Sign in to follow this  
dj-zombi

Hrvatska policija optuzila Zorana Tadica za pokolj u Skabrnji

Recommended Posts

Preuzeto sa Veritas

IDENTIFICIRAN ŠKABRNJSKI KRVNIK Zoran Tadić (59) osumnjičen da je sa svojim “dobrovoljcima” zvjerski pobio 43 ljudi, slobodu uživa u Australiji!

Uz ubijene civilne osobe upotrebom vatrenog oružja iz neposredne blizine, hicima u vitalne dijelove tijela, glavu, vrat i prsa, upotrebom hladnog oružja te udarcima tupo – tvrdim predmetima ubijeno je 13 branitelja sela, pripadnika ZNG, Samostalnog bataljuna Škabrnja, koji su prethodno prestali s pružanjem otpora ili su bili zarobljeni, pri čemu su prije ubojstva fizički zlostavljani i mučeni, opisao je ovaj krvnički pohod voditelj Odjela ratnih zločina, Ivan Gambiraža

ZLOCIN1.jpg?itok=0os0VyrN
Facebook/Marijan Dobričić Maša
Osumnjičeni Zoran Tadić na slici u sredini

Policijski službenici Odjela ratnih zločina, Službe kriminalističke policije PU zadarske u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvima u Zadru i Splitu dovršili su dugotrajno, zahtjevno kriminalističko istraživanje počinjenog ratnog zločina prilikom napada na Škabrnju, 18. studenog 1991. kojim je utvrđeno da je tada 32-godišnji Zoran Tadić, državljanin Srbije, izravno odgovoran za počinjeni zločin u Škabrnji.

Ovaj, tada 32-godišnjak izravno je odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana, u čijim ubojstvima je i sam sudjelovao. O njegovom značaju u velikosrpskom pohodu na Hrvatsku, govore činjenice da je osumnjičenom tada 32-godišnjaku zbog dobro odrađenog posla u Škabrnji, na korištenje dodijeljena kuća prognanih Hrvata u gradu Benkovcu te je postavljen na mjesto Načelnika državne bezbednosti Teritorijalne obrane Benkovac.

Sredinom 1992. godine tadašnje vlasti iz Srbije premještaju ga u Beograd, a zatim u kolovozu iste godine i u Australiju gdje je dobio državljanstvo i dan danas tamo prebiva.

- Osumnjičenog, sada 59-godišnjaka se sumnjiči da je zajedno s dobrovoljcima iz Srbije i BiH došao na područje Benkovca gdje su se obučavali za zločinačke ratne pothvate, te je kao zapovjednik 2. specijalnog voda TO Benkovac, tzv. Dobrovoljačkog voda, sastavljenog mahom od dobrovoljaca iz srbije, BiH i manjim dijelom državljana RH – sa zadarskog područja, zajedno s dobrovoljcima nakon sloma škabrnjskih branitelja i ulaska u Škabrnju u predio Ambar, mučili i zvjerski ubili ukupno 43 Škabrnjana, od toga 13 škabrnjskih branitelja (Ante Ražov, Gašpar Perica, Nedjeljko Škara, Bude Šegarić, Miljenko Šegarić, Ivica Šegarić, Šime Šegarić, Mile Pavičić, Stanko Vicković, Nediljko Jurić, Marko Rogić, Slavko Miljanić i Vladimir Horvat) te 30 civila među kojima 10 žena i 20 muškaraca (Marija Brkić, Marko Brkić, Ljubo Perica, Niko Pavičić, Petar Jurić, Željko Ćurković, Josip Perica, Anica Jurić, Roko Žilić, Joso Brkić, Grgo Jurić, Krste Šegarić, Tadija Žilić, Pavica Žilić, Mara Žilić, Kata Rogić, Ivan Ražov, Nikola Rogić, Rade Šegarić, Joso Miljanić, Petar Pavičić, Vice Šegarić, Stana Vicković, Grgica Šegarić, Marko Župan, Marko Ivković, Petar Rogić, Marija Dražina, Milka Žilić i Jela Ražov), istaknuo je na današnjoj konferenciji za novinare voditelj Službe kriminalističke policije, Bore Mršić.

Prema riječima voditelja Odjela ratnih zločina, Ivana Gambiraže, danas 59-godišnjeg Zorana Tadića se sumnjiči da je postupajući protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i protivno odredbama Ženevskih konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinio kaznena djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva (čl. 120 OKZ RH) i Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika (čl. 122 OKZ RH).

- Kazneno djelo počinjeno je na način da je tada 32-godišnjak 18. studenog 1991. godine kao zapovjednik tzv. Dobrovoljačkog voda sastavljenog najvećim dijelom od dobrovoljaca iz Srbije i BiH, zajedno s drugim paravojnim postrojbama i postrojbama bivše JNA, s početkom u 7.30 sati iz pravca mjesta Zemunik Gornji zapovjedajući svojim vodom započeo napad na mjesto Škabrnja u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo pri čemu je nakon slomljenog otpora branitelja sela i masovnog topničkog uništavanja stambenih, gospodarskih i sakraqlnih objekata, među prvima u pratnji tenkova i oklopnih transportera oko 11.30 sati ušao u zapadni dio Škabrnje zvani Ambar i dalje prema centru sela. Sumnjiči ga se kako je tom prilikom sudjelovao u nasilnom izvlačenju iz skloništa civilnog stanovništva, pretežno žena, djece i osoba starije dobi, koji za njih nisu predstavljali nikakvu opasnost te su im prijetili vatrenim oružjem, vrijeđali ih i fizički zlostavljali pri čemu su ih iz neposredne blizine, pretežno hicima iz vatrenog oružja u vitalne dijelove tijela, glavu, vrat i prsa, ubili 30 civilnih osoba u dobi od 23 do 88 godina, naglasio je Gambiraža.

Osim navedenog opisao je na koji način su pripadnici tzv. Dobrovoljačkog odreda s drugim paravojnim postrojbama i postrojbama bivše JNA postupali s ratnim zarobljenicima, braniteljima sela, pripadnicima ZNG-a, Samostalnog bataljuna Škabrnja.

- Uz ubijene civilne osobe upotrebom vatrenog oružja iz neposredne blizine, hicima u vitalne dijelove tijela, glavu, vrat i prsa, upotrebom hladnog oružja te udarcima tupo – tvrdim predmetima ubijeno je 13 branitelja sela, pripadnika ZNG, Samostalnog bataljuna Škabrnja, koji su prethodno prestali s pružanjem otpora ili su bili zarobljeni, pri čemu su prije ubojstva fizički zlostavljani i mučeni, opisao je ovaj krvnički pohod Gambiraža.

Prijavljenog Zorana Tadića, iz mjesta Loznica u Republici Srbiji se sumnjiči da je kao stvarni zapovjednik voda čiji pripadnici su prednjačili u činjenju zločina, iako je imao kontrolu i autoritet nad pripadnicima voda, nije učinio ništa niti je poduzeo bilo kakve radnje da po ulasku u selo spriječi pripadnike svog voda u činjenju zločina, već se sa njima potpuno solidarizirao te sudjelovao u izvlačenju iz skloništa, zlostavljanju i ubojstvu civila i branitelja koji su prestali s pružanjem otpora.

Protiv 59-godišnjeg Tadića, državljanina Srbije i Australije podnesena je kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, te trenutno nije dostupan hrvatskim vlastima, a prema prikupljenim raspoloživim informacijama isti trenutno živi u Australiji, no na današnjoj konferenciji za novinare najavili su kako će RH zatražiti njegovo izručenje.

Za Tadića tvrde iz PU zadarske kako imaju saznanja da je i prije Domovinskog rata na području Kosova sudjelovao u nekim velikosrpskim projektima, a na područje Benkovca je iz Srbije došao kako bi se obučavao za zločinačke pothvate.

Na konferenciji za novinare još jednom su istaknuti podaci o kriminalističkim istraživanjima u protekloj godini kada je podnesena i kaznena prijava protiv 60-godišnjaka za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, zbog granatiranja Zadra i šireg zadarskog područja, te prikupili čitav niz neoborivih dokaza i podnijeli posebno izviješće protiv Ratka Mladića.

- Također je temeljem naših kaznenih prijava nadležno ŽDO u Splitu podignulo optužnicu protiv Milana Gnjidića zbog ubojstva i masakriranja mještanina Škabrnje, Ante Ražova, te protiv Predraga Dobrića i Dragana Ergića zbog ratnih zločina u Dobropoljcima, kada su ubijeni supružnici Ivković. Isto tako pri ulasku u RH na Bajakovu, temeljem raspisane tjeralice uhićen je 44-godišnjak također zbog ratnih zločina u Dobropoljcima, a temeljem raspisane tjeralice u zračnoj luci u Pragu uhićen je i RH izručen 53-godišnjak zbog ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika, a koji se sada nalaze u istražnom zatvoru u Splitu, zaključio je na ovoj konferenciji načelnik PU zadarske Anton Dražina.

Najznačajnije kriminalističko istraživanje ratnog zločina na području PU zadarske

Iz PU zadarske ističu kako je upravo ovaj slučaj, 59-godišnjeg Zorana Tadića, najznačajnije kriminalističko istraživanje ratnog zločina, provedenog na području zadarske policijske uprave, jer je upravo on, tada 32-godišnjak izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43-oje Škabrnjana, u čijim ubojstvima je uz svoje dobrovoljce i sam sudjelovao.

- Prilikom ovog opsežnog kriminalističkog istraživanja policijski službenici Odjela ratnih zločina su uložili znatne napore, a mogu reći da su primjenjivali i rijetko korištenu taktiku i metode u svojoj ustrajnosti da identificiraju škabrnjskog krvnika. Naime, osim prezimena o dotičnom nismo imali drugih podataka. No, doznali smo kako je upravo iz mjesta Loznica u Srbiji dosta dobrovoljaca pristiglo na naše područje te smo se u istrazi usmjerili upravo na to mjesto te zahvaljujući upornosti kolega iz Odjela za ratne zločine u roku godinu dana smo došli do određenih saznanja. Naime, kaznena djela ratnih zločina su specifična zbog nedostupnosti informacija jer su se događala na tada okupiranom području. Stoga je jedan dio dokumenata prikupljen iz privatnih arhiva, a ovom prigodom bih pozvao sve one koji bi s nekakvom dokumentacijom mogli pripomoći u našim istragama da nam se slobodno obrate, istaknuo je Mršić.

Loša suradnja sa Srbijom po pitanju procesuiranja ratnih zločina

Brže procesuiranje ratnih zločina pema riječima Ivana Gambiraže, voditelja Odjela ratnih zločina, otežava vrlo loša suradnja s Republikom Srbijom.

- Da, suradnja s Republikom Srbijom po tom pitanju je jako loša. Od njih ne dobivamo potrebite podatke koji bi nam pomogli u rasvjetljivanju velikog broja slučajeva ratnih zločina počinjenih na prostoru RH za vrijeme Domovinskog rata. Nadamo se da će naša suradnja s vremenom ipak postati nešto bolja, jer nama nije dovoljno da znamo tko je bio, primjerice u Škabrnji, već trebamo neposredno dokazati kako je određena osoba ubila tu i tu osobu, a za takvo što treba puno dokaznih materijala, zaključio je Gambiraža.

Podnesene kaznene prijave protiv dijela Dobrovoljačkog voda

Osim protiv Tadića kaznene prijave podignute su još protiv dvojice iz njegovog tzv. Dobrovoljačkog voda. Jedan je u međuvremenu preminuo te je protiv njega obustavljen postupak, dok je drugi, Milan Gnjidić, optužen za ubojstvo i masakriranje žrtve, Ante Ražova u Škabrnji.

Fotografije Zorana Tadića preuzete su s Facebook profila Marijana Dobričića zvanog Maša, navodno također pripadnika tzv. Dobrovoljačkog voda.

 

zadarskilist.hr. 17.01.2019,

Share this post


Link to post

Ako je kriv za sto ga optuzuju, onda neka mu se sudi i neka odgovara najstrozom kaznom. Kao sto treba da odgovaraju i svi ostali koji su pocinili ratne zlocine.

Ali neka mu se sudi nepristrasno i posteno i bez unapred proglasene i donesene osude samo po nacionalnoj osnovi.

 

Samo mi jedno nije jasno?, Zasto se cekalo 24 godine od zavrsetka rata da se ovo objavi i da se navodno ustanovi da je bas on kriv?

Niko normalan ne moze reci da Hrvati nisu znali ko je na kojoj i kakvoj funkciji bio tokom rata.

Zna se sve, ko je i sta bio, pocevsi od one najobicnije cistacice u nekakvoj lokalnoj komandi pa do brojnog stanja, vrste naoruzanja, i gdje je i sta ko bio.

 

Zasto se onda cekalo 24 godine? Kome odgovara ovo zakasnjelo ili otezajuce propcesuiranje optuzenih za ratne zlocine?

Sve se svodi na psiholoski rat, pristisak i zastrasivanje i ono malo Srba koji bi se zeljeli vratiti kucama ili koji su vec tamo a pomisljaju ili se usudjuju traziti i boriti za neka bolja prava i uslove zivota. Ja drugog razloga ne vidim zasto se ova optuznicva nije mogla objaviti jos prije recimo nekih 15 godina, u najmanju ruku ...

 

Ili je ovo dobar tajming sada kada bi vec trebali i morali pustiti kapetana Dragana pa hajmo zamazati oci javnosti sa novom hajkom na neku novu "veliku pticu" ...

Share this post


Link to post

Serbian ‘war criminal’ has lived in Sydney for over 25 years

Zoran Tadic (C top row) with members of his brigade. Picture: Suppled.
Zoran Tadic (C top row) with members of his brigade. Picture: Suppled.

An alleged Serbian war criminal, accused of killing dozens of innocent civilians including women in one of Croatia’s worst massacres has been living in suburban Sydney for more than 25 years.

Yesterday Croatian police announced war crimes charges against the man, 59-year-old Zoran Tadic for the murder of 43 people, of which 30 were civilians and 13 were soldiers. They were slaughtered in 1991 in the Croatian village of Skabrnja. The mass killing took place on the same day as the north-eastern Croatian city of Vukovar fell after two months of fierce fights, resulting in the murder of 260 civilians and war prisoners.

Investigators said Mr Tadic, then aged 32, and his men entered Škabrnja at 7.30 in the morning of November 18, 1991, where they “broke the resistance of the defenders and then mass destroyed residential, commercial and sanctuary facilities. Tanks and armed convoys then arrived around 11.30am’’.

Mr Tadic is accused of forcing the withdrawal of the civil population who didn’t pose any danger.

He is alleged to have been directly involved in rounding up 30 people: 20 men and 10 women aged between 23 and 88, who were killed with shots to the head, neck and chest after being physically abused and insulted. Another 13 soldiers who were defending the village were beaten and tortured, including having their ears hacked off, before being killed.

Every year the killings in the two locations are commemorated with state ceremonies.

The head of Criminal Police Office in Croatia, Bore Mrsic said that due to a scale of the Skabrnja case: “This is the most important war crimes investigation in this area’’.

The Croatian police said Mr Tadic has been living in Sydney after obtaining Australian residency in August 1992 with the assistance of Serbian officials.

While the Croatian police have filed an official charge request against Mr Tadic to the State Attorney in Split, they are yet to request assistance to arrest him.

Zoran Tadic (C) with two other Serbian soldiers.
Zoran Tadic (C) with two other Serbian soldiers.

Croatian Police spokesperson Ivana Grbin said it has been determined that Mr Tadic lives in Sydney and is currently “unavailable’’ to Croatian authorities.

“It is still too early to talk about extradition request, or Mr Tadic’s exact whereabouts,’’ Ms Grbin said.

In a press conference in Croatia yesterday investigators from the War Crimes Unit in Zadar said they had painstakingly put together a file of evidence against Mr Tadic and they have officially charged him with war crimes under the Geneva Convention including criminal offences against civilians and crimes against prisoners of war.

Zoran Tadic (L) with (3rd L in beret) Vojislav Seselj, Serbian politician convicted of war crimes at The Hague.
Zoran Tadic (L) with (3rd L in beret) Vojislav Seselj, Serbian politician convicted of war crimes at The Hague.

Investigators said after the massacre Mr Tadic was rewarded by his Belgrade bosses with a promotion to Chief of State Security of the Benkovac Territorial Defense, also known as “Dobrovoljacki vod” to head up a voluntary force from Serbia, Bosnia and Herzegovina around Benkovac in Croatia. He was also given housing in Benkovac that belonged to an expelled Croatian family.

This is the same area in which Australia’s first convicted war criminal, Dragan Vasiljkovic, also known as Captain Dragan operated.

Last year Mr Vasiljkovic was found guilty of war crimes in Knin and Glina committed in 1991 but acquitted of killing two soldiers near Benkovac and sentenced to 13 and a half years jail.

Dragan Ergic, another Serbian man who has been living in Perth, Australia, has denied a war crimes charge in Croatia, specifically the murder and mutilation of farmer’s wife Stevanija Ivkovic, a 52-year-old from Ivkovici. The Australian reported last year that this sleepy Croatian hamlet was wiped out when seven people including Mrs Ivkovic were murdered and others fled in 1991 and 1992.

Mr Ergic’s lawyer Sladjana Cankovic told The Australian that Croatian authorities had still not issued an extradition request.

“We are still waiting for State Attorney Office and court to confirm the charge. We expected it would happen this Spring, but it seems we will have to wait for some more time,’’ she said.’ “No other move has been made toward the Australian authorities.’’

 

Source: https://www.theaustralian.com.au/news/world/serbian-war-criminal-has-lived-in-sydney-for-over-25-years/news-story/4eac7e47f7bfcfaeaf9aeac76447cce7

Share this post


Link to post

I oni i mi znademo skoro pa stoprocentno jedni o drugima , a pogotovo u ratnom periodu . . .

Zasto su cekali toliko dugo sa optuzbom "za takvo delo" , nikom normalnom ne moze biti jasno .

Ili su im optuzbe kao i mnoge do sada , lazne . . . 

Pa ko mi moze objasniti , da nakon vise od dvdeset godina , od ove lakrdije nazvane rat , jos uvek pristizu poternice i hapse . . .

Imamo ozbiljan problem sa ozbiljnim svetskim psihopatama .

Share this post


Link to post

Najcrnje od svega ovog je da se tu uopste ne postuju familije zrtava.

Kako se osjecaju familije tih pobijenih Hrvata, u ovom slucaju, znajuci da se zna ko je bio komandir tog voda koji je sad osumnjicen i optuzen da je dgovoran za zlocine, a da prstom nisu mrdnuli 27 godina niti podignuli optuznicu?

Gdje je tu postovanje zrtava i njihovih familija a da ne govorimo o osnovnim nacelima, zadacima i principima organa pravosudja da u sto kracem roku provedu istrage, optuze i procesuiraju optuzene?

Znaci znalo se jos od rata imenom i prezimenom broj ovih Skabrnjskih zrtava i nacin kako su umrli, znalo se koje su jedinice bile tamo, znalo se ko im je komandovao, siguran sam, znalo se cak i imenom i prezimenom vecina vojnika u tim jedinicama.

Zasto se onda cekalo 27 godina da se podigne ova optuznica? Kome je to i zasto u interesu?

 

Hrvatska ne samo da igra igre sa tim optuznicama zarad svojih politickih i drugih ciljeva nego evo kako vidimo iz prilozenog pljuje i po svojim zrtvama sa takvom politikom.

Share this post


Link to post

Ne želim branit Hrvatsko pravosuđe ali nije samo kod nas prisutan taj problem "kasnog paljenja". Pa imaš bezbroj slučajeva nacista kojima je suđeno 50, 60, pa i 70 godina nakon 2. svj. rata. I to u puno uređenijim i ozbiljnijim zemljama od Hrvatske. Za procesuiranje teških ratnih zločina nikad nije kasno. Račun se mora platit kad tad. Bolje i nakon 30 godina nego nikad. Svi. Sve strane. Bez iznimke i milosti.

Ne vjerujem da je cilj ove optužnice spriječavanje Srba na povratak svojim kućama. Katastrofalna ekonomska situacija koja je natjerala 300 000 ljudi u zadnjih par godina da pobjegnu glavom bez obzira je dovoljan razlog da se Srbi ne vrate. Pogotovo mladi ljudi. Gdje će radit? Od čega će živit?

U ovom slučaju mislim da bi najpoštenije bilo da mu sudi Australija ako postoji kakva zakonska osnova za to. Pa ako je kriv neka plati. Ko i svi krkani sa bilo koje strane koji su okrvavili ruke.

 

 

Share this post


Link to post

Brkas naciste koji su imali kasna sudjenja sa ovim slucajem.

Ne moze se to uporedjivati.

Ti nacisti su bili nedostupni sudovima i za vecinu se nije tacno znalo ni gdje su ni pod kojim imenima zive, odnosno aktivno su se skrivali.

Ali za svima su podignute optuznice odmah nakon drugog svijetskog rata, samo, kao sto rekoh za neke se nije znalo gdje su.

 

U Tadicevom slucaju optuznice je podignuta evo sada 27 godina kasnije, a znalo se od prvog dana da je on tamo bio i na kojoj funkciji.

Znalo se i da je u Australiji i sto je jos bolje, nije pod laznim imenom. Znaci 27 godina je dostupan pravosudju a optuznica se tek sada podize!?

Share this post


Link to post

Hrvatsko pravosuđe je generalno u teškom kaosu. Pa imaš slučajeve privatnih parnica koje traju još od vremena bivše Juge, maratonska suđenja za kaznena (ne)djela, sumnjive i šokantne presude (slučaj Horvatinčić) i sl.

Za procesuiranje ratnih zločina ih posebno boli neka stvar. Tu i tamo izleti neki slučaj, poput ovoga, što je po mom skromnom mišljenju rezultat upornosti nekog člana obitelji ili prijatelja/suborca nekog od žrtava ili pak mediji dignu galamu pa moraju reagirat.

Druga stvar je što su pripadnici SVK i policije bili obuhvaćeni općom amnestijom pa se nekoliko godina nije skoro ništa radilo po pitanju ratnih zločina jer se krivo tumačio zakon koji kaže da se amnestiraju samo pripadnici neprijateljskih formacija koji nisu počinili teške ratne zločine. Znaći ako si u borbi ubio pripadnika HV-a neće ti suditi, al ako si ga zarobio, razoružao pa ubio ideš u zatvor. Prosto ko pasulj. Ista stvar vrijedi i za pripadnike HV-a koji su okrvavili ruke al budimo realni, koja to zemlja na svijetu voli suditi svojim vojnicima koji su radili sranja? Jesu li Britanci sudili svom generalu koji je naredio razaranje Dresdena i skrivio smrt hiljada civila? Jesu li Ameri sudili svoje vojnike koji su bez suda postreljali SS-ovce koje su našli kad su ušli u Dachau? Itd... Naravno da nisu. U ovom konkretnom slučaju optužnica je rezultat nečije upornosti i pritiska na tužilaštvo jer ponavljam, isto boli neka stvar za žrtve i njihove porodice. Inaće nebi čekali 27 godina da mu se sudi. Niti bi napravili "proceduralnu grešku" pa pustili ubojice Aleksandre Zec. Itd... Itd...

Share this post


Link to post

Ja ne mislim da je to bas tako.

Cinjenice i ono sto se desava u stvarnosti ukazuju upravo na suprotno, barem sto se tice optuznica izdatim Srbima vezano za ratne zlocine.

U expresnom roku je izdato par hiljada optuznica od koji su velika vecina za banalne i glupe stvari, koje bi u najboljem slucaju mogle biti okarakterisane kao obicno manje krivicno dijelo a ne kao ratni zlocin.

Imas primjer optuzbe (i presude) za ratni zlocin jer je neko ubio “hrvatskog konja”, ili maznuo neki frizider iz necije kuce ....

 

Ako su se te optuznice za kvazi ratne zlocine mogle u tako velikom broju sloziti i izdati, ostaje nejasno kako se recimo ova optuznica za tesko dijelo ratnog zlocina nije izdala 27 godina? A znalo se sve, kao sto vec napisah u prethodnim postovima. Kako i zasto?

 

A u pravu si da pobjednici nece svoju vojsku osudjivati, tog se Hrvatska i te kako pridrzava...

Share this post


Link to post

И све ово уочи годишњице агресије на Масленицу. Супер чим га оптужи хрвтско правосуђе мора да је крив. Нарочито послије оваквих конструкција

"Za Tadića tvrde iz PU zadarske kako imaju saznanja da je i prije Domovinskog rata na području Kosova sudjelovao u nekim velikosrpskim projektima, a na područje Benkovca je iz Srbije došao kako bi se obučavao za zločinačke pothvate.

"

Не знам на које Косово мисле.. дал на Косово и Метохију или Косово код Книна. Зашто им је требало толико дуго? Довољно је времена прошло да се намјести сцена и прикупе "докази" да изгледа да је све онако како каже полиција. Вјероватно су нашли неког "инсајдера" који ће као живи свједок потврдити да је све тако било. Лако се може десити да ће све ово бити искориштено у политичке сврхе и у сврху застрашивања повратника. То село се налази близу чисто спрских села и из њега су војници Фрање Туђмана дејстовали по ЈНА и тамошњим Србима, наравно да тамошњим Хрватима не одговара да се Срби тамо враћају. Злочин треба да се истражи и злочинци треба да буду кажњени али бих рекао да хрватску полицију и правосуђе не занима да се изтраже злочини над Србима и казне кривци.

Share this post


Link to post
Quote

Imas primjer optuzbe (i presude) za ratni zlocin jer je neko ubio “hrvatskog konja”, ili maznuo neki frizider iz necije kuce ....

 

od 11:00

 

https://www.youtube.com/watch?v=lb_oJoSMg8c&t=524s

 

Quote

Ili su im optuzbe kao i mnoge do sada , lazne . . . 

Pa ko mi moze objasniti , da nakon vise od dvdeset godina , od ove lakrdije nazvane rat , jos uvek pristizu poternice i hapse . . .

Imamo ozbiljan problem sa ozbiljnim svetskim psihopatama .

 

I njihovim slugama u Hrvatskoj.

Share this post


Link to post
On 2/4/2019 at 11:10 AM, Sokol-rus said:

Хвала за слике! Припадници ТО а имају одличну опрему.

Moj rode . . .

Mi smo u okrsaje , u pocetcima usli sa lovackim oruzjem  , dok su Hrvati imali automatske i poluautomatske puske . . .

Skrivali smo se od vojske , koja je izasla na razgranicenje nakon Plitvica i odlazili na straze .

Pravili naprave od dinamita sa kordom mjesto bomba . . .

 

Share this post


Link to post

Slobodna Dalmacija, 25.03.2019, EKSKLUZIVNI INTERVJU: ZORAN TADIĆ (59), OPTUŽEN ZA MASAKR 30 CIVILA I 13 BRANITELJA Da, bio sam u Škabrnji, ali nisam bio krvnik! Glavni je bio Momčilo Bogunović, a ubijao je Stevo Ivanišević! Imam i poruku za Gambiražu…

“Bio sam u Škabrnji, ali ne da bi nekoga ubijao. Bio sam tamo da ljudima pomognem. Nisam bio krvnik. To je lako dokazati i to ću dokazati. A onda ću od svih onih koju su mi život uništili lažima, tražiti zadovoljštinu sudskim putem za naknadu štete. Ne može se nitko tako igrati s ljudima” poručuje Zoran Tadić (59), bivši načelnik sigurnosti Štaba teritorijalne obrane Benkovac, optužen od zadarske policije da je poticao i sudjelovao u izvršenju maskara nad 30 civila i 13 branitelja 18. studenoga 1991. godine u Škabrnji.

 

Tadić nas je nazvao telefonom nakon što smo šest dana prije Savi Štrpcu, direktoru dokumentacijsko-informacijskog centra Veritas u Beogradu, ostavili naš kontakt. Od kolovoza 1992. Tadić s obitelji mirno živio u Sydneyu gdje je cijelo vrijeme radio na građevini postavljajući gips ploče. Dva dana nakon podnošenja kaznene prijave u Zadru, uznemiren optužbama i interesom novinara lista “Australian”, Tadić je doživio infarkt. Čim se malo oporavio sjeo je u avion i došao u Srbiju u strahu da bi ga australske vlasti, baš poput njegovog sunarodnjaka Kapetana Dragana, mogle uhititi i izručiti Hrvatskoj. Premda za takvo što još uvijek nema pravne osnove jer Županijsko državno odvjetništvo u Splitu kaznenu prijavu zadarske policije zaprimljenu 18. siječnja nije praktički uzelo u rad.

Tadić nas je nazvao iz Srbije gdje se nalazi od kraja siječnja ove godine i nema je namjeru u dogledno vrijeme napustiti. Naprotiv, očekuje da mu država Srbije pomogne da spere ljagu sa svog imena kojeg je ukaljala, kako kaže, hrvatska policija, iznoseći potpuno lažne i neosnovane optužbe na njegov račun u vezi njegove odgovornosti za zločin u Škabrnji. Za kojeg nitko, do danas, od zapovjednih struktura tadašnje JNA i srpskih paravojnih formacija, nije odgovarao, niti su poznati pravi počinitelji.

- To što pokazujete interes za moju stranu priče, to što želite da se čuje što ja ima reći o tim monstruoznim optužbama, govori mi da je Hrvatska, po pitanju medija, spremna prihvati objektivnost, a ne samo provoditi hajku i medijsku kampanju namjernog blaćenja i uspaljivanja nacionalnih strasti. Ja znam da su ratne rane ljudima koji su izgubili svoje bližnje još uvijek svježe, ali ovakva uzavrela atmosfera, potpaljena od strane medija, nikome ne odgovara. Znam da su u ratu i poslije rata većina Hrvata i Srba bili normalni ljudi koji nisu htjeli rat i zločine koje su počinili pojedinci i koje treba za to kazniti. Ja sam za to da se svi odgovorni za zločine protiv civila, s bilo koje strane, privedu pravdi i kazne jer pravda treba da bude zadovoljena. Ali ovo što je meni napravljeno je velika nepravda – kaže Tadić na početku razgovora.

Njegov ratni put počeo je u lipnju 1991. kada se s još desetoricom prijatelja iz Loznice u Srbiji dobrovoljno prijavio za obuku u kampu Dragana Vasiljkovića u Golubiću kod Knina. Kako je imao 32 godine i dotad se aktivno bavio rukometom i boksom bio je u grupi s drugim sportašima, liječnicima i intelektualcima. U Glubiću je boravio sve dok se Kapetan Dragan nije razišao s Milanom Babićem, kada je s njim otišla i većina “knindži” i Lozničana, pa i on s njima. Ubrzo je dobio poziv iz Benkovca da se priključi Štabu TO Benkovac kao instruktor obuke. Međutim, nekoliko dana po dolasku u rujnu 1991. postavljen je, tvrdi, za “načelnika bezbednosti Štaba TO Benkovac”. Odmah se nametnuo disciplinom i strogim poštovanjem propisa, naglašava, a u Benkovcu je ostao do 22. svibnja 1992. godine, kada se i JNA povlači iz Hrvatske.

Tvrdite dakle da je zadarska policija podigla kaznenu prijavu protiv vas na temelju lažnih dokaza?

- Da, i to je vrlo lako dokazati. Čitao sam vaš razgovor s Ivanom Gambiražom iz Odjela za ratne zločine zadarske policije u kojem je napravio toliko gafova da se to vidi iz aviona. A najviše je fulao kad je izbacio moje ime kao najodgovornije osobe za zločine u Škabrnji. Iznio je stvari koje nemaju veze s vezom.

Kao na primjer?

- Pa tamo gdje se navodi lanac odgovornih za Škabrnju po zapovjednoj liniji. Na prvom mjestu ističe Vladimira Vukovića, zapovjednika 9. kninskog korpusa. U vrijeme Škabrnje taj je čovjek bio pokojni. Neke elementarne stvari ne zna, a još tako olako barata mojim imenom. Ni komandanti vodova nisu bili oni koje on navodi, ne znam odakle mu ti podaci. Morao se tome malo ozbiljnije posvetiti.

Vas se navodi kao zapovjednika Dobrovoljačkog voda iz Benkovca koji je, s jedinicama JNA, sudjelovao u škabrnjskom maskaru.

- Zapovjednik tog voda nisam bio ja nego Milenko Radak. Taj čovjek je bio godinu i pol dana u hrvatskom zatvoru i tada me i prijavio da sam sudjelovao u zločinu.

Radak je u Hrvatskoj bio uhićen 2003., suđeno mu je ali je oslobođen 2004. godine. Bio je u Škabrnji, no nije dokazano da je sudjelovao u ubojstvima. Zašto smatrate da vas je on odao istražiteljima?

- Apsolutno nemam nikakve sumnje da me izdao Radak. On je bio zapovjednik Dobrovoljačkog voda, ja sam ga postavio za komandira, ali se nije pokazao kao autoritet. Nije vojsku mogao kontrolirati, a u njegovim je redovima bilo mnogo mangupa. Nije znao uvesti disciplinu, smijenio sam ga mjesec dana nakon Škabrnje i to mi je zamjerio.

Zašto ste ga smijenili nakon Škabrnje? Zbog odgovornosti za zločine koje je njegova jedinica tamo počinila?

- Ne znam tko je sudjelovao u zločinima, ali mislim da on osobno nije u tome sudjelovao. Nije on taj tip za zločin, a takvi se lako mogu prepoznati. Radak se volio eksponirati, no imao je zečje srce. Iako je prošao kamp Kapetana Dragana, bio je plašljiv.

Zašto ste toliko sigurni da vas je Radak otkucao?

- Rekao mi je to Savo Štrbac, tjedan dana prije konferencije zadarske policije. Policija nije spominjala moje ime nego inicijale, a Radak se Štrpcu javio tjedan dana prije rekavši mu da mi se sprema optužnica i hapšenje. Štrbac tada nije imao nikakve podatke o meni, niti mi je to mogao javiti. Ali kad sam iz Australije došao u Beograd otišao sam u Veritas i Štrbac mi je rekao da ga je o svemu što mi se događa unaprijed obavijestio Radak. Kako je on mogao znati što se meni sprema, ako nije surađivao s policijom?!

Što ste 18. studenog radili u Škabrnji?

- Došao sam izvući tijela poručnika JNA Miroslava Stefanovića i vojnika Dejana Lazića koji su ubijeni prilikom pokušaja pregovora u zaseoku Ambar u Škabrnji. Trebalo se pregovarati oko prestanka minobacačke vatre iz Škabrnje na aerodrom u Zemuniku, no kad su došli na pregovore, po njima su s hrvatske strane otvorili vatru. Uz Stefanovića i Lazića tada je ranjeno još 17 pripadnika JNA. Tijelo poručnika i vojnika ubacio sam u transporter i krenuo ka centru sela. Tada sam uz cestu s lijeve i desne strane ugledao mrtva tijela desetak civila. Odmah sam o tome izvijestio komandu, nastala je panika, nitko nije znao da su uvijeni civili, a oni su sve to prijavili komandi u Kninu.

U razgovoru za frankfurtske “Vesti” rekli ste da ste u Škabrnji spašavali hrvatske civile iz podruma i s ceste prema Zemuniku?

- Točno, na moje inzistiranje ti su ljudi evakuirani iz borbene zone. Jednu grupu od 30 civila uspio sam izvući iz podruma velike kuće pored crkve, baš u trenutku kad su tamo ulazili vojnici u namjeri da ubace bombu. Uspio sam ih zaustaviti i sve civile izvući. Pozvao sam kamion koji ih je otamo pokupio i odveo za Benkovac. Isto sam postupio i prema civilima, ženama, djeci i starcima koje sam zatekao na ulazu u Škabrnji, na cesti za Zemunik. Svi su mi bili zahvalni, nisu htjeli da se odvajam od njih jer su se uz mene osjećali sigurno. Sve to mogu da posvjedoče ti ljudi, ako su još živi, jer ih nakon toga više nisam vidio.

Ako niste vi, a Radak je nevin, tko je zapovijedao napadom na Škabrnju?

- Ne znam tko je bio direktni zapovjednik. Zapovjednik garnizona, potpukovnik Tripko Čečović, tog je dana bio odsutan, a mijenjao ga je Momčilo Bogunović. On je bio glavni.

Zar nije glavni bio Dobrovoljački odred?

- Mislim da se pravi velika fama oko Dobrovoljačkog odreda i sve se želi svaliti na njih, da bi se zaštitilo vojsku i druge.

Pa Dobrovoljačkom odredu svi pripisuju glavnu odgovornost za pokolj u Škabrnji? Ako ste vi bili njegov zapovjednik, kako tvrdi zadarska policija, onda ste vi zapovjedno odgovorni za njihova nedjela?

- Već sam rekao da ja nisam bio zapovjednik nego Radak. A tko je počinio zločine ne znam, vjerujte mi. Znam da je među tim dobrovoljcima bilo opasnih likova koji su svašta radili, a najviše ih je bilo iz redova domaćih Srba, s benkovačkog područja. Jedan od takvih je bio i Stevo Ivanišević. On nije bio član Dobrovoljačkog voda, ali je imao neku svoju grupu. Siguran sam da je on počinio neke zločine u Škabrnji, ali i ne samo tamo. Kad je otišao u Srbiju i tamo je nekoga ubio, mislim da danas izdržava zatvorsku kaznu u Pančevu. Ponovit ću: Gambiraža, ostavi se Dobrovoljačkog voda, nećeš tu ništa naći. Kad se od toga odmakneš, možda ćeš uspjeti sagledati pravu sliku i pronaći odgovorne za zločine u Škabrnji.

Tvrdite da vi niste zapovijedali Dobrovoljačkim vodom, ali i da imena drugih zapovjednika vodova koje navodi zadarska policija, Siniša Matić i Goran Opačić, nisu točna. Tko je po vašim saznanjima zapovijedao tim vodovima?

- Neki Ostojić, Rogić i Ristić, za kojeg nikad nisam čuo. Nisu svi u Škabrnji bili s namjerom da počine zločin. Većina tih ljudi je bila normalna, probleme su pravili pojedinci. Među njima su bili “lešinari” koje je zanimala pljačka, koji su htjeli tuđu imovinu. U tim dobrovoljačkim vodovima bili su uglavnom domaći Srbi, ali bilo ih je i iz BiH, Srbije i Vojvodine. Ja sam najviše imao problema s jednim vodom u kojem je bilo dosta Beograđana. Bile su to obične bitange pa sam ih razjurio što su mi najviše zamjerili. Jedan je tada imao 19 godina, ni u čemu nije sudjelovao, a danas mi po Facebooku piše svašta, optužuje me da sam ih prodao.

Radaka ste, kažete, postavili i smijenili kao komadanta Dobrovoljačkog voda. Kako onda niste zapovjedno odgovorni za Dobrovoljački vod ako ste izravno odlučivali o postavljanju i smjeni njegovog zapovjednika?

- Nisam ga ja izravno ni postavio ni smijenio. To je radio komandant Štaba TO Benkovac Zoran Lakić. Ja sam njemu kao šef za sigurnost sugerirao da Radaka postavi za komandanta, a kasnije, kad sam vidio da ne zna s vojskom, sugerirao sam mu da ga smijeni.

Osjećate li se zapovjedno odgovorni za pokolj u Škabrnji?

- Diže mi se kosa na glavi od te zapovjedne odgovornosti! Ja sam bio odgovoran samo za policiju, a ne za vojsku i druge jedinice koje su od kolovoza ili rujna 1991. godine bile pod izravnom kontrolom Jugoslavenske armije. I teritorijalna obrana je bila pod njihovom kontrolom, a na području Benkovca šef TO je bio već spomenuti Lakić.

Kako je nastala fotografija na kojoj ste snimljeni sa Šešeljevim četnicima?

- Ta fotografija nema veze sa Škabrnjom. Snimljena je u Pristegu, jednom od mjesta koje sam kao šef sigurnosti morao obilaziti. Tamo se zatekao neki Kićo, koji je u to vrijeme radio kao fotograf za Tanjug. On je tražio da se slikam između dvojice dobrovoljaca. Kasnije je tu fotografiju njegov sin objavio na svom FB profilu.

Jeste li bili u Škabrnji 19. studenoga?

- Nisam bio u Škabrnji, ali sam bio u zaselku Ivkovići gdje sam spriječio dvojicu lopova da ubiju dvije žene, dijete i starca. Zaskočio sam ih u pljački i riskirajući svoj život potjerao. Imali su maskirne uniforme, ali ih prije nisam vidio. Za starijeg čovjeka sam pozvao ambulantna kola koja su ga odvela.

Kažete da imate dovoljno svjedoka za dokazivanje svoje nevinosti. Jesu li to benkovački Hrvati ili Srbi, odnosno je li vas nakon policijske optužnice netko od njih nazvao i rekao da je spreman svjedočiti u vašu korist?

- Nitko me od Hrvata nije zvao, ali me zvalo desetak Srba za benkovačkog područja koji danas žive u Srbiji i drugdje po svijetu. Oni sve znaju o mojoj ulozi u ratu, da sam u Benkovac došao u rujnu 1991. i da sam otišao 22. svibnja 1992. godine.

U hrvatskim se medijima pisalo da ste se nasilno uselili u kuću Mande Blažević?

- To su gluposti. Ja sam na njenu molbu, sa suprugom, dva mjeseca živio u njenoj kući, jer se tako sigurnije osjećala. Nakon dva mjeseca, kada je Manda odlučila kuću zamijeniti s porodicom Bukarica iz Biograda, ja sam se iselio, a nju prevezao do Musapstana na razmjenu. Moji su ljudi Mandu spasili iz minskog polja. Naime, dok sam kratko bio na dopustu u Loznici, nju su oteli i kod Kakme je ostavili u minskom polju. Moji su je ljudi izvukli i spasili. Njen muž Petar i sinovi slali su mi i nakon rata pozdrave za sve što sam za njih učinio. Spasio sam mnoge Hrvate, ali nisam uspio sve da spasim. Najviše mi je žao Nikole Žilića iz Podgrađa. Bili smo u jako dobrim odnosima, on se htio odseliti, ali ja sam ga molio da to ne napravi jer je bio ugledan čovjek i drugi bi slijedili njegov primjer. Molio sam ga da ostane, čak su moji ljudi čuvali njegovu obitelj. Ali zlikovac Stevo Ivanišević ga je ubio. Jako mi je žao zbog toga.

Je li vam žao za Škabrnju?

- Žao mi je, naravno, i onda i sada za sve što se tada dogodilo. Žao mi je za svaki nevino izgubljeni život, jer život je za mene svetinja. Znate, vojnicima sam uvijek govorio da budu disciplinirani. Jesu li za Vuka Draškovića, Šešelja ili Miloševića, nose li zvijezdu ili kokardu, meni je manje bilo važno, ali sam uvijek tražio da budu disciplinirani. Ja kapu nikad nisam nosio, to možete vidjeti na svim slikama. Oko vrata sam imao lančić s križem, a u džepu sliku Bogorodice i Isusa Krista.

Kad ste doznali za optužbe iz Hrvatske, htjeli ste se odmah javiti hrvatskom konzulatu u Sydneyu, ali ste od toga odustali. Zašto ako tvrdite da ste nevini?

- Točno, htio sam, ali me u tome zaustavila moja porodica. Želio sam otići u hrvatski konzulat i reći da ću doći u Zagreb ili Split, gdje treba, i dokazati svoju nevinost, ali onda su me moji podsjetili što se dogodilo s Kapetanom Draganom i drugima, poput Zorane Banić, koja je nevina osuđena, bez dokaza. Dvoumio sam se tog petka i subote što da napravim, a mediji su divljali o meni kao krvniku, pa sam u nedjelju završio u bolnici. Izašao sam na svoju odgovornost, bez završenih liječničkih pretraga, s proživljenim infarktom. Bio sam uvjeren da će me u takvoj stvorenoj atmosferi početi proganjati australske vlasti i da će me uhapsiti. Ja imam 60 godina i ne želim još nekoliko godina života prosjediti u istražnom zatvoru. Ovako barem mogu dokazati da nisam kriv, mogu iznijeti činjenice, imena ljudi i svjedoka koji će potvrditi da sam nevino optužen bez ikakvih dokaza, da se moje ime oblatilo u cijelom svijetu, a još ni istraga nije počela.

Ako vas u sklopu istrage pozovu iz državnog odvjetništva, jeste li spremni dati svoj iskaz? Imate li svog odvjetnika?

- Odvjetnika nisam angažirao jer čekam da vidim zašto me optužuju. Ali ako do toga dođe, sve što treba ću im reći. Ne bježim ni od čega i ni od koga. Nisam pravnik i ne znam finese, ali da bih dokazao svoju apsolutnu nevinost, stojim svima na raspolaganju. Moj interes je da se istina o tome sazna. Da se zna što sam radio, ali samo kroz činjenice i svjedoke, objektivno a ne rekla-kazala stvari koje su mi uništile život. Jer ja nisam krvnik iz Škabrnje.

Policija: Tadić ne bi bio kriv da nije bio u Škabrnji!

Iz zadarske policije nisu htjeli komentirati izjave Zoran Tadića, kao ni njegovo detaljno svjedočenje o događajima na području Benkovca i Škabrnje 1991. i 1992. godine, koje uredno prate u “Vestima” iz Frankfurta, o čemu je Slobodna već pisala. Tadić u svojim dosadašnjim medijskim istupima policiji nije navodno otkrio ništa bitno što već nisu znali, pa se postavlja pitanje s kojim dokazima raspolaže zadarska policija da izravno terete Tadića za poticanje i sudjelovanje u škabrnjskom masakru. Naprotiv, neslužbene informacije potvrđuju neke od Tadićevih priča da je pomagao hrvatskim obiteljima na okupiranom području, poput Mande Blažević, Nikole Žilića i drugih.

Također nije poznato ima li zadarska policija ikakvih dokaza da je Tadić osobno sudjelovao u likvidacijama, ali smatraju da je njegova uloga u Škabrnji bila zapovjedna, iako to Tadić opovrgava. Naime, Tadić tvrdi da nije bio zapovjednik Dobrovoljačkog voda kojem se, uz jedinice JNA, pripisuju zločini. Tvrdi da je to bio Radak, koji je za Škabrnju oslobođen, i koji je na Tadićevu sugestiju smijenjen mjesec dana nakon Škabrnje jer svoje vojnike nije mogao disciplinirati. Radaka je formalno smijenio Zoran Lakić, šef Štaba TO Benkovac, po čemu bi on bio glavni zapovjedni krivac za Škabrnju, uz zapovjednike JNA. No zadarska policija očito inzistira na Tadićevoj zapovjednoj odgovornosti smatrajući da bi odgovornost za masakr mogao izbjeći jedno da tog dana nije bio u Škabrnju. Tadić međutim priznaje da je bio, ali zbog drugih razloga.

Da je upravo zapovjedna odgovornost glavni adut zadarske policije upućuju i informacije iz nedavno pronađenih dokumenata SAO Krajine u kojima se navodno navodi Tadićeva zapovjedna odgovornost za događaje u Škabrnji. Zanimljivo je također da se u tim dokumentima Tadića nigdje ne spominje kod pokušaja pregovora na ratnoj crti ili kod razmjene zarobljenika, odnosno da je sudjelovao u izvlačenju civila s područja ratnih djelovanja.

 

Ivica Nevešćanin

Share this post


Link to post

Samo neki od navoda . . .

 

Quote

 

Tvrdite dakle da je zadarska policija podigla kaznenu prijavu protiv vas na temelju lažnih dokaza?

 

- Da, i to je vrlo lako dokazati. Čitao sam vaš razgovor s Ivanom Gambiražom iz Odjela za ratne zločine zadarske policije u kojem je napravio toliko gafova da se to vidi iz aviona. A najviše je fulao kad je izbacio moje ime kao najodgovornije osobe za zločine u Škabrnji. Iznio je stvari koje nemaju veze s vezom.

 

Kao na primjer?

 

- Pa tamo gdje se navodi lanac odgovornih za Škabrnju po zapovjednoj liniji. Na prvom mjestu ističe Vladimira Vukovića, zapovjednika 9. kninskog korpusa. U vrijeme Škabrnje taj je čovjek bio pokojni. 

 

Što ste 18. studenog radili u Škabrnji?

 

- Došao sam izvući tijela poručnika JNA Miroslava Stefanovića i vojnika Dejana Lazića koji su ubijeni prilikom pokušaja pregovora u zaseoku Ambar u Škabrnji. Trebalo se pregovarati oko prestanka minobacačke vatre iz Škabrnje na aerodrom u Zemuniku, no kad su došli na pregovore, po njima su s hrvatske strane otvorili vatru. Uz Stefanovića i Lazića tada je ranjeno još 17 pripadnika JNA. Tijelo poručnika i vojnika ubacio sam u transporter i krenuo ka centru sela. Tada sam uz cestu s lijeve i desne strane ugledao mrtva tijela desetak civila. Odmah sam o tome izvijestio komandu, nastala je panika, nitko nije znao da su uvijeni civili, a oni su sve to prijavili komandi u Kninu.

 

Kad ste doznali za optužbe iz Hrvatske, htjeli ste se odmah javiti hrvatskom konzulatu u Sydneyu, ali ste od toga odustali. Zašto ako tvrdite da ste nevini?

 

- Točno, htio sam, ali me u tome zaustavila moja porodica. Želio sam otići u hrvatski konzulat i reći da ću doći u Zagreb ili Split, gdje treba, i dokazati svoju nevinost, ali onda su me moji podsjetili što se dogodilo s Kapetanom Draganom i drugima, poput Zorane Banić, koja je nevina osuđena, bez dokaza. Dvoumio sam se tog petka i subote što da napravim, a mediji su divljali o meni kao krvniku, pa sam u nedjelju završio u bolnici. Izašao sam na svoju odgovornost, bez završenih liječničkih pretraga, s proživljenim infarktom. Bio sam uvjeren da će me u takvoj stvorenoj atmosferi početi proganjati australske vlasti i da će me uhapsiti. Ja imam 60 godina i ne želim još nekoliko godina života prosjediti u istražnom zatvoru. Ovako barem mogu dokazati da nisam kriv, mogu iznijeti činjenice, imena ljudi i svjedoka koji će potvrditi da sam nevino optužen bez ikakvih dokaza, da se moje ime oblatilo u cijelom svijetu, a još ni istraga nije počela.

 

 

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
Sign in to follow this