Najčešća pitanja i odgovori u vezi povratka izbjeglica kuci.

PITANJE: Do sada nisam razmišljao o povratku u Hrvatsku, niti sam podnosio bilo kakav zahtjev te vrste. Jesam li zbog toga izgubio pravo na povratak, te druga prava koja iz toga proizlaze?
 

ODGOVOR: Povratak svih izbjeglica u Republiku Hrvatsku svakodnevno se proklamira od Vlade Republike Hrvatske. Čelni ljudi hrvatske vlasti - uključujući i predsjednika Stjepana Mesića - javno su pozvali izbjegle Srbe, koji to žele, da se vrate u Hrvatsku, uz osiguranje normalnih uvjeta za siguran povratak.
Povratak izbjeglica je jedan od uvjeta koje Republika Hrvatska mora ispuniti ukoliko želi postati članica Evropske unije.
Iz ovoga proizlazi da bilo koji izbjeglica koji do sada o tome nije uopće razmišljao, niti je podnosio zahtjev za povratak, svejedno ima puno pravo na povratak. Naravno, ukoliko to želi, dobrovoljno.

PITANJE: Koji su mi dokumenti potrebni ako se želim vratiti u Republiku Hrvatsku?
 

ODGOVOR: Ukoliko se izbjeglica želi vratiti u RH, to može učiniti individualno ili u organizaciji UNHCR-a.
Za povratak u Republiku Hrvatsku izbjeglica treba imati putni list. Putni list se dobiva u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u zemlji izbjeglištva (Srbija i Crna Gora, Bosna i Hercegovina, i dr.). Za lakše dobivanje putnog lista potrebno je prije toga na osnovu punomoći u matičnim uredima svog zadnjeg prebivališta u Republici Hrvatskoj izvaditi Domovnicu.
Punomoć za podizanje Domovnice osoba može dati nekom svom rođaku ili prijatelju u RH, ili je može dati putem raznih nevladinih organizacija u zemlji izbjeglištva ovlaštenim opunomoćenicima u RH. Kada dobije Domovnicu obraća se u Veleposlanstvo RH, gdje podnosi zahtjev za dobivanje putnog lista. Uz zahtjev prilaže fotokopiju izbjegličke legitimacije, Domovnicu i dvije fotografije. Naravno, originale mora imati uz sebe.
Ako se radi o izbjeglici u Srbiji, osoba se može obratiti Uredu SDF-a u Beogradu, Kneza Miloša 19 (tel.++381/1173231-969, 3236-821) za sve informacije, odnosno donijeti navedene dokumente u ured do srijede u 10 sati, te će mu aktivisti SDF-a sami izvaditi putni list u Veleposlanstvu RH u Beogradu. Povratnik u tom slučaju za osam dana, tj. u slijedeću srijedu, može doći po svoj putni list. Po dobivanju putnog lista, izbjeglica ima valjan dokument za povratak u RH, bilo individualno bilo u organizaciji UNHCR-a.
Dokumenti za vađenje putnog lista na opisani način mogu se dati i u kancelariji SDF-a u Staroj Pazovi, Slovenski trg 5/3 (tel. ++381/22 315-337) ili ih mogu dati i mobilni timovi SDF-a, koji po svom rasporedu aktivnosti pokrivaju teritorij Srbije.
Ukoliko osoba ne može izvaditi domovnicu (u slučaju da su knjige izgubljene ili nestale tokom rata), onda se na dobivanje putnog lista čeka duže vrijeme, pošto se putni list dobiva na osnovu prethodne provjere u RH, u mjestu prebivališta. Nakon povratka u RH, u nadležnoj policijskoj upravi, izvršit će se naknadni upis u knjigu državljanstva.
Povratak u RH mogu ostvariti i izbjeglice koje nisu rođene u RH i nemaju hrvatsko državljanstvo. Za njih je postupak povratka složeniji, jer oni do 31.12.2004. godine najprije moraju dobiti trajno nastanjenje u RH i dobiti osobnu kartu za trajno nastanjenog stranca, a nakon toga krenuti u postupak primitka u hrvatsko državljanstvo. Ovaj postupak vremenski traje relativno dugo, pa se takvim osobama ne preporučuje povratak u Republiku Hrvatsku bez prethodnog posjedovanja putovnice (pasoša) države čiji je državljanin.

PITANJE: Što ako nemam niti jedan od tih dokumenata?
 

ODGOVOR: U točki 2. je detaljno opisano, na koji se način dobiva putni list (sa i bez domovnice), te mogućnost povratka u organizaciji UNHCR-a, na osnovu Potvrde o planu povratka.

PITANJE: U kojem su mi roku organi vlasti Republike Hrvatske dužni dati odgovor?
 

ODGOVOR: Iz opisanog se vidi da se putni list za povratak u RH - uz posjedovanje domovnice - dobiva veoma brzo, u roku od osam dana. Ukoliko izbjeglica nema domovnicu, onda izdavanju putnog lista prethodi provjera u RH, i tu nije preciziran vremenski rok. Okvirno se tu može računati na nekakav rok od 90 dana.

PITANJE: Što ako je taj odgovor negativan?
 

ODGOVOR: Taj odgovor uglavnom nije negativan, pogotovo za povratnike u organizaciji UNHCR-a, samo tu se može pojaviti problem za osobe bez hrvatskog državljanstva, ako nemaju putovnicu (pasoš) države čiji su državljani, jer za dobivanje trajnog nastanjenja treba niz dokumenata iz njihove države, a po dobivanju osobne karte za trajno nastanjenje, do stjecanja hrvatskog državljanstva, ne mogu se kretati van države.
Pošto taj postupak dugo traje, potrebno je da ti ljudi imaju pasoš države čiji su državljani.

PITANJE: Na koje se adrese mogu obratiti za prve informacije u vezi povratka, u Srbiji i Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, ili trećim zemljama?
 

ODGOVOR: Za Informacije u Srbiji i Crnoj Gori izbjeglicama možemo preporučiti slijedeće adrese:

• UNHCR Beograd, Krunska 58, tel. 011-344-2091
   
• UNHCR Podgorica, Nikca od Rovina, tel. 081/225-906
   
• SDF Beograd, Kneza Miloša 19/1, tel. 011-3231-969
   
• Konzularni odjel RH, Beograd, Mirka Tornića 11, tel. 011/3670-076
  O Generalni Konzulat RH, Subotica, Maksima Gorkog 6,
  tel. 024/557 – 793
   
• Konzulat RH, Kotor, Šuranja 348 tel. 082/323-127
   
• Humanitarni centar za integraciju i toleranciju, Novi Sad,
  Voj. Brigade 17, tel. 021/ 28-132
   
• Mreža pravnih kancelarija Švicarske – Agencija za obnovu i razvoj, Beograd, Simina 19, tel. 011/620-499
  (ima kancelarije u cijeloj Srbiji)

U Bosni i Hercegovini za prve kontakte preporučujemo izbjeglicama slijedeće ustanove:

• Veleposlanstvo RH u BiH, Sarajevo, Mehmeda Spahe 16,
  tel. ++387/33 / 444-331, 210-955
   
• Generalni konzulat RH u Banja Luci, Milana Kranovića 1,
  tel. ++387 / 51 /304-247, 304-248, 305-100, 304-504
   
• Ured SDF-a, Banja Luka, Kralja Nikole 13, tel. ++387/51-211-403

PITANJE: Gdje ću se smjestiti nakon povratka, ako je moja imovina uništena ili zauzeta?
 

ODGOVOR: Ako je imovina povratnika zauzeta ili uništena, sam si mora osigurati smještaj do povrata zauzete imovine, ili pak do obnove uništene ili oštećene imovine.
Putem kancelarije UNHCR-a u zemlji izbjeglištva može se tražiti odobrenje za privremeni smještaj u neki od postojećih centara za smještaj povratnika u RH. Nažalost, broj tih centara je mali pa Ured za prognanike, povratnike i izbjeglice ovakav smještaj odobrava isključivo ukoliko ima slobodnih mjesta za smještaj. Odobrenje za takav smještaj treba čekati relativno dugo, što usporava povratak.

PITANJE: Komu da se obratim ako su moji kuća ili stan zauzeti?
 

ODGOVOR: Ukoliko je kuća ili stan u privatnom vlasništvu zauzeta od drugih osoba, po povratku se treba podnijeti zahtjev za povrat imovine ispostavama Regionalnih ureda za prognanike, povratnike i izbjeglice u mjestima prebivališta, gdje se nalazi zauzeta imovina.

PITANJE: U mojoj kući žive izbjeglice iz BiH i nude mi sustanarstvo s njima, do konačnog rješenja njihovog stambenog problema. Moram li pristati na to?
 

ODGOVOR: Ukoliko u kući vlasnika privremeno zauzete imovine žive izbjeglice iz BiH, i nude sustanarstvo vlasniku imovine do konačnog rješenja njihovog slučaja, on na to ne mora pristati.
To bi bila vlasnikova dobra volja, a za takvu ponudu sustanarstva od privremenog korisnika, do sada nismo čuli.

PITANJE: Koji su mi dokumenti potrebni za povratak privatnog vlasništva?
 

ODGOVOR: Za povrat privremenog vlasnika u posjed imovine potrebno je:

• zahtjev za povrat imovine,
   
• vlasnički list za imovinu čiji se povrat traži
   
• fotokopije osobnog dokumenta podnositelja zahtjeva i članova obitelji (za punoljetne osobnu iskaznicu, za maloljetne domovnicu)

PITANJE: što ako mi neki od tih dokumenata - ili svi - nedostaju?
 

ODGOVOR: Ako neki od dokumenata ili svi dokumenti nedostaju, moraju se pribaviti. Oni se mogu izvaditi kod nadležnih organa npr. vlasnički list se vadi u zemljišnoknjižnoj službi nadležnog općinskog suda, gdje se nekretnina nalazi.

PITANJE: Kako mogu ostvariti pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu?
 

ODGOVOR: Povratnici u RH, koji su prije odlaska iz RH bili zdravstveno osigurani, imaju pravo na zdravstveno osiguranje, ukoliko se u roku od 30 dana od dana povratka u RH prijave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Područnoj službi, odnosno Ispostavi u svom mjestu prebivališta.
Na osnovu povratničkog statusa, koji traje šest mjeseci, svi povratnici u RH imaju pravo na osnovno zdravstveno osiguranje, što znači i one osobe koje u RH nisu bile zdravstveno osigurane 1991.godine, znači prije odlaska iz RH.
Prava iz sustava socijalne zaštite u RH, ostvaruju u RH na osnovu Zakona o socijalnoj skrbi one osobe koje nemaju sredstava za uzdržavanje (samac ili obitelj), ako nisu sposobne ostvariti ih radom (zbog bolesti) iz vlastite imovine ili su osobe starije od 65 godina, a nemaju osoba koje su obavezne izdržavati ih temeljem Zakona (djece) odnosno ako ih nisu u mogućnosti uzdržavati zbog svoje loše materijalne situacije.
Osim novčane pomoći za ove kategorije osoba, ostvaruje se i niz drugih vrsta pomoći: pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća, pomoć za podmirenje troškova stanovanja, jednokratna pomoć, doplatak za njegu i pomoć, pomoć i njega u kući, osobna invalidnina, osposobljavanje za samostalan život i rad, skrb izvan vlastite obitelji i druga pomoć.
Uz Zakon o socijalnoj skrbi, povratnici (nezaposleni i bez mirovine) socijalnu zaštitu mogu ostvariti i putem Socijalnih vijeća gradova ili općina i putem Crvenog križa u mjestu prebivališta.
Na osnovu povratničkog statusa povratnici bez primanja imaju pravo na novčanu pomoć u trajanju od 6 mjeseci u visini 550,00 kuna mjesečno po osobi.

PITANJE: Mirovinu sam počeo primati još u UNPA sektoru. Kako da dobijem hrvatsku mirovinu na koju imam pravo?
 

ODGOVOR: Nakon sklapanja Sporazuma iz oblasti mirovinskog i socijalnog osiguranja (u svibnju 2003.godine) između Hrvatske i Srbije i Crne Gore, zahtjev za uspostavu odnosno nastavak primanja mirovine, izbjeglica može podnijeti kod penzionog fonda u zemlji izbjeglištva. Taj fond će zahtjev proslijediti nadležnoj HZMIO Područnoj službi po mjestu prebivališta u RH, pa će se uspostaviti ponovna isplata mirovine. Sama isplata se može vršiti u Srbiji i Crnoj Gori ili BiH, tako da izbjeglice od svibnja mjeseca 2003. godine ovo svoje pravo mogu nesmetano uživati u zemlji sadašnjeg boravka.

PITANJE: Za hrvatsku mirovinu nedostaje mi još nekoliko godina radnog staža. Što mi je činiti?
 

ODGOVOR: Ako za hrvatsku mirovinu nedostaje još nekoliko godina radnog staža, to se može riješiti na način da ta osoba radi u mjestu izbjeglištva, jer se taj radni staž priznaje a uvjet za ostvarivanje prava na mirovinu, s time da svaka država isplaćuje mirovinu za onaj broj godina, koliko je godina radnog staža osoba kod nje ostvarila.
Ukoliko osoba nije zaposlena u mjestu izbjeglištva ili je stara osoba, a nema uvjeta za mirovinu (slučaj poljoprivrednih osiguranika 1980.-1991. godine), znači nemaju 15 godina mirovinskog staža, mirovinu ne mogu ostvariti. Možda izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, im omogući pravo na ostvarivanje starosne mirovine s osnova postojećeg broja godina staža osiguranja.

PITANJE: Što su to Područja od posebne državne skrbi? Podrazumijeva li boravak na tim područjima kakve olakšice ili državnu pomoć?
 

ODGOVOR: Područja od posebne državne skrbi uglavnom su područja povratka u Republiku Hrvatsku. Po Zakonu o područjima od posebne državne skrbi, potiče se povratak na ovo područje, kroz obnovu uništene imovine i stambeno zbrinjavanje za one koji nisu imali privatnu imovinu, koja je u ratu uništena ili oštećena. U toku je podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava. Osobe čije je prebivalište i boravište na području od posebne državne skrbi, oslobođene su od poreza na promet kod stjecanja prava vlasništva na osnovu pravnih poslova. Postoje i porezne olakšice, povrat poreza i dobivanje određenih povoljnih kredita za adaptaciju, ostvarivanje obrta i samozapošljavanje.

PITANJE: Koje općine, gradovi i naselja spadaju pod ta područja?
 

ODGOVOR: Prema tekstu Zakona, “Područja posebne državne skrbi utvrđuju se radi otklanjanja posljedica rata, bržeg povratka stanovništva koje je prebivalo na tim područjima prije Domovinskog rata, poticanja demografskog i gospodarskog napretka, te postizanja što ravnomjernijeg razvitka svih područja Republike Hrvatske. Prava iz ovoga Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi, i pravne osobe koje imaju sjedište na područjima posebne državne skrbi”.
Područja posebne državne skrbi određuju se u tri skupine, i to prva i druga skupina prema okolnostima nastalim na temelju stanja okupiranosti i posljedica agresije na Republiku Hrvatsku, a treća skupina prema četiri kriterija: kriteriju ekonomske razvijenosti, kriteriju strukturnih poteškoća, demografskom kriteriju i posebnom kriteriju.
Prvoj skupini pripadaju tijekom Domovinskog rata okupirana područja gradova i općina koja se nalaze neposredno uz državnu granicu, a gradsko/općinsko središte nije od državne granice udaljeno više od 15 kilometara zračne linije i nema više od 5 000 stanovnika prema popisu pučanstva iz 1991. godine, kao i sva preostala tada okupirana područja gradova, općina i naselja hrvatskog Podunavlja.
 

Prvoj skupini pripadaju u cijelosti područja gradova i općina: Antunovac, Beli Manastir, Bilje, Bogdanovci, Borovo, Cetingrad, Civljane, Čeminac, Darda, Donji Kukuzari, Donji Lapac, Draž, Dubrovačko primorje, Dragalić, Dvor, Erdut, Ernestinovo, Gvozd, Hrvatska Dubica, Hrvatska Kostajnica, Ilok, Jagodnjak, Jasenovac, Kijevo, Kneževi Vinogradi, Lovas, Majur, Markušica, Negoslavci, Nijemci, Nuštar, Petlovac, Plitvička Jezera, Popovac, Rakovica, Slunj, Stara Gradiška, Stari Jankovci, Šodolovci, Tompojevci, Topusko, Tordinci, Tovarnik, Trpinja, Vojnić, Vrlika, Vukovar, Župa dubrovačka.
 

Prvoj skupini pripadaju i naselja u gradovima:
Osijek – naselje: Klisa, Nemetin, Sarvaš, Tenja.
Vinkovci – naselje: Mirkovci.
 

U drugoj skupini su područja gradova, općina i naselja koja su bila okupirana za vrijeme Domovinskog rata, a nisu određena u prvoj skupini iz članka 4. Zakona o područjima od posebne državne skrbi.
 

Drugoj skupini pripadaju u cijelosti područja gradova i općina:
Barilović, Benkovac, Biskupija, Brestovac, Čačinci, Drniš, Đulovac, Ervenik, Glina, Gornji Bogićevci, Gospić, Gračac, Grubišno Polje, Hrvace, Jasenice, Josipdol, Kistanje, Knin, Konavle, Krnjak, Lasinja, Lipik, Lišane Ostrovičke, Lovinac, Mikleuš, Novigrad, Novska, Obrovac, Okučani, Otočac, Pakrac, Petrinja, Plaški, Polača, Poličnik, Posedarje, Promina, Ružić, Saborsko, Sirač, Skradin, Stankovci, Ston, Sunja, Škabrnja, Tounj, Udbina, Velika, Velika Pisanica, Veliki Grđevac, Voćin, Vrhovine i Zemunik Donji.
 

Drugoj skupini pripadaju i naselja u gradovima:
Daruvar – naselja: Markovac, Vrbovac,
Dubrovnik – naselja: Bosanka, Brsećine, Dubravica, Donje Obuljeno, Čajkovica, Čajkovići, Gornje Obuljeno, Gromača, Kliševo, Knežica, Komolac, Ljubač, Mokošica, Mravinjac, Mrčevo, Nova Mokošica, Orašac, Osojnik, Petrovo Selo, Prijevoj, Pobrežje, Rožat, Šumet, Trsteno, Zaton,
Karlovac – naselja: Banska Selnica, Banski Moravci, Blatnica Pokupska, Brezova Glava, Brežani, Brođani, Cerovac Vukmanićki, Donja Trebinja, Donji Sjeničak, Gornja Trebinja, Gornji Sjeničak, Ivanković Sela, Ivošević Selo, Kablar, Kamensko, Karlovac – dijelovi Gornje Mekušje, Sajevac i Turanj, Klipino Brdo, Kljaić Brdo, Knez Gorica, Lipje, Manjerovići, Okić, Popović Brdo, Ribari, Skakavac, Slunjska Selnica, Slunjski Moravci, Tušilović, Udbinja, Utinja, Vukmanić.
Sisak – naselja: Blinjski Kut, Klobučak, Letovanci, Madžari, Staro Selo,
Slatina – naselja: Golenić, Ivanbrijeg, Lukavac,
Virovitica – naselja: Jasenaš,
Vodice – naselja: Čista Mala, Čista Velika, Grabovci,
Zadar – naselja: Babindub, Crno.
 

Trećoj skupini područja posebne državne skrbi pripadaju općine koje su ocijenjene kao dijelovi Republike Hrvatske koji zaostaju u razvoju prema postupku ocjenjivanja na temelju četiri kriterija razvijenosti:
 

• kriterij ekonomske razvijenosti, koji se odnosi na utvrđivanje područja koja gospodarski zaostaju, a mjeri se pokazateljima kao što su: dohodak stanovništva, prihodi jedinica lokalne samouprave te drugim dostupnim pokazateljima,
   
• kriterij strukturnih poteškoća koji se odnosi na utvrđivanje područja s izrazitim problemima nezaposlenosti, industrijskog i poljoprivrednog restrukturiranja, a mjeri se pokazateljima kao što su: zaposlenost i nezaposlenost, posebnim pokazateljima razvijenosti industrijskih, urbanih i ruralnih područja te drugim dostupnim pokazateljima,
   
• demografski kriterij koji se odnosi na utvrđivanje područja izrazito nepovoljnih demografskih pokazatelja, a ocjenjuje/mjeri se pokazateljima kao što su: gustoća naseljenosti, opće kretanje stanovništva, vitalni indeks, dobna i obrazovna struktura stanovništva te drugim dostupnim pokazateljima,
   
• posebni kriterij, koji se primjenjuje na granične općine koje su se promjenom republičke u državnu granicu suočile s dodatnim razvojnim poteškoćama te na općine s miniranim područjem a koje ne udovoljavaju kriterijima za ulazak u prve dvije skupine područja posebne državne skrbi.

PITANJE: Imam li nakon povratka pravo na zaposlenje, kao i svi drugi građani Hrvatske?
 

ODGOVOR: Da, povratnici u RH po Ustavu RH imaju pravo na zaposlenje kao i svi drugi građani RH.

PITANJE: U kojim rokovima su povratnici imali pravo na državnu pomoć u obnovi uništene imovine?
 

ODGOVOR: Prvi rok za podnošenje zahtjeva za obnovu istekao je 31.12.2001. godine.

PITANJE: Koji su dokumenti bili potrebni za to i kome se trebalo obratiti?
 

ODGOVOR: Za obnovu se trebalo obratiti županijskim uredima za obnovu u svom mjestu prebivališta, no zahtjevi su se mogli podnijeti do 31.12.2001. godine putem Veleposlanstva RH u Srbiji i Crnoj Gori ili BiH. Zahtjevi za obnovu su se mogli podnositi velikom broju nevladinih organizacija u Srbiji i BiH., te povjerenicima za izbjeglice.
Pravo na obnovu mogao je ostvariti onaj podnositelj zahtjeva za obnovu koji je bio vlasnik/suvlasnik imovine 1991. godine, te ako su on i članovi porodičnog domaćinstva imali prebivalište na istoj.
Potreban je bio zahtjev za obnovu, vlasnički list o dokazu vlasništva imovine i uvjerenje o prebivalištu za podnositelja zahtjeva za obnovu i članove obitelji. Vlasnički list i uvjerenje o prebivalištu po službenoj dužnosti, pribavljaju uredi za obnovu.

PITANJE: Jesu li ti rokovi definitivno istekli ili je moguće očekivati i neke produžetke?
 

ODGOVOR: Da, taj je rok produžen. U sporazumu između Vlade i SDSS-a predviđen je rok do 30. lipnja, ali kako se odužilo formiranje Vlade i Ministarstva, dogovoreno je da se rok za predaju zahtjeva produži do kraja rujna. Znači, svi oni koji nisu predali zahtjev za obnovu i opremanje objekata do 31. prosinca 2001., mogu to učiniti do početka listopada ove godine. Važno je da podnosioci zahtjeva točno znaju koje dokumente moraju priložiti kako bi što prije dobili rješenje. Naime, trenutno je u procesu još oko deset i pol tisuća zahtjeva koji se sporije rješavaju, jer su u njima često navedena samo imena i adrese objekata koji čekaju obnovu. Nema ni JMBG-a, ni drugih potrebnih podataka. Takvi zahtjevi se moraju dopuniti.

PITANJE: Imam li, nakon povratka u Hrvatsku, pravo na neku financijsku pomoć i ako da, kako je mogu ostvariti?
 

ODGOVOR: Po povratku u RH, za povratnike nisu predviđene nikakve financijske pomoći. Zbog povlačenja međunarodnih organizacija, više nema ni humanitarne ni druge financijske pomoći.

PITANJE: Kako mogu dobiti državnu pomoć u obnovi uništene imovine? Komu ću se obratiti za to, te koje dokumente moram podnijeti?
 

ODGOVOR: Za obnovu se trebalo obratiti županijskim uredima za obnovu u svom mjestu prebivališta, no zahtjevi su se mogli podnijeti do 31.12.2001. godine putem Veleposlanstva RH u Srbiji i Crnoj Gori ili BiH. Zahtjevi za obnovu su se mogli podnositi velikom broju nevladinih organizacija u Srbiji i BiH., te povjerenicima za izbjeglice.
Pravo na obnovu može ostvariti onaj podnositelj zahtjeva za obnovu koji je bio vlasnik/suvlasnik imovine 1991. godine, te ako su on i članovi porodičnog domaćinstva imali prebivalište na istoj.
Potreban je bio zahtjev za obnovu, vlasnički list o dokazu vlasništva imovine i uvjerenje o prebivalištu za podnositelja zahtjeva za obnovu i članove obitelji. Vlasnički list i uvjerenje o prebivalištu po službenoj dužnosti, pribavljaju uredi za obnovu.

PITANJE: Za vrijeme rata bio sam pripadnik vojske tzv. RSK. Odnosi li se na mene Zakon o općem oprostu?
 

ODGOVOR: Zakon o oprostu odnosi se na one osobe koje su bile pripadnici vojske tzv. RSK.

PITANJE: Kako mogu biti siguran da se moje ime ne nalazi na nekom od popisa ljudi osumnjičenih za ratne zločine počinjene u Republici Hrvatskoj?
 

ODGOVOR: Da bi netko provjerio, da li se protiv njega vodi ili ne neki krivični postupak (i za ratni zločin), može se podnijeti zahtjev za izdavanje uvjerenja o nekažnjavanju kod općinskog suda po mjestu prebivališta.
Ovakav zahtjev može podnijeti supruga za svog supruga ili na osnovu punomoći za tu osobu može to učiniti odvjetnik u RH.

PITANJE: Je li ta informacija javno dostupna?
 

ODGOVOR: To znači da ta informacija nije javno dostupna. Pošto je na ovim područjima bio rat, ni jedna osoba ne može biti sigurna, da ju neka druga osoba ne prijavi zbog nekog ratnog zločina. No, u postupku kod nadležnih sudova se neutemeljene optužbe odbacuju.

PITANJE: Mogu li, prilikom obnove u ratu oštećenog ili uništenog imanja, povratnici računati i na pomoć nevladinih organizacija?
 

ODGOVOR: Kod obnove u ratu uništenog ili oštećenog objekta može se računati na besplatnu pravnu pomoć nevladinih organizacija. Što se tiče samog izvođenja radova obnove, u tome pomažu neke strane međunarodne nevladine organizacije kao što su ASB, Norveško vijeće, Luteranski savez, itd. Nažalost, zbog povlačenja međunarodnih donatora, sve je manje ovih organizacija.

PITANJE: Na koje se adrese, u tom smislu, mogu obratiti?
 

ODGOVOR: Mogu se obratiti na sljedeće adrese:
 

• ASB, Daruvar, Stjepana Radića 42, 43500 Daruvar, telefon: 043 335 490 (za dio područja zapadne Slavonije),
   
• ASB Petrinja, Rokova 8, tel. 044 814 444, (Petrinja, Vojnić, Dvor i Glina za kuće I-III stupanj oštećenja).
   
• Norveško vijeće za izbjeglice, Sisak, Vatroslava Lisinskog 60, tel. 044 571 750, (za Baniju, doniranje građevinskog materijala za obnovu kuća I do III stupnja oštećenja i gospodarske objekte)
   
• ADRA Zagreb, prilaz Đure Dežalića 75, tel. 01 37 77 114, (obnova kuća I do III stupnja oštećenja i humanitarna pomoć Banija, Lika i Dalmacija)
   
• ADRA Vrhovine, Senjska 21, tel. 053/ 775 004, (obnova I do III stupanj oštećenja za obiteljske kuće i humanitarna pomoć)
   

Ovo su trenutno raspoložive adrese, no valja napomenuti da neke organizacije za sada imaju program do sredine, a neke do kraja godine. Što se tiče njihovih aktivnosti, po završetku 2004. godine sve je upitno.

PITANJE: Moje imanje ostalo je u ruševinama. Ima li država pravo na uklanjanje tih ostataka bez moje pismene suglasnosti?
 

ODGOVOR: Ruševine se mogu ukloniti bez suglasnosti vlasnika ukoliko ugrožavaju sigurnost ljudi, prometa i sl. Uglavnom se tu radi o oštećenim stambenim objektima u centru grada, naselja ili na prometnici. Troškovi otklanjanja ruševina tada idu na teret vlasnika nekretnina.

PITANJE: Ne kanim se vraćati u Hrvatsku, a nisam regulirao vlasništvo nad svojom imovinom. Mogu li moji nasljednici ostvariti pravo na nasljedstvo (nad tom imovinom)?
 

ODGOVOR: Nije jasno što znači da netko nije regulirao vlasništvo nad svojom imovinom. Ako se ta imovina ne vodi na vlasnika imovine u zemljišnim knjigama, već samo u katastru, nasljednici će naslijediti vanknjižno vlasništvo. Oni će onda u kompliciranom sudskom postupku morati utvrđivati pravo vlasništva. Iz tog razloga je najbolje da vlasnik svoju imovinu sredi sam prije svoje smrti, putem odvjetnika. Inače vlasništvo je neotuđivo pravo i nitko ga vlasniku ne može oduzeti, a njegovi nasljednici ju imaju pravo naslijediti. Jedino temeljem nasljeđivanja, imovinu u RH mogu steći i nasljednici bez hrvatskog državljanstva.

PITANJE: Na koja posebna prava mogu računati kao pripadnik srpske nacionalne manjine? Kako na državnoj, tako i na lokalnoj ili regionalnoj razini?
 

ODGOVOR: Ta prava su za pripadnike srpske nacionalne manjine (kao i za druge pripadnike nacionalnih manjina) utvrđena Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Zakonom o upotrebi jezika i pisama nacionalnih manjina u RH, Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina utvrđuje zastupljenost pripadnika srpske nacionalne manjine na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini (savjet za nacionalne manjine, Županijska vijeća nacionalnih manjina, Vijeća nacionalnih manjina u gradovima i općinama).

PITANJE: Imam li pravo prodati svoju imovinu u Republici Hrvatskoj?
 

ODGOVOR: Svakako, svaki vlasnik ima pravo prodati svoju imovinu u RH.

PITANJE: Je li preduvjet za to stjecanje hrvatskog državljanstva?
 

ODGOVOR: Stjecanje hrvatskog državljanstva nije preduvjet za prodaju imovine. Hrvatsko državljanstvo je, međutim, uvjet za stjecanje imovine u RH - osim u slučaju nasljeđivanja.

PITANJE: Imam li pravo prodati imovinu koju mi je država obnovila?
 

ODGOVOR: Imovinu koju je povratniku država obnovila on u pravilu ne bi smio otuđiti, i to sve dok ne prođe rok iz Ugovora o obnovi obiteljske kuće. Uglavnom je to, za veći stupanj oštećenja, rok od 10 godina. U protivnom, država od vlasnika može tražiti povrat uloženih sredstava za obnovu. Na taj član treba obratiti pažnju pri potpisivanju Ugovora o obnovi kuće.

PITANJE: Moram li svoju imovinu prodati isključivo Državnoj agenciji za promet posebnim nekretninama, ili je mogu prodati bilo komu?
 

ODGOVOR: Svoju imovinu vlasnik može prodati najboljem kupcu.

PITANJE: Ako imovinu odlučim prodati APN-u, mogu li se žaliti na ponuđenu cijenu, ili moram prihvatiti onu cijenu koja mi je ponuđena?
 

ODGOVOR: Ako imovinu otkupljuje APN, on prodavatelju nudi i cijenu (na osnovu procjene i tražene kupoprodajne cijene), pa ako se prodavatelj i APN ne sporazume o cijeni, neće doći do prodaje nekretnine. Znači, prodavatelj se, po zakonu, ne može nikomu žaliti na ponuđenu cijenu, jer je kupoprodaja dvostrani pravni posao i realizira se na osnovu sporazuma zainteresiranih strana (vlasnika imovine i APN-a). Vlasnici kuća, uz potrebnu dokumentaciju, u svojim pismenim ponudama mogu, inače, navesti i cijenu za objekt. Međutim, krajnju cijenu svakog ponuđenog objekta utvrđuju građevinski vještaci, koje se kasnije drži i APN. Ponuđene cijene objekata slažu se sa procijenjenim cijenama vještaka. Sve isplate vlasnicima kuća vrše se preko poslovnih banaka, naravno, nakon sklapanja ugovora između APN-a i prodavača. Hrvatska narodna banka svakom prodavaču izdaje rješenje da novac od prodaje nekretnine mogu iznijeti preko granice bez ikakvih problema, ali na granici moraju carinskim službenicima prijaviti da novac iznose iz Hrvatske uz predočenje kupoprodajnog ugovora, o prodaji kuća.

PITANJE: Kada je Agencija za promet nekretnina počela s otkupom kuća i koliko je, zaključno sa 2003. godinom otkupljeno stambenih jedinica?
 

ODGOVOR: APN je - prema podacima Davora Rajičića, direktora te agencije - još 1997. godine započeo s otkupom objekata na području od posebne državne skrbi. Otkup objekata vršen je bez obzira na narodnost vlasnika kuće. Od tada do konca prošle godine otkupljeno je ukupno 7.085 objekata. Agencija za promet nekretninama vlasnicima je za to isplatila 1.160,000.000 kuna.

PITANJE: Gdje je bio zabilježen najveći otkup?
 

ODGOVOR: Na području Sisačko-moslavačke županije otkupljene su 2.553 kuće. U Karlovačkoj županiji otkupljeno je 857 kuća; u Osječkoj-baranjskoj 613, a u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji 568 kuća. U Vukovarsko-srijemskoj županiji otkupljeno je 527 kuća a u Virovitičko-podravskoj 519 kuća, itd.

PITANJE: Kako je tekao otkup tijekom 2003. godine?
 

ODGOVOR: U 2003. godini otkupljena su 1.727 objekata. Od tog broja, u Sisačko-moslavačkoj županiji njih 744, u Karlovačkoj njih 200, u Brodsko-posavskoj 161 objekat, u Bjelovarsko bilogorskoj 151, Šibensko kninskoj 111 i Zadarskoj 107 kuća.

PITANJE: Da li APN otkupljuje i devastirane kuće?
 

ODGOVOR: Da, APN otkupljuje i devastirane kuće. Od 1997. godine pa do kraja 2003. godine na područjima od posebne državne skrbi kupljeno je 1.600 takvih objekata. Dio tih objekata stavljen je u funkciju. Zadatak APN-a je kupnja takvih objekata, a njihov popravak i stavljanje u funkciju bilo je u nadležnosti bivšeg Ministarstva javnih radova, obnove i graditeljstva. U zadnje 2-3 godine otkupljivani su samo neoštećeni objekti. Po svemu sudeći oštećeni objekti ponovno će se otkupljivati, jer će inače biti teško u cijelosti izvršiti povrat.

PITANJE. Hoće li APN i u 2004. godini otkupljivati kuće i građevinska zemljišta?
 

ODGOVOR: U 2004. godini planiran je otkup od 1.200 do 1.300 kuća. Iz društvenog proračuna i CEBA (Razvojna banka Vijeća Europe) za ovu namjenu osigurana su sredstva u iznosu od 260 do 300 milijuna kuna. Prvenstveno u otkupu imat će kuće koje su useljive.

PITANJE: Kako prodati kuću APN-u?
 

ODGOVOR: Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama počela je sa prijemom ponuda za kupnju stambenih i građevinskog zemljišta na područjima koja su određena Zakonom o područjima posebne državne skrbi.
Svaka ponuda mora sadržavati ime i prezime sa točnom adresom ponuditelja, vlasnički list ne stariji od 30 dana, posjedovni list, kopiju katastarskog plana i upis nekretnine u zemljišne knjige bez tereta, a za građevinsko zemljište potreban je i dokaz da se zemljište nalazi u zoni građenja. Ponude u zatvorenim omotnicama mogu se dostaviti na adrese APN-a, Zagreb, Savska 41/VI, APN Osijek, Park Kralja Krešimira 2, APN Sisak, I. Meštrovića 32, APN Knin, Prolaz P. Zrinskog 4 i APN Karlovac, Haulikova 1. Prednost u odabiru kupnje kuća i građevinskog zemljišta imat će ponuditelji koji namjeravaju osobno pristupiti sklapanju ugovora o kupoprodaji, a APN zadržava pravo odbijanja ponuda za sklapanje bilo kakvih pravnih poslova,.

PITANJE: Mogu li mi - ako želim pokrenuti privatni biznis - nekretnine poslužiti kao hipoteka za komercijalni kredit kod neke od hrvatskih banaka?
 

ODGOVOR: Hipoteka na nekretninama može poslužiti za dobivanje kredita za pokretanje privatnog biznisa, ako tako banka propisuje. Neke od banaka u RH imaju takvu vrstu hipoteke za razne vrste kredita, pa i u cilju realizacije kredita za pokretanje privatnog biznisa.

Autori
Mirica Miljanić
Boris Rašeta

Preuzeto sa stranica Srpskog Demokratskog Foruma