• Announcements

    • dj-zombi

      Pristup forumu neregistrovanim posjetiocima   04/10/2017

      Od danas gosti (neregistrovani posjetioci) vise nece moci vidjeti forum, osim sekcije "Uputstva i Pravila".   Razlog?   Eto bas zato!   Znaci, da bi citali forum registrujte se i udjite sa svojim nadimkom.

guns n roses

Members
  • Content count

    418
  • Joined

  • Last visited

1 Follower

About guns n roses

  • Rank
    Dzomba

Recent Profile Visitors

1,154 profile views
  1. Grome, da li vjeruješ u onu da su ljudi koji su konvertiti, ustaše, bivši Srbi, sve te zločine počinili samo zato da bi ubili sve svjedoke svoje sramote? Da li ti je to dovoljan razlog, čisto pitam, naravno prvo gledaš sebe, ja da sam danas to i to po naciji i vjeri pa da odem u nešto drugo, ok možda bi imao loš osjećaj kada bi bio među tim ljudima koji su ostali orginal u odnosu na mene ali opet sam siguran da ne bi išao ubijati te ljude - mojeg prvog susjeda, prijatelja ili rođaka i sve ostale koji nisu napustili svoju vjeru i naciju kao ja. O ubijanju djece da ne pišem. Ne kažem da je teorija o ubijanju svih svjedoka tvoje sramote kriva ali to je kada pogledaš zločin koji se desio, još uvijek nedovoljno objašnjenje a možda i jeste. Ovdje o tome govori i Ratko Dmitrović. Inače danas je 10 april, dan kada je proglašena zločinačka ndh. Šta je ustaše učinilo tako ostrvljenima da su ih se i italijanski okupatori gadili,gledajući ustaške zločine? U pitanju je složenost fenomena konvertitstva. O tome su govorili i pisali mnogo pametniji od mene i to je objašnjeno i stručno i kroz umetničke forme. O konvertitima imamo sjajne misli velikog Meše Selimovića, u onoj metafori o potoku koji se odvojio od matice i zaustavio; nazad ne može a za napred je nejak, slabašan. Čovek koji promeni veru, a potom i naciju, kao u ovom slučaju Hrvata i Srba, izbrisao je sve što je bilo do tada. On više ne može da govori o svojoj porodici, precima, svom rodu. On je neko ko počinje od nule, ništak, čovek bez biografije, mladica tek zasađena na ledini. Takav čovek je svestan svega a naročito prezira svoje okoline, rodbine, prijatelja, kumova, svojih dojučerašnjih sunarodnika i u njemu se rađa mržnja. Ponižen je, ćuti kad se u društvu priča o istoriji, porodičnoj tradiciji, dalekim rođacima… I onda dolaze ratovi. Takav čovek postaje zver i kreće da ubija sve one koji su živi svedoci njegove prevere, sramote, njegove izdaje predaka i svog naroda. On sumanuto počinje da ubija sve koji znaju njegovu slabost, njegov istorijat, verujući da će tako sa lica zemlje ukloniti one koji mogu da svedoče o njegovoj sramoti. Gotovo da nema ni jednog ustaše, koljača, bez srpskih korena.
  2. Molim vas poslušajte riječi Tuđmana od 24:09... Ovdje ne treba dodati ništa i svima je jasno o kakvom se poimanju stvari radi.
  3. Pogledaj Hrvate koji su bili ovdje na forumu. Bepo koji je bio ok je ipak na kraju u raspravama sa crnim vrhom pokazao da nije bio realan do kraja, čitali smo "beskonačne granate padale po Hrvatskoj" pa falcifikate oko Istrijana i koliko su stvarno bili protiv Tuđmana (crni vrh je iznio podatak kojim je pokazao da im nije bio problem ići u oluju i protjerivanje Srba a ovaj je i dalje ljude uvjeravao u suprotno), pa mig ovdje sa "Srbima koji su snimali svoje zločine" i slične stvari ma koliko se on vadio da ja sad to vadim iz konteksta. Naravno, oni su Hrvati i prirodno je da imaju takve iskrivljene poglede. Ja znam jednu stvar: srpska strana, srpski partizani i srpski četnici nikada i nigdje nisu sjeli i rekli da idu pobiti Hrvate u tom i tom selu samo zato što su Hrvati. Srpske osvete koje su se i desile bile su nakon hrvatskih pokolja Srba. I to ovi pobiju 100 Srba pa Srbi vrate za 3 ili 4 čovjeka. Ja ne opravdavam nikoga, zločin je zločin ali ovaj je razumljiv. Evo, ako pogledaš s ljudske strane, npr ja sad baniju ili miga na cesti uvrijedim i udarim, šta će se desiti? Vrlo vjerovatno će mi ljudi vratiti ili pomisliti na to. To je ljudska reakcija. Samo za uvredu i jedan udarac. Znaš i sam šta su ustaše radile, to su bili pokolji, to su bili dijelovi tijela po dvorištu i slično. Zamisli šta bi tek drugi narodi radili da su bili u poziciji Srba? Mislim to su jasne stvari i sad ako bi ti prihvatio priču da su obje strane zločinačke, to je nastavak zločina nad tvojim narodom, jer nakon svega nemaš ni pravo reći šta se desilo jer i tvoja strana je žigosana. Gubiš poziciju. To se desilo srpskoj strani.
  4. Evo jedan stariji tekst na ovu temu. Odbrana "hrvatskog jezika" Srbima je politička naiva urođena. Većina ih je (Srba) poverovala da će nedavna smena vlasti u Hrvatskoj – odlazak u opoziciju desničara iz HDZ-a i dolazak na vlast levih političkih snaga, predvođenih Zoranom Milanovićem i Vesnom Pusić – doneti suštinske promene u politici službenog Zagreba prema Srbiji i Srbima. Prvi pojavni oblici koje beležimo govore drugačije. Suprotno. U hrvatskim najuticajnijim medijima Srbija je i dalje agresorska i fašistička, a Srbi zločinci, ubice, porobljivači. Preterujem? Hajde da vidimo. U samo tri dana finiša nedavno održanog Prvenstva Evrope u rukometu (igralo se u Nišu, Vršcu, Beogradu i Novom Sadu) Hrvatska televizija i zagrebački „Večernji list“ proglasili su Srbiju fašističkom državom, a Srbe narodom koji istrajava na „Načertaniju“ Ilije Garašanina. Zbog navijačkog napada na automobile sa hrvatskim registarskim oznakama, zbog načina na koji su Srbi navijali na susretu Srbija-Hrvatska. Deset dana pre toga u Zagrebu je Vijeće za elektronske medije – dakle, državna institucija – upozorilo jednu zagrebačku televiziju (RTL) da ubuduće kad emituje filmove koji su snimljeni na srpskom jeziku mora obezbediti prevod (titlovanje). Povod je bio TV serijal „Žikina dinastija“. Vijeće je i sve druge hrvatske televizije upozorilo na važeći zakon i naredilo da ubuduće srpske filmove ne emituju bez prevoda. Razlog: srpski jezik je strani jezik. Hrvati imaju svoj hrvatski jezik. Što bi rekli aforističari: Šta će Hrvatima srpski jezik kad oni imaju isti takav. U međunarodnoj lingvistici podudarnost dva jezika na procentu 75 odsto pretvara te jezike u jedan. Ovaj jezik kojim danas govore Hrvati procentualno je identičan sa srpskim jezikom preko 98 odsto. A od kada Hrvati govore jezikom koji danas upotrebljavaju? Od druge polovine 19. veka. Do tada su međusobno komunicirali čakavskim i kajkavskim jezikom. Štokavicu su upotrebljavali u Zapadnoj Hercegovini, ali treba imati na umu da je cela Zapadna Hercegovina pokatoličena, odnosno da je tamošnje stanovništvo srpskog porekla i da je štokavica njihov materinji, srpski, jezik. U Zapadnoj Hercegovini ni danas nema naselja bez Stojanovića, Mitrovića, Dukića, Jovanovića, Stankovića, Vukojevića, Milanovića, Nedića, Stošića, Ljubičića, Vidovića, Jovića, Miličevića… i svi se izjašnjavaju kao Hrvati. Mnogi od njihovih predaka bili su najcrnje ustaše. Ali, to je široka i tužna priča o fenomenu zvanom konvertiti. Hrvati su današnji „hrvatski jezik“ dobili 1850. godine, u Beču. Pod uticajem ideja „Ilirskog pokreta“ deo hrvatskih intelektualaca, svestan da je narodni jezik kojim govore Srbi (štokavica) gotovo savršen, izlazi pred Vuka Karadžića sa idejom da se standardizuje jezik kojim će se ubuduće služiti Srbi i Hrvati (kao „jedan, slavenski, narod“) i nude da taj jezik bude srpska štokavica. Vuk pristaje. Bečki dogovor sa hrvatske strane potpisali su: Ivan Mažuranić, Vinko Pacel, Ivan Kukuljević, Dimitrije Demeter i Stefan Pejaković. Uz Vuka, sa srpske strane Dogovor parafira Đuro Daničić. Ovo su poznate i nesporne činjenice. Nema tu nikakve mistifikacije ni zamešateljstva. Bezglavo bežeći od srpstva, neretko od sopstvenih korena, Hrvati su preuzetu štokavicu „oplemenjivali“ izrazima kao što su: novačenje (regrutovanje), satnik (kapetan), krugoval (radio-stanica), dalekovidnica (televizija)… Danas država Hrvatska taj jezik, kao ekskluzivno svoj, brani svim silama. Po cenu prevoda. Pre dva dana Hrvatska televizija donela je odluku da ubuduće, kod prikazivanja srpskih filmova, svojim gledaocima, kao mogućnost, ponudi prevod na hrvatski jezik. Grešite ako mislite da je sve ovo smešno. DATUM OBJAVE: FEBRUAR, 2012 OBJAVLJENO U VESTI ONLINE
  5. Oni su ostali krvopije jer im je Broz osigurao zaklon tako da je deustašizacija samo nešto o čemu se moglo maštati. Inače zločini Hrvata datiraju još davno prije od uspostave ndh jer su ndhazija i ustaše samo bili faza unutar hrvatskog zla a period 1941-1945 je bio najbolji okvir za ono što su planirali napraviti sa Srbima još decenijama prije. Hrvati su počinili najgori zločin u povijesti ljudskog roda i pokazali su na šta su spremni i tada se bila ukazala šansa da im se konačno stane na kraj o čemu je pričao i američki predsjednik koji je rekao da bi Hrvate trebalo staviti pod tutorstvo da bi se onda pojavio Broz koji to ovdje nije vidio, ono što vidi Amerikanac od tamo ovaj ''ne vidi' ovdje i još ih proglašava pobjednicima rata i tako su se našli u drugoj Jugoslaviji konstantno cuclajući krv i državi i svemu što postoji u toj državi. Da je hrvatska strana ubila samo jedno srpsko dijete, nikada više nije trebalo ići s njima u istu državu. Ja mislim da je problem kod komunista u tome što oni nisu razvili svoju svijesnost i što misle da su u prednosti pred nama koji smo protiv Jugoslavije i protiv njihove ideje zajedništva svih naroda. Mi smo ti koji po njima ne razumijemo uzvišenije ljudske odnose i ne shvaćamo ideju bratstva i jedinstva među narodima. Naravno istina je potpuno obrnuta i istina kaže da je bratstvo i jedinstvo određeni korak naprijed u odnosu na već normalne i već uspostavljene zdrave međuljudske odnose i zdrave odnose među narodima, što znači da bi prije uspostavljanja bratstva i jedinstva trebali imati normalno podneblje i obje normalne strane a ne ovo što je bilo i što je danas. Ne znam ko normalan tu od nas može nakon pokolja desetina hiljada srpske djece zagovarati bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata u istoj državi. To ili si totalno lud ili ti nije dobro ili imaš nekakvu agendu ili želju za vlašću i mirom u državi (što te ne opravdava) a onda pogledaš samo jednu od stvari koja otkriva suštinu: ustaše i komunisti nisu čisti u glavi a kada je u pitanju Hrvatska imaju iste ciljeve i slični mentalni sklop - istu prostoriju u Zagrebu gdje su ustaše mučile svoje žrtve je kasnije uzela ozna za svoj zatvor i za svoje mučilište. I jedni i drugi su uporno radili na neovisnoj Hrvatskoj, sad da li je to ustaška verzija ili ona druga koja je i dalje bila neprihvatljiva jer tada, nakon rata, nakon genocida, evo Hrvata opet sa svojom Sr Hrvatskom koja nije bila ništa drugo nego ndh pod petokrakom i sve to privremeno do odcjepljenja koje im je opet omogućio Broz Ustavom iz 1974 kada je pripremljeno rasturanje Jugoslavije i stvaranje nove ndh a Broz je tada rekao Kardelju da se Ustav napravi na način da se Srbija svede na beogradski pašaluk, nije rekao tim riječima već da prilikom odcjepljenja Hrvati uzmu srpske teritorije i da Srbija bude svedena na ono što je bila prije Prvog svjetskog rata i da Ustav bude takav da prilikom odcjepljenja Jugoslavija nije u stanju da zaustavi secesionističku Hrvatsku. Sve se točno tako desilo. I sad danas ti ljudi koji imaju slike Tita na svojim facebook zidovima i koji zagovaraju novu Jugoslaviju, idu u Beograd i pišu mu tamo u kući cvijeća "Šta su ti Druže Tito napravili od Jugoslavije". Pišu to čovjeku koji je direktno odgovoran za rasturanje Jugoslavije. Prevareni su a niko im nije kriv. To je njihova greška. Evo ga. Nova Jugoslavija. Ako ništa drugo evo facebooka za to a za pobijene stotine hiljada žena, djece, staraca, i muškaraca nije bitno, nije bitno što će se to ponoviti ako se opet formira nova Jugoslavija. ''Da, Deklaracija o jeziku je početak stvaranja nove Jugoslavije. "Uspjesi" država koje su nastale raspadom pokojnice su pokazali da je nova Jugoslavija jedini način da ljudi na ovim prostorima skinu jaram kapitalista. Vi žgadijo prokleta samo nastavite kako ste krenuli, biće Juga prije nego se nadate.'' U svijetu hrvatskog antifašizma isto su hdz, Tuđman i današnji nastavak u Kolindi, dakle ista je strana koja je nasilnom secesijom izazvala građanski rat i Vučić koji je baš kao i svi Srbi u Jugoslaviji bio za ostanak Jugoslavije a kada je već došlo do rata, čovjek je otišao među svoje ljude, Srbe, u Krajinu, koji nisu htjeli da ih se opet ubija i dao im podršku. Ovim Hrvatima antifašistima sve je to isto. Da ne spominjem koliko današnji Vučić ima veze sa četnicima i koliko je uopće nepravedno izjednačavati ustaše i četnike. Oni izjednačavanjem Srbije i Hrvatske opravdavaju sve zločine koje su Hrvatska kao država i Hrvati kao narod počinili upravo nad Srbima. To je stara, oprobana hrvatska propaganda i Hrvata komunista i Hrvata ustaša.
  6. Jedna ispravka, nisu prenijeli nekoga nego su sami izmislili članak. Kaos u Beogradu. Znači Beograd umire. Srbija umire. Smeta im samo postojanje srpske države i srpskog grada. Sad kako, po kojoj logici, oni misle na duže staze živjeti po toj ''mi jaki kad ste vi slabi''. Jadni su takvi ljudi, narodi i novine.
  7. Hrvat - dijagnoza, a ne nacionalnost! Prošlog vikenda na utakmici hrvatske lige između Hajduka i Rijeke, navijači Rijeke dolaze na stadion i dobacuju Splićanima da su Srbi. Na stadionu navijači Hajduka uzvikuju Riječanima "ubi Srbina" i dižu poruku na ćirilici "Morem plovi jedna mala barka" jer su navijači Rijeke brodom došli u Split (interesantno kako i jedni i drugi dobro znaju stihove pjesme Baje Malog Knindže). Hajduk su osnovali Srbi. Predsjednik Hajduka bio je četnički vojvoda, bliski suradnik popa Đujića Budislav Grga Angelinović. Najbolji igrači Hajduka, od najboljeg golmana Jugoslavije Vladimira Beare do ljubimca Torcide Milana Rapaića su Srbi. Najbolji igrač Rijeke svih vremena je Srbin Petar Radaković. Vođa Hajdukovih navijača koji je nedavno poginuo zvao se Jovan Ojdanić (promjenio ime u Žan). U 2. svjetskom ratu i Split i Rijeka dali su mnoge znamenite četnike. Najveći gradonačelnik Splita, koji je podigao splitsku bolnicu i uredio park na Marjanu bio je četnički vojvoda dr. Jakša Račić. Partizani su ga zaklali na kućnom pragu, a pred koju godinu Splićani su ukolinili njegovu sliku iz bolnice u Splitu koju je osnovao. U Opatiji, mjestu pored Rijeke bio je četnički štab. Danas jedni druge prozivaju da su Srbi, što je i logično jer Hrvat je dijagnoza, a ne nacionalnost! (Mislav Horvat facebook)
  8. Dan D Krećem ja sjutra na stanicu, kad tamo - evo Mila! Ja ljut, pitam ga: ”Šta si došao da me demorališeš, ja večeras završavam posao, ne trebaš mi!” “Večeras ne gledam u Pavelića, idem iza njega i biću sa tobom”, kaže meni. Milo i dodaje da će večeras biti sve u redu. Idem ja, Mila slušam i ne slušam, samo mi kroz glavu prolaze slike današnjeg boravka u ustaškoj kafani. Donijeli letke, transparente, plakate dijele, sve spremaju, jer sjutra je velika proslava na kojoj, kako sam sa zakleo, neće biti živog Pavelića. Uđemo u autobus. Sjednemo ponovo skupa. Pavelić, ako nema na kraju autobusa mjesta onda sjedne na prvo iza vozača. Kad smo došli do stanice da silazimo, ja Milu kažem da ide ispred mene i on stvarno siđe i uđe u onu masu naroda. Kad smo se primakli putu koji se odvaja ka Pavelićevoj kući, Mila nema! Kukavica, gde se izgubi ? Ja odlučio i povratka nema. Idem za njima i razmišljam koliko moram da priđem, koliko vremena imam kad pucam u Pavelića, da pucam u pratioca. I hoću li Pavelića ubiti jednim metkom. Idem, prilazim im sve bliže, jasno čujem kako razgovaraju. U tom trenutku se prekrstim i pomolim se Bogu i Svetom Vasiliju Ostroškom. Kako sam se prekrstio, čujem, pratilac govori: “Poglavniče, ja bih sad svratio do kluba, evo vas blizu, brzo ću ja doći!” Ne mogu da vjerujem da mi je Bog tako brzo pomogao. I Sveti Vasilije. Do kuće Pavelića još 50 metara. Pavelić pada i psuje mi majku srpsku. Razdvojili su se, ja se sklonio za jedno veliko drvo u drvoredu, vidim kako se Pavelić okreće naokolo, i nastavlja da ide, sa tašnom u ruci. Krenem za njim. Brzim korakom. Skoro trčim. Dolazim na sedam - osam metara. Pavelić me je osjetio, video... Počeo da viče: “Majku ti jebem srpsko - jevrejsku, komunističku! Čujem pucanj, ne znam odakle dolazi. Ne stajem. Trčim pravo na Pavelića. Dođem na dva - tri metra i pucam. Jednom. Drugi put ! Pucam mu u leđa, onako kako je bježao. Dva puta u njega. On pada. Kako je nosio tašnu, ona mu ispadne, sa strane, u jednu baštu. Pao, ne mrda, ne mogu da vjerujem da se pravi mrtav, ako su dva metka u njega. U tom trenutku pomislim - bolje je da ostane živ, jer će ga u bolnicu, narod će videti i onda mu se mora suditi! Dal da ga pribijem? Onda ugledam onu tašnu. Dokumenti? Bilo bi dobro dokopati se... ali, ako su pare u torbi, pa me uhvate i proglase lopovom. I da sam ga ubio zbog para! Ostavim ja i Pavelića i torbu. Neko viče: “Jure, Jure!” I puca se prema meni. Ja se okreni i pucam u tom pravcu. Ispalim tri hitca. Počnem da trčim oko zgrada, polukružnom ulicom. Narod izlazi. Pitaju - šta je bilo ? Onako zadihan, govorim im: “Gledajte šta rade ove budale tamo, napile se pa pucaju na sve živo!” “Taj je lud ili pijan”, vičem da me i oni sa prozora čuju. Revolver mi u džepu. Ostavio sam samo jedan metak, za svaki slučaj. Trčim. Čujem: oko Pavelićeve kuće pucaju i viču. Izašao iz ulice koja ide polukružno oko kuća, došao sam u polje, kad vidim Mila. Stoji i gleda me. Nastavim da trčim, a Milo stoji i gleda me. Poslije mi je rekao da nije smio da krene za mnom, jer se bojao da ću ga u onom trenutku ubiti, što me je prevario i ostavio samoga. Milo je svoj revolver bacio u neko đubre. Ne osvrćem se na Mila. Trčim dalje... A bila je dosta topla noć. Trčim u pravcu stanice i kako trčim vidim da dolazi voz. Trčim što mi Bog daje snage. Ja na stanicu, voz kreće. Jedan od staničnih radnika viče da ne ulazim, jer je voz krenuo. Ja na stepenicu od voza i - uskači. Čarapa puna krvi. Kad sam ušao bio sam sav u golu vodu. Ulazim u jedan vagon i, kako nema mjesta, stojim. Kad, zove me jedna mlada žena: “Gospodine, osjećate li se loše? ” “Da, gospođo”, odgovorim ja i sjednem na njeno mjesto. Kad sam sjeo, hoću da izvadim maramicu iz džepa. Pogledam - krv. Gledam, šta je to, odakle krv, kad me ne boli ništa. Osjećam da me svrbi nešto na butnom mišiću lijeve noge. Skinem kaput i pođem prema toaletu. Kad sam ušao, imam šta da vidim. Cipela puna krvi. Skinem cipelu, operem onu krv. Skinem čarape, bacim ih u šolju. Gledam odakle krvarim, ali - nema ništa. Ne smem više da privlačim pažnju. Šta ću, vrati se i sjedi. Odakle tolika krv? Sve mislim da sam zakačio neku žicu, kad sam trčao. Kroz prozor promiče argentinski pejsaž, u glavi mi se vraća “film”: kako Pavelić trči niz ulicu, ja pucam, on i dalje trči, pucam još jednom u njegova leđa, on pada... I setim se onog jednog pucnja. Kad sam potrčao, podigao revolver, Pavelić počeo da psuje, čuo sam, odnekud, jedan pucanj. Njegov telohranitelj verovatno je čuo, okrenuo se, video šta se dešava, pucao... Shvatim da sam tad ranjen. Ali, ništa me ne boli. Nije strašno, čim mogu da hodam. Dakle, svrši se ! Bio sam čudno miran, ravnodušan za svoju dalju sudbinu. Da li se tako smirenim osećao i Gavrilo Princip, posle atentata na Ferdinanda? Stižem vozom u Buenosaires, pređem na metro. Nit me ko čeka, nit me ko prati. Izgleda da je sve dobro prošlo. Pođem u kuću Dušana Zekovića, u jedan siromašniji deo grada, gde su uglavnom živjeli Poljaci. Kod Dušana sam, u jednoj sobi, držao stvari. Kad me vidio Dušan me zagrli. “Pričaj, Blagojico, ljuta zlico!” “Večeras sam uradio veliku stvar!” Pogleda me, vidi nogavicu - odakle mi ta krv, to treba previti ! I pozove neku Dijanu, iz komšiluka, Dalmatinku. Kažem da sam se posjekao na neku žicu. Očistila mi ranu, stavila flaster, krvarenje stalo. Gledam nogavicu, tamo gde je ušao metak rupica, jedva se vidi, ali pozadi, dobro pocijepano. Dignem se da idem. “Gdje ćeš sad, Blagoje, pobogu?”, zaustavlja me, već je bilo kasno, ali mene mjesto ne drži. Kod prote Radojice Popovića stignem u samo svitanje. Prota otvara i odmah pita: “Šta je bilo, Blagoje?” “Uradio sam ono što sam obećao!” On me zagrli, ostanem bez vazduha, mislim umreću kako me zagrlio. I od sreće grunule mu suze na oči. Ujutro kupim novine, listam jednom, drugi put - nema ništa o atentatu! “Ma, jesi li ti siguran da si ga ubio?”, pita prota. “Ne brini, proto, dobio je Pavelić dva metka od Blagoja!” Ipak sam bio nervozan, kao i prota Radojica, samo nisam želeo da mu pokažem. Znali smo da je revolver bio slab, ali nijesam mogao vjerovati da će Pavelić preživjeti dva hica. Izađem da kupim večernja izdanja. I u listu “Kritika” vidim - fotografija : Pavelić, ranjen, na krevetu, okružen Hrvatima. I veliki tekst. U najavi teksta: “Ante Pavelić, optužen za ratne zločine, odgovara atentatoru i pokazuje na slici rane od dva metka, od kojih mu je jedan ostao u kičmi.” Prežive, zlikovac! Pih ! Čitam tekst: “Ante Pavelić bio je ranjen preksinoć u blizini svoga stana, u gradu Lomos de Palomar, od nepoznatog čovjeka, koji je pucao pet puta. Pavelić nas je danas primio u svojoj kući. Na vratima nas dočekuje jedan gospodin koji nam kaže: - Naša prošlost i naša sadašnjost je dr Ante Pavelić, naš vođa! Prekjuče, napunilo se 16. godina od osnivanja NDH, one Republike koju je Hitler stvorio i kojoj je vođa bio Ante Pavelić, nacista. Ovaj vođa Hrvata, godinama je u inostranstvu gradio svoju tajnu organizaciju za rušenje Kraljevine Jugoslavije, i 1941, kada su Beograd i Zagreb pali pod Nemačku vlast, na vrhuncu Hitlerove moći, vratio se u Hrvatsku gde je, pod pokroviteljstvom Hitlera i Muslolinija, ostvario svoj san o hrvatskoj državi, koja je trajala koliko i Hitlerova vlast Evropom. Iz knige "Dva metka za Pavelića"
  9. Obrnuto je što se gromovog i tvojeg komentara tiče, ali nije bitno. Žalosno je što novine u Hrvatskoj nisu do danas u stanju napisati objektivni članak kada su u pitanju Srbi a taj takozvani ljevičarski Jutarnji podmeće poluistine ili laži sve u cilju da napakoste Srbiji jer danas imaju jedan novi problem: danas više nema fizičkog ubijanja i protjerivanja Srba pa je potrebno kroz novine zadovoljiti svoje male bijedne ustašoidne potrebe kao što to rade i hiljade Hrvata preko interneta. Tu na internetskoj verziji im je to udarna vijest, a kad kupiš novine vrlo je lako moguće da je članak dolje desno gotovo neuočljiv. Masu puta sam otvorio Jutarnji list i ni jedan jedini put nisam pročitao korektan članak na temu Srba. Naravno, niko to od hrvatske strane ne očekuje, od zemlje i okruženja gdje su 4 godine sjekirama i noževima naganjali malu srpsku djecu po poljima i livadama i ubijali ih bez ikakve savjesti, nekoliko desetina hiljada djece, niko normalan danas ne očekuje više ništa osim ljudi koji ne znaju razmišljati ni u osnovnim crtama. No idemo se pravit kao grbavi i još malo kao analizirati ovaj Jutarnji list: oni idu tako daleko da su neki dan Vuka Jeremića proglasili za večeg četnika od Vučića koji danas nije č od četnika, ima tih primjera masu samo niko normalan ne želi da pamti tu gomilu antisrpskih članaka koje pišu ti neradnici i ustaše iz tih novina, ali evo primjerice prije par godina se vidjelo iz članka da ih sada, nakon što su sve Srbe pobili i protjerali, smeta sama država Srbija i grad Beograd pa su izvukli staru sliku navijačkih nereda u Beogradu i podvalili je da bi se uklopilo u priču i naslov koji je glasio "Kaos u Beogradu". Kao bilo je i navijačkih nereda taj vikend. Sve je to bilo, taj izvještaj iz Beograda, na dvije stranice. Oni su samo kao prenijeli vijest, baš kao i ovdje. Hijene. Bolesnici. Naravno, ne treba ni pisati da je taj vikend u Beogradu bio gotovo skroz uobičajni vikend. Da je neko iz Beograda čitao u ponedjeljak taj Jutarnji iz subote, čudio bi se tekstu i ništa više. Ljudi u Srbiji pojma nemaju šta je to Hrvatska. E nejde to tako. Link od nekih ruskih medija. To ne dokazuje ništa a što je još važnije u samim tim tekstovima nigdje decidirano ne piše da su to učinili Srbi a i mogu si misliti, što pišem i gore, kako oni samo prenose nešto. I opet kažem, uopće nije stvar da je ovdje Putin išao protiv nekoga, odlikovao je svoje novinare koji su poginuli u građanskom ratu u Jugoslaviji. ''The first of September 1991, two journalists were killed, presumably by Serbs.'' Navodno ubijeni od Srba. I trebalo bi vidjeti orginal tekst iz tasa jer mislim da ovdje niko ne vjeruje Jutarnjem listu u kombinaciji sa Orkanom a sve sa nekakvih linkova i stranica gdje se kasnije u samom tekstu opet ništa konkretno ne zaključuje. I da su u pitanju Hrvati zločinci, bilo gdje, bilo kada, da li bi imali ovakve udarne stvari u naslovu? NEVINE ŽRTVE RATNOG ZLOČINCA Ma da, imali bi 100%. Ovdje im samo fali uz ovaj udarni naslov i slika sa četnicima koji piju rakiju i ubijaju ruske novinare i Putin koji se kao zgražava sa strane. To bi bilo to. To bi bili oni do kraja. Zapravo dam se kladit da su i objavili namrgođenog Martića. Evo provjerio sam i griješim. Nisu stavili Martića ali jesu nasmijanog i zadovoljnog Putina. Hahaha. Evo hijene su ispale i smiješne, nasmijale su ljude ovdje.
  10. Možeš li napisati nešto više o tome? Koliko ja znam on je umro od posljedica atentata. Ovaj predavač niti ne kaže da ubijen prilikom samog atentata. Ako neko zna neku manje poznatu informaciju o tome kako je sve zapravo bilo, neka ovdje napiše. Cijelo ovo predavanje je što i admin piše na temelju knjige "Dva metka za Pavelića". Mislim da je ovaj čovjek što drži predavanje prethodno pročitao tu knjigu koja je godinama ovdje na Krajinaforce. Kada sam slušao ovo predavanje, odmah sam se sjetio te knjige.
  11. Već ova dva detalja pokazuju o kakvom se tekstu radi. Ne treba komentar dalje. Ne samo dokazani lažov nego, kao što je i ovdje na forumu pisalo, mogući ratni zločinac. Kada Hrvati kažu "dosadašnjim" a onda još ubace i Orkana, svima je jasno šta se dešava. a ovo što kaže Grom: je istina. Nema ovdje skrivanja ničega niti je ovdje išta utvrđeno od kraja, niti ima konačnih činjenica a najvažnije od svega je da je Putin odlikao novinare koji su poginuli u ratu u bivšoj Jugoslaviji. Ništa protiv Srba, ništa protiv Hrvata. E sad, to što tu priču uzimaju Hrvati i prave svoje konstrukcije na štetu Srba i srpsko ruskih odnosa, je nešto drugo.
  12. ŠOK ZA HRVATSKU! IZ AMERIKE STIGLA TUŽBA! Potomci žrtava ustaškog režima TRAŽE 3,5 MILIJARDI DOLARA. i onda hrvatske laži: Ministarstvo spoljnih poslova navelo je da Hrvatska ne može da odgovara, jer ona nije naslednica NDH, već počiva na temeljima Zemaljskog antifašističkog veća Hrvatske – ZAVNOH, piše Večernji list. Ratko Dmitrović na Twitteru: Za ovih 26 g. postojanja HRV, nikada službeno nije obeležen ZAVNOH ali se zato svake godine obeležava Blajburg. Znači, HRV je naslednica NDH Ako današnja HRV nema veze s NDH,šta ćemo sa: kunom, stožerom, Hrvatskim Saborom, satnijama, časnicima, ročnicima, poglavarstvima..sve iz NDH Ako je tako, kada je poslednji put u HRV spomenut ZAVNOH i zbog čega je srušeno 3,5 hiljada spomenika antifašizmu, počev od samog ZAVNOH-a?