srpske demokratske stranke jeste visoki, casni, moralni i rekao bih, zadatak milosti: da nase kosti iz jama izvadimo na svjetlost dana, da ih osuncamo na svjetlosti dana, da ih poslije toga stavimo u nase osarijume, u nase kosturnice, koje ce osvetiti najbolji arhijereji Srpske pravoslavne crkve.

Mi ih vadimo iz jama da bi im dali jedno drugo, pravo vjecno pocivaliste.
Vadimo ih iz jama zbog toga sto nije slucajno da su ih tamo Ustase ubacivale!
Jer, jama je simbol pakla, jama je provalija pakla!
Ustasama nije bilo dovoljno da ubiju te nase jadne mucenike, vec su ih, trpajuci ih u jame, slali i u pakao!
Mi ih ozivjeti ne mozemo ali ih mozemo, svecano i simbolicno, uputiti prema nebu, jer je srpski narod uvjek bio narod neba.

Srpska pravoslavna crkva je sve do nedavno imala jedan princip: da se ne mjesa u politiku.
Ali, stvari su spontano posle drugim putevima pa je na nasim osnivackim skupstinama bilo mnostvo arhijereja Srpske pravoslavne crkve.
Srpska pravoslavna crkva je, uvidjevsi besmislenost toga principa, da ni arhijereji niti svestenstvo ne ucestvuju u politickim zbivanjima, donijela odluku i preporuku, i arhijerejima i srpskim pravoslavnim svestenicima, da cesto saradjuju sa Srpskom demokratskom strankom, da ulaze u redove SDS i da se zajedno sa SDS bore za principe srpstva!

A i to, kako smo mi formirali Srpsku demokratsku stranku, nije nista drugo nego obnova starih i zaboravljenih ali demokratskih srpskih Sabora, Crkveno-narodnih sabora!
Svaka nasa izborna Skupstina bila je po jedan Crkveno-narodni sabor i u tome je nasa snaga, i u tome je nase cjelokupno zalaganje!

Treci ali ne i najnevazniji zadatak Srpske demokratske stranke, jeste da svi vi koje je Otadzbina izagnala, koje su izagnale magle komunisticke ideologije i Titoizma, dodjete kao njeni ravnopravni sinovi u svoje krajeve.
Vi koji ste iz Hrvatske mozete doci u Hrvatsku, ako hocete i duze da ostanete, a mozete nam i pomoci jer dobro znate kako se treba tuci sa Ustasama!

Mi cemo isto tako traziti da se svima vama protjerani povrati imovina, da vam se vrati ono sto vam je oduzeto i da konacno dodjete na svoje - na ono gdje su zivjeli vasi ocevi i vasi djedovi, na ono sto pripada Srbiji i sto pripada Srpstvu!
Vratite se tamo, privremeno ili stalno, to je vasa odluka i vasa volja, a mi cemo vas i u Hrvatskoj, i u Bosni, i u Srbiji docekati sirokih ruku i pune duse.

Srpska misao, Srpstvo i srpski narod je danas jedinstven i to je najveci dogadjaj na svim prostorima gdje zive Srbi.

Ja vam cestitam na vasoj upornosti!

Cestitam vam sto ste visoko nosili srpsku misao i srpsko bice u sebi, sto ste ga predali svojoj djeci i unucima, jer to je jos jedan dokaz da je Srpstvo vjecno, a da smo mi privremeni.

Hvala vam i neka vam je srecno i blagosloveno!