• Announcements

    • dj-zombi

      Nove knjige   07/18/2016

      U sekciji foruma "Krajina u knjigama" postavljeno dosta novih knjiga, obavezno pogledati:    6. Licka divizija - ratni put
       Kordun i Lika u NOB
       Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR i socijalističkoj izgradnji
       SJENIČAK KRONIKA KORDUNAŠKOG SELA   Ove knjige kao i jos stotine drugih mozete takodje naci i u sekciji sajta "Dokumenti" http://www.krajinaforce.com/dokumenti/index.html          

vanja radic

Members
  • Content count

    6
  • Joined

  • Last visited

About vanja radic

  • Rank
    Novi clan
  1. Slazem se s tobom da treba biti prirodan i ne opterecivati se,jer na kraju krajeva,cinjenica je da je govor najpodlozniji promjenama.Ono sto meni smeta jeste sto su te promjene u nasem slucaju nastupile iznenadjujuce brzo! Ne osudjujem upotrebu ekavice ni u kom slucaju,koriscenje iste je neminovno ako smo u Srbiju stigli kao jako mali,tu se skolovali,tu zivimo.Medjutim nije mi jasno kako je toliko malo vremena bilo potrebno da ijekavski izgovor U POTPUNOSTI ISCEZNE iz nasih glava.Moji roditelji su u ranim tridesetim stigli ovamo,kao vec formirane licnosti,naravno govor nisu promjenili niti malo.Mislim da bi bilo glupo da su odjednom presli na ekavicu i to bi se granicilo sa sprdnjom.Baba i djed i pogotovo nisu nista mjenjali sto je i razumljivo,sluze se nekim arhaicnim izrazima koje ni moji roditelji ne koriste. Ja koja sam potekla iz takvog okruzenja,nisam mogla tek tako da se presaltam na ekavicu i da je i U KUCI KORISTIM.Vec sam rekla da me moji nisu forsirali ni na sta,ali nisu ni morali,jer je bilo prirodno da ako citava familija govori DJE npr,kako ja mogu onda reci GDE. E sad, znam par slucajeva koji su slicni mome npr cura moje godiste,u porodici joj svi pricaju ijekavicom kao da su juce sisli s Dinare,ona prica ekavicu,ali i u kuci.Pa kad joj kazem npr dodaj mi vareniku sa stola,ona kaze da ne razumije sta znaci varenika,pa joj prevodim da je to mleko.Nije moguce da ne zna sta je varenika jer je odrasla s tom rijeci.Ovo je jedan od mnogo slucajeva koje znam. Ovako radikalnim promjenama u govoru uzrok ne moze biti vrijeme,okruzenje i sl vec iskljucivo kompleks nize vrednosti. Devetnaest godina je proslo od oluje,po meni to je kratko vrijeme da govor tako iscezne. Kako kolonisti koji su stigli ovamo nakon prvog ili drugog rata i dalje se sluze jekavicom,a mi ne Pa bas zbog nacina na koji smo dospjeli ovamo,trebamo cuvati govor,mozda to cak i forsirati,jer nece ga niko drugi cuvati sigurno umjesto nas. Sve ovo sam i pisala jer me uzasava pomisao da ce za neko vreme i potpuno nestati i da niko nece znati sta znaci varenika,apaš,drito,da nece znati sta znaci izgratati jabuku ili ražentati sudje,ili sta je kapula,sta je šudar,traveža,kužina itd itd. A sto se tice moje djece,nece morati govoriti varenika umjesto mlijeko,ali ce itekako znati sta znaci varenika i znace da se tako govorilo u srpskoj Dalmaciji,makar nikad tamo ne otisli. Tako se cuva nasledje,a mi ga itekako imamo!
  2. :)Neka bude tako.Iako nas ima puno u Srbiji,oko mene se motaju samo Crnogorci i Hercegovci
  3. Nadam se da je tako.Jos samo da nadjem nekog momka iz nasih krajeva i stvar rijesena.
  4. Imam 23 god i zivim u Vojvodini od 1995.god,inace sam iz Knina.Ovo pitanje akcenta i promjene govora mi je jako zanimljivo,pogotovo sa aspekta nas mladjih generacija.Ja ekavicom pricam samo u skoli,odnosno fakultetu,kod kuce,medju familijom,prijateljima pricam ijekavicom,a govor nisam promjenila ni zere.Moji roditelji me nisu nikad forsirali ni na sta,ali mi nikad nije palo na pamet da u kuci prozborim ekavicu. Moj mladji brat koji je rodjen u Vojvodini takode prica ijekavicu. Medjutim ovo je izuzetak u mojoj generaciji,pa cak i kod starijih.Uglavnom su svi presli na ekavicu,i kod kuce je koriste.To ne mogu shvatiti niti opravdati.Ako je nama izbjeglicama iz Krajine ista ostalo,onda je to nas govor,koji itekako treba cuvati. Ono sto sam ja primjetila medju mojim vrsnjacima jeste stid zbog toga dje su rodjeni,o tome ne govore i ako ikako mogu to sakrivaju.Mozda je to zbog etiketiranja kao izbjeglice ili cinjenice da nas cesto smatraju kukavicama i izdajnicima koji su se pokupili i bez borbe predali svoja ognjista. Kada me neko pita okle sam,ja uvjek kazem iz Knina,a to dovodi ljude u zabunu,pa me pitaju da li odatle putujem na fax i slicno,ja onda objasnim nasu epopeju seljakanja.Jednostavno ne mogu reci da sam iz Vojvodine,jer nisam,iako tu zivim skoro citav zivot,ja sam iz Knina. Time se ponosim i cini mi se da na taj nacin stitim sve to od zaborava,bar se nadam. Uvijek cu pricati ijekavicom i govorom koji sam pokupila odrastajuci u Kninu i Kistanjama,okle su mi baba i djed.Tako cu uciti i svoju djecu. Ne razumijem cemu sakrivanje mjesta rodjenja i govora,kad je to ono sto te determinise kroz zivot,kad su ti to geni,ako iko treba da se ponosi onim okle je,to smo zasigurno mi,jos samo da se oslobodimo kompleksa nize vrednosti koji su nam nabili.
  5. Imam 23 god i zivim u Vojvodini od 1995.god,inace sam iz Knina.Ovo pitanje akcenta i promjene govora mi je jako zanimljivo,pogotovo sa aspekta nas mladjih generacija.Ja ekavicom pricam samo u skoli,odnosno fakultetu,kod kuce,medju familijom,prijateljima pricam ijekavicom,a govor nisam promjenila ni zere.Moji roditelji me nisu nikad forsirali ni na sta,ali mi nikad nije palo na pamet da u kuci prozborim ekavicu. Moj mladji brat koji je rodjen u Vojvodini takode prica ijekavicu. Medjutim ovo je izuzetak u mojoj generaciji,pa cak i kod starijih.Uglavnom su svi presli na ekavicu,i kod kuce je koriste.To ne mogu shvatiti niti opravdati.Ako je nama izbjeglicama iz Krajine ista ostalo,onda je to nas govor,koji itekako treba cuvati. Ono sto sam ja primjetila medju mojim vrsnjacima jeste stid zbog toga dje su rodjeni,o tome ne govore i ako ikako mogu to sakrivaju.Mozda je to zbog etiketiranja kao izbjeglice ili cinjenice da nas cesto smatraju kukavicama i izdajnicima koji su se pokupili i bez borbe predali svoja ognjista. Kada me neko pita okle sam,ja uvjek kazem iz Knina,a to dovodi ljude u zabunu,pa me pitaju da li odatle putujem na fax i slicno,ja onda objasnim nasu epopeju seljakanja.Jednostavno ne mogu reci da sam iz Vojvodine,jer nisam,iako tu zivim skoro citav zivot,ja sam iz Knina. Time se ponosim i cini mi se da na taj nacin stitim sve to od zaborava,bar se nadam. Uvijek cu pricati ijekavicom i govorom koji sam pokupila odrastajuci u Kninu i Kistanjama,okle su mi baba i djed.Tako cu uciti i svoju djecu. Ne razumijem cemu sakrivanje mjesta rodjenja i govora,kad je to ono sto te determinise kroz zivot,kad su ti to geni,ako iko treba da se ponosi onim okle je,to smo zasigurno mi,jos samo da se oslobodimo kompleksa nize vrednosti koji su nam nabili.
  6. Rodjena sam 1991.god u Kninu,zauvjek ga napustila 1995,god.Zbog odredjenih okolnosti nikada vise nisam tamo vratila,niti ga cak posjetila.Nazalost sjecam se svega iz svog djetinjstva tamo provedenog i naravno oluje.Sada zivim u Srbiji,medjutim sjecanja stalno naviru,iako sam ovdje veci dio svoga zivota,nikada ovo nisam dozivljavala kao svoj dom.Cesto osjecam neki nespokoj,kao da me nesto vuce da se vratim,kao da me neki djavo progoni.Ovo je za mene bolna tema i mrzim govoriti o tome,nadam se da me neko razumije.Citajuci sve ovo vidim da smo svi u istom sosu.