dj-zombi

Administrators
  • Content Count

    4,182
  • Joined

Everything posted by dj-zombi

  1. Ajd sad objavi nesto i o hrvatskom nacinalizmu, ima toliko dobrih slika ovih novopocenih ustasa, od blajburga pa do tompsonovih koncerata itd. Cisto radi objektivnosti.
  2. Sve preneseno iz razlicitih hrvatskih medija da ne ispadne da Srbi nesto izmisljaju ...
  3. Boljkovac: Hrvati su prvi napali Srbe po dogovoru Miloševića i Tuđmana, Mesić je htio pobjeći 13.2.2009. PRVI Tuđmanov ministar policije Josip Boljkovac u velikom ekskluzivnom intervjuu za frankfurtske Vesti koji prenosi srpski Press, jučer je kazao da je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj, namjerno izazvala rat te da su se Tuđman i Milošević sve vrijeme rata dogovarali i zajedno donosili odluke. Boljkovac je najprije rekao da su hrvatski mediji cenzurirali izvještaje s njegova svjedočenja na suđenju bivšem gradonačelniku Osijeka Branimiru Glavašu, optuženom za zločine nad tamošnjim Srbima: "Glavaš me za vrijeme svjedočenja optužio da sam ga gonio zbog rušenja mosta na reci Dravi u Osijeku. On je rekao da je most srušio da bi se grad zaštitio od tenkova JNA, a ja sam rekao da je JNA u tom trenutku bila regularna vojska jedne međunarodno priznate države, a da je Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, dio Jugoslavije. Potom sam obrazlagao tko je tada počeo s oružanim sukobima u tom dijelu Slavonije", kazao je Boljkovac. Upitan tko je počeo rat, odgovara: "Tada, 1991. godine, prvi su napadnuti Srbi, napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protutenkovskim oružjem, 'armburstima' su napali Borovo Selo da bi isprovocirali rat. Iz istog razloga srušen je i most u Osijeku", tvrdi Boljkovac. Dogovor Milošević - Tuđman o etničkom čišćenju i podjeli Bosne Tvrdi da je ratu u Hrvatskoj bio "građanski rat koji je nastao kao posljedica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine i razmjeni stanovništva pomoću etničkog čišćenja". "Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu, a Milošević njemu pomogao da se riješi Srba u Krajini. Imam materijalne dokaze da je bivši general JNA i kasnije general hrvatske vojske Milivoj Petković organizirao povlačenje Hrvata iz Bosanske Posavine", kaže prvi šef MUP-a nezavisne Hrvatske. Upitan je ima li opipljiv dokaz o Miloševićevom i Tuđmanovom dogovoru? "Navest ću samo dva za koja mislim da su prilično upečatljiva. Kad je u Osijeku ubijen šef policije Josip Reihl Kir, odmah sam donio odluku o uhićenju ubojice i onih koji su to ubojstvo organizirali, ali sam istog trena smijenjen. Franjo Tuđman je tu moju smjenu ovako objasnio: 'Joža, Slobo također misli da ti više ne bi smio biti na čelu MUP-a'. Mene je zapravo Tuđman smijenio u dogovoru s Miloševićem! Evo vam i drugog dokaza. Kada sam u lipnju 1991., nešto prije nego što je ubijen Kir, bio na razgovorima u Bačkoj Palanci s tadašnjim srpskim ministrom unutarnjih poslova Radmilom Bogdanovićem i Mihaljem Kertesom, Bogdanović mi je rekao: 'Šefovi su se dogovorili'. Uostalom, pa što je kod Miloševića cijeli rat radio najbliži Tuđmanov suradnik Hrvoje Šarinić? Bio je kod njega najmanje 40 puta!", ispričao je Boljkovac. Na ovo je odgovorio Bogdanović kazavši za Press da nije razgovarao s njim u lipnju 1991. i da su se sastali jedino u travnju te godine u Vukovaru kada je Boljkovac "tražio garancije da nećemo dopustiti da Jovićevi i Šešeljevi četnici upasti u Slavoniju". Boljkovac je upitan i koja je uloga Vladimira Šeksa u ubojstvima osječkih Srba. "Šeks bio nadređen Glavašu", "Tuđman je sve znao" "Ne znam je li tu bilo nekakve njegove neposredne uloge kad je riječ o likvidaciji srpskih civila. Ali jako dobro znam da je on tada bio glavni u Osijeku. On je bio nadređeni Glavašu. Zato ga sada na sudu kao svjedok i brani", kazao je pa je sljedeće pitanje bilo je li Tuđman znao za te naredbe. "Sve! Iz stenograma se može vidjeti da on, kad je bilo riječi o mojoj smjeni, nije ni spomenuo ubojstvo Kira. Njegov cilj je bio rat po svaku cijenu. Rat nije bio nužnost, već namjera. Po tom njegovom konceptu Srbi su trebali nestati iz Hrvatske, a Kir je ubijen po naredbi iz samog vrha hrvatske države", kaže Boljkovac. Upitan znači li to da je Kir ubijen po Tuđmanovoj naredbi, odgovara sa "sami zaključite!" Tuđman mu nije bio simpatičan Boljkovac je kazao da su mu obavještajne služe dale informaciju krajem 1990. i početkom 1991. da ga pripadnici KOS-a, obavještajne službe bivše JNA, žele likvidirati u Zagrebu jer je "bio hrvatski ministar, a Jugoslavija se raspadala". Ubiti su ga htjeli i pripadnici ustaške emigracije koji su se vratili u Hrvatsku i to zato što je "bio protiv rata i što u vrijeme dok sam bio ministar unutarnjih poslova nijedan Srbin nije otpušten iz tadašnje hrvatske policije", tvrdi nekadašnji ministar policije. Upitan je i što misli o Franji Tuđmanu. "Ovog puta ću na to pitanje odgovoriti jednim primjerom. Javiše meni moji policajci da je ispred Tuđmanove kuće na Tuškancu nestao spomenik Vladimiru Nazoru. Nazovem ja Tuđmana i pitam ga: 'Franjo, vidiš li ispred svoje kuće Nazorov spomenik'. On ode do prozora i, umjesto da mi jasno odgovori na to moje pitanje, počne, onako pritajeno, hihotati: 'Hihihihi'. Ali, čim su tu informaciju o nestanku spomenika objavili neki svjetski mediji, Nazor je vraćen gdje je i bio", priča Boljkovac. "Mesić je htio pobjeći skupa s 300 obitelji političara" Tvrdi da su "tuđmanovci" 1991. bili spremni za bijeg da je kufere spakirao i Stipe Mesić te da je Tuđman bio kukavica. "Da, bio je, i on i sva ta bulumenta oko njega. I to ću objasniti jednim primjerom. Kad su se, još u vrijeme dok se nije pucalo, a napetost sve više rasla, niški specijalci spustili na zagrebački aerodrom 'Pleso', poslao sam tamo svog čovjeka da mi dogovori sastanak sa zapovjednikom te jedinice. Proširila se vijest da će specijalci JNA nakon 'Plesa' zauzeti i TV Zagreb i 'Gradsku toplanu'. U dogovoru s državnim vrhom otišao sam na taj sastanak i s njega se vratio jedino uvjeren da je aerodrom stvarno zauzet. Moji mi sugovornici nisu htjeli ništa kazati o svojim planovima. Ali, i to je izgleda bilo dovoljno da među onima koji su me tamo poslali dođe do velike pomutnje", kaže Boljkovac, te prepričava što se, po njemu, tada zaista događalo. "To je, inače, bilo u vrijeme kada je zarobljen i spušten na taj aerodrom avion pun oružja, u kojem je bio hrvatski emigrant Josip Kikaš. Kad sam potom otišao na Becićeve stube, gdje je tada bilo sjedište HDZ-a, imao sam što i vidjeti... Okupilo se oko 300 članova obitelji hrvatskih političara. Svuda naokolo koferi, torbe, ruksaci, tegle sa cvijećem... Vidim, sprema se 'bežanija'! Čim sam izašao iz automobila, sa udaljenosti od otprilike 50 metara obratio mi se prodornim glasom Stipe Mesić: 'Jooožaaaaa, jesu li se spustili specijalci'. 'Jeeeesuuuu', odgovorim mu ja. Kad masa krenu, pravi stampedo! Padaju žene i djeca preko torbi, glinene tegle pucaju, a zemlja iz njih i cvijeće po svuda pršte, drvene tegle sa fikusima kotrljaju se niz Becićeve stube. Jedva nekako zaustavismo te izbezumljene ljude. Dobro da žrtava nije bilo", kazao je Boljkovac. "Miješa činjenice s izmišljotinama" Pres je za komentar na ovaj intervju zamolio bivšeg šefa KOS-a, generala Acu Vasiljevića koji tvrdi da Boljkovac "miješa činjenice s izmišljotinama" te da je i sam Boljkovac bio zagovornik nezavisne Hrvatske "po svaku cijenu", a sada pokušava opravdati ono što je činio. "Opće je poznato da su se Milošević i Tuđman susretali, ali je netočno da su imali kontakte kakve Boljkovac navodi... Boljkovac je bio okružen ekstremistima, ljudima koji su došli iz terorističkog dijela ustaške organizacije poput Gojka Šuška", kazao je dodajući da je Boljkovac izmislio spuštanje padobranaca na Pleso. A.B. Foto: Pressonline.rs/AFP https://www.index.hr/vijesti/clanak/boljkovac-hrvati-su-prvi-napali-srbe-po-dogovoru-milosevica-i-tudjmana-mesic-je-htio-pobjeci/421214.aspx
  4. Josip Boljkovac: Hrvatska je prva napala Srbe "Prvi su napadnuti Srbi. Napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska!. Šušak, Glavaš i Vice Vukojević napali su Borovo Selo kako bi isprovocirali rat", tvrdi Boljkovac Josip Boljkovac Foto: Pressonline.rsU ekskluzivnom intervjuu za dnevni list "Vesti", koji je namijenjen srpskoj dijaspori u Njemačkoj, Josip Boljkovac, prvi ministar policije u Tuđmanovoj vladi rekao je kako je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj i namjerno izazvala rat. Boljkovac tvrdi i da su se Tuđman i Milošević tijekom cijelog rata dogovarali i donosili odluke zajedno. "Glavaš me za vrijeme svjedočenja optužio da sam ga proganjao zbog rušenja mosta na rijeci Dravi u Osijeku. On je rekao da je most srušio da bi se grad zaštitio od tenkova JNA, a ja sam rekao da je JNA u tom trenutku bila regularna vojska jedne međunarodno priznate države, a Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, dio Jugoslavije", rekao je Boljkovac i dodao kako su njegova svjedočenja na suđenju Glavašu bila cenzurirana. Na pitanje novinara tko je zapravo započeo rat, Boljkovac iznenađujuće odgovara: "Prvi su napadnuti Srbi. Napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska!. Šušak, Glavaš i Vice Vukojević napali su Borovo Selo kako bi isprovocirali rat". Dalje nastavlja kako je rat zapravo bio posljedica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH i razmjeni stanovništva kroz etničko čišćenje. "Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu, a Milošević njemu pomogao da se riješi Srba u Krajini. Imam materijalne dokaze da je bivši general JNA i kasnije general hrvatske vojske Milivoj Petković organizirao povlačenje Hrvata iz Bosanske Posavine", tvrdi Boljkovac. Na pitanje o eventualnim dokazima dogovora Tuđmana i Miloševića, Boljkovac novinaru frankfurtskih "Vijesti" odgovara kako mu je jednom prilikom, kada je donio naredbu o uhićenju ubojica šefa policije u Osijeku Josipa Rajhl Kira, Tuđman rekao kako i Milošević misli da on više ne bi smio biti na čelu MUP-a. Kao drugi dokaz navodi da je Tuđmanov bliski suradnik, Hrvoje Šarinić tijekom rata kod Miloševića bio najmanje 40 puta. Dalje optužuje Tuđmana da je njegov cilj bio rat po svaku cijenu. "Prema njegovoj ideji, Srbi su trebali nestati iz Hrvatske, a ubojstvo Kira naređeno je od samog vrha države", govori Boljkovac. Dodaje kako su 1991. godine, prije nego što je bio ispaljen i prvi metak obitelji uglednih hrvatskih političara bile spremne na bijeg. Među njima navodi visokopozicionirane HDZ-ovce, ali i sadašnjeg predsjednika Stipu Mesića. http://arhiva.nacional.hr/clanak/53359/josip-boljkovac-hrvatska-je-prva-napala-srbe
  5. Josip Boljkovac: Hrvatska je namjerno izazvala rat Boljkovac: Tuđman i Milošević su sve dogovorili / CROPIX Prvi Tuđmanov ministar policije Josip Boljkovac u velikom ekskluzivnom intervjuu za frankfurtske Vesti, koji prenosi srpski Press, kazao je da je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj, namjerno izazvala rat te da su se Tuđman i Milošević sve vrijeme rata dogovarali i zajedno donosili odluke. Boljkovac je najprije rekao da su hrvatski mediji cenzurirali izvještaje s njegova svjedočenja na suđenju bivšem osječkom gradonačelniku Branimiru Glavašu, optuženom za zločine nad tamošnjim Srbima: - Glavaš me za vrijeme svjedočenja optužio da sam ga gonio zbog rušenja mosta na rijeci Dravi u Osijeku. On je rekao da je most srušio da bi se grad zaštitio od tenkova JNA, a ja sam rekao da je JNA u tom trenutku bila regularna vojska jedne međunarodno priznate države, a da je Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, dio Jugoslavije. Potom sam obrazlagao tko je tada počeo s oružanim sukobima u tom dijelu Slavonije - kazao je Boljkovac. Upitan tko je počeo rat, odgovara: - Tada, 1991. godine, prvi su napadnuti Srbi, napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protutenkovskim oružjem, ‘armburstima’ su napali Borovo selo da bi isprovocirali rat. Iz istog razloga srušen je i most u Osijeku”, tvrdi Josip Boljkovac. Kaže da je rat u Hrvatskoj bio “građanski rat koji je nastao kao posljedica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine i razmjeni stanovništva pomoću etničkog čišćenja”. - Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu, a Milošević njemu pomogao da se riješi Srba u “Krajini”. SD https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/40458/josip-boljkovac-hrvatska-je-namjerno-izazvala-rat
  6. Boljkovac: Prvi smo napali Srbe da bi počeo rat Posted date: новембар 12, 2017 Ministar policije u Tuđmanovoj vladi: Prvi su napadnuti Srbi! Napadnuto je Borovo selo kako bi se isprovocirao rat! Prvi su napadnuti Srbi. Napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska!. Šušak, Glavaš i Vice Vukojević napali su Borovo Selo kako bi isprovocirali rat“, tvrdi Boljkovac. U ekskluzivnom intervjuu za dnevni list „Vesti“, koji je namenjen srpskoj dijaspori u Nemačkoj, Josip Boljkovac, prvi ministar policije u Tuđmanovoj vladi rekao je kako je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj i namerno izazvala rat. Boljkovac tvrdi i da su se Tuđman i Milošević tokom celog rata dogovarali i donosili odluke zajedno. „Glavaš me za vreme svedočenja optužio da sam ga proganjao zbog rušenja mosta na reci Dravi u Osijeku. On je rekao da je most srušio da bi se grad zaštitio od tenkova JNA, a ja sam rekao da je JNA u tom trenutku bila regularna vojska jedne međunarodno priznate države, a Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, deo Jugoslavije„, rekao je Boljkovac i dodao kako su njegova svedočenja na suđenju Glavašu bila cenzurisana. Na pitanje novinara ko je zapravo započeo rat, Boljkovac iznenađujuće odgovara: „Prvi su napadnuti Srbi. Napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska!. Šušak, Glavaš i Vice Vukojević napali su Borovo Selo kako bi isprovocirali rat„. Dalje nastavlja kako je rat zapravo bio posledica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podeli BiH i razmeni stanovništva kroz etničko čišćenje. „Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu, a Milošević njemu pomogao da se reši Srba u Krajini.Imam materijalne dokaze da je bivši general JNA i kasnije general hrvatske vojske Milivoj Petković organizivao povlačenje Hrvata iz Bosanske Posavine„, tvrdi Boljkovac. Na pitanje o eventualnim dokazima dogovora Tuđmana i Miloševića, Boljkovac odgovara kako mu je jednom prilikom, kada je doneo naredbu o hapšenju ubica šefa policije u Osijeku Josipa Rajhl Kira, Tuđman rekao kako i Milošević misli da on više ne bi smeo biti na čelu MUP-a. Kao drugi dokaz navodi da je Tuđmanov bliski saradnik, Hrvoje Šarinić tokom rata kod Miloševića bio najmanje 40 puta. Dalje optužuje Tuđmana da je njegov cilj bio rat po svaku cenu. „Prema njegovoj ideji, Srbi su trebali nestati iz Hrvatske, a ubistvo Kira naređeno je od samog vrha države„, govori Boljkovac. Dodaje kako su 1991. godine, pre nego što je bio ispaljen i prvi metak porodice uglednih hrvatskih političara bile su spremne na beg. Među njima navodi visokopozicionirane HDZ-ovce, ali i bivšeg predsednika Hrvatske Stipu Mesića. http://webtribune.rs/tudmanov-ministar-priznao-prvi-smo-napali-srbe-da-bi-poceo-rat/?fbclid=IwAR2kiH7jhSDFBb-v9Xh3CXYai6tpLJpa0SxwCltB2LhxS0uGrkd3lFGkils
  7. U 2018. Srbi u Hrvatskoj napadnuti više od jednom dnevno © Jutarnji list 14:07 29.08.2019 Prema podacima iz Biltena Srpskog narodnog vijeća, u Hrvatskoj je od 2014. do 2018. bilo tačno 1.376 verbalnih i fizičkih napada na građane srpske nacionalnosti, a samo u prošloj godini dogodilo se 381, dakle više od jednog dnevno, piše hrvatski portal „Novosti“. Ako se to, kako je kazao premijer Andrej Plenković, može nazvati „izolovanim incidentima“, može se samo pretpostaviti kako bi izgledalo da su oni masovni, navodi ovaj medij i podseća da su poslanici Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) prošle sedmice na vanrednoj konferenciji za novinare naveli 13 primera verbalnih i fizičkih napada na građane srpske nacionalnosti zabeleženih samo u poslednjih nekoliko meseci. Među tim napadima su brutalni prepad maskiranih napadača u kafiću u Uzdolju prošle srede i ubistvo Radoja Petkovića u Viškovu, kojeg je do smrti pre četiri meseca istukao optuženik za ratne zločine. Umesto nedvosmislene osude tih napada, mnogi političari su se okomili na one koji na napade upozoravaju, pre svega na Milorada Pupovca, pišu „Novosti“, uz napomenu da su među njima, na primer, bili Milan Kujundžić, Miro Kovač, Miroslav Škoro, Tomislav Karamarko, Ruža Tomašić, Davor Bernardić… „U pravu je Milorad Pupovac kada kaže da se napadi ne događaju slučajno i da je u Hrvatskoj stvorena društvena klima u kojoj je sasvim normalno psovati ’srpsku majku‘. U pravu je i kada kaže da je nakon normalizacije 2000-ih, s dolaskom Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a, došlo do radikalizacije odnosa prema najvećoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj“, piše portal. Austrijska štampa: Orgije premlaćivanja Srba u Hrvatskoj Karamarko je, ukazuje se, dobar deo svoje ekipe izvukao iz najdubljeg mraka. „Setite se samo Ivana Tepeša, lika koji je kao potpredsednik Hrvatskog sabora marširao zajedno s hiljadama crnokošuljaša centrom Zagreba tražeći ostavku Mirjane Rakić s mesta predsednice Veća za elektronske medije, jer se usudila da na dva dana oduzme koncesiju Z1 televiziji na kojoj je emitovana emisija Marka Juriča s nedvosmislenim govorom mržnje“, navodi ovaj medij. Ističe se da zli duhovi koji su tada pušteni iz boce još uvek haraju ovom državom, za šta bez sumnje dobar deo krivice snosi i premijer Andrej Plenković sa svojom administracijom i nejasnom, mlakom politikom gašenja požara koji svaki čas izbijaju na drugom mestu. Najbolji primer za to je, ukazuju, već zaboravljeno Povereništvo za suočavanje s prošlošću, koje praktično nije ništa zaključilo, ali je zato relativizacijom ustaškog pozdrava „za dom spremni“ omogućilo njegovo vraćanje u javni život. „Način na koji Plenković rešava probleme ilustruje i ona čuvena spomen-ploča poginulim HOS-ovcima, koju su pripadnici te neoustaške jedinice postavili na kuću u Jasenovcu, u kojoj je za vreme Drugog svetskog rata stolovao ustaški zapovednik Maks Luburić. Umesto da se ta sramota zauvek ukloni, (Plenkovićeva) vlada je ploču premestila desetak kilometara dalje, u park kraj Novske i uz to postavila danonoćnu policijsku stražu“, podseća takođe portal. Da bi se, ukazuju, tekovine takve politike suzbile, potreban je daleko veći trud od ovoga koji ulažu Plenković i njegovi, s tim da je pitanje koliko su zaista voljni da reše taj problem. Posebno kad se uzme u obzir da je donedavni politički sekretar HDZ-a, formalno glavni ideolog te stranke, bio notorni Lovro Kuščević, kojem su mediji iskopali fotografiju ustaškog poglavnika Ante Pavelića na slici u vili koju iznajmljuje turistima u svom Nedelišću na Braču. Prošlonedeljni napadi na građane srpske nacionalnosti u Uzdolju, Đevrskama, Viškovu i Valbandonu ipak su bili previše da bi se i oni mogli gurnuti pod tepih, kao što se to radilo do sada, pišu „Novosti“ i posebno ukazuju na onaj u Uzdolju, koji je imao sve elemente akcije fašističkih batinaša koji su uleteli u kafić naoružani letvama, šipkama i mačetama i za nekoliko minuta pretukli sve koje su mogli, uključujući i jednog maloletnika. Maloletnik je, preciziraju, završio sa osam šavova na glavi, dok je jedna Francuskinja sa decom, koja se zatekla u kafiću, zauvek traumatizovana. Na spomenutoj konferenciji za novinare, SDSS-ovci su jasno upozorili na to što se događa i da je krajnje vreme da nasilje prestane, jer je ovakva situacija neodrživa. Međutim, umesto razgovora i pokušaja da se stanje smiri, dočekala ih je mlaka reakcija s druge strane, pa čak i optužbe za podizanje tenzija i izazivanje društvene polarizacije. S druge strane, predsednica države Kolinda Grabar Kitarović učinila je sve da se ne izjašnjava o ovoj temi, ali su je novinari ipak zaskočili, pa je tek, kako se navodi, promrsila da osuđuje svako nasilje, ali da će sačekati policijski izveštaj da donese konačni stav. https://rs-lat.sputniknews.com/regioni/201908291120712008-u-2018-srbi-u-hrvatskoj-napadnuti-vise-od-jednom-dnevno/?fbclid=IwAR2SiXmggoZ58ky3JSjGnYP_7GL7wZc4oYl4zS02lmIsaUzqWCFbIouOzsI&utm_source=https://www.facebook.com/&utm_medium=short_url&utm_content=9A2s&utm_campaign=URL_shortening
  8. Prije 19 godina ubijen je Milan Levar. Borio se za istinu o ubojstvima Srba Vojislav Mazzocco 1424 Screenshot: YouTube/Gariwo PRIJE točno 19 godina, nešto iza 15 sati, Gospićem je odjeknula eksplozija. Kada je utihnula, mrtvo tijelo Milana Levara pronašao je njegov sin Leon. Bomba podmetnuta na plinsku bocu ubila je čovjeka koji je svjedočio o ubojstvima srpskih civila u Lici ratnih devedesetih godina. Do danas nitko nije ni optužen ni osuđen za ubojstvo. Mirko Norac ga pokušao proglasiti ludim Samo četiri mjeseca prije ubojstva Mirko Norac je izjavio: "Milan Levar je osoba koju nitko ozbiljno ne shvaća, zbog psihičke bolesti izbačen je iz srednje vojne škole, u više navrata pokušavao je samoubojstvo, sklon je lažima, prijevarama, preuveličavanju i izmišljotinama." Tada je Levar već iza sebe imao svjedočenje pred istražiteljima suda u Haagu, no na sud nikada nije došao svjedočiti. Nasilna smrt ga je spriječila u tome. Crkva, policija, političari, novinari, svi su štitili generala bjegunca Mirko Norac, koji je pokušao diskreditirati Levara za života, ubrzo se nakon njegove smrti dao u bijeg pred optužnicom za ratne zločine. HDZ-ov lički šerif Darko Milinović izvodio je performanse vezujući se lancima zbog progona generala, časne sestre su po Splitu i Sinju nosile majice s Norčevim likom, policijski specijalci su odbijali zapovijedi, novinar Slobodne Dalmacije je izmislio intervju s Norcem pa mu je radi dramatičnosti pridao i laž da se s generalom bjeguncem odjevenim u fratarski habit susreo u podrumima Dioklecijanove palače za vrijeme velikog prosvjeda na Rivi koji je pomogao Ivi Sanaderu da dođe na vlast. Koalicijska vlada Ivice Račana bila je u strahu i panično je pokušavala smiriti situaciju. Na koncu je Norac nakon puno godina osuđen za ratni zločin. Davno je već izašao iz zatvora i ima uspješnu zaštitarsku tvrtku, a u zatvoru mu je bilo toliko teško da se uspio i oženiti. Sumnjičilo se Tihomira Oreškovića Osuđen je i Tihomir Orešković, kojeg se sumnjičilo za ubojstvo Milana Levara. Pedesetak ubijenih civila tako je dobilo barem nekakvu pravdu, no onaj tko je govorio o tome kako su ubijani i po čijem naređenju ubijen je i neosvećen. Svi ti događaji nisu pomogli da se otkrije, privede i osudi ubojica Milana Levara čija je udovica prije nekoliko godina ustvrdila da ubojicu viđa svaki dan. Ime onoga za koga smatra da je ubio Levara rekla je i policiji i nekadašnjem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Ništa se nije dogodilo. Policija je 14 godina nakon ubojstva raspisala nagradu od 100 tisuća kuna za informaciju koja bi dovela do počinitelja. Raspisali nagradu i nagodili se s obitelji "Prasnula sam u smijeh. Pomislila sam da bi meni ta svota mogla dobro doći jer sam im ionako rekla tko je ubojica mojega supruga. Što oni očekuju? Da će im netko doći s pisanom izjavom: 'Evo, to je ubojica, imam dokaz, dajte mi novac.' Ovdje vlada zavjet šutnje, uvijek se netko nekoga boji ili se boje da će izgubiti posao ili pak da će izgubiti glavu. I onda govore meni. A ja kažem, što meni pričate, idite na policiju, ali neće nitko. Ubojica neće priznati pa nitko neće svoj život prodati za 100.000 kuna. Ne znam, možda novac uzme netko kome je životno potreban, ali tada će nestati s ovog planeta, inače će ga sutradan ubiti", rekla je tada Vesna Levar za Slobodnu Dalmaciju. Novac do danas nije isplaćen, a njime policija ionako pere i svoju savjest jer nije učinila ništa da zaštiti Milana Levara. Još 1998. godine Haški sud je zatražio od policije da zaštiti Levara. Međutim, lička policija nikada nije dobila taj dopis. Zbog ubojstva Milana Levara država je njegovoj obitelji isplatila 550 tisuća kuna. To joj je bilo lakše nego da nađe ubojicu. index.hr https://www.index.hr/vijesti/clanak/prije-19-godina-ubijen-je-milan-levar-borio-se-za-istinu-o-ubojstvima-srba/2111962.aspx
  9. Milan Levar ubijen jer mu Zagreb nije dao zaštitu Nije prihvatio prijedlog da kao zaštićeni svjedok ode iz grada i promijeni identitet, niti je prestajao govoriti o svemu što se dešavalo, čak i kada su mu prijetili. Zbog toga je tražio zaštitu, ali je nije dobio jer je sve zapelo u Zagrebu - priča Milanova udovica Vesna Levar Priča Vesne Levar drugačija je od tipične priče o ratnim žrtvama: njen suprug Milan Levar ubijen je pet godina nakon kraja rata jer se usprotivio zataškavanju ratnih zločina u Gospiću. Početkom rata, kada je bio jedini privatni taksist u Lici, što im je omogućavalo pristojne prihode, svojim je taksijem prebacivao brojne vojnike JNA koji su bježali iz kasarni, često samo u gimnastičkom dresu, ne naplaćujući im ni dinara. - Milan je nabavljao oružje za obranu grada, a ja sam radila u meteorološkoj stanici, često obavljajući posao za još trojicu tehničara koji su bili angažirani u obrani - kaže Vesna Levar. U jednom momentu izdana je naredba o evakuaciji žena s djecom. - Prebacili smo se u Karlobag, a kada je i tamo palo nekoliko granata, trebali smo ići na Rab. Ja nisam htjela ići. Vratila sam se sa sinom Leonom, koji je tih dana bio skoro jedino dijete u gradu - priča Vesna Levar, kojoj su više puta nudili da se makne iz grada. - Nisam mogla otići iz grada koji sam branila, jer tu mi je sve, čak i nakon što su mi ubili muža. Odbio ubijati Sve se promijenilo kada su obranu Gospića preuzeli neki novi ljudi. - Moj muž je od Tihomira Oreškovića dobio nalog da izvede ljude iz kuća i pobije ih, što je on odbio i tada počinju njegova i naša stradanja. Milan 1992. izlazi iz Hrvatske vojske, a i pored zasluga nije mu priznat status branitelja. Kako je u to vrijeme ubijen velik broj civila, počeo je prikupljati dokaze koje je podnio našim istražnim tijelima, ali na to nitko nije reagirao. Zbog toga je otišao u Haag i tamo rekao sve što je znao, a kasnije pomogao njihovim istražiteljima. Osim što su saslušanja vođena u našem stanu, on je i sve prevodio, jer je savršeno znao engleski jezik. Nije prihvatio prijedlog da kao zaštićeni svjedok ode iz grada i promijeni identitet, niti je prestajao govoriti o svemu što se dešavalo, čak i kada su mu prijetili. Zbog toga je tražio zaštitu, ali ona nikada nije dobivena jer je sve zapelo u Zagrebu - kaže Vesna Levar. I onda, 2000. godine, dok je radio u dvorištu svog doma, Milan Levar stradava od podmetnute bombe, i to pred očima tada desetogodišnjeg sina Leona. Njegova je supruga tražila pravdu preko svih institucija. Naslušala se obećanja državnih vlasti, ali istraga o ubojici nikada nije dovršena. - Dok sam pokušavala dobiti pravdu ili neku pomoć, moji sugrađani su me gledali kao suprugu izdajnika, kao neprijatelja, kao nešto što nije njihovo i što je protiv njih. Sada malo padaju tenzije i atmosfera je normalnija. Nije me briga da li me podnose ili ne podnose, sada se prema nama ne odnose loše. Dok je trajala moja potraga za istinom, diskretno su mi se javljali mnogi ljudi, među njima i brojni Srbi, koji su slušali ili čitali o Milanovom ubojstvu koje je jako odjeknulo u javnosti. Njihovo javljanje ublažilo mi je tragediju. Ima još krivaca Na pitanje o sinu Leonu, Vesna Levar kaže da sada studira i za to vrijeme prima obiteljsku mirovinu. - Imamo stan na korištenje, a za trajno rješenje još se uvijek bezuspješno borim. Ostvarila sam odštetu od 220.000 kuna za sebe i sina, koji je dobio i određenu rentu za školovanje - kaže supruga ubijenog Milana Levara. Posljednjih je godina namjerno napravila pauzu u javnim istupima, čekajući da se javi neki eventualni svjedok. - Tako je vrijeme prolazilo. Sada sam krenula u potragu za odgovorima na isto pitanje: Zašto se to dogodilo? Kako su u međuvremenu Tihomir Orešković, Mirko Norac i Stjepan Grandić osuđeni za ubistva civila u Gospiću, na pitanje da li bi osim njih trojice još netko trebao odgovarati zbog tih zločina, Vesna Levar odgovara potvrdno. - Ta trojica su izdavali naredbe. Možda su uradili i nešto drugo, ali tu ne bih ulazila u posao policije. Ali zašto oni koji su pucali nisu odbili naređenje, kao što je to učinio moj suprug? Ubiti civila je zločin - zaključuje Vesna Levar. Nenad Jovanović SNV
  10. Ili si za Milana Levara ili si za prokletnike Autor: Drago Pilsel / 26.08.2019.Leave a Comment Iduće srijede, 28. kolovoza navršit će se devetnaest godina od ubojstva hrvatskoga branitelja Milana Levara. Sve hrvatske vlade do sada zataškavaju to gnjusno političko umorstvo u kojemu je, po očiglednoj zamisli izvršitelja, trebao stradati i Levarov malodobni sin Leon. Vesna Levar je razgovarala s mnogima, a osobito pamtim razgovor s Mladenom Bajićem, održan u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske 14. listopada 2010. Otišla je tamo kako bi se informirala o statusu predmeta protiv nepoznatog počinitelja zbog ubojstva svog supruga i primili su je tadašnji glavni državni odvjetnik i savjetnica u Odsjeku za ratne zločine. Bio sam tamo u pratnji Vesne Levar jer me to zamolio tadašnji predsjednik Ivo Josipović: da budem svjedok tom razgovoru i da ga povratno izvijestim o tome što je Bajić rekao. A Mladen Bajić je kazao da ”znaju tko je ubojica”, ali da mu to ”ne mogu dokazati”. Milan Levar svjedočio je o ubojstvima srpskih civila i ratnih zarobljenika u gospićkom kraju. Govorio je o nečemu što je trebalo biti i ostati pod nacionalnim zavjetom šutnje. Naravno, nije on otkrivao masovne grobnice niti je iznosio imena ljudi koji su u njima završili. Sve bi se to i bez njega saznalo, jer je nemoguće zatajiti da su neki ljudi tu nekada živjeli, a danas ih više nema Istoga dana kada je ubijen Milan Levar, u Gospiću, a zatim i diljem Like i Hrvatske, znala su se imena naručitelja ubojstva i samog ubojice. Ali postojao je razlog zašto oni nikada nisu uhićeni i osuđeni. Posuđujem rečenice Miljenka Jergovića napisane o desetoj godišnjici atentata. Milan Levar bio je svjestan što radi. Umro je jer nije htio biti suučesnik zločina u kojem nije sudjelovao. Svjedočio je pred Haškim sudom i zato je osuđen na smrt i na sramoćenje. Milan Levar svjedočio je o ubojstvima srpskih civila i ratnih zarobljenika u gospićkom kraju. Govorio je o nečemu što je trebalo biti i ostati pod nacionalnim zavjetom šutnje. Naravno, nije on otkrivao masovne grobnice niti je iznosio imena ljudi koji su u njima završili. Sve bi se to i bez njega saznalo, jer je nemoguće zatajiti da su neki ljudi tu nekada živjeli, a danas ih više nema. To je bilo jasno i ubojicama, i njihovim nalogodavcima i zaštitnicima, sve do Gojka Šuška i Franje Tuđmana, koji je davno prije rata u ”Bespućima povijesne zbiljnosti” ispisao apologiju genocida i objasnio zašto je bolje da neki ljudi i narodi jednostavno nestanu. Žrtvama etničkoga čišćenja, pomora, masovnih likvidacija imena se uvijek znaju bez obzira na to od čije su ruke stradali, ali se, po zamisli nalogodavaca i projektanata zločina, ne smiju znati imena onih koji su ubijali. To je ”dug” koji domovina ima prema tim ljudima. Milan Levar bio je običan čovjek. Nije čitao Hannahu Arendt, nije bio inspiriran djelima kršćanskih mučenika koji su se žrtvovali za načela i dobro zajednice, malo je toga znao o pojmovima odgovornosti i krivnje, ali je nepogrešivo osjećao što je u životu ispravno sa stajališta pojedinca, njegove obitelji i cijeloga društva. *** Vesna Levar, udovica Milana Levara, kazala mi je da poznaje ubojicu svoga supruga i da ga u gradu sreće. S njegovim imenom odavno je upoznala i državnoga tužitelja i policiju. Pitanje tko je ubio Milana Levara za mnoge Gospićane nije nikakva enigma. Kada je čula da policija, četrnaest godina nakon atentata, raspisuje nagradu za informaciju o tom zločinu, Vesna Levar je, kaže, ”prasnula u smijeh”. ”Pomislila sam da bi meni ta svota mogla dobro doći, jer sam im ionako rekla tko je ubojica moga muža.” Viktor Ivančić je 2014. u članku ”Levar i vrijeme” podsjetio da je Milan Levar ubijen u vrijeme kada je u Hrvatskoj na vlasti bio SDP. ”Feral Tribune je svojedobno objavio dokumente iz kojih se vidjelo kako je policija još 1999. imala detaljna saznanja o režiji atentata, uključujući iskaz Ivice Rožića, poznatog pod nadimkom Bijeli vuk, koji je tada priznao da je osobno pripremao ubojstvo i ”čekao zeleno svjetlo”.” Usprkos tome – i usprkos praktički svakodnevnim prijetnjama i fizičkim napadima – Levarov život nije bio vrijedan državne zaštite. ”U jednom trenutku netko se sjetio da bi nas bilo dobro zaštititi, pa smo dobili inspektora koji bi to, kao, trebao odraditi”, svjedoči Vesna Levar. ”Došao je i rekao da ne mislimo slučajno da će nam sjediti uz juhu za stolom, nego da će on to diskretno. Više ga nikad nismo vidjeli.” Mirko Norac, alkarski junak i glavni terenski organizator masovnih ubojstava u Gospiću, uhapšen je i osuđen nekoliko godina nakon Levarova smaknuća. Na teret mu se nije stavljala zapovjedna odgovornost, već ponajprije činjenica da je jednoj starici osobno ispalio metak u glavu. Nakon što je odležao ionako malu zatvorsku kaznu, k tome još skraćenu zbog ”dobrog vladanja”, danas je slobodan, dapače, bogat čovjek, kao i njegov partner u gospićkim zlodjelima Tihomir Orešković. Štoviše, Norcu se plješće na javnim skupovima, ministri ga hvale i pozdravljaju. Predsjednici Republike Norac biva kulisa. To je danas Hrvatska. Hrvatska u kojoj svi, ali baš svi predsjednički kandidati izbjegavaju otići na nova mjesta nasilja nad Srbima: to čine odvratna Kolinda, šupak Milanović, Bujanecova lutka Škoro i svi, ama baš svi ostali koji su najavili kandidaturu. Što se mene tiče, nitko od njih ne zaslužuje glas onoga koji cijeni Levara. Godine, dakle, prolaze, cinizam trijumfira, ubojice se konsolidiraju u profesionalnom, obiteljskom i društvenom smislu, a ”istraga je i dalje u tijeku”. Svima je jasno da bi samo likvidacija sustava koji je planski usmrtio svjedoka zločina nespremnog na šutnju – sustava koji danas u malo drugačijoj ambalaži suvereno vlada – mogla ”rezultirati ili pridonijeti razrješenju kaznenog djela ubojstva Milana Levara”, no nikome, dakako, ne pada na pamet latiti se posla. Vesna Levar u proteklih devetnaest godina naslušala se obećanja državnih vlasti, ponajviše oko završetka zapravo zataškane i bojkotirane istrage o Milanovu ubojstvu. Milan Levar je postao sinonim za građansku Hrvatsku koja nije željela i nije smjela prešutjeti tamnu stranu Domovinskog rata, onu u kojoj su civili, mahom Srbi, postali predmetom iživljavanja i strašnih zločina. Za Hrvatsku Milan formalno, službeno, nije ni branitelj. Pa bi ovaj osvrt trebao poslužiti svima onima koji su, iz bilo kojeg razloga, zaboravili na Milana Levara, na njegova sina Leona, svjedoka ubojstva, i na njegovu hrabru suprugu Vesnu. Kakav je čovjek Milan bio? Bio je hrabar, uporan i pošten, ali je pogriješio što je mislio da se nitko neće usuditi ostvariti prijetnju. Vjerovao je ljudima, vlasti, državi… Slutila je Vesna da će svi nastradati, jer su prijetnje postale učestalije iako je Milan nastojao zaštititi nju i sina i na neki ih način izolirati od svega. Osjetila je da više nema prostora za ono čuveno – bit će dobro. Međutim, povratka nije bilo. A najomiljenija rečenica mu je bila: ”Što manje znaš, za tebe (Vesnu) je bolje i čuvaj mi sina! Bježati nećemo, jer za ovaj grad sam se borio, a nemam mrlju da moram sagnuti glavu.” I njihove uže obitelji su prolazile kroz teško razdoblje. Toliko teško i tragično da su i Milanova majka i Vesnin otac umrli nakon nekoliko mjeseci od posljedica koje su bile psihički preteške za njih nakon svega što se dogodilo. Majka nije mogla preboljeti sina, a Vesnin otac patnju koju su prolazili ona i njen sin. Milan je ubijen bombom postavljenom u dvorištu. Radio je na nekom autu u tom trenutku. S njim je bio samo njegov sin, svjedok događaja. O događaju je Vesnu obavijestio upravo Leon; nazvao je mamu i u šoku vikao ”Ne mogu taju, ne mogu taju”. Htio ga je podići, ali nije mogao. Mislio je da mu treba zraka. Što bi drugo pomislilo desetogodišnje dijete u šoku od eksplozije koje je upravo vidjelo kako mu otac pada mrtav?! Vesna je dojurila s posla, ali prekasno, jer od poziva sina do njena dolaska prošlo je nekoliko minuta i već su oko kuće bili i policija, i vatrogasci i Hitna… Samo ne zna kako tako brzo? Od Hrvatske je Vesna bila i umornija, ali to je njena zemlja i nije utekla ni usred rata. Nije bježala od ubojica i prijetnji. Misli da Hrvatska ima potencijala za normalan život i nada se da će i ona i Leon to doživjeti. Vesna Levar želi samo svoj mir i normalan život koliko toga može biti. Kako sebi, tako i svom sinu. Nije zaboravila svoga supruga i oca Leonova Milana Levara i s ponosom ga spominje! Ali treba li nekoga podsjetiti da je ubijen 28. kolovoza 2000. godine i pitati se zašto? Izgleda da treba. Umjesto da svi budemo odgovorni pred zločinima, hijene bi htjele da svi budemo krivi za te zločine i da trajno ostanemo ucijenjeni svojom krivnjom, pa da se onda, iz osjećaja kolektivne ucijenjenosti, vječno preporađa hrvatski fašizam. Uz koga je časno biti pitam ja vas u povodu devetnaeste godišnjice ubojstva Milana Levara, uz nečasne ili uz heroja? Zapravo, pravednik Levar iz groba i dalje proziva prokletnike. A vi, što radite? Koji je vaš doprinos da bismo se našli u društvu kakvo je zamišljao Milan Levar? Vi razmišljate kojem od ovih debila, kojem od ovih šupačkih kandidata dati glas na predsjedničkim izborima? Bravo za vas. https://www.autograf.hr/ili-si-za-milana-levara-ili-si-za-prokletnike/#more-53850
  11. Na današnji dan 28.8.2000 ubijen je Milan Levar. Milan Levar u ratu je odbijao da izvrši naredbe suprotne općeljudskim vrijednostima i njegovim ličnim, visokim moralnim ubjeđenjima. 1997. svjedočio je pred sudom u Haagu o ratnim zločinima Hrvatske vojske nad civilima uglavnom srpske nacionalnosti u Gospiću. Kao zaštićeni svjedok suda u Haagu odbio je promjenu identiteta i mogućnost da napusti Gospić. Dostojanstveno je podnosio sve prijetnje smrću upućene njemu i članovima njegove porodice zbog njegove borbe za istinu. 28.8. 2000. ubijen je podmetnutom bombom u dvorištu svoje automehaničarske radionice u Gospiću. I u svojoj smrti prisutan te stalno pokazuje koliko još uvijek Hrvatska nije u stanju da se adekvatno suoči sa svojom ratnom prošlošću jer ni dan-danas njegove ubice nisu pronađene.
  12. Die Press: Orgije premlaćivanja Srba u Hrvatskoj Austrijski konzervativni list Pres (Die Press) piše o nizu nasilnih incidenata prema Srbima koji su se proteklih dana dogodili u Hrvatskoj. IZVOR: INDEX.HR UTORAK, 27.08.2019. Ilustracija: Deposit photos/vepar5 Pod naslovom "Orgije premlaćivanja srpske manjine u Hrvatskoj" Pres opisuje napad na kafić kraj Knina u kom su gosti gledali utakmicu Crvene zvezde, prenosiIndex.hr. "Batinaši su došli u tami i zamaskiranih lica", navodi Pres te dodaje kako je demoliran ceo kafić, a gosti pretučeni palicama, bocama i šakama, među njima i maloletnici. "Pet ljudi je završilo u bolnici", navodi list i citira vlasnika kafića koji kaže da su napadnuti jer su gledali utakmicu Crvene zvezde i jer su Srbi. Smatra se da je napad organizovan. "Četvrt veka nakon kraja rata u Hrvatskoj se šire vesti o napadima na pripadnike srpske manjine", piše Pres i dodaje da je nedavno napadnut i gostioničar koji je odbijao da pusti pesme Marka Perkovića Tompsona. Napala su ga tri mladića. Broj Srba se u Hrvatskoj od 1991. znatno smanjio Pres podseća i na napad na sezonce na Braču, kao i pokušaj linča vaterpolista Crvene zvezde na splitskoj Rivi. "Prema popisu stanovništva iz 2011. u Hrvatskoj je ostalo samo još 186.000 ljudi koji se izjašnjavaju kao Srbi: njihov udeo u ukupnom stanovništvu se od izbijanja rata 1991. do danas smanjio s 12,2 posto na 4,3 posto", navodi list i dodaje da su "uprkos sve manjem broju Srba, oni proteklih godina u ovoj članici EU-a sve više izloženi fizičkim i verbalnim napadima”. Pres: Za vladu su to "pojedinačni slučajevi" Za vladu su to "pojedinačni slučajevi”, dok predstavnici manjina i mediji smatraju da je to “odraz nacionalističkog skretanja udesno i povećanja netrpeljivosti u hrvatskom društvu”, navodi list. Premijer Andrej Plenković ističe da je oštro osudio najnovije napade, ali da i dalje smatra kako je reč o "delima pojedinaca", koja ne reflektuju društvenu klimu. Predstavnik srpske manjine Milorad Pupovac ipak smatra da neki žele iz Hrvatske da proteraju preostale Srbe
  13. Napadač na Srbina kod Rijeke radi u MUP-u POLICIJA je dovršila kriminalističko istraživanje nad 42-godišnjim muškarcem koji je prije pet dana napao i ozlijedio Srbina Dobrivoja Arsića u Viškovu kod Rijeke. Policajci su 42-godišnjaka uhitili jučer u ranim jutarnjim satima na graničnom prijelazu te započeli kriminalističko istraživanje tijekom kojeg je utvrđena sumnja da je 20. kolovoza oko 20 sati ispred stambene zgrade u Viškovu došlo do sukoba zbog parkiranog vozila. Tijekom tog je sukoba osumnjičeni 42-godišnjak oštećenom 70-godišnjem hrvatskom državljaninu, zbog nacionalnog identiteta, uputio ozbiljne prijetnje. Također, tjelesno ga je napao uslijed čega je oštećeni 70-godišnjak lakše ozlijeđen. No osim toga, policija je utvrdila da napadač na Srbina radi u Ravnateljstvu civilne zaštite, tijelu u sklopu MUP-a. S obzirom na to da se radi o državnom službeniku, koji je 1. siječnja prebačen u Ravnateljstvo civilne zaštite iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje, on će sukladno Zakonu o državnim službenicima biti udaljen iz službe, priopćili su iz policije. Po završetku kriminalističkog istraživanja osumnjičeni je, uz kaznenu prijavu, za kaznena djela prijetnje i tjelesne ozljede, počinjena na osnovi nacionalne pripadnosti, sinoć predan pritvorskom nadzorniku.
  14. Pupovac o napadu u Rijeci: 'Psovali su mu majku četničku, završio je u bolnici u predinfarktnom stanju' 23.08.2019 Patrik Macek/PIXSELL Srpska zajednica zabrinuta je zbog incidenata kod Knina, no dogodio se i jedan u Rijeci Saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac sa suradnicima održao je u Saboru konferenciju za medije o političkoj pozadini incidenta u Uzdolju kod Knina kada su u srijedu navečer maskirani napadači tukli goste u kafiću koji su gledali utakmicu Crvene zvezde. Tom je prilikom, podsjetimo, ozlijeđeno je pet osoba, među njima i dijete. Boris Milošević, saborski zastupnik SDSS-a i predsjednik Srpskoga narodnog vijeća, rekao je da je taj napad motiviran isključivo mržnjom prema Srbima. "Kada su upali u kafić, počeli su tući sve odreda, ne birajući koga će udariti. Bilo je muškaraca, ali i žena i djece koja će vjerojatno imati traume do kraja života. Ovaj napad nije bio izolirani incident, nije bio navijački obračun, nije bio spontan nego dobro organiziran. Nije se radilo o kafanskoj tučnjavi već o ciljanom napadu – napadači su znali koga će zateći, znali su da se tamo okupljaju lokalni Srbi koji su te večeri gledali utakmicu Crvene zvezde. Ovaj napad za nas je motiviran isključivo mržnjom prema Srbima. Danas je nažalost društveno prihvatljivo napasti i udariti nekoga samo zato što je Srbin", rekao je Milošević. Salonska osuda događaja očito ne daje rezultate. Potrebno je stvari nazvati pravim imenom - u pitanju je zločin iz mržnje i potom ga treba primjereno sankcionirati, poručila je zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov. Milorad Pupovac pobrojio je sve napade na Srbe u Hrvatskoj unatrag nekoliko mjeseci kao i isticanje ustaških simbola u javnom prostoru i poručio: Nama je dosta! "Dan prije incidenta u Uzdolju, u Viškovu, na parkiralištu ispred stambene zgrade napadnut je Dobrivoje Arsić. Rasprava je krenula oko parkirališta, a završila je na 'majci četničkoj'. Dobio je šakom u prsa i završio u bolnici u predinfarktnom stanju", kazao je Pupovac. „Nikada se nećemo naviknuti na veličanje ustaštva. Za nas 'ZDS' niti na jednom mjestu ne može biti opravdan i prihvatljiv. I ne može imati nijednu drugu konotaciju osim one da je to pozdrav Nezavisne države Hrvatske. Ako je takvih pozdrava bilo u Domovinskom ratu, onda je to problem Domovinskog rata. Ako takvih pozdrava ima i danas na komemoracijama, onda je to problem komemoracija. Tko to ne želi jasno razlučiti, ili ima opaku namjeru ili nema petlje da to uradi“, rekao je Pupovac i dodao: "Kad se kaže da nasilje nije rezultat klime, onda se griješi jer te stvari neće prestati ako ih se ne nazove pravim imenom. Nije riječ o izoliranim incidentima ni o slučajnim događajima. Mi ratujemo s komemorativnim praksama. A netko želi i ovo malo Srba što je ostalo protjerati iz Hrvatske." Ipak, priznao je da se Vlada Andreja Plenkovića trudi, ali rezultati nisu zadovoljavajući. Pupovac je poručio da mu "nitko neće začepiti usta". "Ako su oni 'za dom spremni', i ja sam", rekao je dodavši da se često i s oltara šalju poruke koje potiču na međuetničku mržnju. "Ne bih htio da ova zemlja doživi isto iskustvo koje je doživio jedan pokušaj u 20. stoljeću da se stvori hrvatska država, a koji je kolabirao i doživio sramotan kraj jer je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima. Kako sada stvari idu, kako se dobar dio ljudi u ovoj državi, uključujući i one koji sjede s nama u Saboru, odnosi prema toj mogućnosti, ta mogućnost nije nerealna", kaže Pupovac. Najavio je da će se nakon nedavnih napada na pripadnike srpske nacionalne manjine obratiti međunarodnim institucijama zbog kršenja manjinskih prava i sloboda u Hrvatskoj te poručio kako "više nikoga ništa neće moliti ni tražiti". "Nije se događalo niti poslije rata" Milošević je zajedno s Pupovcem u četvrtak posjetio Uzdolje i razgovarao s mještanima i vlasnicima kafića. "Nije se događalo ni u najtežim poratnim vremenima. I u tom smislu svi su mještani ovoga mjesta potreseni, zabrinuti. Došli smo da čujemo iz prve ruke što se dogodilo i da im pomognemo koliko možemo. I da vidimo što možemo napraviti da pomognemo ljudima", kazao je Pupovac tom prilikom. U srijedu navečer dogodio se i drugi incident, i to isto kod Knina, u kafiću u Đevrskama, a vlasnik je rekao da su ih vrijeđali na nacionalnoj osnovi. No, tom prilikom nitko nije ozlijeđen. Savjet za nacionalne manjine i HNS osudili napade na Srbe Vladin Savjet za nacionalne manjine i HNS osudili su u petak nedavne napade na pripadnike srpske nacionalne manjine kod Knina, u kojima je ozlijeđeno pet osoba, među kojima i devetogodišnje dijete. Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer u priopćenju je osudio "divljačke, neprihvatljive i nedopustive napade na pripadnike srpske nacionalne manjine 21. kolovoza u mjestima Uzdolje i Đevrske, zbog kojih je pet osoba hospitalizirano, među njima i devetogodišnje dijete". "Ovim napadom iz mržnje izgrednici nisu napali samo pojedince koji pripadaju srpskoj nacionalnoj manjini već cjelokupnu politiku Vlade u izgrađivanju sustava zaštite manjinskih prava, čime se osigurava razvoj kulturnog i nacionalnog identiteta nacionalnih manjina, a ujedno i njihova integracija u hrvatsko društvo", kaže se u priopćenju. Savjet izražava zadovoljstvo brzim i energičnim osudama premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića koje svjedoče o odlučnoj političkoj volji za suzbijanje različitih oblika diskriminacije i jačanja atmosfere nesnošljivosti, govora mržnje, netolerancije, nasilja te etnocentrizma. HNS u priopćenju također osuđuje napade na vlasnike i goste ugostiteljskih objekata u mjestima Uzdolje i Đevrske, kao i napad uz uvrede na nacionalnoj osnovi koji se dogodio u okolici Rijeke. "Apeliramo na hitno postupanje nadležnih tijela te očekujemo najstrože kazne za počinitelje. Potpuno je nedopustivo i žalosti da u 2019. godini i dalje postoje ljudi koji nasilje vide i potiču kao prihvatljivo ponašanje, a jednako je skandalozno da motiv napada bude mržnja na nacionalnoj osnovi", poručuje HNS. HNS kao liberalna stranka oštro osuđuje svaki oblik nasilja, svaki govor mržnje i obračun na nacionalnoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj osnovi koji uvijek imaju cilj širenje nesnošljivosti i zastrašivanje, a društvo nepovratno vuku unatrag. "Želimo li kao zemlja ići naprijed, svi mi, građani Hrvatske, moramo reći 'dosta je!' i preuzeti odgovornost za izgradnju otvorenog i tolerantnog društva u kojem se svi osjećamo sigurno i u kojem se ovakvi napadi neće događati. Jedino poštovanjem već stečenih prava, sloboda i civilizacijskih normi možemo napredovati kao društvo", ističe HNS. https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/hrvatska/3553839/pupovac-o-napadu-u-rijeci-psovali-su-mu-majku-cetnicku-zavrsio-je-u-bolnici-u-predinfarktnom-stanju/
  15. Napadi na Srbe u Uzdolju i Đevrskama Izvor: Večernje Novosti, Tanjug, Srbi.hr četvrtak, 22. avgust 2019. UZDOLJ - ”Tukli su nas zato što smo Srbi. A sve to je bilo smišljeno, nikako slučajno. Prvo je u moj kafić došao jedan mladić, popio je piće i nakon njega maskirani napadači”, kaže za ”Večernje Novosti” Boris Petko, vlasnik kafića ”Petko” u Uzdolju gde je u sredu oko 22,30 časova došlo do strašnog incidenta u kojem je povređeno pet gostiju, među kojima i jedno dete. Naoružani napadači koji su došli u ”golfu” šibenskih registracija vređali su goste kafića koji su gledali utakmicu ”Crvene zvezde” i ”Jang bojsa”. Nosili su fantomke, a u ruci su imali šipke i palice. ”Malo ljudi je bilo u kafiću, žene i deca su vrištali, pokušavali da se spasu. Letele su boce, a meni su sa jednom daskom rasekli nogu”, kaže Petko, uz napomenu da je sa svima u dobrim odnosima i da je iu šoku zbog ovog divljačkog napada. ”Detetu je povređena noga od stakla, zaista ne mogu da razumem ljude koji napadaju žene i decu”. U šoku je i Veselinka Mandić, koja je vlasnica zajedno sa svojim suprugoim kafića u mestu Đevrske gde se dogodio sličan napad, pola časa nakon onog u Uzdolju. ”Mi nismo uopšte gledali utakmicu Crvene zvezde, već Dinamo. Napadači su upali u kafić i počeli da nas vređaju, vikali su ”Srbi, slušate li Tompsona”. Jedan od mladića nije želeo u svemu da učestvuje i samo je sedeo. Sledile su pretnje ”Opet ćete bežati u koloni, traktorima”, kaže Mandićeva i priseća se da je onda sledilo varvarstvo, trganje investara, bacanje boca. Njen je suprug srčani bolesnik i pozlilo mu je, gosti su se razbežali, a napadači su povredili i vlasnike. ”Moj se muž sav tresao kada su ga napali, razbili su nam vitrinu. Meni je zlo i sada dok se svega prisećam”, kaže Veselinka, koja hvali policiju da je brzo došla i da su bili veoma korektni. Novinar "Večernjih Novosti" razgovarao je i sa upravnicom bolnice u Kninu Kristinom Bitunjac koja je rekla da je dovezeno pet osoba koje su imale lakše povrede, rasekotine i masnice od udaraca. Jedan mladić od sedamnaest godina zadržan je na hirurgiji na posmatranju, a ostali su pušteni kući. Dačić za "Večernje Novosti": Napad u Kninu rezultat flerta vlasti sa ustaštvom Sve ovo što se desilo u Uzdolju kod Knina je, nažalost, rezultat dugogodišnjeg flerta aktuelne hrvatske vlasti sa ustaštvom i veličanja zločina nad Srbima - kaže za "Novosti" prvi potpredsednik vlade i šef diplomatije Ivica Dačić. - Kad praktično legalizuješ poklič "za dom spremni", proteraš ćirilicu, a Srbe ostaviš bez struje i to u rodnom kraju svog "znastvenika" Nikole Tesle, onda postaje prirodno da razulareni huligani upadnu u kafić i počnu da tuku čak i decu samo zato što gledaju Zvezdu. Žalosno je gledati posrnuće hrvatskog društva i Evrope koja to ćutke posmatra. Pupovac: Napadi na Srbe kod Knina nisu ni slučajni ni spontani Lider Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac smatra da je napad na Srbe kod Knina koji su gledali prenos utakmice Crvene zvezde organizovan i da pokazuje da Hrvatska nije zemlja mira i sigurnosti. Pupovac je za hrvatski Indeks.hr ocenio da su se dogodili ozbiljni napadi na pripadnike srpske zajednice, koji su imali odlike skvadrističke (skvadristi - pripadnici prvih fašističkih odreda) grupacije. - Napadi nisu ni slučajni ni spontani. Ne može u selo Uzdolje slučajno ili spontano doći pet automobila sa 15 ljudi pod fantomkama - rekao je Pupovac, koji je do nedavno bio predsednik Srpskog nacionalnog veća u Hrvatskoj. On je ocenio i da Hrvatska, kao članica Evropske unije, predstavlja jako loš primer nečlanicama i doprinosi destabilizaciji prostora bivše Jugoslavije. Linta: Napadi iz mržnje na Srbe,da reaguju strane ambasade Predsednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije Miodrag Linta osudio je dva napada na Srbe koji su se desili u sredu uveče u Hrvatskoj kod Knina ocenjujući da su u pitanju napadi iz mržnje. Linta traži od delegacije Evropske komisije i ambasada SAD, Nemačke, Velike Britanije i drugih u Zagrebu da javno najstrože osude fizičke napade na Srbe i zahtevaju od hrvatske vlasti da pronadju i najstrože kazne organizatore i počinioce, navodi se u njegovom saopštenju. "Ustaške snage, koje su činile 20-tak muškaraca sa fantomkama na glavi i palicama, brutalno su fizički napali Srbe u kafiću Petko u selu Uzdolje kod Knina koji su mirno gledali utakmicu Crvene zvezde sa Jang Bojsom", naveo je Linta u saopštenju. On prenosi da su napadači uzvikivali: "Jel se Zvezda ovde gleda" psujući im majku četničku i preteći da će ih pobiti. "Takođe, ustaške snage su iste večeri divljački demolirale kafić Tera u Đevrskma kod Knina i pretili Srbima uz povike 'četnici' koji su isto mirno gledali utakmicu Crvene zvezde", naveo je Linta. Milan Đurđević: Zahvaljujemo policiji na pravovremenoj reakciji – Utakmicu u kafiću je gledalo tridesetak ljudi, među kojima i devetogodišnje dete. Može se reći da je vladala porodična atmosfera i niko od prisutnih gostiju nije član navijačke grupe, što se pretpostavlja za napadače. Nisam prisustvovao napadu, ali sam saznao odmah nakon što se dogodio. Svi prisutni su doživeli neku vrstu fizičke povrede, a 17-godišnji mladić i vlasnik kafića zadržani su u bolnici zbog povrede glave. Svi povređeni nalaze van životne opasnosti. Zahvaljujemo policiji na pravovremenoj reakciji – izjavio je za portal "Srbi.hr" načelnik opštine Biskupija Milan Đurđević. Osim Đurđevića, povodom ovog napada oglasili su se i ostali srpski političari u Hrvatskoj. – Noć je trajala dugo i predugo! Trebamo li biti iznenađeni napadom na žene, decu i ostale goste ugostiteljskog objekta? Zar je bitno što sam Srpkinja, što navijam za neki drugi klub, zar je bitno išta osim da sam čovek? Do kada će mržnja prema drugom i drugačijem biti vodilja u ovom društvu? Koliko pitanja, a odgovor je zapravo jedan. Osvestimo se, zaboravimo prošlost, gradimo budućnost jer ako nismo svesni da nas gore netko „opominje“ i ukazuje da smo kao društvo skrenuli s puta, biće kasno. Zaboraviti ne mogu i neka nam bude opomena pogled nedužnog deteta koji je udaren u glavu pa preko leđa samo zato što što je gledao utakmicu Zvezde, samo zato što je Srbin i samo zato što netko takve mrzi. Volimo svoje, poštujmo tuđe! Bez straha – poručila je putem društvene mreže fejsbuk zamenica župana Šibensko-kninske županije Anja Šimpraga. Povodom ovoga, ali i ostalih napada na Srbe u Hrvatskoj oglasio se i predsednik Srpskog narodnog veća i saborski zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke Boris Milošević. – Na žalost juče se dogodio još jedan napad na Srbe. Ovo leto nakon smrti Radoja Petkovića na Viškovu, napada na vaterpoliste Crvene zvezde na splitskoj rivi i napada na sezonske radnike na Braču imamo još jedan zločin iz mržnje, gde su napadači napali i pokušali povrediti više osoba motivisani isključivo mržnjom prema nacionalnosti napadnutih. Napad maskiranih napadača u sredu naveče u kafiću u Uzdolju, opština Biskupija na grupu gostiju među kojima je bilo žena i dece je divljački i kukavički čin. Ovo nije navijački obračun. Svaki pokušaj relativizacije ovog ružnog događaja znači pravdanje nasilja i stajanje na stranu napadača. Hoće li proizvodnja mržnje prestati? – pita se Boris Milošević. Policija intenzivno traga za napadačima, ali postoje sumnje da oni nisu sa šireg kninskog područja. Incident i u Đevrskama Istovremeno sa napadom u Biskupiji, dogodio se i incident u Đevrskama kod Kistanja. Nekoliko osoba je ušlo u lokalni kafić i počelo provocirati goste koji su gledali duel zagrebačkog Dinama i norveškog Rozenborga. – Radilo se uglavnom o provokacijama na nacionalnoj osnovi – kaže vlasnik kafića, a prenosi "Feral njuz". Dalje se navodi kako nije došlo do ozbiljnijeg incidenta, a policija obavlja uviđaj na terenu. Za ekipu Crvene zvezde nastupaju i dva igrača sa kninskog područja golman Milan Borjan i odbrambeni igrač Miloš Degenek.
  16. Još jedan napad u Viškovu: Pretukli povratnika uz psovanje srpske majke Izvor: Goran Borković; Portal Novosti petak, 23. avgust 2019. Pretučeni Dobrivoje Arsić VIŠKOVO - Dan prije teških napada u kafićima na kninskom području dogodio se još jedan incident na nacionalnoj osnovi. U Viškovu pokraj Rijeke pretučen je 70-godišnji građanin srpske nacionalnosti Dobrivoje Arsić. U utorak, oko 20 sati, Arsić se vraćao kući svojim kombijem. Želio ga je parkirati pred zgradom u kojoj stanuje na mjestu na kojem inače parkira i koje je očistio za tu potrebu, s obzirom da je kombi veći od običnog auta. Međutim, tamo je bio parkiran drugi automobil. Pitao je djecu znaju li čije je to vozilo, na što mu je jedan dječak kazao da se radi o automobilu od prijatelja njegovog oca koji im je došao u posjet u susjednu zgradu. S parkinga je zamolio susjeda da pomakne automobil ili da mu dobaci ključeve pa će ga on sam preparkirati. Susjed to nije želio napraviti, pa je Arsić parkirao ispred automobila i otišao kući. Tada je počelo najprije vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, a onda i lupanje po kombiju na što je Arsić nazvao policiju, sluteći do čega bi moglo doći. Vratio se na parkiralište gdje su ga nastavili vrijeđati spominjući mu ‘majku srpsku’. Sukob je kulminirao kad su ga fizički napali. - Udarili su me više puta šakom u glavu i u prsa pa su me gurnuli uz zid. Prepao sam se i uznemirio, posebno zato što sam srčani bolesnik. Ne znam te ljude, ali pretpostavljam da me udarao vlasnik tog automobila. Oni su očito znali tko sam i koje sam nacionalnosti - kaže Arsić za "Portal Novosti". Pomaknuo je kombi i ponovo nazvao policiju koja je došla tek u 21 sat. Uzeli su izjavu od njega i najavili mu da će ga privesti zbog narušavanja javnog reda i mira na što ih je upozorio da je prošao operaciju srca i da se osjeća loše. Policija je otišla i kod susjeda kod kojeg se, kako kaže Arsić, zadržala tek koju minutu. Pretučeni je potom otišao kod liječnika koji mu je dijagnosticirao predinfarktno stanje. Arsić je, inače, od 1969. građanin Rijeke. Godine 1991. izbačen je i stana i izbjegao iz Hrvatske. Vratio se 2000., a u Viškovu je od 2008. godine u zgradi napravljenoj za potrebe stambenog zbrinjavanja. Milan Eraković, pravni savjetnik Srpskog narodnog vijeća, kaže da je indikativno da su napadači znali ime i prezime povratnika i da je vrijeđanje bilo usmjereno na njegovu nacionalnost i činjenicu da je povratnik. - Kako se dolazak policije odužio, došlo je i do fizičkog napada. Iako je povod svega bio problem parkiranja ispred stambene zgrade, to ne može biti opravdanje vrijeđanja na nacionalnoj osnovi i fizički napad na osobu od 70 godina sa srčanim problemima i invalida. Imamo neformalna saznanja da je postupanje policajaca nažalost etnički obojeno. Naime, protiv napadača nisu podnesene prekršajne prijave, već protiv žrtve napada. Prema riječima napadnutog, jedino činjenica da je srčani bolesnik spriječila je njegovo privođenje tijekom noći te upućivanje prekršajnom sucu - kaže Eraković. Pravni savjetnik SNV-a podsjeća da su policajci Policijske uprave primorsko-goranske slično postupili i 2015. godine prilikom održavanja tribine u HNK Ivan Zajc kada su gledaoci i posjetioci verbalno vrijeđani po nacionalnoj osnovi. Navodno su ih vrijeđali pripadnici riječke navijačke skupine Armada, premda se zapravo radilo o članovima opskurne Autohtone hrvatske stranke prava. - Fizički napad na jednog od posjetioca karakteriziran je kao remećenje javnog reda i mira. Međutim, postupanje djelatnika pokazalo je izrazitu neobjektivnost gdje je napadač ‘upozoren’, što god to značilo, a protiv napadnutog je podignuta prekršajna prijava. Kako je prekršajni sud nakon utvrđivanja dokaza utvrdio da nije bilo govora o bilo kakvom prekršaju od strane gospodina koji je optužen, PU primorsko-goranska ulaže žalbu. Nadamo se da se obrazac neobjektivnog postupanja neće ponoviti u Arsićevom slučaju - dodaje Eraković. snv je podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Arsić je u četvrtak sam otišao u policiju, gdje je zadržan čak četiri sata. Iz policije su Novostima odgovorii da su na području Viškova 20. kolovoza zabilježili događaj u kojem je Arsić zadobio ozljede u vidu ogrebotina. "Od imenovanog je zaprimljena kaznena prijava te je u tijeku kriminalističko istraživanje kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice. S obzirom na tajnost izvida nismo u mogućnosti iznositi detalje kriminalističkog istraživanja, a po završetku istog javnost će biti pravodobno obaviještena", kažu iz policije. Situacija u riječkom kraju napeta je i zbog ubojstva Radoja Petkovića koji je u travnju ove godine brutalno pretučen ispred jednog kafića kraj Viškova. Mjesec i pol dana borio se za život u bolnici. Petković je bio potpredsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Kastva i dugogodišnji član SDSS-a. Pretukao ga je Ilija Glavić. Na snimkama nadzorne kamere, prema pisanju medija, vidi se da Glavić nije odustajao od udaraca čak ni kada je 63-godišnji Petković izgubio svijest i pao na tlo. Tri puta ga je svom snagom udario u glavu, od čega je Petković s krvarenjem u mozgu i prijelomom svoda lubanje pao na pod. U optužnici kao motiv sukoba nije navedena etnička pripadnost, a tužitelji na više pitanja Novosti nisu odgovorili koji je motiv Glavićevog napada. Sami pripadnici srpske zajednice otkrili su da je osumnjičeni Glavić, rodom iz jednog sela kraj Bosanskog Broda, već otprije poznat tužilaštvima Bosne i Hercegovine te Republike Srpske. ‘Na temelju izjava svjedoka, Ilija Glavić je na listi osumnjičenih u predmetima koje je Haški tribunal još 2006. predao Tužilaštvu BiH. Sumnjiči ga se za premlaćivanja, teške povrede i silovanja po brodskim logorima u proteklom ratu’, kazao je Marko Grabovac, predsjedavajući Savjetodavnog odbora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine i predsjednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda.
  17. Evropski sud odbio Šimunićevu tužbu: "Za dom spremni" je fašistički pozdrav Evropski sud za ljudska prava odbio je žalbu nekadašnjeg fudbalera Josipa Šimunića, koji je tužio državu Hrvatsku jer je osuđen zbog ustaškog pokliča "Za dom spremni" 2013. godine. Prekršajni sud u Zagrebu osudio je Šimunića zbog uzvikivanja ustaške parole "Za dom spremni" posle jedne utakmice na Maksimiru 2013. godine, a tu presudu potvrdio je i Visoki prekršajni sud. Šimunićevo "Za dom spremni" Ipak, Šimunić je odlučio da tuži državu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, objašnjavajući da je "Za dom spremni" stari hrvatski pozdrav, kao i da mu se ograničava sloboda govora. Šestočlano sudsko veće odbacilo je njegovu tužbu po nekoliko osnova i zaključilo da je "Šimunić kao poznati fudbaler i uzor mnogim navijačima morao biti svestan mogućeg negativnog uticaja tog provokativnog uzvika na ponašanje publike i morao se od toga suzdržati". Sud je zaključio da je "ustaški pokret nastao iz fašizma, te da je utemeljen na rasnoj mržnji i stoga simbolizuje mržnju prema ljudima utemeljenu na različitoj religiji ili etničkom poreklu", kao i da je uzvikivanje "Za dom spremni" "manifestacija rasističke ideologije". http://www.rts.rs/page/sport/sr/story/36/fudbal/3403245/evropski-sud-odbio-simunicevu-tuzbu-za-dom-spremni-je-fasisticki-pozdrav.html
  18. Europski sud donio odluku: “Za dom spremni je fašistički pozdrav” 29.01.2019. Arhiva AZD/Ilustracija Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Josip Šimunić doživio je veliki poraz na Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP), na kojemu je tužio Hrvatsku jer je osuđen zbog izvikivanja ustaškog pozdrava Za dom spremni 2013. godine nakon jedne utakmice na Maksimiru. Šimunić je zbog toga osuđen na Prekršajnom sudu u Zagrebu, a presudu je potvrdio i Visoki prekršajni sud koji mu je novčanu kaznu povisio na 25 tisuća kuna. Europski sud za ljudska prava odbio Šimunićevu tužbu Šimunić se s time nije htio pomiriti, nego je Hrvatsku odlučio tužiti sudu u Strasbourgu, objašnjavajući da je ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, te da je u njegovom slučaju, između ostaloga, prekršen članak 7. Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i da mu se ograničava sloboda govora. Osjetio se diskriminiranim jer drugi zbog ustaškog pozdrava nisu bili kažnjeni na sudu u Hrvatskoj, prenosi Index. Šestočlano sudsko vijeće ESLJP-a. predvođeno sucem Linos-Alexandreom Sicilianosom, a kojega je bila dio i sutkinja iz Hrvatske Ksenija Turković, odbacilo je njegovu tužbu po nekoliko osnova, između ostaloga i po toj da nije u ovom slučaju nadležno analizirati ujednačenost hrvatske sudske prakse. Izvikivanje ustaškog pozdrava predstavlja “manifestaciju rasističke ideologije” No ključna je poruka ESLJP-a da je “Šimunić kao poznati nogometaš i uzor mnogim navijačima morao biti svjestan mogućeg negativnog utjecaja tog provokativnog uzvika na ponašanje publike i morao se od toga suzdržati”. Sud je zaključio da je “ustaški pokret nastao iz fašizma te da je utemeljen na rasnoj mržnji i stoga simbolizira mržnju prema ljudima temeljenu na različitoj religiji ili etničkom porijeklu” te da je izvikivanje ‘Za dom spremni’ “manifestacija rasističke ideologije”. Dodaju i kako je ustaški režim bio totalitaran. https://www.antenazadar.hr/clanak/2019/01/europski-sud-donio-odluku-za-dom-spremni-je-fasisticki-pozdrav2/
  19. Kako je Plenković omogućio ustašama da nekažnjeno viču "Za dom spremni" Gordan Duhaček 7.8.2019. Foto: Duško Jaramaz, Hrvoje Jelavic/PIXSELL KAO što je već postala tradicija, i ove godine se 5. kolovoza, za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, u Kninu mogao čuti ustaški poklič “Za dom spremni”. Ovaj put su ga skandirali pripadnici HOS-a predvođeni svojim ratnim zapovjednikom Markom Skejom, inače osuđenim za utaju poreza i izvlačenje novca iz svoje tvrtke. Da ne bi bilo nikakve sumnje otkud u repertoaru HOS-a pozdrav “Za dom spremni”, treba podsjetiti na okupljanje 9. bojne HOS-a u Splitu 1995. godine, kada su baš pod Skejinim vodstvom vojnici u crnim uniformama marširali uz povike “Mi smo ustaše” i, naravno, uz neizbježan ZDS. Novinarima koji su ga u ponedjeljak u Kninu upitali zašto je to učinio, Skejo je održao lekciju: poručio im je da nisu bili u ratu i ne suosjećaju s tim te dodao da će odgovoriti na njihova pitanja radi pristojnosti. “Vidim da ste mladi, neiskusni i nedobronamjerni”, rekao je novinarki koja ga je upitala zašto su to uzvikivali, a potom je ustvrdio da je ZDS “stari hrvatski pozdrav”. Skejo je ispravno predvidio da policija neće učiniti ništa “To je kao u crkvi Hvaljen Isus i Marija. Mi smo došli danas na dan pobjedničke vojske koja je svijetla točka u hrvatskoj prošlosti i budućnosti”, kazao je Skejo i dodao: “Poklonili smo se, zapalili svijeće i uskliknuli smo onako kako su naši bojovnici pali pod tim pozdravom: Za dom spremni, triput, za naše poginule i za našu Nezavisnu Državu Hrvatsku.” Njihovo ustaško skandiranje snimila je policija pa su novinari logično Skeju pitali očekuje li kaznenu prijavu. “Nema kaznene prijave, to je isto kao da ja vama kažem da zato što ste se otišli pokloniti na grob vašem roditelju, možete očekivati kaznenu prijavu. Mi smo predstavnici devete postrojbe HOS-a i svih HOS-ovaca u Hrvatskoj i došli smo se pokloniti poginulima i pozdraviti ih pokličem pod kojim su oni ginuli s nama”, rekao je samouvjereno Skejo i - bio u pravu. Besmislice iz PU šibensko-kninske Naime, prema tumačenju glasnogovornice Policijske uprave šibensko-kninske Marice Kosor, “nema tu ništa sporno, oni su pozdrav uzvikivali pored spomenika, a bilo bi sporno kada bi taj uzvik koristili izvan komemorativnih događaja, na gradskim ulicama”. Dotična je potvrdila da protiv HOS-ovaca neće biti prekršajne prijave te da policija nije dobila dojavu niti je neposredno primijetila da su taj uzvik koristili u inkriminirajućim okolnostima. Načelnik šibensko-kninske policije Ivica Kostanić novinarima je izjavio da su prije dvije godine zbog istog ponašanja protiv pripadnika HOS-a i Marka Skeje podignuli prekršajnu prijavu, ali da ga je sud oslobodio. "Mi smo ih prijavili nadležnom sudu u Kninu, no prvostupanjska presuda za Marka Skeju je bila oslobađajuća, za istovrsno prekršajno djelo, jer je to pijetet za žrtve Domovinskog rata i odavanje počasti", rekao je Kostanić. Reakcija pučke pravobraniteljice Na ovaj tragikomični igrokaz policije, koja se ne želi miješati u svoj posao kada je riječ o ZDS-u, reagirala je pučka pravobraniteljica Lora Vidović, predstavnica jedne od rijetkih institucija u Hrvatskoj koje rade svoj posao. Prema praksi Ustavnog i Visokog prekršajnog suda, svako uzvikivanje pozdrava "Za dom spremni" je protupravno, istaknula je Vidović u izjavi za Slobodnu Dalmaciju. "Činjenica je i da postoje odluke nižih sudova prema kojima su osobe za uzvikivanje tog pozdrava bile oslobođene, no važno je istaknuti da takve presude nisu izvor prava, i kao takve ne mogu biti opravdanje policiji da ne podnosi prekršajne prijave u drugim slučajevima uzvikivanja spornog pozdrava, a kao što je bio slučaj pripadnika 9. bojne HOS-a koji su ispred spomenika hrvatske pobjede Oluja '95. na središnjem gradskom trgu u Kninu izvikivali 'Za dom spremni'", kazala je pučka pravobraniteljica Lora Vidović, koja će pokrenuti ispitni postupak te tražiti očitovanje svih nadležnih institucija zbog nepokretanja postupka protiv jučerašnjeg počinitelja. Ured pučke pravobraniteljice prikupio je 37 prvostupanjskih presuda o javnoj uporabi pozdrava "Za dom spremni", donesenih od 2010. do 2018. u postupcima koje je najčešće pokretala policija, a rjeđe državna odvjetništva. U 27 predmeta donesene su osuđujuće, u osam oslobađajuće presude, dok je u dva predmeta nastupila zastara progona. Skandalozne izjave ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića Skandal se značajno povećao kada se o ovoj temi, gostujući na RTL-u, očitovao ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. "Vidio sam izjavu glasnogovornice PU šibensko-kninske koja je kazala da je to bilo pred spomenikom. Dakle, to nije bilo na nekakvom javnom prostoru gdje se poziva na mržnju, nasilje, nego se to treba podvesti pod komemoriranje", komentirao je Bošnjaković. "Nije uvijek stvar crno-bijela kako se želi prezentirati. Mi smo u okviru Hrvatske vojske imali i jedinice HOS-a i te jedinice su potpuno legalne, imaju legalni grb i taj grb sadrži pozdrav 'Za dom spremni'. I zato, kada se taj pozdrav izvikuje, uvijek treba gledati okolnosti, mjesto i vrijeme kada se on izriče. Ako je u komemorativnom prostoru koji se odnosi i na pripadnike HOS-a, tada to ne možemo osuditi i ne možemo procesuirati", izrekao je Plenkovićev ministar pravosuđa. Njegova je izjava besmislena sama po sebi jer Bošnjaković tvrdi da spomenik pored kojeg su HOS-ovci izvikivali ZDS nije u javnom prostoru, a jest - jer da jest, a jest, onda bi policija morala postupati. Po onome što je Bošnjaković izgovorio ispada kao da je spomenuti spomenik u nečijoj dnevnoj sobi pa se ZDS izvikivalo u privatnom prostoru, a ne javnom, iako se to činilo na ulici, odnosno trgu, dakle nedvojbeno javnim prostorima. Također, Bošnjakovićeva tvrdnja da se izvikivanja ZDS-a “u komemorativnom prostoru koji se odnosi i na pripadnike HOS-a ne može osuditi i ne može procesuirati” nije utemeljena u važećim hrvatskim zakonima, Ustavu i presudama Ustavnog suda, nego je baš u suprotnosti sa svim tim. Plenkovićevo irelevantno Vijeće za prošlost Bošnjakovićevo tumačenje da je u redu izvikivati ustaški pozdrav u blizini spomenika “koji se odnosi i na pripadnike HOS-a” jedino je utemeljeno u dokumentu Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, skupine građana koju je svojedobno okupio premijer Andrej Plenković. Predsjednik tog vijeća bio je predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić, inače liječnik po struci, a u njemu je istaknutu ulogu igrala i bivša kontroverzna predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec, inače omiljena pravnica Zdravka Mamića. Vijeće za prošlost, kako je kolokvijalno nazvano, nakon mjeseci sastančenja proizvelo je dva dokumenta u kojima je, između ostaloga, zaključeno kako je ZDS “protuustavan, ali iznimno dopušten”, što je endemski hrvatski doprinos teoriji ustavnog prava i teška smijurija. Tumačenje tog privatnog Plenkovićevog kružoka zapravo je išlo za time da potvrdi premijerovu izjavu o “dvostrukim konotacijama” ZDS-a pa je tako ustaški pozdrav pokušalo legalizirati. S dokumentima i preporukama koje je proizvelo Plenkovićevo vijeće postoji mnogo problema, no jedan je ključni: ti su dokumenti potpuno bezvrijedni u pravnom smislu. Sve što su Kusić, Omejec i društvo natipkali je posve irelevantno za hrvatske sudove. Iz dokumenata koje je Vijeće za prošlost proizvelo nije proizašla nijedna jedina promjena važećih zakona ni neki posve novi zakon. Sabor nikad nije glasao o tim dokumentima niti oni imaju ikakvu parlamentarnu ili zakonodavnu vrijednost. Vijeće za prošlost kao smokvin list za rehabilitaciju ustašluka To su tek pretenciozne pisanije skupine ljudi koji su dozvolili da glume smokvin list za Plenkovićev kukavičluk u suprotstavljanju ustašluku, čiji je zadatak bio da navodnim ugledom svojih građanskih biografija kamufliraju činjenicu da premijer RH nema petlje jasno osuditi ustašluk, nego se sramoti izjavama o “dvostrukim konotacijama”. Hrvatska danas ima problem zbog toga što se ministar pravosuđa u svojoj jadnoj argumentaciji punoj laži oko policijskog toleriranja javnog ustašluka poziva na teze Plenkovićevog bezvrijednog vijeća umjesto da se poziva, primjerice, na presude Ustavnog suda. Presuda Ustavnog suda u slučaju Ulice 10. travnja A te presude ne mogu biti jasnije nego što jesu. Ustavni sud je 2017. donio presudu u slučaju imena ulice u slavonskom selu Slatinski Drenovac koja je nosila naziv Ulica 10. travnja, što je dan osnivanja zločinačke NDH. Prijedlog za ocjenu ustavnosti podnijela je 2013. godine Vlada RH u mandatu premijera Zorana Milanovića, a Ustavni sud presudio je da je ovaj naziv neustavan. “Svaka negacija ili revizija holokausta protivna je fundamentalnim vrijednostima Konvencije i stoga ne može biti pod njezinom zaštitom", naglasio je Ustavni sud u svojoj presudi. "Polazeći od navedenog, pod zaštitom Ustava i Konvencije ne može biti ni obilježavanje datuma 10. travnja 1941. kao dana osnivanja NDH, na bilo koji način, uključujući davanje imena ulicama ili trgovima po tom datumu. Naime, 'dobro poznata povijesna istina' je da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takva predstavljala je apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji. Stoga, sukladno Izvorišnim osnovama Ustava, Republika Hrvatska nije sljednica NDH ni po kojoj osnovi. Ustavni sud naglašava da navedena ustavnopravna stajališta nisu vezana samo uz imena ulica, naselja, simbola i sl., već predstavljaju i načelna stajališta Ustavnog suda o karakteru NDH kao negaciji temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Prema tome, demokracija utemeljena na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava jedini je politički model koji Ustav uzima u obzir i jedini na koji pristaje. Štoviše, ljudska prava i vladavina prava u kontekstu Ustava postavljena su tako da su u prvom redu namijenjena za izražavanje moralne predanosti objektivnim principima liberalne demokracije”, naveo je Ustavni sud, između ostaloga, u svojoj presudi. Presuda Ustavnog suda u slučaju Josipa Šimunića Prethodno je 2016. Ustavni sud odbio i žalbu nogometaša Josipa Šimunića na odluku Visokog prekršajnog suda, koji je potvrdio presudu zbog koje je Šimunić osuđen na novčanu kaznu jer je na utakmici u Maksimiru poveo skandiranje ustaškog pozdrava “Za dom spremni”. Ustavni sud je prihvatio obrazloženje Visokog upravnog suda kao ispravan izraz ustavnih vrednota te odbio Šimunićev prigovor da se radi o ograničavanju slobode izražavanja. Šimunić je na Visokom prekršajnom sudu (VPS) osuđen za poticanje mržnje na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti jer je riječ o pozdravu korištenom u NDH koji predstavlja manifestaciju rasističke ideologije. VPS je u svojoj presudi naročitu pažnju posvetio svjedočenju desničarskog povjesničara Josipa Jurčevića - poznatog po tome da je “izračunao” kako su u Drugom svjetskom ratu partizani počinili 89 posto, a ustaše 0,13 posto svih zločina na području današnje Slovenije, Hrvatske i BiH - te ga temeljito razmontirao. Jurčević je, baš kao i Skejo neki dan u Kninu, svjedočio u Šimunićevu korist, i to da je ZDS stari hrvatski pozdrav, a ne ustaški. Čak i Hasanbegović kaže da je ZDS ustaški, a ne stari hrvatski pozdrav Za sve one s desnice koji šire laži o ZDS-u kao starom hrvatskom, a ne ustaškom pozdravu vrijedi možda citirati i višestruko javno izrečene stavove povjesničara dr. Zlatka Hasanbegovića o tome: 1. "'Za dom spremni' je, naravno, pozdrav koji je bio službeni pozdrav ustaškog pokreta, o tome nema nikakvih dvojbi. On je obilježen mnogim hipotekama i ne vidim razloga da se poseže za njim u modernoj demokratskoj Hrvatskoj, kao i za bilo koji drugim krilaticama, dolazile one iz propale jugoslavenske komunističke baštine ili iz baštine ustaškog pokreta i NDH." i 2. "Ne vidim nikakav razlog da se u hrvatskom javnom životu koristi pozdrav 'Za dom spremni' koji po mom mišljenju nije prastari paleohrvatski pozdrav, već je potpuno jasno da je proizašao iz baštine ustaškoga pokreta." Bilo kako bilo, vratimo se presudama relevantnih sudova. Nogometaš Šimunić je, nakon što je hrvatski Ustavni sud odbio njegovu žalbu na presudu Visokog prekršajnog suda, svoju domovinu Hrvatsku tužio Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP). Presuda Europskog suda za ljudska prava Iz Strasbourga su u siječnju ove godine njegovu tužbu odbili jer Europski sud za ljudska prava nije našao postojanje povreda prava i sloboda na koje se bivši hrvatski nogometni reprezentativac pozvao. U obrazloženju odluke stoji kako je 8. prosinca 2015. godine Prekršajni sud u Zagrebu utvrdio da je Šimunić kriv za uzvikivanje "pozdrava čiji sadržaj potiče na mržnju na temelju rase, nacionalnosti i vjere", prema Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima. Jednostavnije rečeno, ESLJP je potvrdio presudu Visokog prekršajnog suda. Još važnije, ESLJP u svom obrazloženju, a povodom neujednačene sudske prakse u hrvatskom pravosuđu kada je riječ o ZDS-u, ističe da ga ne zanimaju prvostupanjske presude nižih sudova, pa bile one i pravomoćne, nego se u obzir uzimaju samo presude viših sudskih instanci, poput Visokog prekršajnog suda. Da sažmemo: postoje presude Visokog prekršajnog suda, Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava koje su zauzele jasan stav o ZDS-u, a to je da je riječ o ustaškom, fašističkom pozdravu. Nema nikakvih “dvostrukih konotacija” ili izuzetaka ako si u blizini ovog ili onog spomenika. ESLJP: "ZDS je manifestacija rasističke ideologije" ESLJP nije mogao biti jasniji: “ustaški pokret nastao je iz fašizma te je utemeljen na rasnoj mržnji i stoga simbolizira mržnju prema ljudima temeljenu na različitoj religiji ili etničkom porijeklu”, a izvikivanje “Za dom spremni” je “manifestacija rasističke ideologije”. Ali ništa od toga, čini se, nije važno velikom europejcu premijeru Plenkoviću te njegovim ministrima pravosuđa Bošnjakoviću i unutarnjih poslova Davoru Božinoviću. Oni i dalje u javnosti šire laži o “protuustavnim izuzecima” i “dvostrukim konotacijama”. Tu nikako ne treba amnestirati Božinovića jer je običaj policije postao da svoj izostanak reakcije na ZDS argumentira s dvije prvostupanjske presude u kojima je ZDS amnestiran, dok sustavno ignorira presudu Visokog prekršajnog suda koju su potvrdili i Ustavni sud, i Europski sud za ljudska prava. U MUP-u sigurno znaju razlikovati različite sudske instance te se namjerno pozivaju na dvije u osnovi irelevantne prvostupanjske presude koje im omogućavaju da dopuste širenje rasističke mržnje u javnosti, odnosno izvikivanje ustaškog pozdrava ZDS. Plenković je Hrvatsku doveo u predvorje tiranije To je duboko zabrinjavajuće za zdravlje hrvatskog društva, u kojemu vlast na taj način sudjeluje u rehabilitaciji ustašluka i NDH. Ali, nažalost, ni to nije najgore. Najgore je ipak to što Plenković i njegovi ministri kao izvršna vlast mimo odluka najviših sudskih instanci i mimo sabora kao zakonodavca mijenjaju ustavne postavke pravnog poretka RH. Njima je nit vodilja preporuka Plenkovićevog Vijeća za prošlost, jednog ad hoc pseudotijela bez ikakve pravne ili moralne težine, na temelju koje Plenković, Bošnjaković i Božinović te cijeli HDZ i vladajuća koalicija podrivaju Ustav RH. S obzirom na to da je riječ o najmoćnijim ljudima izvršne vlasti, tako ulazimo u predvorje tiranije, koja se, između ostaloga, definira i kao “oblik vladavine koji nije utemeljen u pravu”. U normalnoj demokratskoj i pravnoj državi ne može izvršna vlast na temelju premijerovih želja samo tako mijenjati ustavne postavke pravnog poretka u državi. U Hrvatskoj upravo svjedočimo tome, i to kako bi se rehabilitirao jedan ustaški pozdrav. Ustavni sud ima zakonsku obavezu reagirati Nakon najnovijih proustaških stavova iz Plenkovićeve vlade i de facto legalizacije ustašluka u javnom prostoru na potezu je Ustavni sud. Članak 104 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu je jasan: “Ustavni sud prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i zakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor.” Sve ovo što Plenković i njegovi ministri rade u vezi sa ZDS-om je očita neustavnost. Vrijeme je da Ustavni sud, ako želi biti vjerodostojan i odgovorno raditi svoj posao, o tome izvijesti sabor. https://www.index.hr/vijesti/clanak/kako-je-plenkovic-omogucio-ustasama-da-nekaznjeno-vicu-za-dom-spremni/2106903.aspx
  20. Krajnje je vrijeme da Plenković i Kolinda konačno legaliziraju ustaštvo Vladimir Matijanić 8.8.2019. Foto: Index/Pixsell/Dusko Jaramaz BILO bi korektno da Andrej Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović konačno kažu kako je ustaštvo u Hrvatskoj legalizirano, a ustaški pozdrav poželjan pa da lakrdija sa "zadomspremnošću" dođe do kraja. I da pučka pravobraniteljica više ne mora podsjećati na hrvatske propise koji su, zapravo, masovna grobnica mrtvih slova na papiru. Stvar je savršeno jasna Svakome tko makar površno prati medije i ono što se naziva hrvatskom političkom scenom sasvim je jasno da policija odavno nema volje, želje, a vjerojatno ni mogućnosti pokretati postupak protiv svakog majmuna koji digne desnicu i pozdravom oponaša ustaški ološ. Zašto? Zato što vlast, očito, nema ambiciju proglasiti ustašluke nepoželjnima, nego ih relativizira ili se ponaša kao da ne postoje pa se njima još bave tek poneki mediji unaprijed svjesni uzaludnosti angažmana. Ovdje bi se dalo nabrojiti desetke primjera, sve do nedavnog kada je splitski gradonačelnik i član vladajuće stranke samoinicijativno stvorio preduvjete za gromku "zadomspremnost" na Rivi, ali čemu nabrajanje nečeg što svi znaju? Priznajmo da smo stigli do kraja Konačna legalizacija ustaštva bila bi korisna jer bi prekinula besmislenu podvojenost vlasti između deklarativnih osuda i faktičnog podržavanja. Previše je truda u Hrvatskoj uloženo u relativiziranje ustaških zločina da bismo se pravili kako se ništa nije dogodilo. Ustaštvo je u Hrvatskoj faktički poželjno, njegovi simboli se nose, njegovi se pozdravi uzvikuju i to je nepobitno. Pritom je tehnički sasvim nebitno jesu li Plenković, Grabar-Kitarović i ostali iz vrha državne vlasti simpatizeri ustaškog pokreta ili samo oportunisti koje nose događaji pa se ne smatraju dovoljno snažnima ni odlučnima obračunavati se sa sve glasnijim pokretom ustašolikih majmuna. Red je jednostavno priznati da se stiglo do kraja, da službenoj Hrvatskoj ustaški pozdrav i simboli više nisu problem. A onda, jednog dana u dalekoj budućnosti, možda pamet konačno prevlada. *Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala. https://www.index.hr/vijesti/clanak/krajnje-je-vrijeme-da-plenkovic-i-kolinda-konacno-legaliziraju-ustastvo/2107115.aspx
  21. Goldstein piše za Index: Zagrepčani su ismijavali pozdrav "za dom spremni" Ivo Goldstein Foto: Žarko Basić/PIXSELL / Wikipedia NAKON što smo nakon proslave obljetnice Oluje opet slušali kako je "za dom spremni" stari hrvatski pozdrav, povjesničar Ivo Goldstein je za Index napisao tekst o tom neprijeporno ustaškom pozdravu. "Prije tjedan dana opet smo slušali kako je "za dom spremni" stari hrvatski pozdrav. Naravno da to nije istina. Za dom spremni je pozdrav koji je izmislio Ante Pavelić, a koristili su ga ustaše. Baš kao što ustaška Nezavisna Država Hrvatska nije bila nezavisna, nego zakrpa na dupetu Trećeg Reicha, tako ni "za dom spremni" nije bio ništa drugo nego kopiranje fašističkog pozdrava "pronto" i nacističkog "Sieg Heil". Ustaše su bili najobičnija banda, a ne domoljubi Ustaše nisu bili nikakvi junački bojovnici i rodoljubi/domoljubi, kako ih današnji ustašonostalgičari prikazuju, nego najobičnija banda kojoj je prvenstveni cilj bila vlastita korist. Baš kao što ni današnjim ustašonostalgičarima koji se svi odreda prikazuju kao veliki domoljubi nije ništa drugo na pameti nego institucionalnim ili izvaninstitucionalnim sredstvima sebi pribaviti imovinsku korist. Stoga ni ustaški povik „za dom spremni“ nije nikakav junački, domoljubni, već izraz zločinačke politike države u kojoj se upotrebljavao. Idemo redom - od tisuća, zapravo desetaka tisuća različitih dokumenata u kojima se spominje „za dom spremni“ koji se nalaze po arhivima u Hrvatskoj i drugim zemljama, izabrao sam nekoliko: dana 18. lipnja 1942. Ustaška nadzorna služba obavještava Ravnateljstvo ustaškog redarstva da iz Zagreba u „logor Jasenovac šalje 21 Židova od 34-godišnje privatnice Zlate Mondschein do 73-godišnjeg bankovnog ravnatelja Mirka Lederera“. Naravno, pismo završava sa „za dom spremni“. Nitko se od navedene 21 osobe nije vratio iz Jasenovca. Ili, u veljači iste godine Župska redarstvena oblast u Travniku obavještava Ravnateljstvo ustaškog redarstva kako u Jasenovac šalje 17 židovskih muškaraca, a u Staru Gradišku 89 židovskih žena i djece iz Travnika i Zenice, uključujući i, naprimjer, Esteru Levi (1905.) s djecom Avramom, Rafaelom i Danielom. I opet se dopis zaključuje sa „za dom spremni“. Ni iz ove grupe nitko se nije vratio kući. Sramotni pozdrav na plakatima o strijeljanju babica koje bi napravile abortus Isti se sramotni pozdrav pojavljuje i na plakatima koji su se ratnih godina lijepili po zagrebačkim uličnim stupovima - na njima su stajale obavijesti o strijeljanju babica koje bi počinile abortus, o strijeljanjima posve nevinih talaca, o iseljavanju Srba i Židova iz nekih dijelova Zagreba i slično. Pozdravom „za dom spremni“ završava i pismo kojim u kolovozu 1941. predsjednik Matice hrvatske Filip Lukas bez imalo srama od nadležnih državnih institucija traži da Matica pokrade „zgradu na Jelačićevu trgu br. 15 koja je pripadala Židovu Manfredu Sternbergu“. U svibnju 1941. uži odbor Zbora Duhovne Mladeži Zagrebačke pozdravio je, kako tvrdi Katolički list, prilikom audijencije kod Poglavnika "s kršćanskim pozdravom: Hvaljen Isus! uz mudru lozinku: za dom spremni!" Autor te informacije nije obrazložio u čemu se sastoji "mudrost" izreke "za dom spremni". Ustaški poredak prema fašističko-nacističkom modelu Sve ove dokumente u kojima se spominje „za dom spremni“ valja staviti u kontekst. Ustaše su stvarali „novi poredak" prema fašističko-nacističkom modelu: izgrađivali su kult nacije, države i vođe. Totalitarna ideja najsažetije je izražena u programatskom tekstu u listu Ustaša iz lipnja 1941: „U ustaškoj državi, koju su stvorili Poglavnik i njegove ustaše, mora se ustaški misliti, ustaški govoriti i što je najglavnije – ustaški raditi. Jednom riječi, čitav život u NDH mora biti ustaški." Visoki državni dužnosnik Aleksandar Seitz piše o širini ustaškog pokreta koji će "obuhvatiti čitav narod i sve grane njegove odgojne, stališke i prosvjetne djelatnosti", a slično misli i ministar Mladen Lorković koji je tvrdio da se „svim narodima Europe nameće prijelaz iz sustava liberalno-demokratske države u autoritativnu narodnu državu (…). Taj prijelaz sam po sebi revolucija je najvećih razmjera: on tvori sadržinu svjetsko povijesne revolucije fašizma i nacional-socijalizma“. Vrlo jasno definirani narodni ciljevi značili su da će se želje i stremljenja pojedinca morati posve zatomiti u skladu s maksimom "nacija (država i sl.) je sve, Ti nisi ništa". Ta maksima je, primjerice, pretočena u tekstu Slavka Kvaternika o domobranima u rečenicu - "Živi i umri za zajednicu, a ne za sebe." Takvo razmišljanje je išlo i dalje, svakome onome tko bi imao drugačije nazore od zajednice Slavko Kvaternik je poručivao da će "biti bezobzirno slomljen i izbrisan iz narodne zajednice, kao da ga nikad nije bilo". „Revolucija” o kojoj je govorio Lorković implicirala je i promjene u načinu pozdravljanja – umjesto "sluga pokoran", "sluga sam ponizan", "ljubim ruke" - koje "ne samo da ne odgovaraju duhu hrvatskoga jezika, nego i čovječjem dostojanstvu koje treba resiti svakoga Hrvata u ustaškoj Hrvatskoj", vlasti su tražile da „naš pozdrav bude svuda samo – za dom spremni!". "ZA DOM SPREMNI! pozdrav je svakog svjesnoga Hrvata i Hrvatice". Učenici izgovarali "za dom spremni" na početku i na kraju nastave Poglavnik Ante Pavelić je tvrdio da mladež "mora biti i odgojena" u onom duhu, "u kojem narod može naći svoju sreću, mora biti prekaljena idejama, prekaljena – željom, prekaljena odlučnošću da u najtežim časovima svome narodu bude prva bojna..." Kako je, dakle, "našom mladeži nakon osnutka vlastite države prostrujio novi, poletni duh", zakonskom je odredbom bilo određeno i da gimnazijalci i učenici učiteljskih i građanskih škola moraju na početku nastave, nakon nastavnikova poziva "za dom" odgovoriti sa "spremni", a potom "izmoliti propisanu molitvu, a nakon zadnjeg sata poslije molitve ponoviti pozdrav 'za dom spremni'". Kada sam prije dvadesetak godina o provođenju te odluke pitao one koji su 1941. pohađali školu, njihovi odgovori nisu bili posve jasni. Vjerojatno se dosljednije provodila 1941. godine, a kasnijih godina mnogo manje. Neki se sjećaju da se provodila, ali „bezvoljno“. Naprimjer, profesor zagrebačke Prve klasične gimnazije Vid Balenović (1883. - 1970.), koji je po političkom opredjeljenju bio na lijevom krilu HSS-a, pošto bi učenici viknuli „spremni“ i podigli ruku na ustaški pozdrav, podrugljivo je odgovarao „predajem se, predajem se“. Neka ga je učenica zbog tog ironiziranja prijavila, pa je Balenović imao neprilike, čak je neko vrijeme bio u zatvoru. Zagrebačko ismijavanje ustaškog novogovora A kako je na sve ovo ustaško histeriziranje odgovorila većinska neustaška Hrvatska? Jedno od obilježja zagrebačke gradske svakodnevice tijekom rata bilo je ismijavanje ustaškog novogovora (poput "munjovoz" = tramvaj, "samovoz" = automobil, "krugoval" = radio itd.). Pučka je duhovitost reagirala ironijom - stvarale su se brojne karikirane kovanice. Tako se obična domaća uš nazivala „potkošuljnim samovozom” ili čak „poglavnikom” (jer puzi po glavi), bicikl je postao „međunožno guralo”, žlijeb na krovu „okolokućno piškalo”, a kravata „okovratni dopupnjak”. Posebno je, na veliku žalost ustaša i današnjih ustašonostalgičara, na meti zajebancije bio pozdrav „za dom spremni“. Neka Zagrepčanka, navodno članica KP-a, koju je UNS-ov obavještajac sumnjičio i za nemoralno ponašanje, na pozdrav „spremni”, odgovorila je, kažu, „da za nju to ne važi nego 'zdravo i noge raširi'”. U lipnju 1942. otprilike dvadesetak ljudi, gostiju bifea u Tratinskoj ulici 39 (na Trešnjevci) vlasnika Stjepana Tonšetića, prilikom prolaska neke ustaške kolone govorilo je da idu „usraše”, a ne „ustaše”. U istom bifeu je sutradan neki gost izjavio da ga „Poglavnik može jebat u guzicu”, na što je Tonšetić „problijedio”, ali kasnije doušniku nije htio reći ime gosta, iako ga je, tvrdio je doušnik, dobro poznavao. U svibnju 1942. u jednoj gostionici u zagrebačkoj Ilici, zidar Dragutin Povijač-Štrbuc (koji je u policijskoj kartoteci već zabilježen sredinom tridesetih kao istaknuti sindikalist), „u pripitom stanju kritizirao je današnje stanje u Hrvatskoj”. Naposljetku je obavještajac izvijestio kako je jedna doušnica prolazila pored stražarnice na Ozaljskoj ulici (na Trešnjevci). Kraj stražara je stajao izvjesni Dragutin Osrečki. Doušnica je u prolazu, kako bi iskušala njihovu pravovjernost, pozdravila tu dvojicu sa „spremni!”, Osrečki je odgovorio: „do kurca”, a „stražar nije postupio”. Dakle, cure i dečki, kad ekipa crnokošuljaša krene arlaukati „za dom“, očekujući da netko odgovori sa „spremni“, Vi izaberite jedan od spomenutih odgovora s Trešnjevke, ili sami smislite nešto slično", piše Ivo Goldstein za Index. https://www.index.hr/vijesti/clanak/goldstein-pise-za-index-zagrepcani-su-ismijavali-pozdrav-za-dom-spremni/2108034.aspx
  22. Srbi u Americi i Kanadi odali počast stradalima u "Oluji" Izvor: S. Dančuo sreda, 07. avgust 2019. ČIKAGO - U svim srpskim hramovima u Americi i Kanadi u nedelju je služen parastos za srpske žrtve u ratovima sa kraja 20. veka. Sveštenici su tokom besede podsetili na nevino postradale očeve, majke i srpsku decu iz Srpske Krajine. U Čikagu gde živi najbrojnija srpska zajednica u Americi komemoracije su organizovala udruženja koja okupljaju krajiške Srbe. Udruženje krajiških Srba Prelo je prikazalo izložbu sa crnom statistikom stradanja Srba u Hrvatskoj, dok su „dece iz kolone“ govorila svoja sećanja na egzodus i strahove koje i danas nose. Sabor krajiških Srba je prikazao dokumentarni film o zločinačkoj hrvatskoj vojnoj akciji. U Nijagari u Kanadi parastos i komemoraciju je organizovalo Srpsko društvo Kordun. Kako je istakao potpredsednik tog društva Ilija Janjanin svaki početak augusta su dani tuge i sećanja kada je čitav jedan narod proteran a oni što su ostali bili su meta stravičnih zločina. -Više od pola miliona Srba više se ne nalazi u svojim kućama i na svojoj zemlji. Nažalost mnogi su ubijeni. Egzodus Srba iz Hrvatske je drastičan primer etničkog čišćenja u 20. veku koji se u svetu prešućuje, istakao je generalni konzul Republike Srbije u Torantu Vasilije Petković. U Vindzoru je Srpsko društvo „Sava Mrkalj“ parastos i komemoraciju organizovalo u parohiji Svete Petke.