pljoska

Members
  • Content Count

    471
  • Joined

  • Last visited

About pljoska

  • Rank
    Dzomba

Profile Information

  • Gender
    Not Telling
  1. Dječak koji je volio život I dunju ugasio se...(Davidu Dragicevicu) Pred silom Svjetlosti Ne osjećam vjetar samo noć pada na sklopljene vjeđe iznad moga grada. Mir zapljuskuje zrak na tihom mjestu spavam Između dva svijeta vrata Pravde otvaram. Ogromno je plavetnilo vrijeme nema značenja samo vapaj zore u beskrajna svitanja. Obraćam se tebi, sjeno što tapkaš u mraku dok trne plamen svijeće sam si kopaš raku. Ti si zvjer u šumi tamnoj iskeženih zuba lutaš tamo besramno. Siješ crne cvjetove uz Vrbas, ostavljaš tragove srcem ti bridi samoća upao si u grane glogove. Neka ti zamru riječi ne znao za molitve plovi talasima tuge I doživi brodolome. Misli su ti mračne od društva odbačen ognjište ti je pusto život besmislen. Samo si nečija marioneta najviših satanista sekte ubačen u igri interneta. Pružaćeš umornu ruku kroz bezdan vječnosti dozivati nevina imena koji su slobode lišeni. Da ti voljeni nikad ne brišu suze razočarenja Da ih tvoje nedostajanje zaboli nad humkom dubokog korjenja. U plamenu vlastitog bola sjena se kupa duša mu izgara na životu utopljenika. Spustila se zavjesa što djeli stvarnost od snova čuje se lepet krila svih usnulih Anđela. U prozirnom predvorju drhti kap rose Na tvom dlanu I suza na licu tamom prkose. Ne sudite Im razumom već srcem koje treperi pred silom Svjetlosti. Kad staneš na moj grob osluškuj zemlju, srce ima koje će kucati vječno sa svim na svijetu, Pravdašima. DPM
  2. Posvećeno svim malim Andjelima Krajine 1991-1995 Zovem se "djete" Pod plavim nebom U sjeni cerade vozili su se gladni, žedni, bez nade. Na putu iskušenja čelične ptice lete bacaju otrovne bombe uništavaju nevine živote. Ležali su mirni, bez daha,jecaja, suza I djetinjstva tek počeli živjeti. Ostao je medo žuti,spava tu na petrovačkoj cesti u dječijem zagrljaju. Da li si znao kako se čuva, pazi I voli, djete se zvao? Kako spavaš? Čuješ li plač u usahloj tmini? Ne, samo si bezdušni igrač u vlastitoj boli. A djete, Našlo je spokoj I smiraj Kod Gospoda tu je vječni raj. DPM
  3. David mi je ime Noć tiha, misli se roje razmišlja o izlasku u grad zove tatu da mu kaže ideje "Dobro, hajde nemoj kasno ostat". Oblači farmerke, jaknu I cipele pozdravlja I grli se sa njim pogledi I riječi su se plele zvaće u časovima jutarnjim. Krenuo je iz kuće da se vidi sa prijateljima do centra Banja Luke dok je buka tišinom odzvanjala. Šetao je Trgom Krajine a "oni" su sjedili na nekom koraku blizine zastao je, vratio se I rukovali. Ispred disco kluba "Fabrika" hrpa huligana se okupljala u pasažu, na sivilu betona jednu mladost silom oborila. Tupim predmetima su ga tukli po hladnoj zemlji I travi iznemoglog, krvavog, onesvešćenog vukli ne može čovječanstvo to da zaboravi. Šest dana traganja, plakanja strepnje, suza, boli I tuge riječi, slika I pitanja slomljeno je tijelo, duša I srce. Tvojoj mami, tati, sestri I bratu koji su putem mira pošli tražiti istinu I pravdu hiljade ljudi su ih podržali. U rodnom gradu sahranjen čežnjom I težnjom da bude blizu svojih voljenih Djakac je iz zavičaja ekshumiran. Pod tudjim nebom spava oblaci bijeli mu jastuci vazdušaste snove sanja sa Bogom propovjeda o nauci. Postoji jedna grupa časnih I poštenih ljudi kojima je hrabrost odlika čekaju da pravda presudi. U Vrbasu saprani su tragovi korijeni nade novi će nići dunja miriše I tiho šapuće Ne zaboravi me, David mi je ime. DPM
  4. Stari moj Znaš, ima jedan put gdje vječnost uvijek sja duša oblači tužni kaput izmedju jave I sna. Danas, kad mnogi slave grle se I čestitaju neko piše pjesme I sastave a onima kome fališ Bezbroj pitanja samo pitaju. Tamo, gdje ti koračaš prozračnost oko tebe dobuje vodi te trajni kompas u molitvi sa nama Sjećanje nas dodiruje. Zaledjeni u jednom vremenu kroz požutjele slike motiv isklesan u kamenu ispod razgranate zelene omorike. Ptice pjevaju sonatu o borbenosti života poklanjam ti posvetu dok u oku suza blista. Putuj u beskonačnosti budi trenutak plamena pojavi se, ispuni mi zelju kao moj heroj vremena. Nikad ne zaboravljen Stari moj… DPM
  5. U ime dvanaest beba koje su umrle u banjaluckom porodilistu juna 1992 Dvanaest beba U junu hiljadu devedsto devedeset I druge godine avion za pomoć se spremao u visine da se vine. Odobrenje za let nije bilo dozvoljeno tako je dječiji svijet života lišeno. U banjalučkom porodilištu nestalo je kiseonika bebe u inkubatoru čekale su bezdušnika. Teško je human biti onome ko nije čovijek zarobljen u sopstvenoj orbiti a danak je vječni lijek. Danas dvanaest zvjezdica na nebu sja pod okriljem ljetnog Nikoljdana put Andjela obasjava. Spavajte u carstvu mira gdje Gospod čuva sve duše Univerzuma. Počivajte u carstvu nebeskom. DPM
  6. Na danasnji dan rodjena je nasa velika pjesnikinja Desanka Maksimovic u to ime podjelila bi jednu moju pjesmu sa vama; Pjesma Desanki U proljećnom danu šesnaestog maja rodjena je žena milog pogleda i dragog lika. Ispod šešira širokog oboda mislima tka najljepše riječi I uliva ih u tihu rijeku imena lirika. Pjesme su satkane ljubavlju rodoljubljem I čovjekoljubljem. Čitane lakoćom I razumjevanjem, stopljene u srcu sa čitateljem. Naša Desanka je nagradjivana za najbolja književna antologijska djela. Svake godine u Brankovini na njen rodjendan odrzava se pjesničko-kulturna manifestacija i uručuju nagrade “Desanka Maksimović”. DPM
  7. Pjesma posvecena junacima sa Kosara, na danasnji dan neki od njih su izgubili zivote braneci otadzbinu 1999 Junaci Košara U surovom planinskom dijelu prekriven mokrim I škripućim snijegom teškim korakom kroz prtinu pod punom ratnom spremom stali su vojnici da udahnu zrak. Mladost je u noći drhtala srce se u grudima ledilo suza je u oku blistala dušom se svetosavlje budilo. Strmom, kamenitom I hladnom šumom probijala se gusta magla zvukovi su putovali Univerzumom hiljadu devedsto devedeset devete tog dana šesnaestog aprila. Ležali su u zemlji jedni kraj drugih, dok su kiše olovnih metaka I kasetnih bombi pljustali preko rovova glavnih. Odjekivali su bol I jauci na graničnom prelazu Košare ranjeni I iznemogli junaci poslje šezdeset I tri dana borbe. Ostali su od otadzbine zaboravljeni šćućureni u košmarnoj čauri snova od svih daleko izolovani svake godine odaju počast poginulim drugovima. Slava im i hvala! DPM
  8. Djakac vječna ti slava U tim snenim očima carstvo nebesko se ogleda zvjezde sijaju u noćima nad humkom satkanoj od leda. Na grobu svježe cvijeće krstom, izrezbareno ime I slika molitva, tamjan I plam svijeće dogorjeva tišinom bola I krika. Svijet tvoje ime zna na ulicama tvoga grada "Klinac u getu" se pjeva dok sjenka skup nadgleda. Postoje dobri, časni ljudi koji te čuvaju od tame ti I dalje naše svjetlo budI dok hiljade njih stoje Moleći se ispred svetinje Hrama Hrista Spasitelja hrabro rame uz rame zajedno sa roditeljima. Pod plavetnim si svodom tvoje srce kristalno spava bijeli oblaci putuju s tobom Djakac vječna ti slava. DPM
  9. Pocivaj u miru neka te Andjeli cuvaju... Ðakac U tihoj, zimskoj noći dok pahulje meke niz prozore klize majka čeka čedo kada će na svijet doći. Začuo se plač djeteta ozarena lica roditelja I tople ruke grlile su sina. Gledali su ga dok im je čežnja u očima blistala. Majka ga je na grudi stavila I pjesmu laganu pjevušila. Rastao je u porodici sa sestrom I bratom ljubavlju I pažnjom okružen u svom rodnom gradu Banja Luci. Školovao se I studije upisao kao IT stručnjak. Mladić koji se izdvajao dobrotom I dušom stvarao je svoj svijet pisao je pjesme I bio prepoznatljiv po dredovima. U pjesmi koju je napisao “Klinac u getu” opisao je život u tom gradu iz ugla jednog mladića. Jedno mlado srce koje je stvaralo učilo ,napredovalo I borilo za ostvarenje ISTINE ugasilo se marta 18 ove tužne godine. U noći progutala ga je “Sjenka” iz njegove pjesme. Niko ne zna zbog čega. Nema dokaza, pravde, istine, mladog života. Roditelji su izgubili djete. Sve je utihnulo samo ne vapaj, plamen svijeće I nada da će se saznati “Sjenka”. Da li ste spokojni Vi koji ste ZLOČIN naručili? Da li mirno živite VI dok zločin još uvijek traje? Da li vam u snove VAŠE dolaze nedužne žrtve? Neka vas život zaboli I Gospod u ponor ponese da osjetite vječni bol za jedan mladi izgubljeni zivot. DPM PRAVDA ZA DAVIDA!!!
  10. "A naša djeca će prolaziti pored ovakvih spomenika nemajući pojma šta predstavljaju ni kakva su to imena na njima...jer im mi, matori nismo trubili od jutra do sutra kao što bi trebalo o svemu što nam se desilo kroz istoriju, jer mi, matori, ne istučemo više djecu kada nam u po' rečenice u riječ upadaju da bi oni mogli "izjaviti nešto za dnevnik" dok ćaća priča, jer mi, matori, klimamo glavama i dopuštamo da nam djecu truju s' čime stignu, kao što su trovali nas i ni mi nismo slušali svoje matore. Jer na kraju krajeva, to je Srbinovo prokletstvo da brzo oprašta i još brže zaboravlja...i da se uopšte ne sluša ili eto, samo sa pola uva, šta pričaju...matori. " ...a trebalo je....
  11. Danas je dan kada duša plače I srce sjećanja odkucava na dan kad su mnogi ljudi prognani I ostali bez svojih ognjišta I svojih najmilijih Odbjegla pjesma Ispod plavog neba Putem kamenitim hodim Ostavljajuci crvene ruže Dušu na izvor bola vodim. Dolazim do stance I kupujem Kartu u jednom pravcu Svjetlost me upita:"Kuda?" A srce odgovori:"u vjecnost putujem" Sjedim na drvenoj klupi I cekam voz za nikuda Vrata škripe od promaje Vrijeme je za polazak. Otvaram Vrata od vagona, ulazim unutra osjetih dodir u kosi Kao da me nečija ruka dodirnula NE to samo vjetar sjećanja nosi. Stojim naslonjena na prozoru Prolaze Dani, godine, sekunde,minute I sati Docekah frisku zoru I zaleđenu suzu u vremenu. Zastade voz na obroncima Kapele Zamirisa pokošena trava U sred šume zelene Tu još duša krajiška spava. Otrgnu se olovan korak Sa napuklog I umornog srca Niz grlo hum skliznu I gorak Ukus kruva. Silazim niz padinu Skupljam grane bukove Pravim novu jazbinu Za sve odbjegle vukove. U daljini raste korijen Plemena moga. Zaboravljen nije! Pero samo po hartiji tajnu krije. Ispod plavog svoda Vjetar melodiju tka Dok srce kao sat otkucava L*I*K*A DPM
  12. sunce grije milije rijeka tece snaznije nigdje tako nije do nase Krajine puno pozdrava svima
  13. Hvala RTS-dijaspora a i posebna zahvalnosti književnici Gordani Pavlović na ovako lijepim,nadahnutim i toplim rječima! http://www.rts.rs/page/rts/ci/Dijaspora/story/1516/vesti/2446912/sabiraju-se-rasuti-plascani.html