Leda

Members
  • Content Count

    59
  • Joined

  • Last visited

About Leda

  • Rank
    Stalni clan

Recent Profile Visitors

1,000 profile views
  1. Naglasak je na "deratizaciji" i to je sve. Da je ostvaren san sitne boranije, ne bi ona ni pominjala Srbe koji su dobili otkaze zbog svoje nacionalnosti. Ovako im samo deli male packe.
  2. Slažem se u potpunosti sa napisanim. Te nepravilnosti nisu slučajne. Osvrnimo se samo na jedan citat sa njenog bloga. Obrati pažnju na jednu reč koju je napisala Vedrana Rudan, a to je "deratizacija". Da li su Srbi koji su vekovima živeli u Hrvatskoj i koji su bili konstitutivan narod, odjednom postali miševi, pacovi, glodari, pa je trebalo izvršiti "deratizaciju" Hrvatske? Gospodja to odmah u nastavku potvrdjuje rečima "svi to znamo". Ne osudjuje Vedrana Rudan prave krivce poput Franje Tudjmana za gradjanski rat u Hrvatskoj, niti je briga za brojna monstruozna ubistva Srba, paljenje i uništavanje njihove imovine, niti je briga za najveće etničko čišćenje na ovim prostorima. Gospodja se češe tamo gde je najviše svrbi. Nju brinu "milijuni kuna", brinu je vlasnici banaka, hrvatski tajkuni, oni koji barataju milionima eura, a sitna boranija ne živi onako kako im je Franjo Tudjman obećao posle "deratizacije" Hrvatske.
  3. Napadači na srpsku decu koja su se kupala na reci 500 metara od centra Goraždevca, nikada nisu otkriveni uprkos obećanju UNMIK policije da će "prevrnuti svaki komad zemlje kako bi našli ubice", a nije pomogla ni nagrada od milion evra. 13.08.2016. | 07:00 > 14:174 A- A A+ Foto: screenshot/YouTube/RTS U crkvi Presvete Bogorodice i na groblju u Goraždevcu danas je biti služen pomen Ivanu Jovoviću (19) i Panteliji Dakiću (12), ubijenim 13. avgusta 2003. godine, kada su nepoznate osobe iz automatskog oružja pucale na decu dok su se kupala na Bistrici. Za taj zločin u kome su teško ranjeni i Đorde Ugrenović (20), Bogdan Bukumirić (14), Marko Bogićević (12) i Dragana Srbljak (13) još niko nije odgovarao, a Euleks je usled nedostataka dokaza zatvorio istragu koju je po dolasku na Kosovo preuzeo od UNMIK. Roditelji ubijene dece razočarani su što počinioci ovog zločina još nisu izvedeni pred lice pravde, iako su, kako tvrde, poznati. Milisav Dakić, otac ubijenog Pantelije Dakića, rekao je Srni da je ogorčen na sve, i domaće, i srpske, i međunarodne pravosudne institucije jer svi prebacuju odgovornost na nekog drugog. "Ne postoji institucija koja nema kompletnu dokumentaciju kojoj se nisam obratio i zatražio da se ubice moga sina pronađu. Nažalost, ubistvo mog sina i Ivana Jovovića i ranjavanje još četvoro dece obavijeni su velom tajne, a znajući mentalitet Albanaca sve više verujem da se istina nikad neće otkriti, niti će zločinci biti izvedeni pred lice pravde", kaže Dakić. Dakić se, ipak, nada da će novoosnovani specijalni sud za ratne zločine koje su Albanci počinili nad Srbima izvući predmet zločin u Goraždevcu iz fioke i da će, kako je rekao, biti osuđeni odgovorni koje predvodi Hašim Tači. Služeći parastos, u prisustvu pedesetak članova porodica, rodbine i prijatelja, iguman Visokih Dečana arhimandrit Sava Janjić podsjetio je da je su na današnji dan u Goraždevcu stradali nevini, a bol ispunio celo selo, ne samo porodice stradalih i ranjenih, već svakog Srbina, koji su se osećali nemoćno. "I dan danas svi se osećamo tužno i nemoćno jer oni koji su počinili zločin žive na slobodi, a oni koji bi smeli i znali da kažu ko su zločinci ne samo da ćute, već ih slave kao heroje. Molimo se Bogu da onima koji su činili zločine podari pokajanja", rekao je arhimandrit Janjić, izražavajući nadu da će Srbi ostati da žive tu gde su živeli njihovi preci. Parastosu u Crkvi Roždestvo Presvete Bogorodice i opelima na groblju, koje su obezbeđivali pripadnici Kosovske policijske službe, nisu prisustvovali predstavnici Srba u institucijama samoproglašene Republike Kosovo, kao ni predstavnici Srpske liste. U ime Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju Zoran Bojović rekao je da Vlada Srbije neće odustati od zahteva da budu pronađeni i kažnjeni zločinci, naredbodavci i počinioci ubistva dvojice srpskih dečaka i ranjavanja četvoro dece. Pre nešto više od godinu dana, u seriji napada na povratnike u Klini i incidenata u Goraždevcu, nepoznate osobe bacile su molotovljev koktel na spomen obležje srpskih žrtava rata i dece stradale na Bistrici. Tada je jedino reagovala Eparhija raško prizrenska koja je ocenila da je rušenjem spomenika porodicama koje su izgubile bližnje tokom rata kao i u masakru na Bistrici nanet dodatni bol. Krajem 2015. godine nepoznate osobe dodatno su oštetile spomenik, pucajući na njega. Kancelarija za Kosovo i Metohiju je nakon toga u februaru obnovila spomenik. Napadači na srpsku decu koja su se kupala na reci 500 metara od centra sela, nikada nisu otkriveni uprkos obećanju tadašnjeg šefa UNMIK policije da će "prevrnuti svaki komad zemlje kako bi našao ubice", a nije pomogla ni nagrada od milion evra koju je ponudio UNMIK. UNMIK je posle napada u Goraždevcu saopštio da je "nepoznat broj ljudi iz žbunja otvorio vatru iz 'kalašnjikova' na grupu od oko 50 dece i mladih, većinom Srba iz goraždevačke enklave". Kosovska policija saslušala je 75 svedoka, među kojima su bila i ranjena deca. Pretresla je 100 kuća. Očevi ubijenih dečaka tvrde da se zna ko je pucao na Ivana i Panteliju i iz godine u godinu ponavljaju da su to rekli i Kforu. U Goraždevcu danas živi oko 700 Srba, što je trećina njihovog broja od pre 1999. godine. Ubistvo u Goraždevcu, spada u jedan od četiri najveća zločina nad Srbima od dolaska međunarodne misije na Kosovo. Ubice su ostale nekažnjene kao i u slučaju ubistva u Starom Grackom, Obiliću i kod Podujeva. U Starom Grackom ubijeno je 14 žetelaca, u Obiliću porodica Stolić, a kod Podujeva 12 putnika kada je autobus "Niš ekspresa", koji je išao na zadušnice dignut u vazduh. Pomenu će prisustvovati pomoćnik direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju. http://mondo.rs/a929479/Info/Srbija/Gorazdevac-srpski-decaci-ubijeni-pre-13-godina.html
  4. Florentina, imala sam najbolju nameru, jer i ti imaš korene iz Krajine. To što ti se ne svidja, ne svidja se ni meni, ali to imaš skoro na svakom forumu. Uostalom, imaš onaj srpski forum zatvorenog tipa gde su drugačija pravila, pa se čitamo tamo. Kada ti nešto ne odgovara, jednostavno se isključiš i to je to, sve ostalo je samo gubljenje vremena. THE END
  5. Dobro zapažanje. Guns, taj proces ide u fazama. Prvo te neprijatelj truje informacijama koje imaju za cilj da tim informacijam što više Srba poveruje. To je klasično ispiranje mozgova, pa kod koga uspe-uspe. I svaki put kada neki Srbin počne da pljuje po svom narodu i svojoj državi, neprijatelj srpskog naroda radosno kliče, jer kroz takve pljuvačine ostvaruje pobedu. Činjenica je da će neprijatelji srpskog naroda učiniti sve, baš sve, da pojedini Srbi prestanu ceniti sebe i svoj narod, a to opet vodi u krajnje negiranje i nipodaštavnje sebe i svog naroda. I to je vrsta ratovanja, um protiv uma. Mudar je i pametan onaj koji ne dozvoli da mu um i razum ne izbuše kao švajcarski sir. Iskreno, ovde se mnogi predstavljaju kao Srbi, a pišu i vredjaju u kontinuitetu Srbe u 90% svojih postova. To nisu Srbi.
  6. Najmanja šteta je zapaljena srpska zastava u Kninu. Hrvati su nam palili živ narod, ubijali srpsku decu, silovali i masakrirali žene, starce. Izvršili najveći progom Krajišnika! Od takvih je sasvim očekivano da pale i srpsku zastavu, nema tu nikakve filozofije. P.S. Dobro nam došla, Florentina
  7. Zagreb -- Vrhovni sud Hrvatske poništio je prvostepenu presudu kojom je Branimir Glavaš osuđen na 10 godina zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u Osijeku 1991. IZVOR: BETA ČETVRTAK, 28.07.2016. | 17:01 U obrazloženju presude objavljene na internet stranicama Vrhovnog suda navodi se da se prihvataju žalbe Glavaša i drugih osuđenih u tom slučaju, pa se prvostepena presuda u celosti ukida i predmet upućuje Županijskom sudu u Zagrebu na novo suđenje. Presuda je ukinuta zbog bitnih povreda krivičnog postupka, među ostalih i zbog tvrdnje zagrebačkog suda da Hrvatska u vreme kada su zločini počinjeni nije bila u međunarodnom oružanom sukobu. Do novog postupka došlo je pošto je Ustavni sud početkom prošle godine ukinuo pravosnažnu presudu Vrhovnog suda kojom je Glavaš bio osuđen na osam godina zatvora i slučaj vratio na novo odlučivanje. Protiv njega je ostala na snazi prvostepena presuda od deset godina zatvora na koliko je osuđen zbog ratnih zločina u slučajevima poznatijim kao "Garaža" i "Selotejp".Vrhovni sud je o toj presudi odlučivao na trodnevnoj sednici početkom juna. Do prošlogodišnje odluke Ustavnog suda, Glavaš je više od pet godina proveo u zatvoru u Mostaru u BiH, gde je završio pošto je uoči izricanja prvostepene presude u Hrvatskoj pobegao u susednu državu, čije državljanstvo ima uz hrvatsko. Branimir Glavaš je prvostepeno osuđen za ubistva više srpskih civila, od kojih su neki bačeni u Dravu vezanih ruku i sa selotejp trakom zalepljenom preko usta. Neke od žrtava su u garaži Sekretarijata za narodnu odbranu u Osijeku, na čijem čelu je bio Glavaš, bile prisiljene da piju kiselinu iz akumulatora. Ustavni sud je u obrazloženju odluke o ukidanju pravosnažne presude Glavašu, među ostalim, naveo da je Vrhovni sud pogrešio kad je na zločine počinjene nakon međunarodnog priznanja Hrvatske primenjivao odredbe Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba. Ministar inostranih poslova u tehničkoj vladi Ivica Dačić istakao je da odluka o ukidanju presude Branimiru Glavašu pokazuje jasnu politiku Hrvatske. Ta politika, kako navodi, rehabilituje ne samo fašističku ustašku NDH, već i zločince iz poslednjeg rata. http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=07&dd=28&nav_category=64&nav_id=1160033
  8. Tokom 1992. godine pa nadalje na teritorijama u to vreme takozvane Bosne i Hercegovine koja se nalazila pod kontrolom muslimanskih i hrvatskih oružanih snaga bio je formiran veliki broj logora i zatvora .... namjenjenih za smeštaj civila srpske nacionalnosti koji su bili proterani sa svojih ognjišta, a takođe i za smeštaj zarobljenih Srba. Sledstveno tome i na području Bosanske Posavine bio je formiran sistem od 37 logora ( Brod-10 Brčko-19, Šamac-1, Orašje-4 i Odžak-3) za srpsko civilno stanovništvo. Može se reći da je gotovo cela Bosanska Posavina bila pretvorena u logore za Srbe. Konkretno u Brodu su postojali logori: 1. Srednjoškolski centar "Fric Pavlik"; 2. Tulek - skladište Robne kuće "Beograd"; 3. Magacin građevinskog materijala preduzeća "GIK"; 4. Logor Krndija (naspram Vatrogasnog doma); 5. Kajak klub (pored reke Save); 6. Hala čarapane "Bosna"; 7. Zgrada bivše Jugobanke; 8. Gradski stadion FK Polet; 9. Stara zgrada milicije, i 10. Zgrada Skupštine opštine Brod. Silovanje žena, pripadnica srpske nacionalnosti u logorima u Brodu Iz iskaza brojnih svjedoka proizilazi da je u logorima u Brodu silovanje Srpkinja - logorašica bilo brojno. Pri tome se, kako je već navedeno, sa ženama postupalo krajnje nečovečno. Pre nego što navedem određene slučajeve silovanja Srpkinja - logorašica u logorima u Brodu, navešću jedan primer koji pokazuje da je bilo dovoljno ne samo da žena logorašica bude Srpkinja pa da bude podvrgnuta svakojakim mučenjima i silovanju, već je bilo dovoljno da za neku ženu postoji ma kakva, pa i neopravdana sumnja, da ima neke veze sa Srbima. Svjedok 584/94-14, muslimanka, svjedočila je pred istražnim sudijom Osnovnog suda u Derventi 16. novembra 1994. godine. Ona je izjavila da je početkom meseca juna 1992. godine lišena slobode i sprovedena u logor u Brodu u prostorije stadiona. Saopšteno joj je da je, kako ona kaže, optužena da ima "neku vezu sa četnicima iz Kobaša bosanskog". Svjedok je osporavala da je imala bilo kakvu vezu u navedenom smislu sa nekim Srbima. Podvrgnuta je stravičnoj torturi. Nad njom su vršili razna mučenja, silovali su je, vršili protivprirodni blud i to istovremeno više muškaraca - osoblja logora. Svjedok 584/94-14 je posebno izdvojila VRBANjAC INDIRU kao zapovjednika ženskog logora i već ranije u ovom radu pomenutog LEPAN DRAGU Svjedok 267/94-2 (584/94-32), Srpkinja, rođena 1954. godine, dala je dva puta izjavu u vezi silovanja koje je nad njom i nad drugim lograšicama - Srpkinjama vršeno u logoru u Brodu. Navela je da je u logoru na stadionu bila počev od 11. septembra 1992. godine, kada je sa svojim suprugom odvedena u logor. Svjedok izjavljuje: "...U tu prostoriju došao je Drago Čabrajić iz Novog Sela. Uhvatio me je za kosu i vrlo grubo odveo u jednu sobu. Počeo je da me tuče i prjetio mi je klanjem. Psovao mi je četničku majku. Upitao me je: "Šta vam je pop Đujić?". Nakon toga je dodao: "Hoću da napravim malog ustašu". Tako je on bio prvi u nizu ustaških zlikovaca koji su nadamnom izvršili silovanje.Posle njega, u sobu je ušlo njih još 11. Redom su me - jedan po jedan silovali. Svi su bili u uniformama na kojima su, kao oznake, bile "šahovnice". Taj čopor zveri u ljudskom obliku uz već pomenutog Čabrajića iz Bosanskog Broda sačinjavali su: Ivica Glavić iz Sijekovca, Taib Slabić iz Bosanskog Broda, Ivica Blažević zv. "Čedo" iz Novog Sela, Jurković zv. "Mangaš"iz Bosanskog Broda, Kadrija Mlivić iz Sijekovca, Drago Lepan iz Bosanskog Broda, Tadija Lepan iz Bosanskog Broda, Lukica Jozić iz Kova ča,Adam Antolović iz Bosanskog Broda, Blažević iz Sijekovca i neki "Čičak" iz Sijekovca. Svake večeri vršili su silovanja, kako nadamnom, tako i nad ostalim ženama koje su bile zatvorene samnom. Ivicu Glavića iz Sijekovca trajno ću zapamtiti i po tome što svoj zločinački nagon nije zadovoljavao samo time što me je silovao. On me je vodio i u Luščane na vatrenu liniju gde su me silovali vojnici. Izlazili su iz rovova kao aveti - jedan po jedan - i ređali su se... Od tog beskrajnog nasilja gubila sam svest tako da nisam ni znala koliko dugo su se iživljavali i koliko ih je bilo... Pored silovanja i drugih fizičkih tortura, bila sam prisiljena da trpim i razna duševna nasilja i ponižavanja. Na primer, prisiljavali su me da gledam kako mi muče muža.I mene i njega ponižavali su svojim izjavama kako su me silovali. U tome je naročito uživao Ivica Glavić. BLAGOJEVIĆ DESANKA, medicinska sestra iz Tešnja, lišena je života prilikom prelaska logoraša - Srba iz Bosanskog u Slavonski Brod. Mlivić Kadrija iz Sijekovca, pripadnik 101. Bosansko brigade lišio ju je života iz vatrenog oružja. Prethodno ona je bila u logorima u Brodu - na stadionu i u Srednjoškolskom centru. Njenom likvidiranju prethodilo je najbezobzirnije mučenje i silovanje, koje je izvršio Mlivić Kadrija zajedno sa Jurkovićem zv. "Mangaš", takođe pripadnikom 101. Bosanske brigade. O mučenjima kojima je bila podvrgnuta Blagojević Desanka govori nekoliko svjedoka: Svjedok 584/94-14 izjavila je pred istražnim sudijom: "...Znam i to da je na stadionu u logoru bila medicinska sestra Desa Blagojević iz Tešnja, mislim da je bila 1946. godište. Nju su silovali pred nama u sobi u kojoj sam se ja nalazila. Sećam se da je po povratku sa saslušanja jednom prilikom bila sva ispečena. Debelo meso joj je bilo sve pečeno a ona je ispričala da su je terali da sedne na usijani rešo, kao i da su joj usijani rešo stavljali na druge delove tela . Videla sam da joj je ispečeno debelo meso jer sam je lično prala sa jednom M. za koju ne znam kako se preziva. Tu ženu je prala i neka M.R. koja mislim da je iz Odžaka... Prilikom prelaska u Slavonski Brod pošto je Desa bila veoma izubijana i ispečena nije mogla da se kreće bez tuđe pomoći i pomagala joj je M.R. U jednom trenutku čuo se rafal, a posle toga je M.R. ispričala da je Desu ubio neki Kadrija Mlivić koji nas je sprovodio. Rekla mi je da je više neću morati kupati..." Svjedok 267/94-2 (584/94-32) svjedoči: "... Lukica Jozić iz Kovača - bio je glavni zapovednik logora na stadionu. U tom ustaškom zverinjaku provela sam oko mesec dana. U tom periodu tu su doveli i Desanku... radila je u inostranstvu i pošla je kući. Pala je u ustaške ruke i doživela groznu sudbinu. Nju nisu samo silovali. Počupali su joj svu kosu sa glave tako da je ostala bez kose. Golu su je stavljali na usijanu ringlu električne peći. Bila je sva izgorela. Bukvalno su joj ispekli stražnjicu, laktove i kolena. Ležala je nepokretna. Ispečeni delovi tela su joj se usmrdeli - na njoj je živo meso počelo da truli... Pre nego što su je ubili silovali su je i tako unakaženu... na usijanoj ringli peći pekli su je Jurković zv. "Mangaš" iz Bosanskog Broda, ustaša pod nadimkom "Bekan"i "Čičak", oba iz Sijekovca. U trajnom sećanju ostaće mi njeni jauci, strašni i nepodnošljivi krici teškog mučenja . Izveo ju je jedan ustaša koji je došao sa ogromnim psom... Prilikom osloba đanja Broda od strane vojske Republike Srpske početkom oktobra 1992. godine ustaše su nam onako izmučenim, naredile da trčeći pređemo most između Bosanskog i Slavonskog Broda. Sva ispečena i fizički potpuno uništena, Desanka nije mogla da ide. Ubili su je Kadrija Mlivić i Jurković zv. "Mangaš". Obojica su u nju pucali iz pušaka i to sam videla i upamtila kao jednu od strašnih slika koju nosim u svojoj svesti..." Izvor: Blog b92
  9. Treba sagledati činjenicu da je potrebno mnogo, mnogo vremena da bi se izvršila istraga i prikupili validni dokazi za umešanost malog broja sudija, a kamoli preko 2400. Za samo par sati pohapsili su i smenili toliki broj sudija, i to govori da je unapred isplanirana čistka u sudskom sistemu. Demokratija je samo iluzija koja nam se svakodnevno plasira preko medija i političkih ispraznih govora. Sva ova previranja i dešavanja na globalnom planu su medjusobno povezana i jasno nam pokazuju da živimo u totalitarnom svetu, samo se njegove forme po potrebi menjaju, jer iza svih tih obojenih revolucija za takozvanu vladavinu prava i demokratiju, stoje teror i tiranija.
  10. Guns n roses, slažem se sa napisanim i dobro si primetio neke stvari. Na nekim njihovim forumima, većina negira počinjene zločine i otvoreno pokazuju mržnju prema Srbima, dok na ovom forumu to čine na mnogo perfidniji način, trudeći se da što više umanje razmere počinjenih zlodela. Boro je banovan, ali pojaviće se on ponovo pod nekim drugim nikom. I ne samo on, ima njih još. Hrvati će uvek delovati po ustaljenom obrascu, a na Srbima je da se izbore da razobliče sve hrvatske zločine koje su počinili organizovano i pod pokroviteljstvom njihove države. Evo još nekih svedočenja zlostavljanih, silovanih i mučenih žena. Svjedočenja žena zatvorenih 1992. godine u logorima u Bosanskom Brodu: 268/98-8, Srpkinja, iz Bosanskog Broda, 47 godina: "U Bosanskom Brodu živim od 1971. godine. Sa mužem sam sagradila porodičnu kuću i rodila četvoro djece. Muž mi je poginuo 1981. godine, pa sam kao samohrana majka ostala da podižem svoju djecu. Pred ovaj rat radila sam u državnom preduzeću u Bosanskom Brodu. Dana 24.06.1992. godine došla su mi na posao dvojica nepoznatih lica. Jedan je bio uniformisan - vojni policajac, a drugi kao civil. Odveli su me u logor "stadion" u Bosanskom Brodu. Uveli su me u jednu sobu u kojoj sam zatekla 268/99-5, Srpkinju iz Bosanskog Broda, 54 godine, i njenu jetrvu S.C. Drugi dan me vode gore na sprat na ispitivanje. Bilo ih je šest policajaca, a medju njima i dvije žene. I one su bile u uniformama, uglavnom mladje osobe. Ispitivali su me uobičajnim pitanjima, najviše u vezi sa mojom porodicom. Nakon ispitivanja su me vratili u sobu u kojoj sam bila sa drugim ženama zatočena. Isti dan u sobu su upala tri policajca sa Mandom Djakovićem. Medju njima je bio i Anto Štuc zvani Britva. Pita me za sina. Kažem mu da radi u Našicama. Manda ide gore da provjeri moj iskaz. Kada se Manda vratila, rekla je da je moj iskaz tačan i otišli su. Drugu noć opet dolazi Manda Djaković sa grupom zločinaca. Otključala je vrata (ona je bila upravnik ženskog logora), a vojnici su nas prisilili da podjemo sa njima na liniju. Izvode nas iz logora i u noći u grupama vode na tri strane. Mene predaju jednom bojovniku iz rova. Uzeo je auto i odvezao me nedaleko od linije. Pošto mu je žena bila, kako on kaže, Srpkinja, tu noć sam, u odnosu na druge logorašice, poštedjena zlostavljanja. Vratio me je u logor, u kome su već bile 268/99-5, Srpskinja iz Bosanskog Broda, 54 godine i S. Gledam ih i na njima se prepoznaju tragovi silovanja. Deluju zaplašeno. Po nogama im se vide modrice. Manda nas zaključava. Sutradan naveče, opet nas izvode na silovanje. Taj put nada mnom je silovanje izvršilo jedno lice koje nisam poznavala. Poslije toga izvode nas svako veče, a silovanje vrše nad jednom žrtvom po više zločinaca. Od silovatelja jedino sam poznavala Brekalo Gorana. Po godinama starosti mogla bih mu biti majka. U sobi u kojoj smo bile zatočene bilo je preko deset žena. Medju nama su bile: 286/99-9, Srpkinja iz Bosanskog Broda, 71 godina; 268/99-6 Muslimanka iz Kobasa, opština Srbac, 54 godine; M.N. iz Tuleka, G. iz Polja opština Derventa, M.L i druge. Medju zločincima koji su držali zatočene žene za potrebe seksualnog iživljavanja hrvatske vojske bili su: Anto Štuc, Drago Lepan zvani Faro i drugi. I ovi zločinci su vršili silovanja. Nad žrtvama se u toku noći iživljavalo po deset zločinaca. Ovog oblika zlostavljanja nisu bile poštedjene ni starije žene. Silovali su jednu djevojku pred ocem i majkom. Tu su silovali i Katu-Hrvaticu iz Modriče. Nagonili su nas na razne perverzne radnje, kako su govorili: "Hajte da nam malo pušite". Udju u sobu i svaki zločinac bira žrtvu koju će odvesti na silovanje. Vodili su nas zajedno i po tri žene u istu sobu. U sobi čeka copor zločinaca; dok nas jedan siluje, drugi gledaju i čekaju da dodju na red. Cijelo vrijeme mog boravka u logoru nisu prestajali sa silovanjem. Nakon mog izlaska iz logora, u logoru su ostale: 268/99-9, Srpkinja iz Bosanskog Broda, 71 godina., 268/99-6, Muslimanka iz Kobasa, 54 godine, G.K. i druge. Tog dana u našu sobu je ušao Zdenko Milak i rekao da se spremim. Po mene je došla moja kći. Kući me je dovezao Jožić Lukica iz Koraća." 286/99-9, Srpkinja, iz Bosanskog Broda, 71 godina: "U Bosanskom Brodu ja i moja porodica živimo od marta 1950. godine. Sa mužem A. stekla sam troje djece. Pred ovaj rat kao penzioner, živjela sam sama u svojoj porodičnoj kući. U ovom ratu doživjela sam sudbinu svog oca. I on je bio u hrvatskom logoru za vrijeme Pavelićeve NDH-a. Bio je strašno mučen, ali je imao sreću da preživi taj rat. Bio je prinudjen od ustaša i katoličkih sveštenika da se prekrsti u katoličku vjeru. U ovom ratu, u svojoj 64. godini, odvedena sam iz svoje kuće u hrvatski logor za Srbe na stadionu. To su učinile moje prve komšije. Bio je to 29. juna 1992. godine. U moju kuću upali su naoružani neki Ivica (visok, crn, ružan) i moj komšija Jakov Antolović (on je bio u civilu). Ime ovog drugog zločinca pomenula sam jer su ga tim imenom zvali u logoru. Djelovao je poremećeno. U logoru su me uveli u kancelariju Indire Vrbanjac, koja me ispitivala, uglavnom o ličnim podacima. Rekla sam joj sve sto me pitala o mojoj porodici. Rekla mi je da poznaje mog sina i ćerku. Nakon ispitivanja odvode me u drugu kancelariju. Tu me sačekuje jedno civilno lice. Po govoru bih rekla da je iz Hrvatske. Uzima mi ličnu kartu i cijepa je. Pita me šta mi je u torbi. Kažem: Lijekovi. Pogledao je i torbu mi nije uzeo. Nakon toga me odvode u sobu gdje su bile zatočene: 268/99-5, Srpkinja iz Bosanskog Broda, 54 godine i S.C. One su bile jetrve. Njih sam poznavala. Tu zatičem i druge žene: 268/99-5. iz Sanskog Broda, 47 godina, R.I. (75 godina) iz Sirovine, opština Derventa i G.V. Njih sam upoznala u logoru. Isti dan oko 13 časova doveli su i 268/99-6, muslimanku iz Kobasa, 54 godine. Kasno poslije podne izvode 268/99-5, S.C. i mene i vode u Slavonski Brod, u selo Bukovlje-Republika Hrvatska. Vozio nas je neki Marko (krupan, visok, crvenog velikog nosa, mislim da je iz Kobasa). Imao je oko 30-35 godina i u putu mi je govorio takve brutalne riječi da sam se zaprepastila. Izmedju ostalog, psuje mi četničku majku, a za moju djecu kaze: "Kada si ih kotila, što ih nisi podavila" Uvode nas u neku vikendicu. Marko sa jos jednim zločincem 268/99-5 i S.C. odvede na sprat vikendice, a ja ostajem u prizemlju sa jednim naoružanim hrvatskim policajcem. Na sebi je imao crnu košulju. Takve košulje su nosili za vrijeme Pavelićeve NDH-a tzv. "crnokošuljaši". Nakon jedan sat sišli su dole u prizemlje vikendice. Tada sam prepoznala zločinca koji je bio sa Markom, jer je on pocijepao moju licnu kartu, kada sam dovedena u logor. Kada je sišao, rekao mi je: "Vi ćete, bako, u razmjenu" Nakon obavljenog zadatka vraćaju nas u logor na Stadion. 268/99-5 i S.C. vraćaju medju druge zatočenice, a mene su zadržali na spratu. Tu su bili Indira i Kurdija Mladen. Mladen kaže Indiri čija sam ja majka i da moram ići u razmjenu. Nakon toga su otišli, a iz Mladenove kancelarije izašao je jedan civil i odveo me u prizemlje, u sobu 2x2 m. Na podu prostorije bilo je mnogo razbijenog stakla. Pita me gdje su mi sinovi, i ko je Vuk sa Vučijaka. Skinuo mi je naočare i stavio ih na radijator. Počeo je da me snažno šamara. Kaže mi: "Sve ćeš ti priznati, zaklaću te ovim staklom". Nakon šamaranja vodi me medju zatočenice. Tu zatičem M.N. iz Bosanskog Broda. M. plače. Izadjem u kupatilo da saperem krv sa lica. Naveče prozivaju 268/99-6, muslimanku iz Kobasa. Odlazi gore na sprat. Čujemo je kako vrišti. Vratili su je nakon nekoliko sati svu otečenu i krvavu. Oduzeli su joj zlatninu koju je imala na sebi. Prilikom vraćanja u sobu Pavić iz Vrela snazno je udara čizmom u glavu i kaze: "Ovakve kurve mi ubijamo". Nakon toga odvode M.N. Čujemo njen jauk. I nju su zadržali 1,5-2 časa. I ona se vratila sva krvava. Glava joj rasječena. Ruke i tabani krvavi od rezova noža. Svakodnevno dolaze zločinci i odvode žrtve na silovanje. One se vraćaju uplakane i raščupane. Lepan Drago me maltretira. Psuje mi majku četničku i kaže kako su moji sinovi veliki komunisti. Ja mu odgovaram da su moji sinovi intelegtualci i da ne pucaju na ljude. Nermin- vojni policajac iz Bosanskog Broda, pokazuje mi očima da ćutim i zove ga da idu. Nakon njihovog odlaska dolazi Anto Štuc zvani Britva, i on me maltretira. Kaže mi kako će moju kćer (udata za Hrvata) dovesti ovdje i zaklati, a meni ispaliti u usta pet metaka. Kada sam 19. avgusta otjerana u logor u "Tulek", tamo sam zatekla svoju kćer, sto znači da je ovaj zločinac pokrivao sve logore za Srbe. Nakon odlaska Ante Štuca u sobu ulazi Dalibor zvani Taib (majka mu Srpkinja). U ruci drži bateriju i vodi me u kupatilo. U kupatilu strašan prizor. Njih trojica zločinaca u stojećem stavu siluju K., 268/99-6, muslimanku iz Kobasa, i M. Naredjuju mi da se svučem. Molim ga da to ne čini i kazem mu: "Pusti me Dalibore, ja sam stara, mogu ti baka biti" Naredjuje mi da kleknem. Kaže mi: "Zapovjednik hoće da te vidi" Taj zapovjednik-zločinac, sjeda na korito kupatila i tjera me da mu sisam polni organ. I dok nas oni siluju po kupatilu hoda Pavić iz Vrela (25-30 godina), u jednom momentu me snažno udara tvrdim predmetom preko ledja. Vrisnula sam, bol je bio užasan. U tom momentu u kupatilo ulazi Manda Djaković, dezurni policajac, i kaže: "Paviću, jel ti dosta orgijanja" Nakon izvršenog zadatka izlaze. Povraćam. Druge žene se peru. Plačemo, a onda tješimo jedna drugu. Silovanja je vršio i Čuma Damir, Lepan Tadija-bratić Drage Lepana. Nakon 15 dana mog boravka u ovom paklu dovode M., njenu majku i oca iz Modriče, a zatim Katu-Hrvatica udata za Srbina i R.M. I njih siluju. M. je imala 18 godina. Doveli su je iz Odžaka sa izbijenim zubima sa desne strane i gornje i donje vilice. Djevojka se dugo opirala hrvatskim zločincima prilikom silovanja. Toliko su je batinali da su je fizički polomili. U ovom logoru nju je često silovao Jožić Luka zvani Lukica, iz sela Koraće, sto je učinio i sa drugim ženama. Slušamo jauke žena u hodniku. Čujemo kako moli da je pusti. Govori mu: "Majka vam mogu biti" M. place, kaze nam: "To je moja majka". U drugom kupatilu, i po danu i po noći, tuku muškarce. Njihovi jauci su nepodnošljivi. Posebno se noću čuju urlici: udri ga u glavu, drži ga za vrat, udri ga nogom po mudima i sl. Jednog su novinara (tako su ga oslovljavali) tukli dva dana. Ne vjerujem da je taj čovjek preživjeo. Tada su u našu sobu doveli Vladu Babića, sina Uroša (24), iz sela Gornjih Štrbaca, opstina Prnjavor. Bio je zarobljen u Begulcima. U našu sobu ga je doveo Miljak Zdeno. Kada ga je vezao za tuš, kaže nam: "Tamo ga tuče ko god hoće, ubice ga". Ovaj mladić je bio sav krvav, paljen po tijelu, po glavi je imao čvoruge, bio je sav isprebijan i iznemogao. Najveći mučitelji bili su Anto Štuc, Drago Lepan, Tadija Lepan, Damir Čuma, Pavić iz Vrela, Ivica (pretpostavljam da je to Celebija, Stipo, koji je posebno tukao starca Peru Trifunovića, oko 70 godina). Kada se od batinjanja logoraša umore, ovi krvnici zovu jedan drugog: "Hajde, nastavi ti, da ih sve pobijemo maku im j.... četničku". Lepan Tadija i Damir Čuma tuku jednog logoraša. Dok jedan naredjuje logorašu da bježi drugi viče stoj. Nakon toga se začuo pucanj. Poslije tri sata dodošao je drugi krvnik i viče. "Ko je to napravio? Kada ste ubili što niste sklonili". Jedan dan moj komšija, čuvar logora, razbio je vrata nase sobe. Pitam ga što razbija vrata, a on kaže: "Da se izvrši dezinfekcija" Potom nas odvode u Kajak klub, da bi nas prikrili od predstavnika Medjunarodnog Crvenog krsta. Tamo molim Dragu Lepana da me pusti u razmjenu, a on će meni: "Neće moći, komšinice, ti ćeš Savom za Beograd". U Kajak klubu su nas čuvali Nermin iz Koliba i Željko Katanic iz Bosanskog Broda. Tu su nas držali oko tri noći i za to vrijeme nas niko nije mučio. Dok smo bili na Stadionu, dolazio je Jakub-mesar iz Broda i donosio nam šampon da se možemo okupati. Tada sam rekla 286/99-6, Muslimanka iz Kobanja, kako je on dobar čovjek, a ona meni kaže:"Kako može biti dobar kada me je silovao". Tu je bio i M.S. iz Sijekovca (bio policajac). Kradom nam ubacivao hljeb. Jednom je donio i hrenovki i nekoliko sapuna. Kaže nam: "Gra`b te, bog zna kad ćete opet dobiti, jedite, a ostalo sakrijte". Želim da kažem i sljedeće. Eriz (Mate) Ilija, rodjen je 1928. godine u Sijekovcu, inače novčano moćan, pred ovaj rat naoružavao je sav propalitet i ološ po Tuleku i Krićanovu, i to nije činio slučajno. Za vrijeme drugog svjetskog rata, iako mlad, bio je ustaša. Zarobljen je u Slavoniji. Tada su ustaše masovno bježale od kazne za počinjene stravične zločine nad srpskim narodom. Tada je bio mlad pa su mu zločini oprošteni. Naoružao je: Balzer J. Miljenka, zatim sinove Kljajić Marije, Slavka i Marijana, drogeraša Ključević (Marka) Damira i ostale. Svi su oni vršili silovanja i druge zločine po naredjenju svog poslodavca Ilije. Inače, dvoličnost ovog čovjeka ogleda se u tome što je neiskreno prilazio ljudima, ispoljavajući lažno sažaljenje za njihove patnje i navodnu spremnost da im pomogne. Bio je predsjenik HDZ-a u MZ Tulek, a neiskrenim prilaženjem ljudima htjeo je da zamaskira zlo koje im je pripremio. Slušala ga K..S. kada je naredjivao pomenutim zločincima, treba silovati žensko sve što je srpsko od 7 godina pa nadalje. Lično sam gledala kada mu svako jutro u 6..00 časova dolaze njegovi podanici da prime zapovjest šta treba taj dan da urade. Moram da kažem i to da su na drugoj strani njegova djeca, osim ćerki i zeta, bili za svaku pohvalu. Jurišić Zvonko, inače Brodjanin, rodjen 1931. godine, i njegov sin Mato, takodje su bili jedni od zapovjednika i naredjivali koga treba u logor otjerati, a koga ubiti. On je uzeo iz logora u Tuleku veliku sliku Ante Pavelića, koju je platio markama. Iz logora sam izašla 25. avgusta 1992. godine. Razmjena je izvršena u Dragaliću." Izvor: Blog.b92
  11. ANKARA - Premijer Turske binali Jildirim je izjavio da su u toku pokušaj vojnog udara, i da se radi o vojnoj akciji koja se izvodi, kako je rekao, van lanca komande. Jildirim je saopštio i da je vojnu akciju preduzeo deo vojnih snaga, i da snage bezbednosti čine sve što je potrebno da reše situacij, navodi izraelski Haarec. Premijer Turske Binali Jildirim izjavio je da je došlo do pobune prema Generalštabu turske vojske, piše Anadolija. "Takvo nešto neće biti dozvoljeno. Oni koji to pokušavaju platiće ceh svojih postupaka. Na silu ćemo odgovoriti silom, dali smo jasnu naredbu", rekao je turski premijer. "U pitanju je pobuna prema demokratiji i volji građana. To nećemo dozvoliti. Nećemo odstupiti od demokratije", dodao je. Istakao je da se ne radi o državnom udaru, već o pobuni. Izvor: Kurir
  12. Tu je bilo jednih i drugih. Tačno se zna ko su nalogodavci, a ko izvršioci zločina. Zna se i ko je predvodio handžar diviziju iz Siska. A sasvim je jasno zbog čega tužilaštvo BiH do sada ništa nije učinilo da zločin u Sijekovcu bude procesuiran, jer bi to lančano otvorilo i neka druga pitanja.
  13. Boro, šališ se sa ljudskim tragedijama? Ako je istinito?! Da, samo musliman kriv i odgovoran, a to što su hrvatski vojnici samo u jednom danu u Sijekovcu likvidirali nekoliko srpskih porodica, to se ne računa? Likvidirani Luka Milošević, njegovi sinovi Dragan i Željko, preživeo najmladji sin koga je spasio jedan hrvatski vojnik. Hoćeš i njemu da pomeneš ćirilicu?
  14. Mig, da li su po tebi i izmišljeni poubijani srpski civili u Sijekovcu? Da li su po tebi "izmišljeni, jadni i prozirni" snimci zločina nad srpskim civilima u Sijekovcu, emitovani na RTV Sarajevo i tv jutel?