Sign in to follow this  
grom

Срби од аутохтоног и конститутивног народа до националне манјине

Recommended Posts

Kako smo od konstitutivnog naroda , naroda  utkanog u istoriju Balkana i Evrope , dospjeli na raspece nove lazne istorije . . .
Izlaganje generalnog sekretara Udruzenja Srba iz Hrvatske prof.Milojka Budimira , nek posluzi kao uvod . . .
20 jul 2017 
prof. Milojko Budimir
prof. Milojko Budimir
Nakon pada Republike Srpske Krajine u avgustu 1995. godine došlo je do etničkog čišćenja sa prostora na kojima su Srbi vijekovima živjeli. O trinaestvjekovnom prisustvu Srba na tim prostorima osim pisanih izvora svjedoči i bogata spomenička baština.
Po predanju, pored rijeke Krke propovijedao apostol Pavle, a ovdje je podignut manastir Svetog arhangela Mihaila. Narodno pamćenje osnivanje manastira pripisuje Jeleni, sestri cara Dušana, udatoj za Mladena Šubića – Bribirskog (sredina XIV vijeka). U istom vijeku podignute su u Dalmaciji još dvije Nemanjićke zadužbine manastiri Krupa i Dragović.
Manastir Krupa u ovoj godini bilježi sedam vjekova od svog osnivanja (1317 – 2017), što je potvrda viševjekovnog prisustva Srba na tim prostorima.
Manastir Krupa
Manastir KrupaKralj Ferdinand II je 15. novembra 1627. prostor Vojne krajine stavio pod posebnu vojno-upravnu oblast pod upravom Dvorskog ratnog savjeta u Gracu. Krajišnici se proglašavaju slobodnim posjednicima zemlje, koji su podčinjeni jedino zakonskim kraljevima Ugarske, koji će im postavljati komadante i upravnike. Srpskoj zajednici, kao političkom tijelu, priznata je kneževska samouprava. Krajišnicima se priznaje pravo otuđivanja, zalaganja i zavještanja zemlje. Ovi statuti koji su utvrđivali pravni položaj Krajišnika u Varaždinskom generalatu primjenjivani su i u Karlovačkom.
Teritorij između Zadra, Šibenika, Knina i manastira Krupe po državnoj pripadnosti bio je ničija zemlja. Po narodu koji je tu nastanjen, to je zemlja Morlaka – Srba. Iako je od početka XVI v. postavnjena kao obrambena linija, Boka Kotarska i Dalmacija se tek tokom tursko-mletačkog rata za Krit (Kandiju) 1645 – 1669. oblikuju u vojnu granicu. Tih godina Morlaci će donijeti i svoj statut koji sadrži odredbe o njihovoj samoupravi u okviru Mletačke države.
Od svih prostora koje su naseljavali, Srbi su se kao narod najteže održali na mletačkom području. Uz sve smetnje, zahvaljujući duhovnom bdijenju Pravoslavne crkve, srpstvo se ipak i tu uspjelo sačuvati.
seoba srba
Na samom početku Velikog rata između Turske i Austrije 1683. podigli su se Srbi Like protiv Turaka i potpuno ih prognali sa pojedinih područja ove regije. Povodom poziva Leopolda I, upućenog 18. juna 1690. Srbima da se dignu na ustanak protiv Turaka, patrijarh Arsenije III Čarnojević saziva u Beogradu crkveno-narodni sabor. Sabor priznaje Leopolda za kralja i pristaje na borbu protiv zajedničkog neprijatelja, ali traži da dobiju prava koja su imali u Turskoj. Car prihvata srpske zahtjeve i preko Austrijske dvorske kancelarije je izdao prvu privilegiju 21. avgusta 1690. godine. Njome je srpski narod priznat kao posebna politička cijelina, jedinstvena na cijelom prostoru pod vlašću austrijskog cara. Nosilac srpskog jedinstva u Austrougarskoj i dalje ostaje Srpska pravoslavna crkva.
Iako su u XVIII v. dospjeli u teško stanje u samoj Krajini, a izvan nje još u gori status obespravljenih kmetova, Srbi su se održali jer su pod okriljem Karlovačke mitropolije sačuvali svoje, kulturno, političko i duhovno jedinstvo, a preko trgovačko-zanatskog sloja ekonomski značaj.

Share this post


Link to post

1797. prestaje postojati Mletačka Republika

 

 

 

U Plašćanskoj i Pakračkoj eparhiji te u Dalmaciji bilo je krajem XVIII v. oko 265.000 pravoslavnih Srba. Mirom između Francuske i Austrije 1797. prestaje postojati Mletačka Republika, a Dalmacija sa Venecijom, Istrom i Bokom postaje austrijska. Od 1805. Dalmacija je pod francuskom krunom. Poslije austrijsko-francuskog rata 1809. formirane su ilirske provincije u sastavu Francuske imperije. Tada se i Dalmatinska eparhija prisajedinjuje Karlovačkoj mitropoliji. Poslije povlačenja Francuske 1815. Austrija je podržala unijaćenje Srba koje je provodio dalmatinski episkop Venedikt Kraljević.
Krajina je razvojničena 1881. godine. Bilo je ideja o osnivanju posebnog krajiškog sabora, ali je na kraju odlučeno da Krajišnici sa svojim predstavnicima osnaže sabore u Zagrebu i Sremskim Karlovcima. Od prve sjednice Dalmatinskog sabora 1861. Srbi imaju u njemu predstavnike i djeluju kroz klubove Narodne i Autonomaške stranke. God. 1880. osnivaju Srpsku narodnu stranku.
 
Zgrada Patrijaršije i Saborni hram Svetog Nikole u Sremskim Karlovcima
Zgrada Patrijaršije i Saborni hram Svetog Nikole u Sremskim KarlovcimaUviđajući dvoličnost u hrvatskoj politici, Srbi Dalmacije predvoćeni Nikodimom Milašem i Savom Bjelanovićem, kroz Srpsku stranku i kroz „Srpski glas“ zahtjevaju iskrenu saradnju sa Hrvatima na temelju čistih odnosa i utvrđivanja šta je čije.
Odredivši na samom početku Prvog svjetskog rata jugoslovenski program za cilj, Srpska vlada i Jugoslovenski odbor koga su mahom činili Hrvati, a koji je osnovan 30. aprila 1915. u Parizu, donijeli su na Krfu 27. jula 1917. Deklaraciju kojom je određeno da se buduća država zove Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Određeno je, takoše da bude ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija u kojoj će biti ravnopravna sva tri naroda, njihovi amblemi, pisma i vjere. Raspadom austro-ugarske vlasti nakon proboja Solunskog fronta, na južnoslovenskom dijelu Monarhije stvaraju se narodna vijeća, a meću njima i Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, a koji predstavljaju novonastalu državu. Oni će tražiti od Srbije i saveznika da se ujedine sa njom i Crnom Gorom. Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca proglašeno je 1. decembra 1918. godine.
Proglašenje Kraljevine Jugoslavija
Proglašenje Kraljevine JugoslavijaVidovdanski ustav iz 1921. definisao je Kraljevinu SHS kao parlamentarnu monarhiju i podijelio je na oblasti. Donošenje ovog ustava kod Hrvata izazvalo je revizionizam i otvaranje hrvatskog pitanja. U isto vrijeme komunisti su zastupali tezu o potrebi rušenja Kraljevine i o različitosti jugoslavenskih naroda. Njihova teza je bila da je srpski narod prema drugima ugnjetački i hegemonistički. Kraljevina SHS je 3. oktobra 1929. preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju.
Dotadašnja podjela na oblasti se ukida, a uspostavljaju se banovine.

Share this post


Link to post

Sporazumom Cvetković – Maček

 

 

 

Sporazumom Cvetković – Maček avgusta 1939. stvorena je Banovina Hrvatska. Opseg banovine nije bio do kraja definisan, a do kraja nije bio doveden ni postupak legalizacije jer nikada nije potvrđena od nadležnog Narodnog predstavništva. Srpski kulturni klub je srpskim i ostalim federalistima pretpostavio zaokruženje srpskih zemalja u Jugoslaviji ili van nje. Tada nastaje ideja o izdvajanju Krajine. Osnovano je i društvo „Krajina“, koje je imalo za cilj stvaranje istoimene pokrajine, a legalizovano je u banskoj upravi u Zagrebu 16. februara 1939. godine.
Logor Jasenovac je bio najveći koncentracioni logor u NDH na prostoru okupirane Jugoslavije
Logor Jasenovac je bio najveći koncentracioni logor u NDH na prostoru okupirane JugoslavijeNa dan ulaska Nijemaca u Zagreb, 10. aprila 1941, prije nego li je Jugoslavija kapitulirala, proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Maček je predao vlast Anti Paveliću. Srbi su stavljeni van zakona i počeo je neviđen teror i zatiranje svega srpskog. Nezavisna Država Hrvatska je od 1941 – 1945. ubila na izuzetno okrutan način preko milion Srba.
Srpski narod je na području Jugoslavije bio nosilac otpora okupatoru i kvinsliškim režimima kroz dva pokreta: četnički pokret Jugoslovenske vojske u otadžbini i partizanski komunistički pokret. Ova dva pokreta su imala različitu ideološku podlogu, ciljeve, gledanje na uređenje oslobođene otadžbine, pa i različitu taktiku otpora. Ove razlike dovele su ih do otvorenog oružanog sukoba. Iako je četničko-rojalistički pravac potisnut sa istorijske pozornice, ostaće zapamćena zasluga pojedinih četničkih komadanata poput Momčila Đujića u zaštiti srpskog naroda od hrvatskog pogroma.
Maspok
MaspokU ratu započeto institucionisanje federalističkog i republikanskog uređenja buduće Jugoslavije završiće donošenjem prvog ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije 31. januara 1946. godine. Njime su određene republike, ali nikada nisu pravno regulisane njihove granice. Način na koji su komunisti određivali granice pokazuje slučaj Vukovara.
Komunisti su ga, uz Baranju, priključili Hrvatskoj iako joj nikada nije pripadao.

Share this post


Link to post

Stišavanje Maspok-a

 

 

 

 

Poslije stišavanja Maspok-a (1971.) prigušena je jedina preostala srpska nacionalna institucija u Hrvatskoj „Prosvjeta“, a u Jugoslaviji su uspostavljeni (Ustavom iz 1974.) konfederalni odnosi. Na sve agresivniji hrvatski šovinizam srpski narod je 1989. odgovorio osnivanjem Srpskog kulturnog društva „Zora“ u Kistanjama kod Knina i zbijanjem redova oko nacionalnih simbola i mitova. Hrvatska vlast je odgovorila hapšenjem.
dr Jovan Rašković u Šegestinu 1991. godine
dr Jovan Rašković u Šegestinu 1991. godineNukleus oko koga će srpski narod u Hrvatskoj artikulisati svoj politički program ponudila je Srpska demokratska stranka. Stranka je osnovana 17. februara 1990. u Kninu, a za predsjednika je izabran akademik Jovan Rašković. I ličnost lidera doprinjela je da se karakter Stranke potisne i da ona postane pokret Srba, naročito nakon izborne pobjede HDZ-a maja 1990. godine. Dogovor komunista i klero-nacionalista te oprobani pravaški metod izazivanja i korištenja agresivnih strasti ulice u političke svrhe donio je HDZ-u izbornu pobjedu.
Srpski sabor u Srbu 25. jula 1990. donosi Deklaraciju o autonomiji Srba u Hrvatskoj i odluku o plebiscitu kojim će cjelokupni srpski narod sa područja avnojevske Hrvatske potvrditi ili odbiti autonomiju. Pokušaj hrvatske policije da silom spriječi plebiscit i srpski otpor 17. avgusta 1990. bio je početak oružane borbe Srba za opstanak, na svojim etničkim prostorima. Avgustovski plebiscit potvrdio je volju Srba za autonomiju.
krajina
Hrvatski sabor je 25. decembra 1990. usvajajući Ustav Republike Hrvatske oduzeo Srbima suverenitet i proglasio Hrvatsku nacionalnom državom hrvatskog naroda. Na odluku Hrvatske od 21. februara 1991. da u njoj ne važe savezni, jugoslovenski zakoni, opštine Srpske Autonomne Oblasti Krajine donijele su odluku o izdvajanju iz Republike Hrvatske.
Ustavotvorna skupština je u Kninu 19. decembra 1991. usvojila Ustav i proglasila Republiku Srpsku Krajinu. RSK kao država, stvorena je u složenim uslovima razbijanja SFRJ, secesije Hrvatske i neposrednog ugrožavanja nacionalnih prava i egzistencijalnih interesa srpskoga naroda.
Oluja
Srbi kao suveren narod na prostoru avnojevske Hrvatske imali su svoje istorijsko utemeljenje u Vojnoj Krajini, u kojoj su vjekovima imali nacionalna, vjerska, politička i druga prava. Izložena argumentacija nedvojbeno ukazuje da Srbi na prostoru Krajine nisu mogli biti agresori jer je to teritorija na kojoj su živjeli kao autohton, suveren i konstitutivan narod sa dugom istorijskom tradicijom. Bogata spomenička baština to nedvojbeno potvrđuje.
Nažalost, međunarodna zajednica sa Vatikanom i SAD na čelu pružili su podršku Hrvatskoj u ratu protiv Krajine. Interesi moćnih bili su jači od činjenica koje su ukazivale suprotno. Srbi su na vlastitoj zemlji proglašeni za agresore i teroriste i bez obzira što je RSK bila pod zaštitom Ujedinjenih naroda tokom 1995. uslijedile su završne operacije “Bljesak” i “Oluja” u kojima je ubijeno oko 2.500 Srba, a prognano više od 250.000. Na taj način ukupan broj Srba na teritoriji današnje Republike Hrvatske, u odnosu na njihov broj od 1990, smanjio se za više od dvije trećine.
 
Generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske
Milojko Budimir, prof

Share this post


Link to post

Ako razmišljamo neostrašćeno, da li je neko vjerovao da će Srbima biti dopušteno formiranje države na teritoriji Hrvatske? Šta su bili maksimumi koje smo kao autohtoni narod mogli očekivati? Ko su bili naši izabrani predstavnici i kako su donosili odluke i koji su im rezultati? Koji su bili kapaciteti (ekonomski i politički) za vođenje samostalne i odgovorne politike? 

Gdje smo danas?

Lamentiranje nad našom tragičnom sudbinom, danas osim nas, nikoga ne interesira. Ne postojimo kao kolektivitet i ne postoje naša kolektivna prava. Srbija se javlja u naše ime, ali UGLAVNOM kada treba začepiti usta Hrvatskoj. Da im "poslužimo".

Danas, nakon "pročišćavanja" dvojnih ličnih dokumenata, u Hrvatskoj, vjerujem, da  nema ni 100 hiljada Srba, i to uglavnom u trećoj dobi. Oni u urbanim sredinama se izjašnjavaju kao "pravoslavci", njihova djeca kao agnostici ili ateisti, a djeca njihove djece će biti sve osim Srbi. Kao oni u Žumberku koji su davno nestali kao Srbi.

Šta će biti nakon uvođenja poreza na nepokretnu imovinu, koju će tretirati kao vikend kuće za odmor, pošto i jest većina nenaseljena? Visoki iznos poreza za tu imovinu će biti konačno rješenje srpskog pitanja. 

Šta nam je činiti? 

Ne trebamo vidovnjake, već ljude sa vizijom. Ako još ima takvih, i ako nam je preostalo išta vremena.

 

Pozdrav!

 

Share this post


Link to post
5 hours ago, sreckovuk said:

Ako razmišljamo neostrašćeno, da li je neko vjerovao da će Srbima biti dopušteno formiranje države na teritoriji Hrvatske?

Ako razmisljamo  ne ostrasceno ; da li je neko vjerovao da ce siptarima biti dopusteno formiranje drzave na teritoriji Srbije ?

Ti cvjecko . . . nisi iz neba pa , koliko vidim , ali ka da esi . . .

Ako razmisljamo , odnosno ako zelimo , ne ostrasceno , onada cemo se pozabaviti i sa prvobitnim stanjem stvari .

Dakle ,  zatvoriti  knjigu koju su pisali srpski dusmani . . .

Quote

Šta su bili maksimumi koje smo kao autohtoni narod mogli očekivati? 

Od koga , ocekivati ?

Od onih koji su jednu priznatu drzavu napali , uz pomoc vanjskih i programiranih umobolnika ?

Od onih koji vode na stotine ratova u ovom trenu , u ovom momentu , a javnost ne smije da zna da zele da otmu , ili ; izvore nafte , izvore gasa , skupocjene dijamante , grumenje zlata ili sto je najogavnije . . . otimaju ljudske organe i trguju sa istima kao da su klikeri . . .

Sto ne otkrijes razlog nestanka tolikih Srba u oluji . . . sto bas tolike Srbae bacise u "visoke peci" ?

Pre , srecnivucko treba , da znades kako su nastale , a i ko je stvorio te drzave . . . pa onda da popujes . . .

 

 

Share this post


Link to post
1 hour ago, sreckovuk said:

Vi ste u svom odgovoru u najmanju ruku nekorektni i nema svrhe da dalje polemišem.

Inače, neostrašćen se piše kao jedna riječ.

 

Neka sam nekorektan , a i neka sam zaboravio pravopis .

Bitno je da si razumio . . .

Smeta ti pravopisna greska ili lapsus koji se desio , a ne smeta ti otimanje teritorije od Srbije , koja je umjetno stvorena . . .

 

Share this post


Link to post

Kako su Srbi postali Albanci

 

Jedno od svezijih dokumentovanih zatiranja  Srba . . . nastavljeno i do dana danasnjeg  . . .

 

Skadar na Bojani

14 feb. 2018

Share this post


Link to post

"MANASTIRI"

 

 

Istoriju nasih pradedova nam kriju i uce nas nakaradno , da bi oni ostvarili svoje sramne osvajacke pohote i ciljeve i otrgnuli istinu i duhovnost iz nase svjesti , uporedo otimajuci nam obitavalista de smo od vajkada ponikli .

Hajku dizu i optuzuju  za sve samo Srbe , dok ostale iz bivse Jugoslavije podrzavaju i davaju im sve ovlasti .

Zasto ?

Vjerovatno je razlog taj sto ,  lako prihvataju tudi jaram , tudu zastavu .

Postavicu samo neke krajiske manastire . . .

 

MANASTIR KRKA

 

 

 


Krka31_small.jpgKrka15_small.jpg
Tri i po kilometra istočno od Kistanja,u kanjonu Krke, smješten je manastir nazvan po rijeci koja pored njega protiče. Ovaj drevni manastir Krku podigla je srpska princeza Jelena, sestra cara Dušana, udata za hrvatskog kneza Mladena II Šubića, posvetivši ga sv. arhanđelu Mihailu. Bilo je to 1350. godine. Predanje kaže da su manastir na današnjem mjestu osnovali monasi prispjeli iz Svete Zemlje i to iz manastira Sv. arhistratiga Mihaila, kojeg je tamo podigao kralj Milutin. Njih je na to nagovorio ispovijednik princeze Jelene, monah Ruvim. Odgovor na pitanje zašto je baš na tom mjestu podignut ovaj pravoslavni svetoarhangelski manastir možemo potražiti i u tvrdnji starog istoričara Lucijusa koji govori o propovjedima apostola Pavla Dalmatincima u prostoru oko rijeke Krke. Blizina rimskog vojničkog grada Burnuma i katakombe ispod samog manastira osnažuju tu tvrdnju i navode na zaključak da su osnivači Manastira znali za to pa da su upravo tu i ustanovili ovu svetinju.

Pedesetak godina kasnije, 1402., kako stoji u zapisu iznad ulaza, manastir je dograđen.

Od vremena osnivanja pa do našeg vremena manastir Krka je bio i ostao duhovni centar pravoslavnih dalmatinskih Srba, a i šire. Isto tako nije prestao biti molitveno mjesto i jednom broju katolika Hrvata. On je živo svjedočanstvo o duhovnom jedinstvu Srba. Dabrobosanski mitropoliti, kao što su Gavrilo 1578. i kasnije Aksentije i Teodor, administrirali su nad manastirom Krkom. U 17. i 18. vijeku to su činili i neki crnogorski arhijereji, kao npr. sv. Petar Cetinski, ili mitropolit Sava Petrović.

Po blagoslovu patrijarha Pajsija Janjevca i mitropolita Dabrobosanskog Teodora, pri manastiru Krki je 1615. osnovano bogoslovsko učilište. Ono je radilo do 1647. kada su učenici i njihovi nastavnici monasi pred turskom najezdom morali pobjeći najvećim dijelom u Zadar, a jednim dijelom u Sremske Karlovce. Tamo je kasnije jedan izbjegao monah uvezivao knjige, ne bez umjetničkog dara i iskustva, očito donesenog iz manastira Krke. Manastirska bratija se vratila u manastir 1650. godine, a bogoslovija je ponovo otvorena tek 1964. godine.

Poslije Karlovačkog mira iz 1699. namjesnik Filadelfijskog episkopa, pod čijom je jurisdikcijom bila pravoslavna crkva u Dalmaciji, postao je Nikodim Busović. On je imao iskušenja sa unijom, odolio joj je pa je bio gonjen. Poslije izbjeglištva i boravka na Svetoj Gori i Palestini, stanio se u manastiru Krki i tu je po upokojelju bio sahranjen 1707.

Brojni krčki arhimandriti bili su namjesnici nadležnih episkopa, što je manastir Krku činilo i formalnim duhovnim sjedištem pravoslavnih Dalmatinaca. Da pomenemo samo neke: Nikanor Rajević, Nikanor Bogunović. K njima svakako treba pribrojiti potonje nastojatelje krčkog manastira Georgija Miljevića, Makarija Krnetu, Vikentija Kneževića, Jeroteja Kovačevića, Amvrosija Kolundžića i brojne druge.

Manastir Krka broji duge vjekove i njihovim tokom se bogatila njegova riznica, pa su u nju prispjevale brojne dragocjenosti neprocjenjive vrijednosti ne samo iz srpskih krajeva nego i iz Jerusalima, Svete Gore, Venecije i carske Rusije. Pomenimo samo epitrahilj sv. Save i Oktoih Božidara Vukovića. Tu su i knjige Vuka Stefanovića Karadžića i Dositeja Obradovića na kojima su oni, kao autori, ispisali svoju posvetu manastiru Krki. Ovome svakako treba pribrojiti i paterik iz 1346. nazvan "bugarski" na čijim koricama piše: "Sija Knjiga manastira Vilendara". U manastirskoj crkvi se čuvaju čestice nekolicine svetiteljskih moštiju kao što su sv. Trifuna, sv. Nikole, sv. Antipe, sv. Haralampija, sv. Vlasija i drugih.

Brojna su imena srpskih velikana koji su posjećivali manastir Krku ili bili u čvrstoj vezi s njim. Uz Dositeja Obradovića i Gerasima Zelića bili su to Simo Matavulj, Nikola Tesla, Mirko Korolija, Miloš Crnjanski, Vladan Desnica i drugi. Pri samom kraju 20. vijeka u manastiru je radila i likovna kolonija, gdje su svoj stvaralački trag ostavili brojni srpski umjetnici.

U toku posljednjeg rata 1991. - 1995. tj. odmah iza njega, manastir je poharan, ali ne bitnije, jer su ga hrvatske vlasti zaštitile od vandalizma. Bio je zapustio od 1995. do 1998. godine. Bogoslovija koja je postojala pri njemu od 1964. premještena je najprije na Divčibare a potom u Srbinje, nekadašnju Foču. Obnovljena je nastojanjem episkopa Dalmatinskog Fotija 2001. godine.

Inače u zapustjeli manastir Krku krajem 1998. najprije je došao mladi monah Gerasim, postrižnik ovog manastira,a potom i otac Dositej kao i otac Mihailo. Sa njima je manastir propojao i postao opet kao što je bio kroz vjekove duhovno središte pravoslavnih Dalmatinaca.

 

 

Share this post


Link to post

MANASTIR KRUPA

 

 

 

krupa01_small.jpgkrupa-32_small.jpg


Manastir Krupa nalazi se podno Velebita, blizu izvora istoimene rijeke. Sagrađen je u vreme kralja Milutina, 1317. Predanje kaže da su mu temelje postavili monasi iz manastira Krupe na Vrbasu. I ovaj manastir, kao i Krka i Dragović, uvijek je dijelio sudbinu sa srpskim pravoslavnim narodom iz tih krajeva, kome je i pripadao. Često je stradao u raznim najezdama. Ipak je iza toga uvijek i obnavljan.

Prvi put od utemeljenja obnavljan je u vrijeme cara Dušana, 1345. O tome svjedoči zapis na svodu manastirske crkve. Srpski kraljevi Milutin, njegov sin Stefan Dečanski, kao i unuk Stefan Dušan, izdavali su manastiru darovnice u vidu zemljišta za izdržavanje, a kasnije su to i Turci potvrđivali fermanima iz Stambola.

Manastir je darivala i mati Angelina, srpska despotica. To je učinila 1494. godine.

U mletačko-turskim ratovima manastir Krupa je teško stradao u više navrata, a osobito 1502. i 1620. U 20. vijeku desilo se isto u dva navrata: 1941. i 1995. Prvi put su ga oskrnavile Pavelićeve ustaše, a drugi put, uprkos nastojanju hrvatske države da ga potpuno zaštiti, znatno su ga opustošili hrvatski građani. Ipak je poslije stradanja svaki put obnavljan. Tako biva i danas.

Velika i temeljna popravka manastira izvršena je 1855. godine, i to uz pomoć Rusije, Srbije i Austrije. Austrijska vlada je uslovila obnovu zahtjevom da manastirski prozori moraju biti izvedeni u gotskom stilu.

Jedan mletački dokument iz prve polovine 18. vijeka potvrđuje predanje da je sjeverno od postojećeg manastira Krupe bio i jedan ženski manastir, od kojeg se danas mogu vidjeti samo ostaci zidina. Ima ostataka i isposničkih kelija u bližoj i daljoj okolini.

Manastir Krupa čuva vrijedna duhovna i kulturna svjedočanstva, uprkos čestim pustošenjima u prošlosti. Šezdesetih godina 20. vijeka otkrivene su freske u manastirskoj crkvi i to one koje je 1622. godine freskopisao hilandarski monah Georgije Mitrofanović, isti onaj inok koji je oslikao Hilandarsku trpezariju. U Krupi su čuvane ikone italo-kritske škole, rad Jovana Apake. Čuva se i čestica moštiju sv. Jeroteja. Tu je i kivot iz manastira Rmnja koji je donesen u Krupu u toku bosansko-hercegovačkog ustanka 1875. godine. Manastirka riznica čuvala je i tri antiminsa: jedan je jerusalimskog patrijarha Teodosija, drugi patrijarha Arsenija IV Šakabente iz 1743. i treći je tzv. Krupski iz 1739. godine.

U manastirskom arhivu čuvana su i 22 turska fermana, od kojih je zanimljiv onaj koji se odnosi na zaštitu manastira Krke,a izdao ga turski sultan Mustafa II u Stambolu.

Brojne bogoslužbene knjige, utvari i druge vrednosti, za manastir je pribavio krupski arhimandrit, veliki putnik i značajni srpski pisac Gerasim Zelić. On kao čvrst borac za pravoslavlje umro je u izgnanstvu, u Budimu 1828. 3elić je prvo svešteno lice koje je bilo član Matice srpske osnovane 1826.godine.

Inače, manastir Krupa je prihvaćao brojna velika pera srpske knjižnjvnosti: uz već pomenutog pisca "Žitija" Gerasima Zelića, u njemu je izvjesno vrijeme boravio i Dositej Obradović; njegov savremenik i zemljak, učitelj Vasilije; Simo Matavulj je u manastiru boravio četiri godine i, prema sopstvenom iskazu tu naučio skrivene ljepote srpskog jezika.

Trudom episkopa Dalmatinskog GG Fotija, danas je manastir Krupa pojući, a sa umnožavanjem bratstva, koje se očekuje uz oca Gavrila, nastupiće i bolji dani.

Share this post


Link to post

 

MANASTIR DRAGOVIĆ

 

 

 

03_small.jpgDragovic2_small.jpg
Uz manastire Krku i Krupu manastir Dragović je kroz dugi niz vjekova bio duhovni oslonac srpskom pravoslavnom narodu u Dalmaciji. Podignut je krajem 14. vijeka, nekoliko godina poslije Kosovske bitke, 1395. Smješten uz rijeku Cetinu, nedaleko Vrlike, u lijepom predjelu, u više je navrata doživljavao ružna i teška vremena. Sa prvobitnog mjesta premještan je još dva puta. Uz to,upoznao je nekoliko teških najezda inorodnih i inovjernih, nakon čega je za izvjesno vrijeme zapušćivao. Godine 1480. turska navala ga je opustošila i razagnala monahe kojekuda. Nakon toga stajao je pust dvadeset godina, a onda je obnovljen. Nešto više od sto godina kasnije, 1590., njegovi monasi gonjeni gladnom godinom, obreli su se u manastiru Grabovcu, u današnjoj Mađarskoj, koji su 35 godina ranije osnovala njihova manastirska sabraća, gonjena takođe teškim prilikama u zlim vremenima. Iza toga bio je pust sedamdeset godina, a onda ga je 1694. obnovio episkop Nikodim Busović. Četiri godine kasnije manastir je stigla nova bijeda; pred turskom najezdom monasi su napustili manastir. Mletačka vlada ih je prihvatila i osugurala im smještaj u selu Bribiru i tu im dala zemljište za novi manastir i oko 50 jutara zemlje kod Kistanja.

Poslije Karlovačkog mira 1699. godine Cetinska krajina je potpala pod mletačku vlast pa su se dragovićki monasi vratili u svoj manastir, a njihovu crkvicu su poslije upokojenja episkopa Nikodima, dakle onu kod Bribira, prisvojili rimokatolici.

Nestabilno tlo, na kojem je bio sagrađen manastir, i velika vlaga na tom mjestu ponukali su manastirsku bratiju da izmjeste manastir na bolje mjesto. Po dozvoli mletačke vlade godine 1777. jeromonah Vikentije Stoisavljević je to i započeo. Novi manastir je osnovan na mjestu zvanom Vinogradi. Njega je kasnije dovršio iguman Jerotej Kovačević. Osvećenje manastira i nove crkve bilo je 20. avgusta 1867. g.

Međutim, samo nešto manje od sto godina kasnije, obistinile su se riječi manastirskog ljetopisaca koji je zapisao: "Od svih manastira Dragović je sreće najhudije". Pedesetih godina 20. vijeka zbog izgradnje hidroelektrane na Cetini manastir je ponovo izmješten, a više hiljada srpskog pravoslavnog naroda iz plodne cetinske doline raseljeno je, mahom u Srbiju.

Zlu sudbinu koju je ljetopisac uočio manastir Dragović je doživio i 1995, godine i podjelio je sa srpskim pravoslavnim narodom iz Dalmacije. Ponovo je opustošen. Mada je imao izrazitu nenaklonjenost istorijske sudbine, Dragović je do 1995. godine čuvao u svojoj biblioteci i riznici velike dragocjenosti. Tu se mogao vidjeti oktoih iz 14. vijeka, minej za mjesec maj iz 1531. godine, pisan u Studenici, jedna knjiga štampana u Ostrogu 1594., krmčija štampana u Moskvi 1653. itd. Radoznalci će se obradovati i kratkim zapisima Dositeja Obradovića, koji je na svojim putovanjima svraćao i u manastir Dragović. Isto je činio kasnije i njegov sabrat po peru veliki srpski pjesnik Laza Kostić, kao i njegov prijatelj srpski pisac Simo Matavulj.

U manastirskoj riznici čuvao se antimins patrijarha Arsenija Čarnojevića iz 1692. i dva jerusalimskog patrijarha Dositeja od 1701. godine. Tu se čuvao, među ostalim, i ručni krst igumana Vasilija iz Kosjereva od 1739. godine.

Brojni su zaslužnici za obnovu i napredak manastira Dragovića. Da pomenemo samo neke: to su Vikentije Stoisavljević, Stefan, Jerotej Kovačević, Leontije Milković, Georgije Adamović, Stefan Dubajić, Ilarion Torbica, Sevastijan Jović itd. Za obnovu i napredak manastira osobito su zaslužni episkopi Nikodim Busović, Stefan Ljubibratić, Danilo Pantelić, a u najnovije doba, u ovom vremenu episkop Dalmatinski G.G. Fotije. Njegovim nastojanjem manastir se obnavlja i izvjesno je da da će on dobiti stari sjaj i umnoženo bratstvo, koje će kao i njihovi prethodnici služiti Bogu i narodu.

Share this post


Link to post

Manastir Gomirje

 

Manastir Gomirje 1772 god. se rađao zajedno sa formiranjem prvih srpskih naselja u Gomirju, Vrbovskom i Moravicama.

 

 

 

 

MANASTIR 

Car zida manastir Svetih Arhangela, 
Na vodi Bistrici dug hiljadu hvata; 
Silni su mu stubi od albastra bela, 
Temelji od srebra, zidovi od zlata . 

Presto Patrijarhov od opala; presto 
Carev od rubina, stoji na dva zvera; 
Za deset vladika od bisera mesto; 
Sto kedrovih stola za sto kaluđera. 

Svud grčki mozaik i mletačka freska, 
U oknima stražu straže arhangeli, 
Iz sviju zidova miriše i bleska. 

A prvi put zvona zazvoniće trista, 
Kad iz Carigrada vrati se Car smeli, 
I teški mač spusti u podnožje Hrista. 

Jovan Dučić 

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
Sign in to follow this