milanblenton

Members
  • Content Count

    12
  • Joined

  • Last visited

About milanblenton

  • Rank
    Novi clan
  1. zanimljivo.....postoje tolike snimke o svim akcijama od 1991-1995 i sami UNproforci su snimali sve to šta se dešavalo a pogotovo Danci i da nema nijedne snimke tog događaja iz škole?? Na you tube ima hrpa snimaka koju su snimili Danci u Dvoru u 8mj. 1995 i iz 9mj. 1995...zanimljivo kako nitko nije snimio i to iz škole? Malo mi je čudna tvrdnja da je šačica vojnika svk bila u Dvoru kako se navodi u ovim tekstovima a istovremeno HV nije mogla zauzeti sam grad 2 dana? Pa gdje je onda bila vojska krajine u tom trenutku? Prešla most prije civila ili nakon njih? Bio sam sudionik tih događaja i znam detalje ali neki ovdje pišu priče rekla - kazala...ubiti 12 bolesnih ljudi a istovremeno od Gline do Dvora se predalo 2000 ljudi , civila , vojnika i da oni nisu bili ubijeni ....i svi su napustili to područje traktorima i automobilima kroz Sisak i autoputem do Beograda
  2. nema tu logike..ako su snage HV ušle u Dvor 7.8. 1995 ? koja je logika da se preostali civili koji su bili u koloni od Dvora do Gline i dalje kreču prema Dvoru znajuči da su tu pripadnici HV znajuči po tome da naprijed nemogu- ako su išli u proboj - ? pripadnici vojske krajine gdje su se nalazili u tom trenutku?..na početku kolone civila ili na kraju ?...kako je moguće da HV zauzme Kostajnicu 7.8.1995 u večernijim satima i isti dan i Dvor koji je 40km dalje a HV je napredovala pravcem Sunja - Kostajnica - Dvor jer drugi pravac u Dvor je vodio iz Gline ? Postoji vidio snimak civila koji su među zadnjima izašli iz Dvora preko mosta u Matijevićima ( snimak prikazan na TV Banja Luka ) koji govori o tenkovima koji su pregazili kolonu i govori se da je HV ušla u Dvor 9.8.1995 tek oko 11 sati ujutro...kad se gledaju svi snimci snimljeni nakon predaje Čede Bulata kod Gline...vidi se hrpa vojne tehnike , tenkova i kamiona...kako se nevidi nijedan tenk ( uništen ili čitav ) u Dvoru nakon ulaska HV? znači da su napustili Dvor prije ulaska HV - pobjegli i ostavili civile
  3. U Gornjoj Velešnji u općini Donji Kukuruzari kod Hrvatske Kostajnice prošle subote, 21. kolovoza, na otkrivanju obnovljenog spomenika palim borcima i „žrtvama fašizma“, uz ostale mještane i uzvanike, okupili su se pripadnici i funkcionari bivše mjesne i lokalne vlasti tzv. Republike Srpske Krajine, vojnici bivše terorističke Vojske Srpske Krajine, te osobe iz Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Skup koji je bio najavljen kao antifašistički, na kojem se trebala odati počast palim borcima NOB-a i žrtvama fašizma, pretvorio se u skup osoba koji su u Domovinskom ratu ratovali protiv Hrvatske, koji su vodili politiku odcjepljenja tzv. SAO Krajine od Republike Hrvatske i stvaranja tzv. Republike Srpske Krajine i tzv. „Velike Srbije“ na suverenom teritoriju Republike Hrvatske, kao i njihovi suradnici iz Petrinje, Općine Donji Kukuruzari, Hrvatske i Bosanske Kostajnice. Organizatori i pokrovitelji tog skupa dopustili su da se na spomenik u tom selu uklešu imena spornih 12 osoba za koje je pukovnik bivše JNA Blagoja Španović iz Beograda, rodom iz tog mjesta, u svojoj knjizi „Gornja Velešnja“ 1998. godine napisao da im nije mjesto da se nađu na spomeniku palim borcima i žrtvama fašizma u tom mjestu. Učinili su to i dopustili iako su ih doseljeni Hrvati iz BiH, braniteljske udruge i dobronamjerni pojedinci upozoravali da to može stvoriti kontroverze i velike političke probleme jer su na spomenik stavili i pale partizane i žrtve fašizma zajedno s dužnosnicima i vojnicima NDH, četnicima i pripadnicima njemačkog Gestapoa kojima je zajedničko što su bili Srbi. Dio okupljenih na tom skupu ponio se nedolično i neprimjereno prema Republici Hrvatskoj jer su držali ruke na stražnjici ili su ruke nabili u džepove dok se svirala hrvatska državna himna „Lijepa naša domovino“, ne poštujući državne simbole hrvatske države u kojoj žive ili u koju su došli. Nepoštivanje hrvatske države vidljivo je i iz toga što vijenac koji su položili na spomenik i svijeće koje su zapalili predstavnici sela nije imalo nikakvih hrvatskih državnih simbola, kao i da na spomeniku nema nikakvog znaka hrvatske države. Okupljanje ljudi koji su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, ničim se ne distancirajući od kontroverznog spomenika i njegovih upitnih i opasnih političkih poruka, svojom nazočnošću podržali su načelnik Općine D. Kukuruzari Ivo Blažanović (SDP), prognani i doseljeni Hrvat iz Bosne i Hercegovine kojeg su s njegovog ognjišta protjerali bosanski Srbi, a našli su se tu i Srbi iz institucija vlasti u Općini D. Kukuruzari i H. Kostajnica, te dužnosnici i članovi političkih stranaka SDP-a i HNS-a. Iako su se na skupu čuli apeli za pomirbu Srba i Hrvata u tom kraju, sve, naravno, pod krinkom antifašizma, sastav uzvanika i sudionika tog skupa, izostanak najvećeg dijela stanovnika tog sela, te predstavnika Sisačko-moslavačke županije, kao i stavljanje imena partizana, žrtava fašizma, ustaša, domobrana, četnika i pripadnika njemačkog Gestapoa pod zajednički naziv žrtava fašizma na spomenik, upućuje da se radi o opasnoj četničkoj provokaciji koja pokazuje da se Srbi na tom području sada, 15 godina nakon oslobađanja od srpskog agresora i okupatora u vojno-redarstvenoj akciji „Oluja“, ponovno organiziraju i izjednačavaju i legaliziraju i partizane i četnike kao žrtve fašizma, kao što je i učinjeno u Srbiji. Prema do sada prikupljenim saznanjima, jedan od inicijatora obnove tog spomenika i prvi govornik Nikola Španović bio je pripadnik srpske paravojske i dužio automatsku pušku broj 555723, uzvanik Đuro Kalanja bio je zaposlenik Skupštine opštine Petrinja i provodio je zakone tzv. RSK. Na tom skupu, između ostalih, bili su predsjednica Gradskog odbora SDP-a Petrinja Svjetlana Lazić, predsjednik Općinskog odbora SDP-a Donji Kukuruzari i ravnatelj OŠ u Mečenčanima Nenad Kljajić, koji je preuzeo poklon za sisačko-moslavačku županicu Marinu Lovrić Merzel., koja nije došla na skup, niti ispričala svoj nedolazak, niti poslala svog izaslanika. Među ostalima, na skupu su bili zamjenik gradonačelnika Hrvatske Kostajnice Stevo Rušnov (SDSS), zamjenik načelnika Općine Donji Kukuruzari Stevo Novaković, koji je bio pripadnik prostornih struktura tzv. RSK, pravnica iz Petrinje Marija Kodžić Cecanovski, koja je za vrijeme Domovinskog rata živjela na okupiranom području, tajnik Grada Hrvatske Kostajnice Petar Samardžija, koji je za vrijeme srpske okupacije bio politički aktivan u SDP-u tzv. RSK, predsjednik Općinske organizacije u Kostajnici, kandidat za poslanika tzv. Skupštine RSK, te član Odbora za obilježavanje 12. septembra 1991. – tzv. Dana oslobođenja Kostajnice, dana okupacije H. Kostajnice od srpskog agresora kada je više stotina hrvatskih branitelja završilo u logoru Manjača, više hrvatskih civila i hrvatskih branitelja ubijeno, od kojih je nekima i danas nepoznato mjesto ukopa. U G. Velešnji je 21. kolovoza viđena i vlasnica privatne agencije za nekretnine Mara Ivičić, koja je za vrijeme rata živjela na okupiranom području RH, bavila se prodajom kuća tamošnjih Srba i politički se aktivirala u HNS-u. Na tom skupu bili su Živko Kodžić kod kojeg je hrvatska policija 2001. godine pronašla neregistrirano oružje, te što je posebno značajno, tu je bio i Branko Trbojević, prijeratni i ratni predsjednik terorističkog SDS-a u susjednom selu Donja Velešnja. Tu su se (slučajno?) zatekle i osobe iz Republike Srpske: Jovica Ivičić, Nikola Knežević (bivši pripadnik srpske paravojske), zubar Stevo Novaković zvani Patak, svi iz Bosanske Kostajnice u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini, a na tom mjestu zatekao se i Stevo Šarengaća koji sada živi u Srbiji. Među okupljenima su se našli pripadnici srpske paravojske Branko Trbojević, Dragan Simić i Branko Jović, Miroslav Samac, Đoko Matijašević koji je bio pripadnik tzv. SVK, artiljerac na haubicama 155 mm, Živko Mandić koji je za rata bio angažiran u prostornim strukturama tzv. RSK, te Miloš Borojević, iz Knezovljana, pripadnik 1. bataljona 26. brigade tzv. SVK u ratu. Prošlotjedni skup u G. Velešnji otvorio je mnogo ozbiljnih pitanja koja se tiču nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, funkcioniranja pravne države, djelovanja političkih stranaka i morala onih koji su poduprli otkrivanje tog kontroverznog spomenika. Već se iz nabrajanja dijela okupljenih uzvanika i sudionika može se vidjeti da se pripadnici bivše krajiške paravojske i njihove paradržave ponovno okupljaju, organiziraju, izabravši ovoga puta kao masku antifašizam, te da je riječ o opasnoj političkoj provokaciji koja zahtijeva hitan i odlučan odgovor relevantnih političkih stranaka i državotvornih snaga kojima je državotvornost naše Hrvatske važnija od osobnih, grupnih ili stranačkih interesa. E.Š.
  4. U G. VELEŠNJI KOD H. KOSTAJNICE OTKRIVEN KONTROVERZNI SPOMENIK „PALIM BORCIMA“ I „ŽRTVAMA FAŠIZMA“ Subota, 21 Kolovoz 2010 19:17 E-mail Ispis PDF 2010_08_21_velesnja1U Gornoj Velešnji u općini Donji Kukuruzari, selu udaljenom 10 kilometara od grada Hrvatske Kostajnice, danas je na poticaj Mjesnog odbora, uz potporu Sisačko-moslavačke županije i Općine Donji Kukuruzari, u nazočnosti načelnika Općine Donji Kukuruzari Ive Blažanovića (SDP) i njegovog zamjenika Steve Novakovića), predsjednika Sekcije Sedme banijske udarne divizije iz Zagreba Pere Vučinića, 70-ak okupljenih stanovnika tog i okolnih sela, kao i osoba iz Republike Srpske u Bosni i Hercegovini i Srbije, svečano otkriven spomenik palim borcima i žrtvama fašizma.Otkrivanje tog spomenika izazvalo je uznemirenost i ogorčenje dijela stanovnika Općine D. Kukuruzari i udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata s tog područja jer se na njemu nalaze i imena ustaškog namjesnika tog sela, pripadnika Domobranske vojske NDH, deklariranih četnika i pripadnika njemačkog Gestapoa. Oni otkrivanje spomenika, kako su nam rekli njihovi predstavnici, smatraju opasnom četničkom provokacijom i kompromitiranjem antifašizma, antifašističke borbe i antifašističkih boraca u NOB-u, tražeći kaznenu i političku odgovornost inicijatora, organizatora i pokrovitelja postavljanja spomenika.Svečanost otkrivanja spomenika kasnila je jer su se čekali predstavnici Sisačko-moslavačke županije i političkih stranaka koji nisu došli, kao i zbog toga što je kasnilo postavljanje razglasa i traženje CD-a s državnom himnom Republike Hrvatske.Na spomeniku se nalaze imena 8 palih boraca i 57 imena žrtava fašizma, bez navođenja u kojem su ratu stradali i tko ih je ubio, bez ikakvih oznaka, uz uklesane stihove na latiničnom pismu „Pevaj majko kad u borbu pođem, al' ne plači ako ti ne dođem, svoje mlade krvi, za slobodu prolit ću ja prvi“ i „Neka znade dušman kleti da će kod nas slomit vrat, prije ćemo mi umreti nego svoje zemlje dat“.Posebno je bio zanimljiv govor načelnika Blažanovića koji je obnovu tog spomenika pravdao Deklaracijom o antifašizmu koju je donio Hrvatski sabor, u kojem se zauzima za obnovu porušenih spomenika fašističkih žrtava, rekavši da je to spomenik žrtvi, da su se na prijašnjem spomeniku podignutom za vrijeme Jugoslavije nalazila ista imena, te da on nije sudac koji će reći koja su imena podobna ili ne, već je o imenima koja će se postaviti na spomeniku odlučio Mjesni odbor G. Velešnje. Zauzeo se protiv prebrojavanja žrtava na ove ili one, naglasivši da je žrtva-žrtva i da svakoj žrtvi treba dostojanstveno odati počast i obilježiti mjesto stradanjaTakođer je Blažanović rekao da bi volio da Drugi svjetski rat prestane biti razlog sukobljavanja na ovim prostorima, da se žrtve promatraju kao žrtve, da se žrtve ne diraju. Pri tome je spomenuo da je bilo nekih koji su bili protiv podizanja tog spomenika, a on je čvrsto stajao kod toga da se spomenik obnovi, jer na osnovi polučinjenica ili rekla-kazala, ne treba dovoditi u pitanje 57 neupitnih žrtava fašizma, niti taj spomenik, niti antifašizam“.-Želim da ovaj spomenik bude razlog pomirbe, a ne sukobljavanja, pozvao je općinski načelnik Blažanović, dobivši aplauz okupljenih mještana.Na otkrivanju spomenika govorio je i predsjednik Sekcije Sedme banijske udarne divizije iz Zagreba Pero Vučinić koji je podsjetio da je Hrvatski sabor donio Deklaraciju o antifašizmu u kojem se zalaže da se NOB u Hrvatskoj ne zatire, da se ne kleveću sudionici i da se ne iskrivljuje povijest NOB-a.Kazao je da je povijest činjenično utvrđena, a da li je u tom hodu bilo promašaja, bilo je i bit će ih uvijek. Pozvao je stanovnike tog kraja da ne stvaraju zlu krv, iznijevši mišljenje da će oni koji to čine, samo štetiti Republici Hrvatskoj.-Oni koji nas blate na raznim skupovima, kao u Čavoglavama, neće proći. Nitko neka ne poistovjećuje Srbina s četnikom, a Hrvata s ustašom, četnici i ustaše-to je jednakost, to je zlo u ovom narodu, zaključio je Vučinić, pozvavši okupljene na suživot.Doseljeni Hrvati iz BiH i braniteljske udruge općine D. Kukuruzari upozorili su organizatore i pokrovitelje otkrivanja spomenika da je sporno 12 imena „žrtava fašizma“ jer je pukovnik bivše JNA Blagoje Španović 1988. godine u knjizi „Gornja Velešnja“ napisao da ih ne treba staviti na spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u tom mjestu“ Sporna su imena Petra Jovića, Savana Kneževića, Pavla Bijelića, Petra Vurunića, Dušana Simića, Gojka Kneževića, Milovana Rajšića, Milana i Micike Ivičić, Đure Bradarića i Dušanke Ivičić, te Nikole Kneževića. Oni su bili dužnosnici ili vojnici NDH, četnici ili pripadnici njemačkog Gestapoa.Na skupu u G. Velešnji viđeni su automobili registarskih tablica iz Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Siska i Zagreba Skup je osiguravala policija i protekao je bez ikakvih izgreda. E.Š.
  5. Stanovnici male općine Donji Kukuruzari nedaleko Hrvatske Kostajnice, hrvatski i srpski povratnici, te doseljeni Hrvati iz BiH, koji već 15 godina nakon osloboditeljske vojno-redarstvene akcije „Oluja“ zajedno žive bez većih međunacionalnih nesporazuma i sukoba, danas su apelirali na sve odgovorne u samostalnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj da spriječe i onemoguće opasnu četničku provokaciju u Gornjoj Velešnji kod Hrvatske Kostajnice. Ogorčeni su, uznemireni i zabrinuti zbog toga što Općina Donji Kukuruzari i Mjesni odbor tog sela, uz potporu Sisačko-moslavačke županije, u subotu, 22. kolovoza, bez ikakvog posebnog povoda i razloga, te bez ikakve povijesne utemeljenosti, planiraju otkriti spomenik“ palim borcima NOB“-a i „žrtvama fašističkog terora“, na kojem se nalaze i imena ustaškog namjesnika tog sela, pripadnika Domobranske vojske NDH, deklariranih četnika i pripadnika njemačkog Gestapoa. Zbog toga od Vlade Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora i predsjednika Republike Hrvatske traže da osude takvu neprihvatljivu četničku provokaciju, a od institucija pravne države u Hrvatskoj, prije svega od policije i Državnog odvjetništva, da poduzmu sve zakonske mjere protiv organizatora takvog opasnog nacionalističkog čina, jer su zajedno s poštenim i zaslužnim antifašistima na tom spomeniku stavljena i imena četnika i Srba koji su radili za NDH, što je neprihvatljivo kompromitiranje antifašističke borbe i istinskih antifašističkih boraca i NOB-a, te dokaz ponovnog četničkog divljanja na tom području koje su Oružane snage Republike Hrvatske prije 15 godina oslobodile u vojno-redarstvenoj akciji „Oluja“. Traže da se odgovorni za taj opasni čin nacionalizma primjereno kazne, te da se, u skladu s pozitivnim hrvatskim zakonima, naloži rušenje spomenika koji baca jabuku razdora među stanovnike tog kraja, te da se odgovorni dužnosnici smijene sa svojih funkcija. Namjeru Općine Donji Kukuruzari i Mjesnog odbora Gornja Velešnja da u subotu, 22. kolovoza, u tom mjestu otkriju spomenik „palim borcima“ i „žrtvama fašističkog terora“, dojavili su nam zabrinuti stanovnici tog kraja koji su za nju saznali iz pozivnice koju je na mnoštvo adresa poslala Općina Donji Kukuruzari i njezin načelnik Ivo Blažanović, doseljeni Hrvat iz BiH, kojeg su iz BiH protjerali bosanski Srbi, koji je kao nezavisni kandidat izabran za općinskog vijećnika, a potom i za općinskog načelnika, učlanivši se potom u SDP. Sporni spomenik nalazi se na ulazu u mjesto Gornja Velešnja u općini Donji Kukuruzari udaljenog 10-ak kilometara od Hrvatske Kostajnice na mjestu srušenog spomenika, a isklesao ga je klesar Šarić, suprug načelnice susjedne Općine Majur Ane Šarić (HDZ). Na spomeniku se nalazi 67 imena „palih boraca“ i „žrtava fašističkog terora“ sa stihovima partizanskih pjesama. Na njemu su i sporna imena Petra Jovića, Savana Kneževića, Pavla Bijelića, Petra Vurunića, Dušana Simića, Gojka Kneževića, Milovana Rajšića, Milana i Micike Ivičić, Đure Bradarića i Dušanke Ivičić, te Nikole Kneževića, za koje je „penzionisani“ pukovnik JNA Blagoje Španović iz Beograda, rodom iz tog mjesta, 1998. godine u knjizi „Gornja Velešnja“ napisao „da ih ne treba staviti na spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u tom mjestu. „Penzionisani“ pukovnik JNA Blagoje Španović u svojoj je knjizi, na stranicama od 87. do 90. , navodeći imena koje ne treba staviti na spomenik, spomenuo Petra Jovića, bivšeg austrougarskog žandara kojeg su vlasti NDH imenovale za starješinu tog sela, Savana Kneževića, Petra Bijelića, Petra Vurunića i Dušana Simića, mjesne Srbe koji su se odazvali na mobilizacijski poziv NDH i vojni rok služili u Domobranstvu u Bjelovaru, Gojka Kneževića koji je dezertirao iz partizana, otišao u četnike u Kostajnicu, te prešao u njemački Gestapo kojeg su partizani uhvatili 1945. godine u Ilirskoj Bistrici i strijeljali. Španović spominje i žandarskog namjesnika bivše kraljevske jugoslavenske vojske Milovana Rajšića u Beogradu, koji je nakon kapitulacije iste vojske, pristupio partizanima, zatim dezertirao u četnike u Kostajnici, te ubrzo otišao u Beograd. Spomenuo je i Milana i Miciku Ivičić, koji tijekom Drugog svjetskog rata nisu bili u G. Velešnji, a Milan je kao podoficir bivše jugoslavenske kraljevske vojske na početku Drugog svjetskog rata na kratko došao u selo, te otišao u Srbiju gdje je bio u Nedićevoj Srpskoj straži. Kao nepodobne da se njihova imena nađu na spomeniku u G. Velešnji, Španović je naveo i Đuru Bradarića i Dušanku Ivičić koji su „dva dana nakon oslobađanja ustaškog garnizona u Volinji“, uzimajući hranu i ostale stvari iz tamošnjeg skladišta, nagazili na minu i poginuli. Španović se usprotivio da se na spomenik postavi i ime Nikole Španovića koji se objesio u svojoj staji, počinivši samoubojstvo. -Kako je moguće da se u sadašnjoj hrvatskoj državi, koja svoje zakonske norme usklađuje s antifašističkim i antikomunističkim normama i standardima Europske unije, pod firmom antifašizma, zajedno na isti spomenik stavljaju istinski pali borci NOB-a i žrtve fašističkog terora s dezerterima iz partizana, četnicima, Nedićevcima i Gestapovcima?, pitaju se zabrinuti stanovnici općine Donji Kukuruzari. Pozivaju hrvatske vlasti da sruše taj kompromitirajući spomenik kao što su svojedobno srušile spomenik Juri Francetiću i NDH-u. S posebnim zanimanjem očekuju tko će otkriti taj spomenik razdora i neistine, te tko će na njega položiti vijence i zapaliti svijeće. E.Š.
  6. Mesićeva žena se zove Milka i rođena je u selu Slabinja na cesti Kostajnica Dubica , i srpkinja je...
  7. Raspucin pozdrav...ma poznajemo se mi...ali me je admin nekoliko puta skinuo tako da sam sada milanblenton...Galdovo... inaće sam 1969 godište.. ime mi je Damir ..
  8. nevjerujem da ga hoće živog jer on je bio školovan od strane CIA i znaju i sami da ako ga ubiju na njegovo mjesto čeka njih ko zna kolko još večih kretena i masovnih