Lepi Gaga

Members
  • Content Count

    100
  • Joined

  • Last visited

About Lepi Gaga

  • Rank
    Dzomba

Profile Information

  • Gender
    Not Telling
  1. Drago mi je što imamo slična mišljenja. I ja sam za to "aj da vidimo".
  2. E bas me interesuje kako će se navedeni zemljak boriti za resavanje izbeglickih problema. Da li će pkorno i ponizno ćutati ili će govoriti u ime svih nas. Sa velikom ztainteresovanošću pratiću njegov rad u Skupštini Republike Srbije.
  3. Kakvi komentari Brzo ste zaboravili kako se Tadić izvinjavao ustašama Nikolić je za nijansu bolji od njega a i vreme je da menjamo a ne da gledamo jedno te isto. Pa ako ovaj ne valja pa da i njega menjamo. Tadić i DS NIŠTA nisu uradi ili za izbeglice i za otkrivanje ratnih zločina. Porodice civilnih žrtava rata i svedoci ratnog zločina NISU IMALI NIKAKVU PODRŠKU DS-VLADE ODNOSNO DRŽAVE. Gore od ovog za izbeglice nije moglo. Iskreno se nadam da će sada biti bolje.
  4. Bio je taj Šarac glavni "Šmeker" na Sajevcu a dobro se proslavio na sudu. Izdao je prijatelje i komŠije i sada u "miru" živi sa ustaŠama. Al ne brini Kalc ima Boga. Doći ćeŠ i ti na svoje.
  5. Slučajno nađoh na internetu optužnicu koju je pisao Vojni sud RH i šta je govorio Gojko šarac kada je uhapšen 1991. godine tom vojnom sudu-koga je sve cinkario ustašama. Na osnovu njegovog svedočenja podignute su optužnice i protiv drugih srba sa Sajevca.Veoma zanimljivo. Još neke optužnice možete naći takođe na tom sajtu koji glasi http://www.lijepanas...ac-ka-0003.html A sadržaj je sledeći: REPUBLIKA HRVATSKA VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC Broj : KT - 401/92 Karlovac, 8. lipnja 1992. godine ASM/JK VOJNI SUD KARLOVAC Temeljem članka 45 stavka 2 točka 3 i člana 174 stavka 2 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) podižem OPTUŽNICU Protiv šARAC GOJKA, sina Milana i Jelene, rođ. Mihaj Lović, rođ. 23.04.1968. u Karlovcu, gdje i prebiva ulica Braće Gojaka br. 149, Srbina, privatnog obrtnika, osuđivanog presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-446/89 radi kriv. djela iz čl. 212 st. 1 i 2 KZH na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, uvjetno na 3. godine, bio je u pritvoru Okružnog suda Karlovac od 12.8 do 25.9. 1991 godine. Da je : U vremenskom razdoblju od početka mjeseca lipnja pa do 8. kolovoza 1991. godine u Sajevc, SO Karlovac u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, te odcjepljenja djela teritorija Republike Hrvatske i pripremanju istog tzv. ''SAO Krajina'' dobrovoljno se uključio u nelegalnu oružanu formaciju ''dobrovoljački odred Sajevac'' zadužio oružje i pripadajuće streljivo, koje je držao kod svoje kuće, u namjeri da ga po naređenju upotrijebi protiv legalnih snaga Republike Hrvatske. Dakle, pripremao sudjelovanje u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, Pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske - pripremanjem oružane pobune - označeno u članku 236 F stavka 1 u svezi članka 236 N KZ RH, a kažnjivo po članku 236 n KZ RH, Stoga P r e d l a ž e m da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava, da se na glavnu raspravu pozove okr. šarac Gojko, pozovu i saslušaju kao svjedoci šarac Zdenka (68-70) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (5), socijalnu anamnezu (60) izvod iz KE (63), fotodokumentaciju o oduzetom naoružanju (77), pročita obrana Krivokuća Milorada ( 21-26), te izvrši uvid u spis Okružnog suda Karlovac br. Kio - 209/91. O b r a z l o ž e nj e Policijska uprava Karlovac prijavila je šarac Gojka da je počinio krivično djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu optužnice. Protiv šarac Gojka provedena je istraga. Okr. šarac Gojko u svoju obranu navodi da ga je Kukić Rade nagovarao da preuzme oružje, obzirom na cjelokupnu situaciju, a da je oružje preuzeto od Čačić Duška u dvorištu njegove kuće. Da mu je poznato da je Sajvcu više ljudi bilo naoružano, da je organizator toga naređenja bio Kukić Rade, ali da ne zna od kuda je ovaj dobio oružje. Iz pričanja ljudi po Sajevcu saznao je da su organizatori naoružanja bili Kukić Rade i Tesla Ilija. On kada je preuzeo oružje i streljivo da je isto odnio kući, a sam da nije učestvovao u držanju straža niti prisustvovao bilo kakvim sastancima. Kasnije da je imao neprilike zbog oružja, da su tražili da vrati oružje iz razloga što mu je žena Hrvatica, pa da u njega nisu imali povjerenja. Kada je preuzeo oružje, da je preuzeo jednu automatsku pušku sa 70 komada metaka. Kada je policija vršila pretres u njegovoj kući da je tada od njega oduzela dvije automatske puške, sa po 70 metaka, a ta druga puška i drugih 70 metaka da nisu njegovi već da je to oružje pripadalo njegovu bratu šarac Slobodanu. Svjedok šarac Zdenka u svom iskazu pored ostalog u svom iskazu pored ostalog ikazala je da je Kukić rade tražio od njenog supruga tj. okrivljenog šarac Gojka da pristupi u dobrovoljački odred na Sajevcu i da čuva stražu na Sajevcu. Na to traženje da okrivljeni nije htio pristati i nije sudjelovao u nikakvim stražama. Kukić Rade da je nudio okrivljenom oružje i streljivo, govoreći da su svi građani na Sajevcu naoružan, da bi i on trebao imati oružje. Negdje u 6. mj. 1991. g. Kukić Rade da je bio u njihovom dvorištu sa još jednim čovjekom i nakon toga da je okrivljeni donio oružje u kuću koje je kasnije po djelatnicima Policijske uprave Karlovac i pronađeno u kući. Da ne zna točno dali je njen suprug to oružje dobio baš direktno od Kukić Rade ili nekog drugog čovjeka. Okr. Krivokuća Milorad pored ostalog u svojoj obrani navodi da je okr. šarac Gojko pripadao tzv. ''obrovoljačkom odredu na Sajevcu'' ali da nije bio na nikakvoj obuci u Kninu. Da je okrivljeni zajedno sa Đipalo Vladimirom i Ninković Draganom, Majstorović Zoranom i drugim povremeno držao straže, a isto tako da znade da je okrivljeni bio zadužen automatom ''špagin''. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da su djelatnici Policijske uprave Karlovac dana 9.8.1991. g. u kući okrivljenog pronašli su i oduzeli automatsku pušku call. 7,62 mm, broj 9669, automatsku pušku call 7.62 mm broj 1830, 2 okvir (doboša) sa ukupno 140 komada metaka call. 7.62 m, 2 okvira (doboša) broj 8917, i 457, dva kožna remena za automatske puške, Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je tokom lipnja mjeseca 1991. godine na području Sajevca, SO Karlovac, formiran ''dobrovoljački odred'' da su pripadnici tog dobrovoljačkog odreda zaduživali oružje i pripadajuće streljivo, te da je dobrovoljno u taj ''dobrovoljački odred'' pristupio i okrivljeni koji pritom zadužio automatsku pušku i 70 komada metaka, koje je čuvao u svojoj kući, a koje je i pronađeno i oduzeto po djelatnicima Policijske uprave Karlovac. Kako je cilj ''dobrovoljačkog odreda'' bio držanje straže i sprečavanje ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na to područje, to se nameće jedini zaključak da je okrivljeni preuzimanjem oružja koje je spremio u kući, pripremao se naoružanoj pobuni, odnosno izvršio pripremne radnje kako bi se mogao uključiti po naređenju u oružanoj pobuni koja je bila upravljena protiv redovnih snaga Republike Hrvatske, a sve to u cilju nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske i pripajanju tih dijelova tzv. ''SAO Krajine''. Obzirom na navedeno i nesporne činjenice da je okrivljeni pristupio ''dobrovoljačkom odredu na Sajevcu'', da je zadužio oružje koje bi po naređenju trebao upotrijebiti u oružanoj pobuni, ali što nije mogao učiniti, obzirom da mu je oružje oduzeto po djelatnicima Policijske uprave Karlovac, da se u ponašanju okrivljenog stiču svi bitni elementi utuženog krivičnog djela pa se stoga ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana. ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA Anton Stanković Moćan ZAPISNIK OD 9. SRPNJA 1992 Sastavljen kod vojnog suda u Karlovcu Gojko šarac Zamj. Voj. Antun Stanković Moćan Osobno Zdenka šarac Utvrđuje se da su pristupile pozvane osobe. Pred. Vijeća otvara zasjedanje, objavljuje predmet gl. rasprave i sastav vijeća, na koje nema primjedbi. Utvrđuje se identitet okr. Okr. GOJKO šARAC sin Milana i Jelene rođ Mihaljević rođ. 23.04.1968. u Karlovcu, Gdje i prebiva Smičiklasova 25-a, Srbin, drž. RH, vozač, SSS, nezaposlen, oženjen sa Zdenkom, jedno dijete, staro godinu dana, služio vojsku 1986/87 Ajdovčina, neodlikovan, bez čina, vodi se u VE Karlovac, osuđivan zbog kriv djela iz čl. 212 st. 1 i 2 KZH, ne vodi se drugi kriv. postupak, bez imovine. Svjedok upućen izvan sudnice. GL. rasprava je javna i počinje čitanjem optužnice. Okr. upozoren po čl. 67 st. 2,218 st. 1 i 2, 314 i 316 st. 3 preuzetog ZKP, izjavljuje da je razumio sadržaj optužnice, da neće angažirati branitelja, te da će dati svoju obranu, pa S e b r a n i : Ja sam inače stanovao na Sajevcu, a što je odnosno, a koji je dio grada pretežno naseljen građanima srpske nacionalnosti. Ja sam također Srbin, a moja supruga je Hrvatica. Otprilike odmah nakon moga vjenčanja Kukić Rade je neprestano dolazio kod mene kući, dakle od početka 1991. g. Tražio je da se učlanim u SDS ili da uzmem oružje. On to nije od mene tražio samo jednom već je često dolazio s takvim zahtjevima koje sam ja međutim odbijao. Tako ja nikada nisam postao član SDS. Osim toga dok sam bio na Sajevcu imao sam vlastitu obrtničku radionicu odnosno imao je moj brat, bavio se transportom pa sam i ja radio s njim. Mogu reći da smo bili dosta imućni. Vezano s tim poslom, a što se može vidjeti i u mojoj putovnici. Ja sa bio četo izvan Hrvatske po Italiji i drugdje. Od svojih susjeda bio sam izložen provokacijama u vezi toga što je moja žena Hrvatica tako sam i imao fizički kontakt sa susjedom u vezi toga. Kukić mi je i dalje dolazio i nagovarao me da uzmem oružje, a s obzirom da mi je supruga Bila pred porodom ja sam se bojao da bi nam netko nešto mogao napraviti pa sam na kraju pristao uzeti oružje. Kukić mi je rekao da odem kod Čačić Duška po to oružje, a što sam ja i učinio uzevši kod njega automatsku pušku, jedan okvir i 70 kom. metaka s tim da mi je on naknadno donio još jedan okvir ali prazan. Moj brat je također uzeo AP sa okvirom i municijom. Oružje koje sam dobio spremio sam u jedan ormar. To oružje pronađeno je kod mene nakon odnosno to oružje je pronađeno u kući moga tasta kamo ga je odnijela moja žena koja se prepala kad je čula da sam ja pritvoren. Pritvoren sam bio zato što sam bio malo ''veseliji''. Naime bio sam u društvu sa jednim kolegom pa smo malo popili i išli po kafićima te nas je tako pratila policija pa sam prilikom ispitivanja rekao za oružje. Napominjem da me je Kukić također nagovarao da držim stražu u Sajevcu, a što sam ja odbio i nikada dakle nisam išao na takve straže. što se tiče preuzetog oružja ja nisam potpisao nikakav papir da sam ga preuzeo niti je o tome vođena bilo kakva evidencija. Kukić mi nije prijetio prilikom nagovaranja da uzmem oružje ali mi je rekao da je bolje da uzmem to oružje s obzirom na cjelokupnu situaciju, nacionalni sastav građana na Sajevcu i s obzirom na neprilke koje sam s njima imao. Ja nisam bio pripadnik bilo kakvih dobrovoljačkih odreda Sajevca. Mislim da čak takvi odredi i nisu bili formirani iako stoji činjenica da je Tesla i Kukić dijelili stanovništvu oružje. Postoji mogućnost da su oni možda i radili nešto u smislu formiranja nekih odreda ali meni to nije poznato. Nisam prisustvovao bilo kakvim sastancima na Sajevcu. Nisam vidio da bi se takvi sastanci uopće održavali, ali ponavljam ja sam vrlo malo vremena bio u Sajevcu. Sjećam se samo da sam jednom prilikom vidio ljude iz Sajevca uglavnom starije kako su odlazili u jednu šumu, vjerojatno na neki sastanak, a što mi je naknadno i potvrdio i Krivokuća, ne rekavši ni međutim ništa detaljnije o tom sastanku. Napominjem da AP uopće nisam mislio zadržati niti je dakle ni upotrijebiti pa sam stoga rekao svojoj supruzi krajem srpnja 1991. g. da vrati tu pušku. Ja sam naime morao ići na službeni put u Italiju gdje sam i ostao tjedan dana. Kada sam se vratio zaboravio sam ženu upitati dali jr vratil pušku, a ubrzo potom policija ju je pronašla tako da ju ustvari nisam imao vremena sam vratiti. Ističem da su na Sajevcu o meni glasile glasine da nisam podoban za njih, čak sam imao i sa svojim roditeljima problema zbog nacionalnosti moje supruge. Nisam bio na obuci u Kninu kao što su to bili neki drugi stanovnici Sajevca niti sam sudjelovao u bilo kakvim konkretnim akcijama protiv RH. Protiv mene je u vezi ovoga vođen kriv. postupak pred Okružnim sudom Karlovac u kojem su opt. Također bili Tesla, Kukić Krvokuća, Đipalo, Majstorović. Bio sam u pritvoru od 12.08 do 25.91991 .g. nakon čega sam razmijenjen . Po izvršenoj razmjeni otišao sam u Vojnić ali se tamo nisam zadržavao već sam preko Karlovca otišao u Njemačku gdje su mi roditelji. No ipak sam se odlučio vratiti tako da sam se vratio u Karlovac u 3. mj. 1992. g. Daljnjih pitanja na okr. nema. - DOKAZNI POSTUPAK Svjedok ZDENKA šARAC - upozorena po čl. 325 i 227 preuzetog ZKP, kći Milinović Slavka, iz Karlovca, Smičiklasova 25-a, Stara 24 godine i supruga okr., želi svjedočiti U vrijeme kada se na Sajevcu organizirao SDS i mog supruga su također pozivali, ali je on to odbio. Nije nikada postao član SDS. Radi toga su ga stanonici Sajevca koji je pretežno naseljen građanima srpske nacionalnosti provocirali, a naročito kada je oženio mene s obzirom da sam ja Hrvatica. Nakon toga su mu čak i prijetili i vrijeđali ga. Na Sajevcu su gotovo svi stanovnici dobili oružje koje je dijelio Kukić, a koje je radi toga više puta i došao kod nas nudeći mom suprugu oružje a što je on odbijao, no na kraju je ipak pristao radi prijetnji koje su mu upućivane, a i nakon što je imao fizički sukob sa susjedom i u vezi mene i u ve zi toga što nije surađivao sa njima. Stoga je dakle moj suprug odlučio uzeti to oružje dok se takvo raspoloženje prema nama ne stiša i dok ne odlučimo što ćemo dalje s obzirom da tada nismo mogli otići sa Sajevca jer sam ja u to vrijeme rodila. Vidjela sam kada je moj suprug unio u kuću AP i spremio ju u ormar. U dvorištu sam vidjela da je tada bio Kukić pa sam pretpostavljala da mu je Kukić dao tu AP, a dali je to stvarno učinio ne znam. Kada sam čula da mi je suprug pritvoren premjestila sam tu AP kod svog oca jer sam se bojala da bi mogao imati neprilike ako ju pronađu. Moj suprug nije odlazio na straže koje su se koliko sam ja čula na Sajevcu organizirale. On također nije prisustvovao bilo kakvim sastancima na Sajevcu niti je sudjelovao u nekim konkretnim akcijama. U srpnju 1991. g. prije no što je moj suprug krenuo na službeni put rekao mi je da pokušam doći do Kukića i da mu vratim oružje. No s obzirom da smo imali malo dijete i sa njim nekih problema ja naprosto to nisam stigla učiniti pa je tako i oružje ostalo dok ga nije pronašla policija. Od početka 1991. g. pa do pritvaranja mog supruga bio je uglavnom u inozemstvu na službenim putovanjima. Pitanje na svjedoka nema. Svjeok trošak ne traži. - Zamjenik VT ostaje kod dokaznih prijedloga predloženih u optužnici. Okr. predlaže da se izvrši uvid u njegovu putovnicu na okolnost koliko je vremena proveo u inozemstvu do uhićenja, ali s obzirom da u putovnici nisu evidentirani baš svi njegovi boravci izvan granica predlaže da se izvrši uvid u odgovarajuće potvrde o tome od Karlovačkog DIP-a. Vijeće donosi R j e š e nj e Prihvaćaju se prijedlozi stranaka, pa se sadašnje ročište odgađa, a iduće će biti zakazano pismenim putem. Dovršeno u 11 sati. - Predsjednik vijeća : Nin Bubaš Zapisničar : Blaženka Čurjak REPUBLIKA HRVATSKA VOJNI SUD KARLOVAC Broj : III K-100/92-5 Kv-216/92 R J E š E NJ E Vojni sud u Karlovcu, u izvan raspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Marijana Janjca i Mladena Kosijera kao članova vijeća, u kriv. predmetu protiv opt. šarac Gojka, zbog kriv. djela iz čl. 236 -F st. 1. u svezi čl. 236 -n KZ RH, postupajući po službenoj dužnosti, u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 1992. godine R i j e š i o j e Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv šARAC GOJKA o b u s t a v lj a s e. O b r a z l o ž e nj e VT Karlovac pod brojem KT-401/92 podiglo je optužnicu kod ovog suda protiv šarac Gojka kojom mu se stavlja na teret da je izvršio kriv. djelo iz čl. 236-f st. 1. u avezi čl. 236-n KZ RH, a koje je pobliže opisano u izreci optužnice. U smislu zakona o oprostu po službenoj dužnosti vijeće ovog suda postupak je obustavilo.- Stoga je riješeno kao u izreci. - Karlovac, 28. listopada 1992. god. - PREDSJEDNIK VIJEĆA : Zvonimir Matan v. r. Kio. 209/91 šARAC ZDENKA 3.9.1991. Okružnom Karlovcu Boljkovac Juraj Kukić Rade i dr. Stanković Ljubica šARAC ZDENKA , kći Milinović Slavke, frizer Braće Gojka br, 149 Karlovac, Karlovac Stara 23. godine, supruga IV okr. šARAC GOJKA Upućena u smislu čl. 227. ZKP-a otkljanja blagodat - izjavljuje da želi svjedočiti, pa upućena u smislu čl. 229i čl. 231 st. 2 ZKP-a iskazuje : I okr. Kukić Radu, II okr. Tesla Iliju, III okr. Krivokuća Milorada, V okr. Đipalo Vladimira, VI okr. Niniković Dragana i VII okr. Nesterović Zorana, poznajem već godinama, jer su oni svi sa Sajevca kao i ja. Ne znam dali su I okr. Kukić Rade i II okr. Tesla Ilija organizirali građane srpske nacionalnosti radi pružanja oružanog ili drugog otpora legalnim organima Republike Hrvatske, govoreći da im prijeti opasnost od legalnih organa. U pogledu toga iz neposrednog opažanja poznato mi je jedino da su se tokom ovog proljeća i ljeta povremeno sastajali građani s područja te mjesne zajednice, te da je te sastanke organizirao i njima prisustvovao II okr. Tesla Ilija, a povremeno i I okr. Kukić Rade, II okr. Tesla Ilija raznosio je mještanima i pozive u vezi tih sastanaka, što se na tim sastancima razgovaralo i radi čega su oni organizirani meni nije poznato. Osim imenovanih ne znam sada poimence tko je još tim sastancima prisustvovao. Znam samo da je sastancima prisustvovalo više osoba, ali s tim u vezi ne znam čak niti dali samo Srpske nacionalnosti ili eventualno i drugih nacionalnosti. Ne sjećam se da je na nekom od tih sastanaka sudjelovao baš i III okr. Krivokuća Milorad, V okr. Đipalo Vladimir, VI okr. Ninković Dragan i VII okr. Nesterović Zoran. Za svog supruga IV okr. šarac Gojka, sigurna sam da nije nikada prisustvovao, barem koliko je meni poznato. Prema tome ne znam dali su I i II okrivljeni na tim sastancima govorili ostalim prisutnima da im prijeti opasnost od legalnih organa RH. Poznato mi je, jer sam u nekoliko navrata bila prisutna kada je k meni i mom suprugu IV. Okr. dolazio I okr. Kukić Rade i tražio supruga da se priključi nekakvom dobrovoljačkom odredu i da se u okviru tog odreda čuva straža na Sajevcu. No na to traženje moj suprug nije htio pristati i nikada nije sudjelovao u nekakvoj straži. U tim razgovorima I okr. Kukić Rade nudio je mom suprugu oružje i municiju, govoreći pri tom da su svi građani na Sajevcu naoružani, te da i on treba primiti oružje i municiju. Dali je zaista I okr. Kukić Rade ili netko drugi od okrivljenih dijelio oružje i municiju građanima po Sajevcu meni iz neposrednog zapažanja nije poznato. U pogledu toga poznato mi je još samo da su Krivokuća Milorad i neki Čačić sa Sajevca ne znam mu ime, kad su u nekoliko navrata dolazili kod mene i supruga, govorili da svi građani na Sajevcu imaju oružje i municiju. Dali su na Sajevcu stvarno postojali neki dobrovoljački odredi i što su oni radili, te tko je bio na čelu tih dobrovoljačkih odreda, meni također nije poznato. Znam samo da je jedne zgode, negdje u mjesecu lipnju ove godine, kod naše kuće došao Krivokuća Milorad i rekao mom supruu da će biti nekakav sastanak u gostionici kos ''škaljca''i da bi trebalo ići na nekakve straže, na koje bi trebao i ići moj suprug, ali on na to nije pristao. U odnosu na III okr. Krivokuća Milorada znam da ga jedno vrijeme nije bilo na Sajavcu i da se pričalo da se nalazi u nekakvoj vojnoj obuci u Kninu. Nakon nekog vremena, kad se III okr. vratio u Sajavac, opet se pričalo da je on s još nekoliko drugih osoba bio na obuci u Kninu. Dali je to zaista istina ja ne znam. Meni osobno III okr. ništa nije priča. Ja sa ga samo jedne zgode nakon toga vidjela u nekakvoj uniformi, vjerojatno milicije tzv. SAO Krajine s automatom i pištoljem. Ne znam niti dali je III okr. Krivokuća Milorad sudjelovao u nekakvim stražama na Sajavcu ili Petrovoj Gori kao pripadnik milicije SAO Krajine ili dobrovoljačkih odreda. Bila sam prisutna još jedne zgode kad je III okrivljeni govorio mom suprugu da se organizira neki sastanak u šumi u blizini Sajavca, te da bi tom sastanku trebao prisustvovati i moj suprug. Odnosno krivo me se razumjelo III okr. nije tražio mog supruga da prisustvuje tom sastanku. Nakon tog navedenog sastanka III okr. je u razgovoru sa mnom i sa mojim suprugom rekao da je sastanak bio i da je njime rukovodio II okr. Tesla Ilija, pri čemu nije govorio o nikakvim drugim detaljima tog sastanka, što se na njemu dogovaralo, odlučivalo, i tom slično. Ne znam dali je III okr. sudjelovao u nabavci i djeljenju oružja i municije građanima Sajavca. Ne znam dali su V okr. Đipalo Vladimir VI. Okr. Ninković Dragan i VII. Okr. Nestorović Zoran posjedovali legalno ili ilegalno nekakvo oružje i municiju, te koliko jesu, na koji način i od koga su ga dobili, a niti dali su oni sudjelovali u kakvim terorističkim akcijama, čuvanju straža, odnosno dali su pripadali nekim dobrovoljačkim odredima. Jedino sam čula iz pričanja po Sajevcu da je ove godine, negdje u mjesecu lipnju ili srpnju, došlo do nekog remećenja javnog reda i mira u gostionici make VII okr. Nesterović Zorana i da je tom prilikom VII okr. od nekuda donio nekakvo oružje i tim oružjem rastrao prisutne koji su pravili nered. Moj otac koji također živi na Sajevcu, rekao mi je da je negdje krajem proljeća ili početkom ljeta ove godine na Sajevcu kamion hrane kao pomoć ugroženom stanovništvu Sajevca. Nekoliko dana iza toga ja sam prolazeći pokraj prostorija mjesne zajednice Sajevac vidjela parkiranih nekoliko automobila i više osoba kojima je II. okr. Tesla Ilija dijelio nekakvu hranu, vjerojatno onu koja je prethodno stigla kamionom. Kako sam već naprijed rekla I okr. Kukić Rade u više navrata dolazio je kući k mom suprugu i tražio ga da od njega preuzme nekakvo oružje i municiju, a što je moj suprug odbijao. Međutim negdje u mjesecu lipnju ove godine I okrivljeni je ponovno navečer došao kući k mom suprugu, nisam siguran dali je s njim bio još netko, te mu tom prilikom predao jedan automat i dva okvira municije. Tada je od kuće bio prisutan i brat supruge šarac Slobodan. Suprug je taj automat i dva okvira municije odnio u našu sobu i spremio u jedan ormar. Mislim da je jedan okvir bio pun, a drugi prazan. Ne znam točno koliko je bilo metaka. Te zgode ka je I okrivljeni predao suprugu automat i dva okvira s određenom količinom municije, nisam vidjela da bi I okrivljeni suprugovu bratu Slobodanu dao automat s nekom količinom municije. Međutim nakon što je I okrivljeni otišao, iste večeri suprugov brat došao je u onaj dio stana koji koristimo ja i suprug i tada su njih dvojica pričali o tome kako se rukuje s tim oružjem i što će s njim, pa sam ja iz tog razgovora zaključila da je očito i suprugov brat, kao i moj suprug, dobio automat i municiju. Nakon toga automat i municija, koju je od Kukića dobio moj suprug stajali su cijelo vrijeme u jednom ormaru. Suprug uopće nije taj automat koristio niti na bilo koji drugi način upotrebljavao. Svega jednom nakon toga kad nam je došao III okr. Krivokuća Milorad i pokazao suprugu kako se s tim automatom rukuje. Mislim da je tada suprug jedan jedini put, nakon preuzimanja, imao taj automat u ruci. što je bilo nakon toga s onim drugim automatom, koji je bio kod suprugovog brata meni nije poznato. Tek kada sam 09.08. 1991. čula da je lišen slobode III okr. Krivokuća Milorad, znajući da je sada s njim u društvu bio i moj suprug, mislila sam da bi policija mogla doći u pretres kuće i pronaći automat s municijom, uzela sam onaj automat s municijom, koji mi je dala supruga od šarac Slobodana, mog šogora, odnijela svom ocu i spremila u neku šupu. Naime , šogorica me je obavjestila da je Krivokuća Milorad lišen slobode, pa smo mi dvije u razgovoru odlučile da je najbolje da ja ta dva automata s municijom odnesem iz kuće i spremim, bojeći se da u kuću ne dođe policija i ne pronađe oružje. Tek kojih pola sata kako sam oružje spremila kod oca, došla je policija, zatražila oružje i municiju, ja sam im odmah rekla gdje je oružje, koje je tu pronađeno i oduzeto. Poznato mi je da je moj suprug, nakon što je primio oružje i municiju, ovo želio vratiti I. Okrivljenom. U vezi toga rekao mi je, da mu je I okr. rekao, da je nepovjerljiv, pa mi je suprug rekao ukoliko dođe I okrivljeni, da mu vratim oružje i municiju. Međutim do toga nije došlo, jer je suprug zatim oko osam dana bio na službenom putu u inozemstvu, a ubrzo zatim je i lišen slobode, ne vidjevši u međuvremenu I okrivljenog, odnosno ne došavši u situaciju da mu oružje ne vrati. Nije mi poznato da su I okr. Kukić Rade i čečić Duško tražili mog supruga da svojim kamionom preveze iz Beograda na Petrovu Goru neku veću količinu municije. Suprug mi o tome nije ništa pričao. Nije mi niti poznato da je moj suprug jedne zgode u ljeti ove godine svojim automobilom vozio III okr. Krivokuća Milorada, Čačić Duška i Kljajić Miloša na Petrovu Goru. Koliko mi je poznato moj suprug nikada nije bio na nekim stražama u okviru dobrovoljačkih odreda, pogotovo nije sudjelovao u nekakvim terorističkim ili nekim drugim sličnim akcijama. Sigurna sam da nije bio na nikakvoj vojnoj ili tom sličnoj obuci u Kninu u okviru organa tzv. SAO Krajine. Napominjem, da je sigurno da moj suprug nije pročetnički orijentiran i da je potpuno lojalan građanin Republike Hrvatske, te da je ovaj sporni automat i municiju ustvari primio pod prijetnjom ili radi vlastite obrane. Moj suprug nije se htio učlaniti u SDS prilikom osnivanja ogranka te partije na Sajevcu, premda su ga tražili, a isto tako nije htio dati novčani prilog koji se sakupljao za kupnju osobnog vozila Rašković Jovanu, vođi SDS. Rado toga građani srpske nacionalnosti sa Sajevca prijetili su mu i tome slično, pri čemu se posebno isticao Živković Dujo, a i Tomić Đuka. S njim je on radi toga došao i u fizički sukob. Sve je to bilo povezano i time što sam ja Hrvatica, što njima očito nije odgovaralo. Smatrali su da radi toga moj suprug je nepouzdan, odnosno da nije, da tako kažem, dobar Srbin. Kad mi se predočava obrana mog supruga u kojoj navodi da je automat i municiju dobio od Čačić Duška i to oružje i municiju preuzeo u dvorištu imenovanog, dozvoljavam da je to zaista bilo tako. Naime, te zgode ja sam bila u svom stanu, a suprug je sa bratom radio nešto u dvorištu i motao se po dvorištu, a možda i kod susjeda. No sigurna sam da je I. Okrivljeni došao u jednom momentu automobilom u naše dvorište, a možda i još s nekim i da je nakon toga suprug unio oružje i municiju u sobu, te spremio u ormar kako sam već naprijed rekao. Na osnovu toga ja sam ustvari zaključila da je I okrivljeni donio oružje i municiju mom suprugu, a i njegovom bratu u naše dvorište, odnosno kuću i da su ga oni tu preuzeli. No obzirom da ja nisam cijelo vrijeme pratila i gledala supruga što sa bratom radi u dvorištu postoji mogućnost da je on kraće vrijeme otišao negdje u Sajavac i to kod Čačića ili kod nekog drugog preuzeo oružje pa ga dovezao kući, a da je zatim ili zajedno s njim u naše dvorište došao I okrivljeni, sam ili s još nekim drugim. Moj suprug nije bio u nikakvim redovnim organima mjesne zajednice Sajavac. Ne znam niti dali je neki drugi okrivljeni imao neku funkciju u mjesnoj zajednici. Znam jedino da je II okrivljeni Tesla Ilija bio jedno vrijeme, pred nekoliko godina, predsjednik mjesne zajednice Sajevac. I okr. Kukić Rade i ostali o kojima sam naprijed govorila, osim III okr. Krivokuća Milorada, od kada sam se ja udala za svog supruga, nikada nisu dolazili u našu kuću, osim u onim prilikama, o kojima sam naprijed govorila, kad su tražili mog supruga da uzme oružje i municiju. III okr. Krivokuća Milorad je susjed mog supruga, oni su zajedno odrasli i III okrivljeni je neovisno od ovog spornog slučaja, gotovo svakodnevno navraćao kod nas, zbog razno raznih razloga, pomogao suprugu i tome slično. Poznato mi je da se u vezi onog sukoba između mog supruga i Živković Duje, a kojem sam ja bila povod, vodi postupak kod ovog suda. To je sve što je meni o ovom poznato. Upozorena po čl. 82 st. 1 ZKP-a, zapisnik nije čitan. Dovršeno u 13,00 sati. Istražni sudac : Zapisničar : Svjedok : 13.08.1991. Boljkovac Juraj Krivokuća Milorad i dr. Stanković Ljubica Za OJT Mitić Aleksandar šARAC GOJKO, sin Milana i Jelene r. Mihajlović Braće Gojak br. 149 Karlovac 23. 04. 1968. u Karlovcu Srbin (nečitko)… Osumnjičeni upozoren po čl. 67 st. 2. i čl. 218 st. 2 ZKP-a brani se : Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje na mene iz sadržaja krivične prijave PU Karlovac broj K - 532/91 od 12.08.1991. g. te da nisam dužan iznositi svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji. Upućen sam da u cijelom toku mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju. Razumio sam koji su moji osnovi sumnje protiv mene. Branitelja za sada neću uzimati i o njegovom angažiranju odlučit ću naknadno, a obranu ću sada iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja. Poričem da bi počinio krivično djelo za koje se prijavljujem predočenom prijavom PU Karlovac. Dana 08.08.1991. g. k meni kući došao je moj prijatelj Bešić Ago, koji radi u Italiji. Nas dvojica smo se zadržali kod moje kuće do oko 23 sata kada smo otišli u gostionicu ''Draga'' u Sajevcu. Tu smo sreli Krivokuća Milorada kojeg Bešić od ranije poznaje te Vljanić Damira i Nesterović Zorana. Sva petorica pili smo i pričali jedno vrijeme, a zatim otišli u Disko klub na Turanj, gdje smo se zadržali do poslije pola noći, oko jedan 09.08.1991. g. kada smo iz Disko kluba otišli u gostionicu ''Čarda'' na Sajevcu. U tom lokalu sreli smo nekog Krivokućinog rođaka po prezimenu Zjača. U ''Čardu'' zadržali smo se do oko 4 sata ujutro, nakon čega su otišli u Zjačin stan u (nečitko) Tu smo se zadržali kraće vrijeme, netko od nas je nešto popio, malo glasnije smo pričali - galamili i zatim ubrzo iza 4 sata ujutro krenuli prema svojim kućama. Na izlazu iz svoje kuće gdje Zjača ima stan presreli su nas pripadnici PU Karlovac i odveli u policiju. Tog dana 09.08.1991. policija je u mojoj kući izvršila pretres i tom prilikom pronašla dvije automatske puške cal 7,62 mm., s dva okvira (doboša) i 140 komada metaka cal. 7,62 mm. Jednu od te dvije puške sa 70 kom. metaka dobio sam otprilike pred mjesec i pol dana od Čačić Duška, u dvorištu njegove. Još u nekoliko navrata prije toga Mukić Rade mi je više puta govorio da bi trebalo preuzeti automat, obzirom na opću situaciju, a čemu sam se ja najprije protivio, govoreći da meni oružje nije potrebno, da se nemam koga bojati. No kako je imenovani nastavio i dalje mene nagovarati da uzmem oružje, da je nezgodno radi drugih ljudi na Sajevcu da nema oružja, obzirom da je moja žena Hrvatica, ja sam na kraju pristao, otišao kod Čačića i od ovog uzeo automatsku pušku sa 70 kom. municije, što je također pronađeno u mojoj kući, ja ustvari sve do pretresa nisam niti znao da se nalazi u mojoj kući. Ta druga puška i 70 kom. municije pripada mom bratu šarac Slobodanu, a što je on najvjerojatnije dobio na isti način kao i ja. Istina ja sam pretpostavljao da i on u kući ima pušku i municiju, jer mi je Kukić Rade tokom onih razgovora sa mnom, također spominjao da bi i brat trebao uzeti oružje i municiju. S tim u vezi razgovarao sam sa bratom Slobodanom i pitao ga dali je dobio, odnosno uzeo oružje, a on je na moje pitanje samo slegnuo ramenima, ne odgovorivši ni sa da ni sa ne. Da budem precizniji moja kuća ustvari nije moja kuća, to je obiteljska kuća mojih roditelja, koji se nalaze u SR Njemačkoj, pa ja u kući koristim donju etažu, a brat gornju. Kad sam preuzeo automatsku pušku s municijom od Čačića, ovome nisam ništa potpisao. Nakon preuzimanja puške. Nakon preuzimanja puške i municije, oboje sam odnio u svoju kuću te spremio u jedan ormar, tako da se puška s municijom sve do pronalaska od strane PU Karlovac, nalazila tu u ormaru. Iz puške nisam ispalio niti jedan metak. Te dvije automatske puške i 140 kom. municije, o čemu sam naprijed govorio su oružje i municija koju mi je oduzela PU Karlovačka i o tome mi izdala potvrdu o privremenom, koja prileži i koja mi se predočava na listu broj 5. spisa. Uopće nisam imao namjeru upotrijebiti ovu automatsku pušku u bilo kakve svrhe. Čak sam je mislio vratiti Kukić Radi i ovaj je pušku trebao preuzeti od mene ali sam ja nakon toga bio dva tjedna odsutan iz Karlovca na putu, tako da pušku nisam vratio. Po Sajevcu se pričalo, između ostalog i da sam pouzdan, pa sam i radi toga smatrao da je najbolje da pušku s municijom vratim i da se na taj način svega riješim. Nikad nisam sudjelovao u nekoj konkretnoj terorističkoj akciji, u smislu napada na pripadnike policije, Zbora narodne garde ili nekih drugih civilnih osoba, a isto tako niti na objekte ili nečiju imovinu. Niti Kukić niti nitko drugi nije mi u tom pravcu nikad čak niti rekao. Nisam bio nikad niti prisutan nekom razgovoru u tom pravcu. Meni nitko nikada nije rekao čak niti da bi trebao sudjelovati u obrani u slučaju napada policijskih i drugih snaga RH na Sajevac ili u evakuaciju i zbrinjavanju ljudi iz naselja Sajevac. Znam samo iz pričanja po Sajevcu da je više ljudi na Sajevcu, mogao bi čak reći cijeli Sajevac naoružan, te da je organizator tog naoružavanja Kukić Rad. Ne znam o kolikoj se količini oružja radi i kako je on to oružje dobio. Negdje početkom lipnja ove godine k meni kući došli su Kukić Rade i Čačić Duško te me tražili da svojim kamionom iz Beograda prevezem na Petrovu Goru veću količinu municije, navodno oko 11.000 metaka, ali sam ja to odbio, rekavši im da mene u to ne petljaju, da ja imam svoj posao i da me to ne zanima. Negdje od prilike sredinom srpnja ove godine ja sam svojim osobnim automobilom, prevezao iz Karlovca na Petrovu Goru Krivokuća Milorada, Čačić Duška i Kljajić Miloša i to na njihovo traženje. Njih trojica zadržali su se na Petrovoj Gori tri dana, a što sam saznao kasnije. šta je bila svrha njihovog boravka na Petrovoj Gori meni nije poznato. Oni mi o tome nisu pričali. Čuo sam kasnije iz pričanja da su na Petrovoj Gori bili tri dana, da su držali stražu i da su na straži zaspali, pa da su ih potjerali. Kad sam ih vozio na Petrovu Goru svi su bili obučeni u civilna odjela i sa sobom su imali pune torbe, veće. Oružje kod njih nisam vidio, ali one tri pune torbe bile su takve veličine, da bi u njima mogle biti automatske puške. Ja nisam nikad bio na obuci u Kninu, a ni nigdje drugdje, nikad nisam bio čak niti na straži. Moje osobno uvjerenje je, dali mi se to vjerovalo ili ne da postupak s tzv. SAO Krajinom nije u redu. Obzirom na posao koji radim tj. da sam vlasnik privatnog poduzeća meni uopće nije u interesu nikakvo zatvaranje, postavljanje granica i barikada ili bilo kakvo drugo ometanje slobodnog protoka ljudi. Poznato mi je da iz pričanja po Sajevcu da prvenstveno Kukić Rade i Tesla Ilija organiziraju ljude i dijele oružje te da je više osoba iz Sajevca, i to s područja Korduna, a i drugih područja bilo na obuci u Kninu, da pripadaju miliciji tzv. SAO Krajine. Ja ne pripadam niti toj miliciji, a niti nikakvoj drugoj organiziranoj grupi, tzv. dobrovoljačkim odredima ili tome slično. Čuo sam od majke Krivokuća Milorada da je ovaj bio otišao na obuku u Knin, a i sam Krivokuća nakon povratka iz Knina, hvalio mi se da je bio na obuci i da pripada miliiji tzv SAO Krajine. Majka Krivokuće Milorada rekla mi je također da su sa Sajevca, pored njenog sina, na obuku u Kninu Čačić Duško, Kljajić Miloše i još neki dečko kog zovu ''Đoko''. S njima ja o tome nisam pričao, osim što mi se sam Krivokuća nakon povratka iz Knina, hvalio da je bio na obuci, govoreći mi da je obuka bila teška, kako su se maskirali i tome slično. Rekao mi je da su svi koji su bili na obuci u Kninu, dobili pješadijsko naoružanje s municijom i uniformama i da su prilkom povratka iz Knina to donijeli svaki sa sobom. Nikakovim sastancima, na kojima bi se razgovaralo o nekakvim terorističkim akcijama ili držanju straža ja nisam prisustvovao, niti to od mene nitko nije tražio, smatram da su me smtrali nepovjerljivim. Inače mi je poznato i to iz pričanja da su Kukić Rade i Tesla Ilija organizirali sastanke u jednoj šumi, nedaleko Sajavca, u blizini skladišta ''Autotransport'' Karlovac. Jedne zgode u vezi toga ja sam pitao Krivokuća Milorada, a on mi je rekao da je bio sastanak ''indijanaca'' misleći vjerojatno kod toga da je to sve bez veze i neorganizirano, da se nezna tko pije tko plaća. Moja supruga rekla mi je da je pred nešto više od dva mjeseca, slučajno prolazeći Sajevcem, vidjela da je od nekud došao kamion, brašna, šećera, masti i tome sličnih prehranbenih proizvoda, te da se to dijeli po Sajevcu i da distribuciju, koliko je mogla zaključiti, vrši Tesla Ilija. To je sve što ja mogu iznijeti u svoju obranu. Na osumnjičenog nemam više daljnjih pitanja. Ukoliko ostanem u pritvoru molim da se o tome obavijesti moja supruga Zdenka iz Karlovca, ul. B. Gojak br. 149. To je sve što mogu o prednjem iskazati. Upozoren po čl. 82. st 1. ZKP. Dovršeno u 14,35 sati. Istražni sudac : Zapisničar : Osumnjičeni : VOJNI SUD KARLOVAC Primljeno Dana 11. Juna 1992. P R I J E P I S MUP PU KARLOVAC Broj : 511-05-02/3-4 Datum : 09.08.1991 P O T V R D A O PRIVREMENOM ODUZIMANJU PREDMETA Potvrđuje se da potpisana ovlaštena osoba na osnovi člana 211 st. 4 u vezi sa članom 151 i 154 ZKP-a izvršila privremeno oduzimanje od šARAC GOJAK, iz Karlovca, ulica Braće Gojak br. 149, općina Karlovac, slijedeće predmete : AUTOMATSKA PUšKA od 7,62 kratki TV broj 9669 AUTOMATSKA PUšKA call. 7,62 kratki TV broj EX 1830 2 OKVIRA (DOBOšA) s ukupno 140komada metaka call. 7,62 kratki 2 OKVIRA (DOBOšA) brojevi 8917, 457 2 KOŽNA REMENA ZA AUTOMATSKU PUšKU 2 KOMADA OD MATERIJALA RAPOVI ZA OKVIRE I PUšKE. Građanin : Ovlaštena službena osoba : Da je prijepis vjeran originalu tvrdi i ovjerava zato ovlaštena osoba.
  6. O ovom suđenju i trenutnim informacijama možete detaljnije pročitai na sajtu http://www.centar-za-mir.hr/index.php?page=article_sudjenja&trialId=126&article_id=48〈=hr na dnu stranice ima dokument Izveštaj sa praćenja suđenja. Iz navedenog dokumenta može se videti kako se ponaša hrvatski balističar Rade Stojanović koji je dao prvu izjavu da su pokojni ubijen iz neposredne blizine, pa je zatim promenio izjavu i na kraju sudu nije vratio sve dokaze nego je naknadno "naknadno pronađeno streljivo". NA POMOLU JOš JEDNA NEPRAVDA PREMA SRPSKIM ŽRTVAMA
  7. Ovo što izjavljuje Željko Gojak je LAŽ. I stvarno je nekorektno da se objavljuje ono što je on izjavio na sud a da se pri tome ne objavljuje ono što je izjavila Branka Roknić ili pokojna Anka Gojak. To se zove jednostrani prikaz događaja. A Branka Roknić I Anka Gojak su izjavile da su svojim očima vidjele da je on pucao Dragici Roknić u glavu, da je pucao Danijeli Roknić u leđa i da je ubio Marka Roknića koji nije imao oružje. Nije ubio Branku Roknić zato što je hrvatica i nije ubio Anku Gojak zato što je udata bila za njegovog strica. Svaki Zašto ima svoj Zato. Takođe postoje tvrdnje jednog hrvatskog milicajca zove se M... koji je u to vreme bio na Sajevcu da su "hrabri" hrvatski vojnici, njih 15, dobili dojavu da se u kući Roknićevih nalazi "četničko gnijezdo" i da im je cilj bio eliminisati četničko gnijezdo. A pitam ja da li je četničko gnijezdo jedan muškarac, dve žene, jedna baba i dvoje djece. Svi ti "hrabri" hrvatski vojnici danas lažu na sudu da su išli postaviti top u dvorište Roknićevih umesto da kažu da su išli eliminisati četničko gnijezdo. Da su htjeli postaviti top mogli su ga postaviti u susjedno hrvatsko dvorište Križanića ili Jukića. Aj da lažu samo oni laže i jedan srbin. Zove se Nedeljko Vudragović. On je vozio "hrabrog" i ranjenog hrvatskog vojnika. Njegova lažna izjava je da su hrvatski vojnici htjeli da odvezu ranjenu Danijelu ali eto odvezli su ranjenog "hrabrog" hrvatskog ustašu. Istina je da im nije palo ni na kraj pameti da voze ranjenu Danijelu nego je Nedeljko Vudragović svojevoljno ne pod prisilom odvezao ranjenog ustašu. Šta reći nego bravo srbine Neđo ! Aj što nisi odvezao Danijelu, koja bi danas bila živa da si nju odvezao, nego sada još i lažeš na sudu. Valjda će ti to donijeti mnogo sreće i zdravlja a posebno tvojim potomcima. Zamolio bih administratora da izbriše prethodni post u kojem se nalazi , kao što sam i naveo, samo laži koje je ŽG izneo na sudu. Biio bi to gest poštovanja prema pokojnima.
  8. Srbija neće moći u EU dok se ovaj spomenik ne postavi ! Postaviće ga Tadić, živi bili pa vidjeli !!!
  9. Srbi u CG? Kao junaci nad junacima. Pa šta im radi Milo a oni ćute. Pa gde su sad ti junaci ? Nema ni jednog. Mi smo se k.... pa dobili ali barem nismo glumili junake. Meni je žena CG znam ja tu sortu odlično. Kad dođu u Beograd svi manji od makovog zrna.
  10. U pravu je DJ Zombi ali samo u pojedinim delovima. Kosovo kao država je nastala posle rata. Kosovo se jedino možemo povratiti ratom. A kad dođe rat potjerati sve u Albaniju isto onako kako su hrvati nas potjerali, pa im poslije ne dati da se vrate kao što nama ne daju.Ne može drugačije. A do tog novog rata ne treba odustati nego stalno držati tenziju. Jer ako odustanema dolazi novo Kosovo koje se zove Sandžak. Ljudi moji slušao sam onog Drecuna pre mnogo godina o nekim tajnim planovima koji su govorili da Srbija ostaje bez Sandžaka, pa Vojvodine. I šta se sad dešava? Sve se to kontroliše i diriguje iz jednog centra.
  11. Prodane crnogorske duše!!!!!! Oni pričaju o nekom čojstvu i junaštvu. Obične pedrčine.
  12. Mudro zboriš pametni čovječe !!! Pitanje šta će biti sa suđenjem. Setimo se šta je bilo sa slučajem Koranski most i koljačem Mihajlom Hrastovim od milja zvani Miša u hrvatskom narodu. Kako li će ovog zvati? I dobio je samo osam godina.
  13. Dobro su se sjetili ti iz SDF-a da nešto konkretno preduzmu. Kao oni nekog predstavljaju i štite a u stvari već 12 godina koliko postoje samo ćute. Ja mislim da se posle ove akcije neće čuti narednih 12 godina. Blago gazdama koje ih plaćaju. Ne bi ni oni postojali da nije ove naše nesreće. Više o "akcijama" možete naći na sajtu
  14. Pokop posmrtnih ostataka porodice Roknić biće najverovatnije 26.04.2010. godine na groblju Popović brdo. Kažem najverovatnije jer je tako obećala pomenuti patolog Mira Lucijanić. Navedena gospođa nije htela obavestiti porodici kad završi svoj posao. Toliko o moralu navedene gospođe.
  15. NAKON ISKAZA NA TUŽITELJSTVU ZA RATNE ZLOČINE U BEOGRADU Ekshumirana tijela obitelji ubijene 1991. - karlovački slučaj Zec Posmrtni su ostaci izvađeni iz obiteljskog groba na Popović Brdu, gdje ih je ukopala JNA. Uz osiguranje policije, nazočnost predstavnika Županijskog državnog odvjetništva, istražnog suca Mladena Kosjera, Mire Mlinac-Lucijanić, patologinje Opće bolnice Karlovac, i djelatnika Zelnila, na mjesnom groblju u Popović Brdu nedaleko od Karlovca obavljena je ekshumacija posmrtnih ostataka članova obitelji Roknić. Iako su Roknići ubijeni 5. listopada 1991. u svojoj obiteljskoj kući u naselju Sajevac, još nisu rasvijetljene sve okolnosti njihova stradavanja. Izvađena tijela – Točno je da je ekshumacija na Popović brdu obavljena, a riječ je o istražnoj radnji. Više o svemu moći ćemo reći nakon obdukcije koja slijedi. Obdukcijom se prije svega želi utvrditi mehanizam ozljeđivanja, uzrok smrti te je li smrt bila nasilna – rekla je Alenka Laptalo, glasnogovornica Županijskog suda u Karlovcu. Nakon što su tijela izvađena iz obiteljskog groba, pretražena je i zemlja – tražila su se vjerojatno puščana zrna i djelići bombe. Priča o Roknićima aktualizirana je nakon što su Branka Roknić i njen sin Nenad, koji sada žive u Srbiji, dali iskaz Specijalnom tužiteljstvu za ratne zločine u Beogradu. Sva je dokumentacija zatim proslijeđena DORH-u. Iako nema službenih potvrda o sadržaju svjedočenja, doznajemo da su Roknići za smrt oca i supruga Marka, sestre i kćeri Danijele, kojoj je tada bilo 14 godina, i Markove sestre Dragice Ninković optužili pripadnike tadašnjeg Zbora narodne garde. – Čuli smo rafale kako paraju pročelje kuće, a nakon toga u kuću su upala četvorica vojnika te počela pucati po nama – svjedočenje je Roknića. Prema njihovoj verziji, najprije je stradala Dragica Ninković, koja je pogođena metkom u glavu, zatim Marko, koji je s mladim Nenadom bio na katu kuće, a nakon toga i kći Danijela. Od četvorice vojnika, Roknići tvrde da su dvojicu prepoznali i da je riječ o njihovim susjedima Ž. G. i M. G. koje su preklinjali da više ne pucaju. S druge strane, na Sajevcu i susjednom Turnju, legendarnom mjestu obrane grada, o smrti Roknićevih imaju potpuno drugu priču. Nevoljko se govori o tome, no tvrde da je iz kuće Roknićevih na uniformirane hrvatske vojnike bačena ručna bomba. Nakon toga oni su odgovorili pucanjem po kući i obračunom s napadačima. Srbi masakrirali i svoje To je bilo vrijeme u kojem nije bila uspostavljena crta razgraničenja između srpske strane i JNA, s jedne, te Hrvatske vojske, s druge strane. Među nizom još uvijek nerazjašnjenih smrti iz tog doba pamti se i masakriranje jednog Srbina. Njega su ubili predstavnici tadašnjih srpskih paravojnih formacija jer mu je sin bio u postrojbama Hrvatske vojske. Tijela ubijenih članova obitelji Roknić pokupili su vojnici JNA te ih pokopali na groblju na Popović Brdu, mjestu u kojem su tada većinom živjeli Srbi. Uzvor: Večernji list http://www.vecernji.hr/vijesti/ekshumirana-tijela-obitelji-ubijene-1991-karlovacki-slucaj-zec-clanak-126616