vuk&crvenkapica

Members
  • Content Count

    40
  • Joined

  • Last visited

About vuk&crvenkapica

  • Rank
    Stalni clan

Recent Profile Visitors

315 profile views
  1. Drago mi je da se ova tema ponovno aktivirala kao i ostale iz područja vojna povjest-istorija, nadam se da smo se probudili iz sna. Kao što znate nisam iz kraja gdje je djelovao 11. korpus te događanja s tog bojišta znam po pričama sudionika s Hrvatske strane, čitajući i slušajući razne medije, čitajući razna štiva i knjige te prateći razne forume. Interesantan je sam početak ove teme, oprostite ali me podsjeća na „planirane“ vojne vježbe, ili bolje rečeno uvježbavanja jedinica JNA. Isplaniraš uvježbavanje a onda ti neobučen vozač (posluga) zaglibi vozilo ili tenk te onda iz nužde moraš preći na uvježbavanje izvlačenja vozila-tenka i sretan si da se nije dogodio neki teži izvanredni događaj (nedaj bože da je netko nastradao). Ali pustimo to, evo i moj mali doprinos ovoj temi. Koliko sam upoznat do borbenih djelovanja došlo je tijekom 5. kolovoza kada djelovi snaga 11. korpusa uz potporu topništva i avijacije JV (koja djeluje po Nuštru) provode neuspješan kombinirani napad pješaštvom i oklopništvom na pravcu Cerić – Nuštar i Jankovac – Henrikovac. Težište djelovanja snaga 11. korpusa svelo se na djelovanje topništva i avijacije pa tako 7. kolovoza napadnuto je selo Mačkovac kod Nove Gradiške. Tijekom dijelovanja snaga 11. korpusa (topništva i potpore avijacije JV) od 5. do 7. kolovoza na prostoru Slavonije poginulo je pet a ranjeno 38 vojnika i civila, te je nanesena velika materijalna šteta. Što se tiče planova upotrebe snaga 11. korpusa, siguran sam da su postojali, (i obrambeni i napadni) samo je upitno koliko su jedinice bile upoznate s njima i dali su se spremale (bile spremne) za provođenje napadnih djelovanja. Mišljenja sam da su bile spremnije za provođenje obrambenih djelovanja nego napadnih.
  2. Nadam se Sokole da si uspio napisati diplomski. Prelistavajući teme po forumu uočio sam da je ova tematika najmanje zastupljena. Neće Ličani da pišu, da nema kanarinca koji ti je nadam se najviše pomogao (i mimo postova na ovoj temi), slabe vajde od svih nas (žao mi je, kasno sam se uključio na ovaj forum, možda sam ti malo mogao pomoći ...). Ako mogu pomoći, na raspolaganju sam.
  3. Drago mi je zgbruno1 što si se uključi u ovu temu i hvala ti na priči o događajima koji su se odvijali prvoga dana (4. ožujka) borbenih djelovanja na „Repetitoru“, jer do sada (barem ja) malo smo (sam) mogli čuti o tim događajima. Po priči zaključiti je da si najvjerojatnije i sam bio pripadnik 150. pbr (ili si dobro upoznat s događajima). Kao što si vidio u mojim prijašnjim postovima iz ove teme pokušao sam ispričati moja saznanja o kako ti kažeš „glavnom akteru ove priče“. No, red je da kažem i svoje mišljenje. U potpunosti se slažem s tobom da je pukovnik Zlatko Majić zvani Slovenac ( '91. pripadnik 1. gbr „Tigrovi“, '92. zapovjednik 103. brigade HVO Derventa) glavni i „naj odgovorniji“ za ovu priču, siguran sam da je predložio i garantirao nadređenom zapovjedniku da može bez većih problema provesti posjedanje „repetitora“ i održati se na njima. Također sam mišljenja da dio krivice snosi i zapovjednik Zbornog područja Gospić brigadir Veselko Gabričević, koji iako je kao što sam već naveo netom primio dužnost dao blagoslov Majiću za provođenje akcije. Ova moja tvrdnja proizlazi iz razgovora s tada naj odgovornijim ljudima 9. gbr (kojoj u to vrijeme nije direktno borbeno upotrebljena već je djelovala kao pričuvna ZP Gospić) iz njihovih riječi mogao sam zaključio slijedeće: „... toga dana nalazili smo se na planiranoj hodnji (zapovjedništvo i prvo podređeni zapovjednici) i u jutarnjim satima čuli smo odjeke borbenih djelovanja iz pravca Perušićke kose. Odmah smo nazvali brigadira Gabričevića te ga izvjestili što čujemo i pitali ga dali je upoznat s aktivnostima, te smo pitali je li trebamo prekinuti planirane aktivnost i po potrebi pomoći. Na to je on odgovorio ... vi samo radite po planu, „gore“ se vode borbena djelovanja po planu, ne brinite se, ...“, dakle bio je upoznat s borbenim djelovanjima i vjerovao je u mogućnodti 150. pbr Da se vratim ponovno na Majća. Znam da je nakon povlačenja 150. pbr iz Like u Zagreb, Majić predao dužnost (ili je smjenjen) novom zapovjedniku, da je poslije toga obnašao neke dužnosti u ZP Zagreb te da je u 1995. godini preuzeo dužnost zapovjednika 17. domobranske pukovnije iz Sunje i istu vodio u borbenim djelovanjima u „Oluji“. Dakle ne da je odgovarao nego je poslije postavljen na istog ranga zapovjednu dužnost. E, moj zgbruno1 bilo i ostalo „nekome rat a nekome brat“. Brunek, ako se vratimo ponovno na „repetitor“, mišljenja sam da Majić nije znao ili nije htjeo da zna onu staru „kartu čitaj ali seljaka pitaj“. Već prije sam postavio pitanje i molio mošljenje ... o objektu „Repetitor“ (znam da na tom prostoru nadvisuje sve objekte), ako je toliko VAŽAN zašto ga onda nije 18. pbr SVK stalno osiguravala ili zašto do ožujka 1994. dotadašnje postrojbe HV (118. pbr, 128. pbr, 133. pbr ili 9. gbr) koje su izvodile obranu na tom prostoru nisu zauzele? Mišljenja sam da se s tog objekta kako i sam navodiš ... „jer od tuda se je moglo nadzirati sva okolna brda ( tepsija, čardak, bunice itd. )“, ali samo to. Objekt je bilo teško zadržati jer si na njemu otvoren i bez zaklona te suprotna strana (i hrvatska i srpska) vrlo lako može djelovati i ugrožavati snage na njemu, tijekom '91. i '92. s obadvije strane bio je izložen izvidničko-diverzantskim akcijama i nikada niko nije bio siguran na njemu. Da bi ga neko kvalitetno držao morao je upotrebiti više snaga nego je u to vrijeme taktički vrijedio, zato ga niko nije ni doslovno držao. Naposljetku kako sam već naveo, poslije borbi na Trlima-Repetitoru '94., UNPROFOR je pored „repetitora“ postavio stalni bazni punkt te na Trlima punk koji su posjedali danju. Razvojem situacije i ojačavanjem HV, te provođenjem priprema za operaciju „Oluja“ na ovaj prostor 1. svibnja 1995. izašle su pješačke snage 9. gbr., te zaposijele (bez borbe) taktičke povoljnije položaje Tromeđa tt. 1090 ili Repetitor i Trla k-1049 (na kojima nije bilo Srpskih snaga), da bi te i ostale položaje na Perušićkoj kosi dobro inžinjerijski uredili i ojačali tenkovskim i topničkim snagama. Dakle tek na takav način ovi položaji su se mogli kvalitetno držati.
  4. Hvala, tako sam i mislio (širi prostor Lovinca).
  5. Ovo je besmisleno. Niti želim niti mi je cilj da se s vama prepucavam o ustašama i NDH. To je vaš stav i ja to poštujem. Ja se ne osjećam i nikada se nisam osjećao ustašom, kako sam obično zanao reći i sebi drugima „nisi (nisam) ni prošao pored njih“. Oprostite ne želim o tome nema vajde, vi imate svoje mišljenje a ja svoje. Bio sam i ostao ponosan što sam Hrvat. Za razliku od tvojih „prijatelja“, ja mogu pogledati svakoga u oči, inače sam čovjek koji ne savija kičmu pred nikim, i neću se sigurno sakriti pod kamen. Željo, molio bih te da ponovno pročitaš moj prijašnji post. Ono što sam naveo o gospodarstvu i općem stanju ne tiče se samo Like već cijele Hrvatske. Ako si bio, a jesi, na bojištu u Lici, zašto onda govoriš sa upitnikom o razrušenim kućama i tvornicama, pa to si vidio i doživio, kako ono kažeš ostala živa glava. Nisi se trebao bojati s druge strane su ti bili moji poznanici i školski drugari. Ili si se bojao svojih kolega Srba i Hrvata iz 119. brigade, kako sam kažeš i nisu bili nešto (s ovim se ne slažem). Rat je čudo, ne ponovio se nikada, u njemu pate i ispaštaju svi. Slažem se da je u svemu tome najbitnije bilo izvući živu glavu. Vjerujem i znam da ti nije bilo jednostavno, jer bilo je puno onih koji su se pravili važni da negovorim k..č..i po gradovima i izigravali velike heroje, izigravali neke sisavce neku „vlast“ a na bojištu bi se usrali ko grlice ili se nebi ni pojavili na njemu (nisu prešli Učku). Željo znam da ti znaš kako je i kako je bilo u Hrvatskoj ali isto kao i ja neznaš nego čuješ i čuo si od drugih kako je bilo u Krajini. Oprostite otišli smo daleko od teme. Neznam baš da će nikolaa357 iz ove naše priče dobiti nešto pametno (a što već nezna) o temi Z-4 a kamo li nešto zaključiti. Prema tome ubuduće ću se uključiti samo ako nešto bude interesantno a tiče se teme. Bilo je dosta za večeras, ugodnu i laku noć vam želim!
  6. Željo nadam se da ovim postom neželiš nastaviti polemiku koju imaš čitavo vrijeme s Migom i ostalima. Nastojati ću biti fer i pristojan. Ako si primjetio imam svoj stav, za kojega neki kažu da je „licemjeran“, možda zato kao što sam rekao ne okrećem pilu naopako, ja i daje ostajem pri svome. Zašto potežeš NDH, kad znaš da Hrvatska to nije, jer koliko sam mogao da razumijem kroz tvoje postove još uvijek navratiš u Hrvatsku Istru. O postotcima neću da govorim, ako si mogao primjetiti nemam takav stav (kako ti pišeš). Ova rečenica koju si izdvojio iz mog teksta govori o stanju u Lici ili konkretnije o onom dijelu Like gdje si ti bio na položajima. Bolje rečeno o gospodarstvu tog dijela Hrvatske. Lika je uvijek bila siromašan kraj ali prije rata skoro svi su bili zaposleni, tvornice i firme su radile, mladi su se mogli zaposliti i osnovati porodice. A onda dolazi rat, pola tvornica je uništeno uslijed ratnih djelovanja a pola je privatizirano i poslije otišlo u stečaj. Mladi odlaze jer se nemaju gdje zaposliti, to ti je osnovni razlog. Nova gospodarstvena politika izbacila je ljude koji se žele preko noći obogatiti a to se nemože u privredi ali puno brže može u trgovini i sličnim poslovima. Da puno nedužim, ništa nije drukčije ni temo gdje ti živiš. Ako je, oprosti. Demokracija, privatizacija, globalizacija, ..., eh, mislim da smo prebrzo skočili u cipelu. Željo, ne da sam bio u Istri nego sam tamo često, idem i slijedeći mjesec. U Istri imam puno prijatelja i poznanika, tamo su mi i kumovi. Dobro znam što je to bonaca a što tramontana, ali bogami i magla. Kad sam se uputio na posao u Istru mislio sam ako je nešto dobro onda je to da sam se riješio magle (Lika) kad ono prolaskom kroz Učku ulazim u maglu, Pazin se nevidi, nevidi se ni Žminj tek kod Vodnjana sunce, u Puli sunce. A onda doživim u zimskim danima maglu i u Puli. Da Kuvar je u pravu, svako je ima (ranu). Evo da odgovorim i tebi i Kuvaru zašto sam došao u ovu „kafanu“. Dobro znam kakav je život bio u Hrvatskoj za vrijeme rata (naročito u Lici), ali sam se uvijek pitao kao se je živjelo u Krajina, te sam još davno odmah poslije rata počeo da proučavam stanje i zbivanja u Krajini, počeo da čitam knjige i štiva koja pokrivaju ovu tematiku. Onda dođe do zasićenja pa prestaneš, pa opet kreneš i eto me u ovoj „kafani“. Nadam se da sam ti dao odgovore, ako nisam pokušaću u nekom drugom postu.
  7. Kuvar! Oprosti za ono kuhar, bilo je namjerno, malo sarkazma kako si rekao dozvoljavaš. Iz tvoje prve rečenice mogu svašta zaključiti, možda ih više cjeniš neko što mislim, zašto pocjenjuješ i sebe i druge na forumu. Ništa ja nisam promašio, pa ni „kafanu“ sam sam je izabrao. Puno grešiš niti imam kakvu zadaću niti mi je ko može dati. Ja sam svoje zadaće dobro i kvalitetno izvršio, dosta je bilo zadaća. Nikada nisam volio sisavce (bezbednjake), niti sam se s tmi bavio, niti sam se ikada bavio politikom, to mi ne leži, ako si nešto od toga mislio. Nevolim palamuditi za razliku valjda od tebe ako ti nisi imao prijatelje Hrvate ja sam imao i imam prijatelje Srbe i u Lici (nisu svi ni tijekom rata otišli u Krajinu a poslije u Srbiju, neki koji su otišli vratili su se) i u Zagrebu a bogami i u Istri gdje sam jedno vrijeme živio. Kuvaru ja mislim da imam pravo da pričan o Lici kao vukojebini jar ja je poznam uzduž i popreko, znam da je prije bila vukojebina a sada je još veća. NIšta nije idealno niti će biti. Sve one tvornice koje su nekada radile sada nerade, mladi se nemaju gdje zaposliti i bježe van, iz dan u dan je sve gore. Kuvar znaš ti onu „vozovi i vlakovi ko naši mješani brakovi“. Pa dobro gdje ti živiš. Imaš pravo da cjeniš koga hoćeš isto tako i da „završiš“ sa onim koji ti se ne sviđa. Nisam licemjer, možda sam pojeo dosta palente, i svašta proživio. Kako sam već rekao život mi je učenje, možda sam zato tolerantniji. Kuvar mogu i ja okrenuti pilu naopako, ali to nije rješenje, pametna tolerancija je najbitnija u životu. P.S. Ako ti tako kažeš, završavamo.
  8. Možda ste obadvojica u pravu. Vrtio sam neke knjige, nisam našao podatak, ali po ustaškim postrojbama koje su bile na tom prostoru moguće je. P.S. Izgorili su zbog nečeg drugog, ako se nevaram to se dogodilo 24.09.'91. nakon izgubljenih borbi u Istočnom Gospiću, Bilaju i Ribniku ( 20. i 24.09.) i povlačenja Srba u Divoselo - Počitelj - Medak. Srpske snage i JNA se okreću rješavati Lovinac i ostala hrvatska sela. Toga dana (24.09.) snage MUP-a i naoružanih mještana te civili (oko 800) izvlače se s tog prostora na Velebit i preko njega razmještaju u Jasenice, Seline i Starigrad.
  9. Otiđi na YouTube, ukucaj Novi velikospski memorandum. Tamo mašu s nekim dokumentom. Oprostite ja sam samo pitao je li znate nešto o tome. Ognjeslav, nemam ništa sa Lošom i Nazorom, poznajem ih i o njima imam svoje mišljenje. Memorandum SANU uvršten je kao dokumenat i u Hagu, a je li što radio i radi JAZU neznam, morati ću se pozabaviti s tim, hvala na sugestiji.
  10. Pozdrav Kubus, dakle ti si od onog puta koji je bio u planu za presjecanje, od Divosela - V. Kraja - Rizvanuše na Brušane pa ka Karlobagu. Molim te je li još uvjek živ "ti kolega Miran", volio bih ga ponovno vidjeti. P.S. Oprosti možda grešim, Lovinac mi je premalen da iz njega bude 600 ustaša, možda iz šireg kraja Ričica, Sv. Roka i ostalih sela.
  11. Kuvar ovaj si puta stvarno dobro „skuhao“, dao si mi razmišljati, ima stvarno tvrdnji s kojima se moram složiti. Eh, mi se uhvatili suživot. Kako kažeš „nemam ja pojma što to znači“! Vrtim film, možda stvarno nemam, gledaj; rođen sam u vukojebini u Lici, tamo odrastao, išao u školu, u osnovnoj bio u razredu gdje je bilo puno više Srba nego Hrvata, u srednjoj slično, igrao nogomet u ekipi gdje je bilo Srba ko u priči, zujo s njima po čitavoj Lici, čak i kumovao s Srbima, nikad nikakvih problema. Je li Kuvar u pravu ili greši. Vrtim i dalje film, pa poslije sam radio zajedno s njima, bilo je sve ok! Možda ja stvarno ne znam što je to suživot! Onda opet vrtim film, Kuvar kaže, suživot, što mu je falilo u SFRJ, „ništa, ali ste se vi iz petnih žila potrudili da ga nestane“, stvarno si me bacio u bed. Rekoh idem se vratiti unazad, ispočetka gdje sam kako je rekao Ognjeslav „malo izgubio kompas“, idem se malo konzultirat u svoje zapise na računalu, u knjige. I tako nabasah na memorandum SANU (strateški program srpske inteligencije) ili kako neki u Srbiji nazivaju „dokument rata“. I dalje me muči suživot, jer ja neznam što je to. Kad ono u njemu (memorandumu) piše; - ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda SFRJ (asimilacija, iskorištavanje, istjerivanje, mogućnost izražavanja, marginilizacija u političkoj, etničkoj, kulturnoj i naučnoj sferi). Čekaj jer to moguće, vrtim film; predsjednik općine Srbin, predsjednik komiteta Srbin, komandir milicije Srbin itd., kako je to moguće. Čitam dalje, jačanje protusrpskih snaga unutar SFRJ (Hrvati, Albanci), ništa mi nije jasno. - Granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati. - Potreba za brzu i skoru akciju da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda. Ništa mi nije jasno, opet vrtim film. Čekaj pa to je napisano, neznam kada, a objavljeno je u „Večernji novostima“ u dva nastavka 24. i 25. 09. 1986., bogami davno, pet godina prije sukoba u Hrvatskoj. Vrtim film, gdje sam bio tada, nesjećam se tog dokumenta. Pade mi na pamet idem se konzultirati s prijateljima. U razgovoru s njima, razmišljam, stani malo, o ovome se je moralo raspravljati na debatama u jedinicama JNA (moralo je biti u nekom informatoru političke uprave). Pojavio se dokument i to u javnosti s kojim se planiraju mjenjati granice. Nesjećamo se ništa o tom dokumentu. Zovem one koji su službovali u Srbiji, ni oni se ne sjećaju, nisu o tome debatirali. Opet mi nije ništa jasno. Kuvar me vraća u suživot u Jugi, tamo njihova „inteligencija“ sve to pljuje i ništa nevalja, ugroženi su i u Jugi. Ništa mi nije jasno. Idem se vratiti na Kuvarov tekst, „Potjerala nas Hrvatska iz kuća, ali to izgleda nije dovoljno, treba da se do kraja svijeta posipamo pepelom i klanjamo vašoj veličini.“ Opet mi ništa nije jasno, razmišljam i pitam se; zar Srbi u Hrvatskoj nisu još 1990. odlučili da neće živjeti u sastavu Hrvatske i to putem referenduma (99,96 % Srba koji su izašli na biračka mjesta izjasnilo se za to, za autonomiju. Sjećam se, smetao im je hrvatski Ustav, novi simboli RH, nežele živjeti u NDH s ustašama itd.. Ništa mi nije jasno. Vrijeme čini svoje, kako i sam kažeš vremenom Hrvatska vojska ojačava i Hrvatsko vodstvo odlučuje da se vrate područje Krajine u sastav granica Hrvatske. Opet mi nije jasno, odlučili još 1990. da neće biti u sastavu Hrvatske, dakle kako i sam Mikelić kaže „bila je to volja naroda“, jedao od razloga, možda i glavni za ne potpisivanje Z-4, i onda Hrvatska potjerala iz kuće. Ništa mi nije jasno, oprostite, stvarno sam ne malo nego puno izgubio kompas. Hvala ti na pozivu da živim u Srbiji. Od daljnje ženine rodbine upoznat sam o životu u Srbiji. Drago mi je da ti je lijepo. Svak od nas je „birao“ gdje će živjeti. Opet mi se zavrti film, vidiš oni su imali kuda otići „u domovinu“, a gdje bi to mi Hrvati da smo morali otići, otišli, mi nemamo kamo, valjda je ovo onda naša domovina (možda i tu leži caka). Kuhar slažem se s tobom da smo morali i moramo puno više napraviti. Početkom ovog mjeseca (na svisvete i dušni dan) bio sam u Lici, obišao i zapalio svijeću na grobovima rođaka i prijatelja, tako obilazeći primjetio sam da je dosta Srpskih kuća obnovljeno i napravljeno iz temelja, ali primjetih da su mahom prazne, iz samo poneke kovitlao se dim. Naravno kako sam znatiželjan, pitao sam jednog poznanika (Srbina), koji je razlog da su prazne ove kuće? Pokušali smo zajedno odgovoriti; kuće nisu prazne preko ljeta, vretila se samo starčad, mladi su se snašli preko, zaposlili, poženili, rodila im se djeca, teško da će se vratiti, dođu ljeti i obiđu, dovezu starce i odu, neke su kuće i imanja prodana, neki čekaju dok prođe vrijeme pa će prodati, ljudi se snalaze kako mogu i znaju, teško je i za Srbe i za Hrvate nemaju se gdje zaposliti, to ti je bila i ostala vukojebina - Lika, oni koji su u njoj rođeni nikad je neće zaboraviti jer je vole i rado se vrate ili u zadnje vrijeme navrate u Liku. Eto to su bili neki od naših odgovora, ona koja se sjećam, naravno ima ih još. Ne znam ti ja što je to suživot. Ništa mi nije jasno, kao što sam već rekao potpuno sam izgubio kompas. Ostalo je i dalje puno pitanja i odgovora, a još uvijek nas muči bliža a da ne govorim dalja prošlost. Želja mi je stvarno da pomognemo svim ljudima kojima je ona potrebna negledajući kojeg je naroda i narodnosti. Postavlja se pitanje koliko je to moguće, najvjerojatnije koliko moćnici politički i gospodarstveni nam dadu ili kako je to rekao Ognjeslav, „razni manipulanti ratni profiteri, provoditelji katastrofalnih privatizacija i igrarija obavještajnih službi“, upravu si Ognjeslav. Već sam mislio da se neću u ovom postu dotaknuti Šešelja, ali sam mišljenja da treban nešto pojasniti. Mogu ja prihvatiti kako piše Ognjeslav da je on „budala i cirkusant“, ali više me zabrinjava šutnja vodećih ljudi Srbije, je li šutnja odobravanje onoga što on govori? Pitam vas je li istina, da novi memorandum koji su kako sam informiran pripremali opet intelektualci iz SANU, nazvan memorandum vlade, a napisan je 2011., ako je, je li to znači da ga je Vlada prihvatila kao takvog, ako je onda mi je sva jasno (molim vas pročitajte ga).
  12. Govoriš o suživotu. Već sam u nekom postu rekao da je za sve potrebno barem dvoje (ljubav, svađu, rat, suživot ...), naveo sam da treba najprije mesti ispred svog praga pa onda tuđeg. Jesi li se nekada zapitao, koliko smo to mi Srbi napravili da bude bolji suživot Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Okreni se malo oko sebe i vidi samo postove sa ovog foruma. Po vama mi u Hrvatskoj živimo u NDH i svi smo mi za vas USTAŠE, pogledaj što govori Šešelj, te na koji ga način „brani“ ili na koji način Dačić komentira zabrinutost Hrvata na njegove riječi MRŽNJE. Zapitaj se da li dobro činite SRBIMA koji žive u Hrvatskoj. Mislom da na ovakav način ne pridonosite suživotu. Naravno ne pravdam ni nas, jer i mi grešimo, puno grešimo, ali kao što si vidio i kroz naše postove nitko Srbe ne naziva ČETNICI ili slično. Da ti samo navedem u svim pročitanim vojnim dokumentima koji datiraju iz ratnih godina sa hrvatske strane nisam uočio da je neko Srbe nazvao četnicima već „neprijateljom ili protivnikom“ dok sa Srpske strane vrlo malo sam vidio dokumenata koji govore o“ neprijatelju“ uvijek 1. točka zapovjedi glasila je USTAŠKE SNAGE. Dakle i tada i sada je vrlo slično. O kakvom mi to suživotu onda govorimo. Moramo se s obije strane mjenjati. Da bi te netko poštivao moraš i sam poštivati i uvažavati tog drugog. Zapamti Hrvati su u globalu inatljivi ljudi, pa puno toga rade iz inata, nekada a možda i puno puta i protiv sebe. 90 % Hrvata nevoli da ih se naziva ustašom, jer to nisu, niti su ikada bili, oni su samo Hrvati i s tim se ponose. Da li ste ikada pomislili da vređate te ljude, da u njima pobuđujete inat i stvarate u njima nepotrebne neprijatelje. Da li će tako biti u budućnosti ne znam, iskreno ne bih voljeo.
  13. Zar ti misliš da samo ti možeš biti sarkastičan, od mog prvog posta nastojim biti fer, pa ću takav i ostati. Što se tiče neprijateljstva. Mišljenja sam da ste vi Srbi kao i mi Hrvati najveći neprijatelji sami sebi, jer što mi i vi možemo napraviti sami sebi to nam niti jedan neprijatelj nemože. Što bi Tuđman uradio da je Martić rekao, da, prihvatio od a do š? Na ovo ti je odgovorio u već spomenutom filmu Hrvoje Šarinić, dakle onda bi se karte stavile na stol i siguran sam da plan Z-4 nebi u potpunosti bio kakav je predložen. Zašto te boli kad iznesem Vaša mišljenja o događajima s planom Z-4? O našoj istini imaš pravo da misliš što hoćeš isto kao i mi o vašoj. Ponavljam ja sam iznesao samo ono što su o Z-4 rekli Babić, Mikelić, Kereskdžijancem a mogao sam još puno njih citirati. Zašto te to boli, zar svi oni lažu? Nemoramo se mi složiti ili slagati, zato i postoje forumi da izneseš svoje mišljenje i da se suprostaviš onima koji isto nemisle. Kuvar i kod Srba i kod Hrvata ima poštenih i nepoštenih ljudi, nisu svi isti. Rođen sam i odrastao na prostoru gdje je bilo mješano stanovništvo, među Srbima imam puno prijatelja i poznanika, i danas kad o ovim temama pričamo pričamo uz obostrano uvažavanje i poštivanje jer se držimo argumenata. A ti ako ne želiš odgovarati na moje postove, i sve ti je ovo besmisleno ti ih ignoriraj, tko ti to brani. Dosta je bilo za danas, ugodnu i laku noć vam želim!
  14. Hvala na ovome fini hrvati, iako je to sarkastično s tvoje strane. Samo da te ispravim, hrvatska strana nije "načelno prihvatila plan" već je prihvatila da pregovara na osnovu tog nacrta, iako vrlo nerado. Ti si rekao o "bahatim Srbima", neznam samo na osnovu čega su trebali biti bahati, mišljenja sam da su ga trebali isto kao i Hrvatska starana uzeti u razmatranje (ovakvo rješenje je predlagao na spomenutom sastanku Mikelić, i rekao je da bi bilo pametno da postupe isto kao Hrvati). Babić u svom svjedočenju u Hagu iznesao je da mu je Martić rekao da mu je Milošević rekao da ga ne uzme niti u razmatranje. Dok Mikelić u svojoj izjavi u filmu „Hrvatska Srbija Krajina pad krajine 6“ u razgovoru s Miloševićem na njegov uput „dali je tačno da je on Martiću dao saglasnost i rekao da odbije da zaprimi plan Z-4, ne da raspravljamo o planu Z-4 nego da ga zaprimimo on je rekao NE. Dali iz ovoga prizlazi da je Babić bio u pravu (suđenje u Hagu) kad je na upit Haškog tužioca: „Gospodine, vi ste rekli da je gospodin Milošević bio za plan Z-4 kad ste vi razgovarali s njim. Dakle, on je imao samo neke opaske u vezi sa Slunjom. Dali je tako? Njegov odgovor je bio: „Pa izgleda je da da. Međutim, kod njega se nikada nije znalo baš sigurno da li zaista stoji iza onoga što govori. Ja barem nisam uvek bio siguran. Nastojim svoje mišljenje iskazati i potkrijepiti kroz dokumente, jer dosta mi je rekla kazala. Ako je istina sterotipna, onda si u pravu.
  15. Nikola, mišljenja sam da još nije vrijeme za donošenje zaključaka, pa tek smo se raspisali po ovoj teme. Gledali mi ovako ili onako imali mišljenje ovakvo ili onakvo dođemo do činjenica da se ništa onda a ni danas nerješava bez stava međunarodne zajednice. Poslušaj malo ostale forumaše koji imaju malo drugačija iskustva, koji su vidjeli i osjetili kako je bilo tih 90-ih godina (ognjeslav, ...). Pa tek onda donesi zaključak, ili ćemo ga donesti zajedno.