• Announcements

    • dj-zombi

      Nove knjige   07/18/2016

      U sekciji foruma "Krajina u knjigama" postavljeno dosta novih knjiga, obavezno pogledati:    6. Licka divizija - ratni put
       Kordun i Lika u NOB
       Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR i socijalističkoj izgradnji
       SJENIČAK KRONIKA KORDUNAŠKOG SELA   Ove knjige kao i jos stotine drugih mozete takodje naci i u sekciji sajta "Dokumenti" http://www.krajinaforce.com/dokumenti/index.html          

guns n roses

Members
  • Content count

    364
  • Joined

  • Last visited

1 Follower

About guns n roses

  • Rank
    Dzomba

Recent Profile Visitors

843 profile views
  1. Jedna ispravka, nisu prenijeli nekoga nego su sami izmislili članak. Kaos u Beogradu. Znači Beograd umire. Srbija umire. Smeta im samo postojanje srpske države i srpskog grada. Sad kako, po kojoj logici, oni misle na duže staze živjeti po toj ''mi jaki kad ste vi slabi''. Jadni su takvi ljudi, narodi i novine.
  2. Hrvat - dijagnoza, a ne nacionalnost! Prošlog vikenda na utakmici hrvatske lige između Hajduka i Rijeke, navijači Rijeke dolaze na stadion i dobacuju Splićanima da su Srbi. Na stadionu navijači Hajduka uzvikuju Riječanima "ubi Srbina" i dižu poruku na ćirilici "Morem plovi jedna mala barka" jer su navijači Rijeke brodom došli u Split (interesantno kako i jedni i drugi dobro znaju stihove pjesme Baje Malog Knindže). Hajduk su osnovali Srbi. Predsjednik Hajduka bio je četnički vojvoda, bliski suradnik popa Đujića Budislav Grga Angelinović. Najbolji igrači Hajduka, od najboljeg golmana Jugoslavije Vladimira Beare do ljubimca Torcide Milana Rapaića su Srbi. Najbolji igrač Rijeke svih vremena je Srbin Petar Radaković. Vođa Hajdukovih navijača koji je nedavno poginuo zvao se Jovan Ojdanić (promjenio ime u Žan). U 2. svjetskom ratu i Split i Rijeka dali su mnoge znamenite četnike. Najveći gradonačelnik Splita, koji je podigao splitsku bolnicu i uredio park na Marjanu bio je četnički vojvoda dr. Jakša Račić. Partizani su ga zaklali na kućnom pragu, a pred koju godinu Splićani su ukolinili njegovu sliku iz bolnice u Splitu koju je osnovao. U Opatiji, mjestu pored Rijeke bio je četnički štab. Danas jedni druge prozivaju da su Srbi, što je i logično jer Hrvat je dijagnoza, a ne nacionalnost! (Mislav Horvat facebook)
  3. Dan D Krećem ja sjutra na stanicu, kad tamo - evo Mila! Ja ljut, pitam ga: ”Šta si došao da me demorališeš, ja večeras završavam posao, ne trebaš mi!” “Večeras ne gledam u Pavelića, idem iza njega i biću sa tobom”, kaže meni. Milo i dodaje da će večeras biti sve u redu. Idem ja, Mila slušam i ne slušam, samo mi kroz glavu prolaze slike današnjeg boravka u ustaškoj kafani. Donijeli letke, transparente, plakate dijele, sve spremaju, jer sjutra je velika proslava na kojoj, kako sam sa zakleo, neće biti živog Pavelića. Uđemo u autobus. Sjednemo ponovo skupa. Pavelić, ako nema na kraju autobusa mjesta onda sjedne na prvo iza vozača. Kad smo došli do stanice da silazimo, ja Milu kažem da ide ispred mene i on stvarno siđe i uđe u onu masu naroda. Kad smo se primakli putu koji se odvaja ka Pavelićevoj kući, Mila nema! Kukavica, gde se izgubi ? Ja odlučio i povratka nema. Idem za njima i razmišljam koliko moram da priđem, koliko vremena imam kad pucam u Pavelića, da pucam u pratioca. I hoću li Pavelića ubiti jednim metkom. Idem, prilazim im sve bliže, jasno čujem kako razgovaraju. U tom trenutku se prekrstim i pomolim se Bogu i Svetom Vasiliju Ostroškom. Kako sam se prekrstio, čujem, pratilac govori: “Poglavniče, ja bih sad svratio do kluba, evo vas blizu, brzo ću ja doći!” Ne mogu da vjerujem da mi je Bog tako brzo pomogao. I Sveti Vasilije. Do kuće Pavelića još 50 metara. Pavelić pada i psuje mi majku srpsku. Razdvojili su se, ja se sklonio za jedno veliko drvo u drvoredu, vidim kako se Pavelić okreće naokolo, i nastavlja da ide, sa tašnom u ruci. Krenem za njim. Brzim korakom. Skoro trčim. Dolazim na sedam - osam metara. Pavelić me je osjetio, video... Počeo da viče: “Majku ti jebem srpsko - jevrejsku, komunističku! Čujem pucanj, ne znam odakle dolazi. Ne stajem. Trčim pravo na Pavelića. Dođem na dva - tri metra i pucam. Jednom. Drugi put ! Pucam mu u leđa, onako kako je bježao. Dva puta u njega. On pada. Kako je nosio tašnu, ona mu ispadne, sa strane, u jednu baštu. Pao, ne mrda, ne mogu da vjerujem da se pravi mrtav, ako su dva metka u njega. U tom trenutku pomislim - bolje je da ostane živ, jer će ga u bolnicu, narod će videti i onda mu se mora suditi! Dal da ga pribijem? Onda ugledam onu tašnu. Dokumenti? Bilo bi dobro dokopati se... ali, ako su pare u torbi, pa me uhvate i proglase lopovom. I da sam ga ubio zbog para! Ostavim ja i Pavelića i torbu. Neko viče: “Jure, Jure!” I puca se prema meni. Ja se okreni i pucam u tom pravcu. Ispalim tri hitca. Počnem da trčim oko zgrada, polukružnom ulicom. Narod izlazi. Pitaju - šta je bilo ? Onako zadihan, govorim im: “Gledajte šta rade ove budale tamo, napile se pa pucaju na sve živo!” “Taj je lud ili pijan”, vičem da me i oni sa prozora čuju. Revolver mi u džepu. Ostavio sam samo jedan metak, za svaki slučaj. Trčim. Čujem: oko Pavelićeve kuće pucaju i viču. Izašao iz ulice koja ide polukružno oko kuća, došao sam u polje, kad vidim Mila. Stoji i gleda me. Nastavim da trčim, a Milo stoji i gleda me. Poslije mi je rekao da nije smio da krene za mnom, jer se bojao da ću ga u onom trenutku ubiti, što me je prevario i ostavio samoga. Milo je svoj revolver bacio u neko đubre. Ne osvrćem se na Mila. Trčim dalje... A bila je dosta topla noć. Trčim u pravcu stanice i kako trčim vidim da dolazi voz. Trčim što mi Bog daje snage. Ja na stanicu, voz kreće. Jedan od staničnih radnika viče da ne ulazim, jer je voz krenuo. Ja na stepenicu od voza i - uskači. Čarapa puna krvi. Kad sam ušao bio sam sav u golu vodu. Ulazim u jedan vagon i, kako nema mjesta, stojim. Kad, zove me jedna mlada žena: “Gospodine, osjećate li se loše? ” “Da, gospođo”, odgovorim ja i sjednem na njeno mjesto. Kad sam sjeo, hoću da izvadim maramicu iz džepa. Pogledam - krv. Gledam, šta je to, odakle krv, kad me ne boli ništa. Osjećam da me svrbi nešto na butnom mišiću lijeve noge. Skinem kaput i pođem prema toaletu. Kad sam ušao, imam šta da vidim. Cipela puna krvi. Skinem cipelu, operem onu krv. Skinem čarape, bacim ih u šolju. Gledam odakle krvarim, ali - nema ništa. Ne smem više da privlačim pažnju. Šta ću, vrati se i sjedi. Odakle tolika krv? Sve mislim da sam zakačio neku žicu, kad sam trčao. Kroz prozor promiče argentinski pejsaž, u glavi mi se vraća “film”: kako Pavelić trči niz ulicu, ja pucam, on i dalje trči, pucam još jednom u njegova leđa, on pada... I setim se onog jednog pucnja. Kad sam potrčao, podigao revolver, Pavelić počeo da psuje, čuo sam, odnekud, jedan pucanj. Njegov telohranitelj verovatno je čuo, okrenuo se, video šta se dešava, pucao... Shvatim da sam tad ranjen. Ali, ništa me ne boli. Nije strašno, čim mogu da hodam. Dakle, svrši se ! Bio sam čudno miran, ravnodušan za svoju dalju sudbinu. Da li se tako smirenim osećao i Gavrilo Princip, posle atentata na Ferdinanda? Stižem vozom u Buenosaires, pređem na metro. Nit me ko čeka, nit me ko prati. Izgleda da je sve dobro prošlo. Pođem u kuću Dušana Zekovića, u jedan siromašniji deo grada, gde su uglavnom živjeli Poljaci. Kod Dušana sam, u jednoj sobi, držao stvari. Kad me vidio Dušan me zagrli. “Pričaj, Blagojico, ljuta zlico!” “Večeras sam uradio veliku stvar!” Pogleda me, vidi nogavicu - odakle mi ta krv, to treba previti ! I pozove neku Dijanu, iz komšiluka, Dalmatinku. Kažem da sam se posjekao na neku žicu. Očistila mi ranu, stavila flaster, krvarenje stalo. Gledam nogavicu, tamo gde je ušao metak rupica, jedva se vidi, ali pozadi, dobro pocijepano. Dignem se da idem. “Gdje ćeš sad, Blagoje, pobogu?”, zaustavlja me, već je bilo kasno, ali mene mjesto ne drži. Kod prote Radojice Popovića stignem u samo svitanje. Prota otvara i odmah pita: “Šta je bilo, Blagoje?” “Uradio sam ono što sam obećao!” On me zagrli, ostanem bez vazduha, mislim umreću kako me zagrlio. I od sreće grunule mu suze na oči. Ujutro kupim novine, listam jednom, drugi put - nema ništa o atentatu! “Ma, jesi li ti siguran da si ga ubio?”, pita prota. “Ne brini, proto, dobio je Pavelić dva metka od Blagoja!” Ipak sam bio nervozan, kao i prota Radojica, samo nisam želeo da mu pokažem. Znali smo da je revolver bio slab, ali nijesam mogao vjerovati da će Pavelić preživjeti dva hica. Izađem da kupim večernja izdanja. I u listu “Kritika” vidim - fotografija : Pavelić, ranjen, na krevetu, okružen Hrvatima. I veliki tekst. U najavi teksta: “Ante Pavelić, optužen za ratne zločine, odgovara atentatoru i pokazuje na slici rane od dva metka, od kojih mu je jedan ostao u kičmi.” Prežive, zlikovac! Pih ! Čitam tekst: “Ante Pavelić bio je ranjen preksinoć u blizini svoga stana, u gradu Lomos de Palomar, od nepoznatog čovjeka, koji je pucao pet puta. Pavelić nas je danas primio u svojoj kući. Na vratima nas dočekuje jedan gospodin koji nam kaže: - Naša prošlost i naša sadašnjost je dr Ante Pavelić, naš vođa! Prekjuče, napunilo se 16. godina od osnivanja NDH, one Republike koju je Hitler stvorio i kojoj je vođa bio Ante Pavelić, nacista. Ovaj vođa Hrvata, godinama je u inostranstvu gradio svoju tajnu organizaciju za rušenje Kraljevine Jugoslavije, i 1941, kada su Beograd i Zagreb pali pod Nemačku vlast, na vrhuncu Hitlerove moći, vratio se u Hrvatsku gde je, pod pokroviteljstvom Hitlera i Muslolinija, ostvario svoj san o hrvatskoj državi, koja je trajala koliko i Hitlerova vlast Evropom. Iz knige "Dva metka za Pavelića"
  4. Obrnuto je što se gromovog i tvojeg komentara tiče, ali nije bitno. Žalosno je što novine u Hrvatskoj nisu do danas u stanju napisati objektivni članak kada su u pitanju Srbi a taj takozvani ljevičarski Jutarnji podmeće poluistine ili laži sve u cilju da napakoste Srbiji jer danas imaju jedan novi problem: danas više nema fizičkog ubijanja i protjerivanja Srba pa je potrebno kroz novine zadovoljiti svoje male bijedne ustašoidne potrebe kao što to rade i hiljade Hrvata preko interneta. Tu na internetskoj verziji im je to udarna vijest, a kad kupiš novine vrlo je lako moguće da je članak dolje desno gotovo neuočljiv. Masu puta sam otvorio Jutarnji list i ni jedan jedini put nisam pročitao korektan članak na temu Srba. Naravno, niko to od hrvatske strane ne očekuje, od zemlje i okruženja gdje su 4 godine sjekirama i noževima naganjali malu srpsku djecu po poljima i livadama i ubijali ih bez ikakve savjesti, nekoliko desetina hiljada djece, niko normalan danas ne očekuje više ništa osim ljudi koji ne znaju razmišljati ni u osnovnim crtama. No idemo se pravit kao grbavi i još malo kao analizirati ovaj Jutarnji list: oni idu tako daleko da su neki dan Vuka Jeremića proglasili za večeg četnika od Vučića koji danas nije č od četnika, ima tih primjera masu samo niko normalan ne želi da pamti tu gomilu antisrpskih članaka koje pišu ti neradnici i ustaše iz tih novina, ali evo primjerice prije par godina se vidjelo iz članka da ih sada, nakon što su sve Srbe pobili i protjerali, smeta sama država Srbija i grad Beograd pa su izvukli staru sliku navijačkih nereda u Beogradu i podvalili je da bi se uklopilo u priču i naslov koji je glasio "Kaos u Beogradu". Kao bilo je i navijačkih nereda taj vikend. Sve je to bilo, taj izvještaj iz Beograda, na dvije stranice. Oni su samo kao prenijeli vijest, baš kao i ovdje. Hijene. Bolesnici. Naravno, ne treba ni pisati da je taj vikend u Beogradu bio gotovo skroz uobičajni vikend. Da je neko iz Beograda čitao u ponedjeljak taj Jutarnji iz subote, čudio bi se tekstu i ništa više. Ljudi u Srbiji pojma nemaju šta je to Hrvatska. E nejde to tako. Link od nekih ruskih medija. To ne dokazuje ništa a što je još važnije u samim tim tekstovima nigdje decidirano ne piše da su to učinili Srbi a i mogu si misliti, što pišem i gore, kako oni samo prenose nešto. I opet kažem, uopće nije stvar da je ovdje Putin išao protiv nekoga, odlikovao je svoje novinare koji su poginuli u građanskom ratu u Jugoslaviji. ''The first of September 1991, two journalists were killed, presumably by Serbs.'' Navodno ubijeni od Srba. I trebalo bi vidjeti orginal tekst iz tasa jer mislim da ovdje niko ne vjeruje Jutarnjem listu u kombinaciji sa Orkanom a sve sa nekakvih linkova i stranica gdje se kasnije u samom tekstu opet ništa konkretno ne zaključuje. I da su u pitanju Hrvati zločinci, bilo gdje, bilo kada, da li bi imali ovakve udarne stvari u naslovu? NEVINE ŽRTVE RATNOG ZLOČINCA Ma da, imali bi 100%. Ovdje im samo fali uz ovaj udarni naslov i slika sa četnicima koji piju rakiju i ubijaju ruske novinare i Putin koji se kao zgražava sa strane. To bi bilo to. To bi bili oni do kraja. Zapravo dam se kladit da su i objavili namrgođenog Martića. Evo provjerio sam i griješim. Nisu stavili Martića ali jesu nasmijanog i zadovoljnog Putina. Hahaha. Evo hijene su ispale i smiješne, nasmijale su ljude ovdje.
  5. Možeš li napisati nešto više o tome? Koliko ja znam on je umro od posljedica atentata. Ovaj predavač niti ne kaže da ubijen prilikom samog atentata. Ako neko zna neku manje poznatu informaciju o tome kako je sve zapravo bilo, neka ovdje napiše. Cijelo ovo predavanje je što i admin piše na temelju knjige "Dva metka za Pavelića". Mislim da je ovaj čovjek što drži predavanje prethodno pročitao tu knjigu koja je godinama ovdje na Krajinaforce. Kada sam slušao ovo predavanje, odmah sam se sjetio te knjige.
  6. Već ova dva detalja pokazuju o kakvom se tekstu radi. Ne treba komentar dalje. Ne samo dokazani lažov nego, kao što je i ovdje na forumu pisalo, mogući ratni zločinac. Kada Hrvati kažu "dosadašnjim" a onda još ubace i Orkana, svima je jasno šta se dešava. a ovo što kaže Grom: je istina. Nema ovdje skrivanja ničega niti je ovdje išta utvrđeno od kraja, niti ima konačnih činjenica a najvažnije od svega je da je Putin odlikao novinare koji su poginuli u ratu u bivšoj Jugoslaviji. Ništa protiv Srba, ništa protiv Hrvata. E sad, to što tu priču uzimaju Hrvati i prave svoje konstrukcije na štetu Srba i srpsko ruskih odnosa, je nešto drugo.
  7. ŠOK ZA HRVATSKU! IZ AMERIKE STIGLA TUŽBA! Potomci žrtava ustaškog režima TRAŽE 3,5 MILIJARDI DOLARA. i onda hrvatske laži: Ministarstvo spoljnih poslova navelo je da Hrvatska ne može da odgovara, jer ona nije naslednica NDH, već počiva na temeljima Zemaljskog antifašističkog veća Hrvatske – ZAVNOH, piše Večernji list. Ratko Dmitrović na Twitteru: Za ovih 26 g. postojanja HRV, nikada službeno nije obeležen ZAVNOH ali se zato svake godine obeležava Blajburg. Znači, HRV je naslednica NDH Ako današnja HRV nema veze s NDH,šta ćemo sa: kunom, stožerom, Hrvatskim Saborom, satnijama, časnicima, ročnicima, poglavarstvima..sve iz NDH Ako je tako, kada je poslednji put u HRV spomenut ZAVNOH i zbog čega je srušeno 3,5 hiljada spomenika antifašizmu, počev od samog ZAVNOH-a?
  8. Samo još jedna nadopuna i objašnjenje: još mi je prije par godina jedan čovjek napisao u privatnoj poruci da su Hrvati komunisti bili još gori fašisti od ustaša. Video sve govori.
  9. Da se to primjetiti... posebno po činjenici da bi danas na tekmi Rijeka-Zvezda slušali ustaške pjesme i antisrpsko skandiranje od prve do 90 minute. Evo šta je jedan stariji forumaš pisao o Splićanima i Rijeci. ''Do 1991. godine živio sam u jednom velikom lučkom gradu u kojem istini za volju do tada nije bilo nikakvih trvenja između ljudi različitih nacionalnost. Bio je to grad kojega su zvali i "Jugoslavija u malom". Često se događalo da jedni drugima kumuju, slave rođendane, idu na izlete i sve tako. No 1991. godine huškačka propaganda je učinila svoje i lično sam doživio da dotadašnji prijateli i kumovi od mene okreću glavu, a moju djecu i unuče nazivaju pogrdnim imenima. Ne kanim dužiti, ali ukratko ću reći da sam došao na listu za odstrel s obzirom da je moje ime (između još petnaest) jednog dana izišlo u splitskom "ST"(slobodni tjednik)kao člana nekakve "četničke organizacije". Sve je bilo lažno ali to nije umanjivalo opasnost da mi se dogodi ono najgore. Osam dana kasnije jedan od navedenih imena je ustreljen iz snajpera u svom dnevnom boravku. U lokalnim novinama je pisalo da je "ustreljen ćetnićki snajperista". Naravno da sam se s familijom ubrzo našao u Italiji pa u Holandiji...'' ''Malo ko zna ( a ponajmanje autori tih nacističkih grafita) kolika je duhovna bijeda te neobrazovane i necivilizovane rulje što sebe nazivaju "Splićanima". To je onaj šljam što se spustio iz Imotskog i hercegovačkog krša čiji roditelji i djedovi su mjerili bogatstvo brojem prosjačkih štapova u familiji. Joža Broz im je dao komad hljeba u ruku pa su se osilili i pomislili da su oni ti koji će krojiti sudbinu svoju i našu. "Najela se uš gladnica pa misli da je kraljica", kaže stara lička izreka. Nedavno sam čuo iz usta muzičara Tončija Huljića što o tim "Splićanima misle autohtoni Splićani kad ih je nazvao "ROLINGSTONSIMA", tj. kotrljajuće kamenje. A oni su se zaista dokotrljali iz kamenjara i sada vladaju Splitom kao onaj idiot Kerum.'' ''Vrlo dobro poznam taj užasno primitivni dalmatinski milje i sredinu koja je čak uobrazila da se ništa bez njih ne može stvoriti. Od bijednika i prosjaka, koji su nekada bili poznati širom evrope po nošenju "dućana na drobu" Titova Jugoslavija je ulaganjem ogromnih sredstava (otuđenih od onih koji su imali kao što su Vojvodina,Šumadija, Mačva) u taj krš napravila dobrostojeće skorojeviće koji nikada neće znati cijeniti prave vrednosti. U mojoj Lici još kao nedorastao dječak slušao sam slijedeću anegdotu: Pošao Dalmatinac gore kroz Paklenicu prema Medku i Gospiću s natovarenom mazgom sepetom smokava, koje su tek bile dozrele. U ličkim selima ih je svake godine mijenjao za pasulj, ječam, krumpir...Kada je bio već na sjevernim padinama prema Medku susrete ga Mane koji je tu napasao ovce na sočnim livadama. - Ooo Mate! Đe si uranio ovako rano kroz ovaj lički Velebit? - Nije lički, nego dalmatinski. - Nije dalmatinski, nego lički... Riječ po riječ i nastade svađa, a po tom pade i prvi Manin bubac drenovom budžom po Matinim rebrima. Ko je izvukao deblji kraj vidi se iz epiloga u gospićkoj bolnici gdje je Dalmatinac pričao:" Jebem ti gospu ja njega udrin sićon po kožunu (limena kanta za mjerenje smokava), ono zvoni čuje se do Starigrada, a on mene onom po budžom po košulji i niko ne čuje samo ja ositin. Na kraju mene odnili u lancunu (čaršav) ka gospodina, a njega odveli žandari vezanog ka pasa. Ko od nas starijih tamo pedesetih godina putujući vozom nije vidio Dalmatince "prsmane" koji nose one drangulije u svom "dućanu na drobu"prodajući da bi zaradili koju crkavicu. Prepuna ih je bila i plodna vojvođanska ravnica u sezoni berbe. I odjednom oni se oslobode ušiju koje su ih vjekovima jele i šta nastane? Nastane uobraženi primitivni soj nezahvalan i osion do te mjere da nikoga ne cijeni i ne poštuje ni boga.''
  10. Ovo sam siguran da nisam pretjerao. Ti iz te grupe bi prvi ubijali Srbe da su uvjeti drugačiji i da se oforme novi logori. Onaj koji nožem ubada trkača u vrijeme mira bi bio zvijer nad zvijerima u vrijeme rata.
  11. Da, povratka nema i to ne vodi na dobro. Očito je da konvertiti ne mogu mirovati i kada Srba nema, oni Srbe izmisle. Ne rugam se ja nikome sa ovim 'konvertiti' nego koristim taj izraz zbog njihove satanske psihe i zločina koje su počinili. Prava riječ bi bila koljači. Evo prije par tjedana su Zagrebom šetali crnokošuljaši. Zapitaš se za koga su oni izašli van? Srbi su na 3 %, Hrvatska je etnički najčistija zemlja u Evropi, komunista u Hrvatskoj nema i nije ih bilo ni za vrijeme Sr Hrvatske i Hrvatska nije u ratu danas. Trenutna vlast u Hrvatskoj, evo predsjednica, kaže da natpis 'za dom spremni' u Jasenovcu nije provokacija i dan danas usred jasenovca stoji 'za dom spremni' ali ovi izlaze na cestu u crnim odijelima jer kao današnja Hrvatska nije ono što bi oni htjeli da bude. To je jedno nenormalno okruženje i to je tako nažalost. To su u biti koljači koji izmišljaju zavjere da bi jednom opet mogli ubijati te kao neprijatelje Hrvatske. Evo pogledajmo samo ovo i zapitajmo se gdje je to Hrvatska opet u raljama komunista ili Srba i slične gluposti. Stvar je potpuno obrnuta. PROSTAKUŠA KOLINDA: „Ne treba sklanjati USTAŠKU PLOČU u Jasenovcu – NEMOJMO SKIDATI GAĆE PRED SRBIMA!“ Predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović gostujući u emisiji Direktno na RTL izjavila je da hrvatska Vlada nije trebalo da zatraži uklanjanje ustaške ploče u Jasenovcu, i da je puno je bitnija tema nasilje nad ženama i vršnjačko nasilje?! Kolinda je istakla da je Srbija ta koja potencira ustaštvo u Hrvatskoj i poručila: „Nemojmo skidati gaće ni pred kime“ – Mislim da Vlada nije trebalo da zatraži uklanjanje ustaške ploče u Jasenovcu, puno je bitnija tema nasilje nad ženama i vršnjačko nasilje. Sve to spada u govor mržnje, nemojmo biti selektivni i nemojmo se fokusirati na nekakvu puzajuću fašizaciju – poručila je Kolinda Grabar Kitarović govoreći o skandalima koji potresaju Hrvatsku. To je ploča koja nije usmerena na ono što se u Jasenovcu događalo u Drugom svetskom ratu, rekla je predsednica Hrvatske, to je ploča koje ja podignuta za 11 mladića. Poruka nije nikakva fašizacija, nego pijetet prema tih 11 mladića. Kitarović je optužila Srbiju da je ona ta koja potencira puzajuće ustaštvo u Hrvatskoj. – Ja ga ne vidim, ja vidim pojedine incidente – nervozno se branila Kolinda i dodala: – Nemojmo skidati gaće ni pred kime. Moram biti prizemna u ovom slučaju. Mislim da smo dovoljno zreli kao demokratija da bismo stvari sagledali onako kakve one jesu. Puno godina smo izgubili jer smo pričali o ideološkim pitanjima, a nismo o životnim pitanjima i zato mladi odlaze. Mladima je dosta razgovora o ustašama i partizanima – zaključila je Kolinda. (Index.hr)
  12. Ovdje je jedan forumaš prije par godina napisao da se boji da će Hrvati nakon određenog broja godina u miru, opet ožedniti za krvlju i zločinima. Evo kako to izgleda kada pojedine mlade ustaše ne mogu više čekati... ''Huligani izboli trkača s nasipa, 2008. godine, u Zagrebu. Šestorica nepoznatih huligana jučer su na savskom nasipu nožem napala 27-godišnjeg trkača te ga izbola i teško pretukla. Nakon što se mladić onesvijestio, huligani su ga pokušali baciti u Savu, no Zagrepčanin se osvijestio te je uspio pobjeći okrutnim napadačima. Ozlijeđeni se mladić još nalazi u Klinici za traumatologiju, gdje su mu utvrđene teške ozljede.'' "Huligani"....još ajde da je bio među navijački obračun ali nožem ubadati trkača... Ovo su ustaše unutar tih takozvanih navijačkih grupa i huligana. Prebijanje i ubadanje nožem pa nose čovjeka da ga bace u Savu. Jasenovac.
  13. POSLE BAKIRA, KOLINDA PALI REGION: „Tražimo odgovorne za Vukovar!“ Predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović očekuje da se nadležna državna tela pojačano angažuju kako bi se, kako kaže, pravdi priveli i imenom i prezimenom identifikovali svi odgovorni za ratne zločine počinjene nad Vukovarom, njegovim stanovnicima i veteranima. „Govorili smo i govorimo s pravom da je Domovinski rat temelj hrvatske države i da je Vukovar grad posebnog pijeteta. Nažalost, nismo do sada do toga uvek držali niti smo reči nadograđivali stvarnim delima. Nismo to istakli u ulaganjima u državnu obnovu, niti smo istakli u obrazovnim programima niti kroz kulturu“, kazala je Grabar Kitarović na svečanoj akademiji povodom obeležavanja Dana vukovarskih veterana, prenela je Hina. Prema njenim rečima, neobično je i da u Hrvatskoj još nije snimljen igrani film koji bi istinito i umetnički izrazio „epopeju odbrane grada Vukovara“. Intermagazin Mart 2017. U prijevodu novi progon nevinih Srba i da se onako malo, pošto se već ne smije otvoreno ubijati Srbe, pritvori Srbe i tako to.
  14. Ajde da pogledamo ovaj zanimljiv događaj od prije par dana. Naime protjerali su Srbe iz Hrvatske pa sad izmišljaju Srbe da bi koliko toliko zadovoljili svoje ustaške apetite. Pogledajmo tekmu Hajduk-Rijeka do prije koji dan: u Rijeci ne igra ni jedan jedini Srbin a trener im je Slovenac. Iz grada Rijeke Srbi su protjerani još početkom 90-tih godina a ista ta Armada da se kojim slučajem igra tekma sa Partizanom ili Zvezdom na Kantridi, bi 90 minuta pozivala na ubijanje Srba i sve bi bilo isto kao da se igra u Splitu ili Zagrebu. Dakle ovi iz Armade mrze Srbe i veze nemaju sa Srbima a ovi ih prozivaju da su Srbi. Ratko Dmitrović je lijepo primjetio da će u Hrvatskoj zlo početi jesti samo sebe. Dakle ustaše provocirale ustaše ćirilicom. Splićani provocirali Riječane ćirilicom Derbi hrvatskog prvenstva završen je bez pobednika (1:1), a meč su obeležile provakacije navijača Hajduka prema pristalicama Rijeke. Navijačka grupa “Torcida“ često proziva Riječane da su poštovaoci Srba, pa su upravo zbog toga na tribini razvili transparent ispisan ćirilicom. Navijači Rijeke su na ovaj derbi došli brodom u Split što su iskoristila za prozivku i uz parolu srpske pesme “Morem plovi jedna mala barka“. Meč su obeležili prekidi zbog baklji, a odmah nakon toga krenula su i skandiranja “Ubij Srbina“ i “Za dom spremni“. Hrvatski mediji javili su da su Riječani posle gola domaćina “hukali“ strelcu Hamziju Bariju, aludiravši na njegovu boju kože. Izvor: B92 11.03.2017.