Sign in to follow this  
gnr

Svetski jevrejski kongres protiv izgradnje spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu

Recommended Posts

Zagreb -- Svetski jevrejski kongres (WJC) reagovao je na najavu izgradnje spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu. 

 

Izvor: Tanjug subota, 22.06.2019. | 20:03 

 

 

Ilustracija: Depositphotos/EnginKorkmaz

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

WJC je osudio taj čin kao pokušaj prikrivanja uloge NDH u zločinima i pozvao grad da odustane od ideje, a hrvatske vlasti optužio da opet ulažu napore da prikriju monstruozne zločine ustaša nad Jevrejima, Romima i etničkim Srbima.

 

Iz WJC je poručeno da hrvatske vlasti to čine stvaranjem lažnog utiska da je samo nacistička Nemačka odgovorna za užase holokausta.

 

"Svetski jevrejski kongres pridružuje se svojoj zajednici u Hrvatskoj u osudi odluke zagrebačke skupštine o podizanju spomenika za šest miliona jevrejskih žrtava holokausta, kojom se bezočno ignoriše aktivna uloga Nezavisne države Hrvatske za vreme ustaškog režima u činjenju tih zločina tokom Drugog svetskog rata", navodi se u saopštenju koje je danas dostavljeno Hini.

 

Agencija navodi da je Jevrejska opština Zagreb (ŽOZ) u sredu objavila da je zatražila poništenje "sramotne odluke" o podizanju spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu, jer smatra da time želi da se prikrije istina o stradanjima Jevreja u NDH.

 

Zastupnici zagrebačke Gradske skupštine odlučili su na sednici održanoj 4. juna da će Grad Zagreb u Branimirovoj ulici, kod Glavne železničke stanice, podići spomenik žrtvama holokausta autora Dalibora Stošića i Krešimira Rogine, kao znak sećanja na šest miliona Jevreja stradalih u holokaustu, sa porukom da se prošlost ne ponovi.

 

U odgovoru na tu odluku, predsednik WJC Ronald S. Loder rekao je da su "vlasti u Hrvatskoj kontinuirano pokušavale da izmene istoriju i oslobode ustaški režim neupitne umešanosti u okrutna masovna ubistva Jevreja, Roma i etničkih Srba u periodu od 1941. do 1945".

 

"Uvek postoji velika vrednost odavanja počasti svim žrtvama holokausta, ali novi spomenik grada Zagreba predstavlja iskrivljivanje istorije i uvredu sećanju na muškarce, žene i decu koji su bili žrtve ustaša i njihovog vođe Ante Pavelića. Hrvatske vlasti opet ulažu sve napore da prikriju monstruozne zločine ustaša stvaranjem lažnog utiska da je samo nacistička Nemačka odgovorna za užase holokausta", naveo je Loder.

 

On je ocenio da "ne može da se govori o holokaustu u Hrvatskoj bez ukazivanja na središnju ulogu ustaškog režima u donošenju i sprovođenju rasnih zakona kojima su Jevreji, Romi i etničkih Srbi izloženi progonu, mučenju i smrti. U dodatku na javno odavanje počasti žrtvama Hitlerovog rata protiv Jevreja, Hrvatska mora posebno da oda počast žrtvama ustaškog režima”, poručio je Loder u saopštenju.

Share this post


Link to post

Istu stvar bi Srbija trebala napraviti u vezi sramotne hrvatske postavke Jasenovca. Dati Hrvatskoj do znanja da ne može tako više.

Share this post


Link to post

Evo da malo proširimo temu na ono što bi također trebalo napraviti u vezi sramotne muzejske postavke Jasenovac od strane današnje Hrvatske.

Trebala bi i Srbija reagirati.

 

 

RATKO DMITROVIĆ Zašto je od Jasenovca ostao samo betonski cvet?

 

Pretpostavimo da se tamo neke 2020. godine grupa mladih ljudi, slabo obrazovanih a potpuno nezainteresovanih za istoriju, nađe u blizini Jasenovca i videvši interesantan betonski odlivak usred slikovite zelene livade, odluči da ispitaa o čemu se tu radi. Idući dalje u ovoj pretpostavljenoj situaciji pratimo grupu omladinaca koja prilazi betonskoj skulpturi – nemajući pojma da se ona zove „Kameni cvet“ – na toj lokaciji pravi nekoliko zajedničkih fotografija (sa sve kreveljenjem i podizanjem dva prsta iznad glave) a onda kreće prema nekoliko stotina metara udaljenoj kući, zgradi, prostoru pod krovom. Ulaze unutra i posle desetominutnog razgledanja konstatuju da se tu radi o instalaciji neimenovanog umetnika a sve skupa, taj prostor i ona betonska skalamerija na livadi, verovatno predstavlja ispostavu Muzeja savremene umjetnosti iz Zagreba. Sedaju u kola i odlaze.

 

USTAŠKI LOGOR


Da li je ovo preterivanje? Jeste, preterao sam sa vremenom. Gore pretpostavljeno dogodiće se i pre 2020. godine.


Jaša Almuli, ugledni jevrejski publicista i intelektualac, Beograđanin, rekao je ovih dana, povodom promocije svoje najnovije knjige „Jevreji i Srbi u Jasenovcu“ da bi se sadašnja muzejska postavka na prostoru bivšeg ustaškog koncentracionog logora Jasenovac najviše dopala upravo ustašama.


Nema se tu šta dodati, osim pitanja ko je autor onoga što na prostoru nekadašnje tvornice smrti danas, zaista, liči na lošu instalaciju iz palete savremena umetnost.
U pitanju su tri žene: Nataša Mataušić, Leonida Kovač i Helena Paver Njirić.


Prva od njih je istoričar i svojevremeno je „otkrila“ da su ranije izložene fotografije jasenovačkih krvnika i njihovih žrtava u stvari falsifikat kojem, razume se, nije mesto u memorijalnom kompleksu bivšeg koncentracionog logora. Verovatno je zbog toga i angažovana u osmišljavanju nove postavke. Onda se zaključilo da memorijalni kompleks nije mesto ni za noževe, mačete, maljeve, lance i ostale autentične predmete sa kojima su ustaše u Jasenovcu likvidirale Srbe, Jevreje, Cigane…pa je to sklonjeno od očiju javnosti. Da se ljudi ne uzbuđuju.

 

Ta postavka stara je nešto više od tri godine i sve to vreme predstavlja temu za raspravu. Čim je otkrivena, još onoga dana kad je predstavljena javnosti, oglasili su se Srbi, Jevreji i poneki Hrvat. Možda nećete verovati ali tada se i Stjepan Mesić, sa pozicije predsednika Hrvatske, posle obilaska nove postavke pred okupljenima zapitao hoće li generacijama koje dolaze, po obilasku Jasenovca uopšte biti jasno šta se tu dogodilo.

 

SPORNE POSTAVKE


Julija Koš, iz zagrebačke jevrejske opštine, u vreme nastanka nove postavke u memorijalnom kompleksu bila je član Savjeta Spomen područja Jasenovac, žestoko se te 2006. usprotivila idejama tri gore spomenute žene, ali je, kako sama reče, bila ismejana. I ona je, kao ovih dana njen sunarodnik Almuli, rekla da bi ustaše, da su ostale na vlasti, napravile upravo ovakav memorijalni kompleks kakav danas postoji. Julija zaboravlja da su delomično redizajnirane ustaše na vlasti u Hrvatskoj ponovo došle 1990. godine i da je sadašnja jasenovačka postavka samo produkt onoga što se događalo i još događa i govori u Hrvatskoj poslednjih 20 godina.


Direktor Spomen-područja Jasenovac, u vreme nastajanja sporne postavke, bila je Nataša Jovičić. Ona je to i danas. Na pitanje hoće li nešto da menja u zamisli i realizaciji postavke, s obzirom na brojne zamerke i ogorčenja, dotična je rekla da hoće. Svaka tri meseca rotiraćemo mesta plastičnih panoa koji se nalaze u muzeju – rekla je. Nije se libila da u javnost iznese stav kako je raniji izgled jasenovačke memorijalne postavke u stvari bio „politička propaganda zasnovana na falsifikatima“.


U takvoj atmosferi ne predstavlja nikakvo iznenađenje odluka Nataše Jovičić da unutar memorijalnog kompleksa istakne brojku od 70 hiljada ubijenih. Isto to tvrdila je decenijama ustaška emigracija, kao što je to do smrti ponavljao i Franjo Tuđman. Danas je to službeni stav države Hrvatske.
Može li neko da zamisli šta bi se dogodilo da službena, savremena, Nemačka izađe sa stavom da je, uzmimo, u Aušvicu ubijeno deset hiljada Jevreja, umesto milion, kao što je utvrđeno 1945. godine.


A u Jugoslaviji, 1947. godine, „Zemaljska komisija Hrvatske“, sastavljena od Hrvata, u sadejstvu sa nekoliko stručnih timova, utvrdila je da su ustaše u Jasenovcu ubile između 500 i 600 hiljada ljudi. Uglavnom Srba.


Taj dokument odbacila je 1990. godine neoustaška vlast Hrvatske demokratske zajednice, na čelu sa Tuđmanom. Predsednik HDZ-a tada je objavio knjigu „Bespuća povijesne zbiljnosti“ u kojoj je prvi put javno izneo „istinu“ o 30 hiljada ubijenih u Jasenovcu (kasnije je tu brojku podigao na 70.000) a izašao je i sa tvrdnjom da su Jevreji, u Hrvatskoj ih zovu Židovi, bili glavni operativci u logoru Jasenovac, odnosno, da je Hrvat bio samo upravnik dok su sve ostalo organizovali Židovi. Knjiga je naišla na žestoku osudu jevrejskih organizacija u Evropi i Americi i Tuđman je nateran da objavi novo izdanje iz kojeg je izbačeno sve što se u tom smislu odnosi na Jevreje. Ali, o tome više u nekom od narednih brojeva „Pečata“. Nataša Jovičić, prema mojim saznanjima, potiče iz srpsko – jevrejske porodice, a zbog čega uporno i sa velikom strašću brani ono što su zamislile i uradile njene prijateljice Mataušić, Kovač i Njirić, a pre njih ustaška emigracija i Franjo Tuđman, zna, valjda, samo ona.

 

ZVERSKA UBISTVA


Jedan od najboljih hrvatskih istoričara, Zorica Stipetić, već tri godine pokušava-bezuspešno, na žalost-da promeni jasenovačku postavku iz 2006. godine. Njen stav je savršeno jasan: „Ustaše su još u svojim ranim dokumentima isticali da je potrebno radikalno rešiti srpski problem. Takvu ideju su ugradili kao osnovnu komponentu koja je pre svega imala za cilj likvidaciju Srba. Muzej u Jasenovcu mora upravo to da pokaže; da je taj genocid bio planiran. To ovom postavkom nije urađeno. Naprotiv, sakriveno je“.

 

A da li je sve moglo drugačije? Zbog čega jasenovači logor podseća na izletište? Ko je posle Drugog svetskog rata doneo odluku da se taj logor sruši? Kome su smetali njegovi ostaci i eventualna rekonstrukcija kao večno podsećanje da je na tom mestu zverski ubijeno oko pola miliona Srba. Kako to da je od svih velikih koncentracionih logora iz Drugog svetskog rata samo Jasenovac sravnjen sa zemljom?


U vreme kad čovek prođe one prve životne gluposti, koje neki zovu sazrevanjem, i oseti potrebu da se bavi stvarima od kojih se i za koje se ne živi ali čija je suština bitno odredila budućnost, i moja malenkost počela je da se zanima, uz ostalo, gore iznetim pitanjima.


Nikada nisam bio naročito dobar ni đak, ni student ali mi je logika uvek bila jača strana. To imaš ili nemaš. Zato sam, pre napunjene dvadesete godine, sebe i druge, uz ostalo, pitao kako to da je Aušvic sačuvan u izvornom obliku a Jasenovac nije. Jedino je moj deda Ilija, partizan, prvoborac, imao smelosti da kaže kako to nije slučajno, a ako bi popio koju više, čemu je bio sklon, onda bi dodao: Da se zaboravi gde su nas i koliko ubijali.

 

VELIKA ODSTUPANJA


U proleće 1994. godine, u nedeljniku „Argument“, čiji sam bio glavni i odgovorni urednik, pokrenuo sam akciju da se rekonstruiše logor Jasenovac. I danas postoje fotografije i nacrti na osnovu kojih je tako nešto, bez velikih odstupanja, moguće. Bila je to serija tekstova u kojima sam imao samo podršku čitalaca i Milana Bulajića, eksperta za Jasenovac i genocid nad Srbima. Vlastodršci u Beogradu o toj temi nisu hteli ni da razgovoraju sa Bulajićem i sa mnom.


Zalud sam se upinjao da im objasnim da bi rekonstrukcija logora Jasenovac, u zajedničkoj akciji sa nekoliko jevrejskih udruženja iz sveta, bila jača odbrana i zaštita Srba u Hrvatskoj od svih artiljerijskih oruđa koje su Krajišnici tada imali. Nije vredelo. Odustao sam kad me je jedan od ljudi iz vrha kninske vlasti, saslušavši priču o značaju rekonstrukcije jasenovačkog logora, upitao mogu li nekako da obezbedim šleper makedonskog marlbora. Tvrdo pakovanje.


Pouzdano se zna da su ustaše prilikom povlačenja spalile neke delove koncentracionog logora Jasenovac ali je veći deo ostao i nije trebalo mnogo ni truda ni sredstava da se to strašno mesto obnovi. Kao opomena i brana zaboravu. Umesto toga nova vlast srušila je ono što je ostalo, uz krajnje cinično objašnjenje da je tako obezbeđen građevinski materijal (cigla) za obnovu kuća u spaljenim srpskim selima tog dela Posavine.


Na osnovu neslužbenih iskaza svedoka može se zaključiti da je presudnu ulogu u eliminisanju svih materijalnih ostataka Logora Jasenovac imao Ivan Stevo Krajačić, jedini čovek u kojeg je Tito, sve do smrti, imao apsolutno poverenja i jedini koji je u kabinet Josipa Broza mogao da uđe bez prethodne najave.


U tom smislu valja spomenuti da se Krajačić, prilikom otvaranja Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac, 4. juna 1968. godine, na svečanom ručku u obližnjem motelu, posle nekoliko čaša rakije, obratio srpskoj delegaciji iz Beograda: „Malo smo vas ovdje pobili“. Da ovaj incident ne preraste u veliki politički i bog zna kakav još srpsko-hrvatski sukob sprečio je lično Josip Broz. Samo tri godine kasnije buknuo je „maspok“, rođeno je „Hrvatsko proljeće“ čiji je osnovni cilj bio stvaranje samostalne države Hrvatske.

 

Nama danas, bojim se, ostaje samo prazna priča i pitanje zbog čega su srpski generali i narodni heroji dozvolili da mesto likvidacije pola miliona Srba danas izgleda kao izletište sa ispostavom zagrebačkog „Muzeja savremene umjetnosti“.

 

Izvor Pečat 2010.

Share this post


Link to post

Samo da nešto napišem što ima veze sa odnosom Hrvata prema stradanju nevinih koja je i tema ovdje. Svi znamo za Vedranu Rudan, on je kao prijateljski raspoložena prema Srbima i u Hrvatskoj ju tako percipiraju. Imate na yt zadnje njezino gostovanje u Srbiji: "Emisija: Hit Tvit 16.06.2019.'' I tako žena gostuje i priča u Srbiji na srpskoj televiziji. I u zadnjih 10-15 minuta dotkane se teme progona Srba 1995 i kaže "Milošević ih genocidiro" (ustaška teza o tome da su si Srbi sami krivi za oluju tj njihovo vodstvo). Vučičević se zgorzi, pita ju kako može tako nešto da kaže, a žena ostane pri svome.

 

I sad još možda i gori dio:

 

Znači u tom momentu su krenuli pričati o tim stvarima. I Vučićević joj veli da niko od hrvatskih političara ni za vrijeme sfrj ni od 1991 nije posjetio Jasenovac. I tako prođe minuta dvije jer ovaj nešto priča i onda ona kaže "Budem ja posjetila". Šta tu reći? O kakvoj samoživosti se radi ovdje, ko je Vedrana Rudan? Kome ona išta predstavlja bilo gdje? Umjesto da spusti glavu na spomen Jasenovca (ne u doslovnom smislu već da pokaže osnovni pijetet prema stradanju Srba) ona veli da će ona kao posjetiti Jasenovac. Kakva kariktura od osobe koja apsolutno ne razumije ništa u životu. I najbolji primjer kakav tip ljudi se u Hrvatskoj stvara od 1991. Jasenovac je mjesto gdje nije prošlo 10 sekundi da se nije čuo jauk, plakanje i zapomaganje. Šuti prolupana babo.

 

I da Srbija postoji kao država, ona je trebala biti pred kamerama prozvana zbog ''genocidiro ih milošević'' i ovog ''budem ja posjetila''. Voditeljka je trebala reći da ne govori takve stvari pred kamerama jer Jasenovac je mjesto užasa i naglasiti joj da nije u redu da izjavljuje da će ona ići tamo i objasniti joj zašto. Voditeljica je trebala reći da se ispričava gledaocima i da to nikako nije stav njihove tv kuće. A kasnije je, pred sam kraj emisije, da stvar bude gora, nazvala jedna žena emisiju i rekla da Vedrana Rudan zapravo glumi cijelo vrijeme i da jako mrzi Srbe a voditeljka joj veli "Nećemo tako". Jadna moja Srbijo.

 

Dakle to je Vedrana Rudan. Jugoslavenka, prijateljica Srba. Zovu ju iz Srbije da im dođe u emisije.

 

I to je njezino doživljanje najgoreg mučilište i mjesta najmasovnog ubijanja Srba u povijesti .

 

Kakvi su im tek desničari i ostala žgadija.

 

Share this post


Link to post

Samo par nadopuna i objašnjenja na prethodni komentar:

 

Quote

 I Vučićević joj veli da niko od hrvatskih političara ni za vrijeme sfrj ni od 1991 nije posjetio Jasenovac. 

 

 

Naravno dolazili su u Jasenovac ali je mislio na tip posjete koji je učinio Willy Brandt kad je kleknuo pred spomenikom žrtvama Varšavskog geta.

 

 

Quote

Šta tu reći? O kakvoj samoživosti se radi ovdje, ko je Vedrana Rudan? I najbolji primjer kakav tip ljudi se u Hrvatskoj stvara od 1991. 

 

 

''Ako bi neko iz Evropske Unije samo malo bolje pogledao stvarnost u toj mizernoj "U" tvorevini vidio bi da oni nisu zreli da budu u bilo kojoj organizaciji gdje je prisutan civilizovani svijet bilo da se radi o sportu, politici... ili festivalima dječjih pjesama. Oni ne znaju šta je to uvažavanje drugog čovjeka ili čak cijelih naroda. Mi Srbi Krajišnici najbolje znamo njihove "vrline" a ponešto znaju i ono koji su imali prilike biti u njihovoj blizini. Nevjerovatno je koliko je to zaglupljen i samoživ narod i nema te gadosti na koju nisu spremni samo da bi šta ugrabili bez mnogo truda. U svakom slučaju nije dobro po EU ukoliko njih tamo prime, jer će odmah prionuti na subverzivnu djelatnost onako kako su i do sada rušili državne zajednice u kojima su bili. Prisjetimo se Austro-Ugarske, pa onda Kraljevine Jugoslavije i napokon SFRJ. Oni su svuda bili remetilački faktor i rušili države, a nikada stvarali. Ni dan danas oni ne stvaraju, nego ruše i ono što im je dato od strane Vatikana, Njemačke... iz ko zna kojih razloga.'''

 

(komentar sa krajinaforce foruma)

Share this post


Link to post

''WJC je osudio taj čin kao pokušaj prikrivanja uloge NDH u zločinima'''

 

Prikrivanje, guranje pod tepih, zanemarivanje i preodgoj u Hrvatskoj od 1990 do danas se najbolje vidio u emisiji ''Nedjeljom u 2'' iz 2009 kad je gostovao Mirko Filipović. U drugom dijelu emisije ga je Stanković pitao da komentira o posljedicama nacional socijalizma pošto je Filipović sa par prijatelja otišao posjetiti Aušvic. O posjeti Jasenovcu ni riječi, niti ga je ovaj posjetio. Problem je u tome što mu je Jasenovac ispred nosa i pet puta bliži i također se radi o logoru hrvatskih nacista-ustaša i ono najbitnije - on je preko oca Srbina Žarka Filipovića imao direktne stradalnike od ustaškog noža, stradala je njegova obitelj, rođaci daljnji ili bliži su stradali u jasenovačkom logoru i logorima i gubilištima na terenu cijele ndh. Takav čovjek, s tom pozadinom, ni slova nije rekao o Jasenovcu i ndhaziji, niti ga je posjetio, a vozio se 500 kilometara do Poljske. To je stanje svijesti u današnjoj Hrvatskoj. 

 

Jasenovac i ndh gdje su mu ubijeni obitelj ili rođaci, se nije ni spomenula od strane voditelja a trebalo se, jer ako već ovaj putuje do tih logora van svoj zemlje, onda bi u svakom slučaju voditelj spomenuo i logor u kojoj Filipović ima stradalnike iz svoje familije i koji se nalazi u njegovoj zemlji. Da ne spominjem da je kojim slučajem Hrvatska normalna zemlja, njih dvoje bi najnormalnije pričali prije svega o Jasenovcu i ostalim logorima hrvatskih nacista i o ubijenim članovima Filipovićeve obitelji i ovaj bi sigurno prvo posjetio Jasenovac. 

 

A i da se desio taj razgovor u ovakvoj Hrvatskoj, Filipović bi bio onaj koji širi antihrvatsku propagandu. Stanković isto. 

 

Sve ovo o čemu pišem je samo još jedna pobjeda ustaša. 

Share this post


Link to post
Quote

RATKO DMITROVIĆ Zašto je od Jasenovca ostao samo betonski cvet?

Zato sto mnogi smatraju da bi cvjet , zbog ustaskih zlodjela moga iako betonski  narasti , pa smatraju da je bolje da ga ne zalivaju suzama prezivelih zrtava i da ostane ovakav kav je . . .

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
Sign in to follow this