gasokova

Members
  • Content Count

    9
  • Joined

  • Last visited

About gasokova

  • Rank
    Novi clan
  1. IZVOR dnevni list iz Rijeke NOVI LIST,autora BORISA PAVELICA,Objvljen 03.09.2010
  2. SVI KOJI POSJEDUJETE BILO KAKVU DOKUMENTACIJU VEZANO ZA RUSENJE KUCA U ZADRU DOSTAVITE JE NA E MAIL mags73@nadlanu.com ili se javite na taj e mail
  3. ČIŠĆENJE DRŽAVA ŠTITILA RUŠITELJE SRPSKIH KUĆA Bez kazni za minirane kuće Policija je miniranja ili ignorirala, ili su tužiteljstva odbacivala policijske kaznene prijave ZAGREB Policija početkom devedesetih nije obavljala očevide miniranih srpskih kuća na slobodnim područjima Hrvatske, a u slučajevima kada bi i obavila očevid te protiv osumnjičenih podnijela kaznenu prijavu, tužiteljstva bi te kaznene prijave odbacivala – to je, sudeći prema dokumentima, bio mehanizam nekažnjavanja miniranja više stotina srpskih kuća na slobodnim područjima Hrvatske početkom devedesetih. Naš list je iz neslužbenih izvora dobio dokument zadarske policijske uprave iz kojeg opisani mehanizam postaje potpuno jasan. Riječ je o dokumentu iz 2001., u kojemu Odjel kriminalističke policije zadarske policijske uprave odgovara na upit Općinskoga suda u Zadru o miniranju dvije srpske kuće u Zadru potkraj 1991. i početkom 1992. To su kuće susjeda Slavka Subotića i Ćire Lakića: Subotićeva je kuća u Molatskoj 54, a Lakićeva samo dvije kuće dalje, na kućnom broju 50. Zanimljivo je da je u istoj toj ulici srušeno još srpskih kuća, među kojima i ona Dane Ivaneže, na kućnome broju 85. Ta je kuća proteklih tjedana postala medijskom temom, jer su njezine ruševine potkraj srpnja ove godine uklonjene sukladno odluci gradskih vlasti, a da vlasnik o tome uopće nije bio obaviješten. U dokumentu koji posjedujemo, dakle, zadarska policija obavještava Općinski sud u Zadru kako je »izvršila provjeru u našim evidencijama te utvrdila da nije vršila očevid niti poduzimala kakve druge radnje u svezi s oštećenjem kuće vlasništvo Subotić Slavka, sin p. Đure, u Zadru, Molatska br. 54, u periodu od rujna mjeseca 1991. do 28. siječnja 1992«. Kada je, pak, podmetnut eksploziv pod kuću Ćire Lakića u Molatskoj 50, iz dopisa je jasno da je zadarska policija načinila očevid te županijskome državnom odvjetništvu u Zadru podnijela kaznenu prijavu broj 511-17-KU-589/92 protiv D. K. iz jednoga mjesta pored Zadra, pod sumnjom da je počinio kazneno djelo terorizma. No tada je na scenu stupila igra tužiteljstava: zadarsko županijsko državno odvjetništvo tu je kaznenu prijavu proslijedilo tadašnjemu Vojnome tužiteljstvu u Splitu, u kojemu je današnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić radio kao zamjenik vojnog tužitelja. Od vojnoga tužiteljstva, kaznenu je prijavu preuzelo Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, da bi je 23. listopada 1992., rješenjem KT-169/92 – odbacilo. I tako, kuća po kuća, ostala su nekažnjena sva miniranja srpskih kuća diljem Hrvatske, a dužnosnici koji su to propustili učiniti u nekim su slučajevima napredovali da samoga vrha pravosudne hijerarhije. Boris PAVELIĆ
  4. Svi koji su zainteresovani da provjere da li im je kuca u ZADRU na spisku za uklanjanje neka se jave na e mail gasokova@eunet.rs ,radi poduzimanja daljnih koraka i kontaktiranja nadleznih u gradu Zadru.
  5. SVAKA SRPSKA SRUSENA KUCA U BILO KOJEM GRADU ILI SELU U RH je rusena po nalogu i pod okriljem drzave.tamo gdje je hrvatska policija imala kontrolu nad teritorijem tokom citavog rata postupak rusenja je bio organiziran i planski.Postojali su spiskovi srpskih kuca koje su rusene. Posle rusenja na uvidjaj su izlazili policija i nadlezni organi RH i sacinjavali zapisnike.Postoje informacije od strane pok.JOSIPA KLOBUCARA predsjednika komisije za popis srusenih kuca u ZADRU koji je utvrdio da je u uzem djelu GRADA ZADRA sruseno 470 srpskih kuca.Za svaku od njih postoji zapisnik i podnesena je KAZNENA PRIJAVA. KOLIKO JE NEPOZNATIH POCINITELJA RUSENJA SRPSKIH KUCA OTKRIVENO
  6. BRIGA ZA NARODNO ZDRAVLJE KAO OPRAVDANJE ZA CINIZAM Nema tragova - nema zločina! Zadarska gradska uprava tvrdi da zakon dopušta da, u slučaju zdravstvene opasnosti intervenira i u privatno vlasništvo Boris Pavelić Ja nisam štakor. Nisam glodavac. Čovjek sam. I nemam se čega stidjeti - govori Devis Šuša stojeći usred goleme spaljene ruševine uz Jadransku magistralu nedaleko središta Zadra. Nekad je to bila luksuzna vila dviju obitelji: njegova oca i strica. U noći s 23. na 24. kolovoza 1991., dok je obitelj u njoj spavala, »nepoznati« ljudi u maskirnim odorama pucali su na kuću. Sutradan, u dvorištu je netko ustrijelio omiljenoga obiteljskog psa, boksera. »Pobit će vas, upozorili su nas prijatelji«. Ne dam da ruše I Šuše su odselili odselili u Njemačku, gdje su godinama dobro zarađivali, ulažući novac u unosan posao s bagerima i vađenjem kamena na zadarskome području. Otkad su otišli, kuća je do duboko u 1992. u nekoliko navrata paljena i minirana. Devisov otac vratio se 1997., i doživio moždani udar vidjevši što mu je ostalo od doma. Nedavno, grad Zadar njegovu je kuću – zajedno s još šezdesetak miniranih srpskih kuća – proglasio »leglom štakora i glodavaca«, te odlučio očistiti njezine ruševine. »Ne dam. Neka stoji. Vratit ću se u Zadar. Oca sam pokopao ovdje, punca u Islamu Grčkom, otud mi je supruga. Ovo je moja zemlja. Evo pasoš, evo vozačka, evo osobna. Mislite da bih se vozio Zadrom s novosadskim tablicama da smo devedesetprve vješali srpske zastave? Nisam četnik. Neka se već jednom nauče da nisu svi Srbi četnici. Normalan sam čovjek, obrazovan sam, pošten. Ali da moje ruševine ruše – e, to ne dam. Ovo je bila moja soba, ovo naša kuhinja. Ovdje mi je mater ručak kuhala. Ove je zidove moj otac svojim rukama gradio. Ove sam rupe za karniše sam bušio. Ne rušite. Ne dam. 'Ne lomite mi bagreme', pjeva pjesnik kojemu sam danas susjed, u dahu govori Šuša, a oči mu se crvene. Sad živi između Zadra, Novog sada i Njemačke. U poslu je naslijedio oca i uspio, ali i danas pamti da im je jed Grad Zadar krši Ustav Uklanjanje ruševina kršenje je odredbe hrvatskog ustava o nepovredivome pravu na privatno vlasništvo, izjavio je za naš list Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP). Nitko u Hrvatskoj ne zna točno koliko je srpskih kuća minirano na područjima koja nisu bila zahvaćena ratom, kaže Pusić, »ali brojke su zasigurno četveroznamenkaste«. »Na području Bjelovara minirano je oko osamsto kuća, a čini mi se da je to područje bilo manje pogođeno nego zadarsko, ili ono oko Karlobaga, gdje je uglednome proljećaru, odvjetniku i borcu za ljudska prava Slobodanu Budaku minirana vikendica«, podsjetio nas je Pusić. »Nemam ništa protiv da Zadar raščisti te ruševine, ali neka najprije ljudima plate za ono što im je srušeno. Nisu to ljudi sami srušili. Gradska uprava, rekao bih, najbolje zna tko je to učinio, pa bi zajedno s državom oštećenima trebala refundirati štetu«, rekao je Pusić. Potpredsjednik vlade Slobodan Uzelac zatražio je pak da se zaustavi bezakonje i zaštite ljudi ako im je ugroženo zdravlje, ali i oni kojima se prava krše već dva desetljeća, a nikako da saznamo tko ih to krši. »Ako Zadar želi riješiti problem, prvo bi mu moralo biti stalo da se sazna istina tko je te kuće srušio. Vlasnici tvrde da su to radile vlasti. Neka se problem tako riješi, a ne da počistimo tragove divljanja i kažemo da smo riješili problem, jer ga više ne vidimo. To je cinično. Zadarske vlasti ovim činom pokušavaju dodatno kršiti ljudska prava«, kazao je Uzelac za naš list, dodajući kako ne protestira »zato da bi stao na bilo čiju stranu, nego da pomogne u uređenju Hrvatske kao pravne države«. an bager, od svih opljačkanih koje su ostavili, u Poličniku, kod čovjeka kojeg pozna. Pripovijest o kući Šušinih samo je jedna od pripovijesti o oko 470 srpskih kuća koje su, prema izjavi člana zadarske Komisije za popis srušenih kuća Josipa Klobučara, od 1990. do 1992. srušene, minirane i opljačkane u užem dijelu Zadra. A kad ruševine dugo stoje, ljudi se naviknu. Tako se danas čini posve normalnim da u ulici Franka Lisice, prijeratnoj Benkovačkoj, nabasate na zastrašujuću ruševinu višekatnice od koje je u punoj visini ostao samo jedan ugao; sve ostalo mina je naslagala u jedvu veliku betonsku, paklenu pitu. To je prijeratni restoran »Složna braća« zadarskoga poduzetnika Save Kovačevića, koji danas živi u Zemunu. I njegova je kuća jedna od šezdesetak srpskih ruševina dospjelih na gradski popis koje je grad – premda je riječ o privatnoj imovini – odlučio očistiti. »O vlastitome trošku, premda bismo prema zakonu čišćenje mogli naplatiti od vlasnika«, objašnjavaju u gradskoj upravi, uvjereni da to zvuči humano. Većini vlasnika, međutim, zvuči cinično, i ne kane dati dopuštenje za rušenje. Savo Kovačević, koji je tužio državu i s tužbom dospio sve do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, još je 2003. pisao Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo, zahtijevajući objašnjenje tadašnjih namjera o čišćenju, koje je neuspješno pokrenuo tadašnji ministar Radimir Čačić. »11. travnja 2003. dobio sam pisani odgovor u kojem je precizno navedeno da se objekt može i smije ukloniti ukoliko vlasnik objekta dostavi pisanu i sudski ovjerenu suglasnost«, kazao je Kovačević našem listu. I nepokolebljivo dodao: »Nikada nisam niti ću bilo kome dostaviti takvu pisanu i ovjerenu suglasnost«. Bezumlje Ali neće ga, čini se, nitko ništa ni pitati. Zadarska gradska uprava tvrdi da zakon lokalnoj vlasti dopušta da, u slučaju zdravstvene opasnosti za stanovništvo, intervenira i u privatno vlasništvo. Prema objašnjenju koje nam je dala glasnogovornica zadarske gradske uprave Ivana Dadić, zakonsko je uporište članak 32. Zakona o vlasništvu. Kovačević, međutim, upozorava na nelogičnost tvrdnje da je njegova ruševina opasna po narodno zdravlje. »Tik do nje, na istoj adresi, 1999. godine sam hrvatskome branitelju dopustio da bez naknade peče i prodaje piliće. Drugim riječima, na tome mjestu građani Zadra kupuju hranu, a nadležni tvrde da je opasno za zdravlje građana Zadra. Da nije žalosno, bilo bi smiješno«. Grad Zadar, čini se, počeo je ono što u ostatku zemlje tek ima početi: konačno brisanje onih čije su kuće – i egzistencije – 1991. minama izbrisani. Da se zaboravi da su bili ovdje, i da je nad njima počinjen nedopustiv, bezuman, posve nepotreban zločin. novi list 07.08.2010
  7. VLADE I ZADARSKIH VLASTI ZBOG UKLANJANJA RUŠEVINA MINIRANIH SRPSKIH KUĆA Grad Zadar uzurpira privatne posjede Vlada nije dobro informirana, Zakon nam je dao pravo uklanjati ruševine i bez suglasnosti vlasnika, odgovaraju iz zadarske gradske uprave ZADAR Uklanjanje ruševina miniranih srpskih kuća u Zadru prometnulo se u svađu gradske uprave i Vlade nakon što je Vlada ustvrdila da Grad Zadar nema ovlasti intervenirati u privatni posjed, a Grad odgovorio kako to nije točno. Zadarska je gradska uprava u lipnju odlučila početi uklanjati ruševine srpskih kuća miniranih tijekom rata, te nekoliko ruševina iz Drugoga svjetskog rata. Objasnili su da to čine jer je zadarski Zavod za javno zdravstvo procijenio kako su ruševine opasne za zdravlje. U takvim SUKOB slučajevima, tvrde u gradskoj upravi, Zakon o vlasništvu i lokalnoj upravi dopušta da intervenira u privatni posjed. Prema riječima zadarskoga dogradonačelnika Dražena Grgurevića, dosad su uklonjene ruševine četiri kuće, među kojima i jedna za čije rušenje vlasnik nije dao dopuštenje. Riječ je o kući Dane Ivaneža u Molatskoj 85. On živi u Australiji, a za rušenje je saznao tek 29. srpnja, kada je doputovao u Zadar i šokirao se vidjevši da gradski bageri rade na njegovu zemljištu. Potpredsjednik vlade Slobodan Uzelac izjavio je našem listu kako je taj posao protuzakonit. »Grad Zadar ima ovlasti samo na javnim površinama, a ne i na privatnim. Odluku o eventualnom ulasku u privatni posjed mogu donijeti samo državne inspekcije, a nikako lokalna uprava. Tražio sam da se uklanjanje ruševina prekine, tim više jer još traju kriminalističke istrage i potraga za počiniteljima tih rušenja, pa njihovo uklanjanje znači zatiranje tragova«, izjavio je Uzelac našem listu. »Potpredsjednik vlade nije dobro informiran i unosi uznemirujuće tonove u javnost«, kazao nam je dogradonačelnik Grgurović. »Zakon nam je dao pravo uklanjati ruševine i bez suglasnosti vlasnika«, ustvrdio je, dodajući ipak kako će gradska uprava nastojati dobiti odobrenja svih vlasnika za uklanjanje ruševina. Problem će, međutim, vrlo vjerojatno eskalirati, jer je priličan broj vlasnika miniranih kuća najavio da ne kani odobriti uklanjanje onoga što im je srušeno mimo svakog razumnog razloga. Boris PAVELIĆ NOVI LIST,07.08.2010
  8. Za "Složnu braću" država nam nudi sedam puta manji objekt Piše: Vanja Mirčeta 16.08.2010. Dodaj u omiljene članke Pošalji prijatelju Print Komentiraj Sva ta priča i pozivanje na zakonske članke kako se sve čini sa svrhom zaštite ljudskog zdravlja i sprječavanja zaraze su priče za malu djecu. Pa u kiosku ispred "Složne braće" se već 11 godina peku pilići, od 1999. godine. Neka navedu i jedan primjer da se netko tu otrovao ili stradao, kaže Kovačević Foto: Vedran SITNICA Nekadašnja "Složna braća" stoje u ruševinama već 20 godina Tema vezana uz čišćenje ruševina nekretnina iz Domovinskog rata pretežito u vlasništvu pripadnika srpske nacionalnosti ponovno je aktualizirana prije 15-ak dana kada je Grad Zadar, odnosno tvrtka Lavčević u njegovo ime započela sa uklanjanjem dvaju od 80-ak predviđenih objekata za čišćenje, jednog u Molatskoj, za kojeg nisu imali potrebnu suglasnost vlasnika, a drugog u Novigradskoj ulici. Naime, nakon prošlotjedne emisije Hrvatska uživo u kojoj su o ovoj problematici dosta burno raspravljali potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac, koji je tvrdio kako Grad Zadar nema ovlasti intervenirati u privatno vlasništvo i zadarski dogradonačelnik Dražen Grgurović, koji je pravo dokazivao pozivajući se na čl. 32 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uklanjanje ruševina miniranih srpskih kuća u Zadru zaplelo je i odnose u Vladi. Nedoumicu oko toga je li za navedeni problem nadležno Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja ili graditeljstva ili Ministarstvo pravosuđa riješio je vladin Ured za ljudska prava koji je od Grada Zadra zatražio da se čišćenje ruševina obavlja isključivo na temelju pisane suglasnosti vlasnika nekretnine. Za sada se, kako doznajemo od Dražena Grgurovića, dogradonačelnika Grada Zadra, poglavarstvo pridržava navedenog naputka te nastavljaju sa čišćenjem samo objekata za koje su ishodili potrebne suglasnosti vlasnika. U međuvremenu u našu redakciju javio se i Gavrilo Kovačević, sin Save Kovačevića, nekada jednog od najpoznatijih ugostitelja na našem području i vlasnika restorana "Složna braća", koji je srušen u Domovinskom ratu skupa sa obiteljskom kućom u sklopu koje se nalazio. Kovačević je ogorčen situacijom u kojoj kako kaže, građanima srpske nacionalnosti nije ostavljena nikakva mogućnost da iskoriste bilo kakav pravni lijek da rušenja, odnosno čišćenja ruševina, bez suglasnosti spriječe. - Dražen Grgurović tumači zakone onako kako njemu odgovara. Naša kuća je rušena u dva navrata, 1991. i 1992. godine, a tada su podnijete i kaznene prijave protiv nepoznatih počinitelja. No, pitam se što je napravljeno po tim kaznenim prijavama, a pritom mislim na sve te ruševine koje se sada čiste ili namjeravaju čistiti. Nije Zadar pretjerano veliki grad da se nije moglo saznati tko je te građevine rušio. Grgurović se ne ponaša u skladu s činjenicom da je za taj objekt restorana "Složna braća", postupak za naknadu štete protiv Croatia osiguranja i Republike Hrvatske u tijeku i trenutno se nalazi pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, te da se zapravo dokazni materijal, odnosno stanje kakvo je, ne može uklanjati. Po zahtjevu za obnovom kuće koji smo podnijeli dva puta, 1999. i 2001. godine, ništa nije rješavano. Njihovo je opravdanje da ne možemo dobiti i obnovu i naknadu štete. Na inicijativu Vladimira Šeksa ukinut je i čl. 180 Zakona o obveznim odnosima koji je regulirao upravo taj problem po kojem je RH dužna kao društveno-politička organizacija nadoknaditi štetu uzrokovanu terorističkim aktima i to je ključ priče. Sedam godina poslije toga, 2003. donosi se Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija gdje stoji da jedino u slučaju da nam je netko poginuo prilikom miniranja kuće imamo pravo na naknadu štete, a ako nije onda imamo pravo na obnovu prema Zakonu o obnovi po principu 35 plus 10 metara četvornih za svakog sljedećeg člana obitelji. To su apsurdne situacije, ističe Kovačević. Kovačević je posebno razočaran činjenicom što se Grad Zadar u ovom projektu čišćenja ruševina poziva na čl.32 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji kaže: "Kad je radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, spomenika, kulture, ljudskog okoliša ili zdravlja ljudi određeno da je vlasnik na temelju zakona dužan nešto poduzeti glede vlastite stvari, a njega se na to ne može prisiliti, poglavarstvo jedinica lokalne samouprave je ovlašteno uspostaviti privremeno upravljanje tom stvaraju primjenjujući na odgovarajući način IZVOR ZADARSKI LIST 16.08.2010.
  9. Na temu uklanjanja srpskih kuca u Zadru,ali i cjeloj Hrvatskoj vodi se ovih dana zestoka medijska rasprava u medijima. Sustina price jeste u nelegalnom i nelegitimnom pokusaju uklanjanja srpskih kuca,toboze zbog opasnosti po javno zdravlje gradjana Hrvatske. Jedini nacin da sacuvamo NASE i sprecimo realizaciju ZADNJE FAZE ETNICKOG CISCENJA SRBA U ZADRU zato pozivam sve Vas koje muci ista ili slicna muka da nam se pridruzite u formiranju udruzenja za zastitu nase imovine U zadru i hrvatskoj