Sign in to follow this  
est brte la

Зеленграде, мој дебели ладе

Recommended Posts

Živiti život, a ne živiti ga u vreme pojedinih ljudi (i dogaðaja vezanih za njih) bolje ga ne živiti.

Propustili su mnogo oni koji nisu upoznali pok. Marka (jarèe Bože, kuš na brdo), pok. Ašu (Miko, Miko, slušaj našeg Milu kako j..., a ovaj se opio i povraæa u sobi u lavor), pok. Peku (dvolitrom u glavu milicajca Komazeca)... itd...itd...

Sjeæate li se one prièe (možda i izmišljene) kad je Banjo (Banjera) sa pok. Lakom išao u Velebit tražiti konje, pa naišao na balegu i rekao Laki: "Æaæa, meni se èini da je ovo balega od naše kobile!".

Filozofija je èudo. Stoji i èinjenica da su u našim krajevima uglavnom i najviše izrugivani školovani ljudi. Banjo kako se brije i u ogledalu gleda sebe i kobilu, Èedo Paljetnoviæ kako stupaèke skaèe sa Pejicom Majstoroviæem na stol u kancelariji hotela, Duka pok.Pilipa kako nezna voziti auto, nezna plivati i plaši se iæi liftom, a doktor je nauka i sl.).

A znate li ono kad su pok. Lako i Cuka kiselili kupus. Tanca Lako onako bos u baèvi i zbija kupus. Kad su napunili baèvu izlazi Lako, nazuva jednu šlapu i traži od Cuke da mu naðe drugu.

Šta mislite gdje je bila druga šlapa? Naravno, na dnu baève!

A na Busijama (Æiritova) mogli se sresti:

Žika Èeprnja (Šnajder), Rajko Jožiæ (sa ðedom mu Radom - štap i bukovaèka kapa), Miljan (sa Jelen pivom), Milorad Æuiæ sa suprugom, Kane Živojinov, Dujo Peke Kuzmiæa, Vlado Dujin, Žika Kiæo, Miško Jožiæ (pekao janje ispred kuæe), Neno Æankijev, Bikan, klapci pok. Blajine, Dragan Leut i mnogi drugi (bila je gužva pa se mnogi i pogubili).

Možda je i Stešina Božinov bio, ali ja ga pamtim sa bradom, a èini mi se da je obrija odonda kad su Mijanovi klapci napravili "kaos" u Stanišiæu. Vele da je i Mišurina Savka kosjerom æulala neke po obližnjim kanalima.

Iz vremena dok je Miljan još išao u školu (pretpostavljam škola u Zelengradu, pošto je ona u Medviðoj bila od 5-8 razreda, a Miljan ima manje završenih razreda - doduše naknadno je upisao i Ekonomski fakultet u Prištini - novi smjer "siva ekonomija"), i sjedio sa Bucom Gagiæem sa Jasenovaèe na pismenom iz biologije jedno od pitanja vezano za preradu ribe bilo je "Šta radimo sa ulovljenom ribom?". Miljan je to pitanje prepisao od Buce, a njihov odgovor je glasio "PRŽIMO!"

Neðe na slavi u Zelengradu, sjede za stolom ljudi, a preko puta Èile (belo odelo tek kupljeno u Rijeci) sjedi jedna djevojka. Brte Èikoslav ne skida pogled sa nje, svi to primjeæuju, i ona da bi ga malo degradirala pred svima pita Èilu: " A što ti stalno gledaš u mene?" Èikoslav ti njoj ni pet ni šest: "Brte, ja i u govno volim pogledati!"

Ðurað se slavio kod Živojina Æujiæa. Klasika, došla ekipa iz Zagreba, kumovi, prijatelji...Sjedi se za dugaèkim stolovima. U jednom trenutku ustaju Èedo Dobrin i Žika Èeprnja da mokre (idu na stranu). Spuste se oni tako dolje meðu grabiæe do jedne grumile da se olakšaju. Sa druge strane grumile veæ su vršile malu nuždu Svetlana Miloradova i još jedna u to vreme djevojka iz Zelengrada. Razgovor izmeðu Èede i Žike, a koji su njih dvije prisluškivale, išao je ovako: “Šta ti misliš Èedo majkane, bili ja moga ... (dotiènu curu iz Zelengrada) odraditi, aaa?”, na šta Èedo odgovara: “Šta je to tebi kume Žiæa, to je za tebe lak zalogaj!”

Možete zamisliti kako su poslije za stolom letjeli pogledi odreðenih.

Prièalo se nešto o politici u ono vreme. Jovica Dobrin poèe nešto u vezi toga. Veli njemu brat Èedo: "Kanji se Jovice toga, šta ti znaš o tome!", a ovaj æe njemu: "Ma šta Èedo, jadanjci ti i te tvoje knjige. Tebe kad pošaljemo ovcama, poslje moramo tražiti i ovce i tebe!"

Isto ono ludo vreme 90-tih. Umro stari djed u Leutima. Prije smrti rekao da kad umre klapci slobodno dok ga noæu budu èuvali u kuæi igraju karte, pjevaju itd. Tako i bilo. U pola noæi Peran, koji je inaèe tu bio cijelu veèe, ulazi na vrata i govori: "Ljudi imam tužnu vijest." Svi se uæutaše, gledaju se, misle neko od mlaðih poginuo, kad veli Peran: "Nema više crnog vina, moraæemo preæi na bijelo!"

Kad je Žorž Rokiæ svratio usput kod nekoga na vino, dadoše mu da potegne iz bukare. Vina nije bilo na pretek, a dobrovoljaca za vino je bilo previše. Jednom da nagneš dovoljno. Meðutim, povuèe Žorž jedanput. Pitaju njega: "Kakvo je vino?", a on brže bolje ponovo onu bukaru sa stola k sebi i veli: "Bogami, njesam iša za tim kakvo je!" pa sa njom niza se (navodno da proba).

A kad je kod jednih išao u Medviðu da kopa, rano jutro 5 sati, tek što su sjeli kod gazde u kuæu, veli njima gazda, sad æemo nešto pojesti, pa æemo zera probati vina. Viknu Žorž: "Ja sam doruèkova!"

Svadio se Jurega sa Jovinom Kiæom i ne prièaju. Ljetno vreme, prevozi Jovina neko sjeno kod Kuzmiæa svom priæini Peki. Kako je Peko išao preko polja do kuæe, natrevi usput na Juregu i kaže mu da ima vina gore kod kara i konja i da se posluži. Ovom nije teško palo, i drito do kara, kad tamo Jovina Kiæo zalega pod rastiæom i pod glavu stavio demižanu sa vinom. Jurega, koji inaèe ne prièa sa njim, priðe Jovini, podignu mu glavu, izvuèe demižanu i udri po vinu. Kad se napio, podignu opet Jovanu glavu i zavuèe mu demižanu. Svo vreme æuti jedan, æuti drugi, Jovan nastavi da odmara dok se Peko ne vrati, a Jurega dalje sikiricu preko ramena i svojim putom.

Tolerancija, nema šta!

Sjede klapci onih 80-tih oko proèelja, griju ruke, a bogami im i koljena žare od vatre. Prièaju oni šta bi ko volio uraditi da može. Neko bi volio da kresne Lepu Brenu, neko bi da snimi kasetu, neko ne bi išao u školu da može...itd...itd, a veli Èedo Dobrin: “Majkane, ja bi najviše volio litru rakije pod ruku pa kod Vujadina Èeprnje na prelo!”

Vujadin Èeprnja 1906-1995 (šeste roðen od dvanaeste pamti)

Buvljak na Novom Beogradu. Sjedi se u bašti jednog od kafiæa. Dolazi Davor pok. Lazice Ležaje sa ðedom. Sjedaju oni. Davor naruèuje Coca-colu, ðed veli i ja æu to isto. Sjedi se tako i okreæe druga tura, Davor i ostali opet traže Coca-colu, a ðed æe, kad je došao red na njega: "Bome ti ja neæu više to što pršæe u nus!"

Prošao bratoubilaèki rat. Snalazi se kako ko može. Na buvljaku stoje u špaliru Ban, Kube, Zdraæa Božinov, Dulega Živojinov... i prodaju cigare. Nailazi Sergej i pozdravlja se sa svima. Dolazi do Kube, ovaj pocrnio ka ugarak, iznemoga sav, kad veli njemu Sergej: "Kube, jesi li to ti, ja te ne bih prepoznao, mnogo si ostario.". Veli njemu Kube:"Ostario bi i ti da si leža ðe i ja svih ovih godina!"

Pogodio Borac neki veæi posao na nekom gradilištu i okupio ekipu. U ekipi je i brat mu Kube. Bio je i Žorž tu neðe. Dolazi Kube jedno jutro supjan iz neke kafane na posao. Naravno, podlaktio se na baèvu sa vodom i umiva se jedno pola sata dok ostala ekipa veæ uveliko radi. Dolazi gazda do Borca i govori mu: "Bore, Vašem ocu nešto nije u redu, veæ pola sata je nad baèvom.", a Borac æe njemu: "Kakvom ocu, pa to mi je brat 15 godina mlaði od mene!"

Zadirkuju klapci (Bikan, Neno i ostali) Marka Kuzmiæa da bacaju kamena s ramena. Bacaju oni neke škriljke, a Marko (Maðina, Markusilo) uze najveæi kamen sa prelaza i veli: "Jarèe bože, ja ðe ga bacim, vi ga ne možete ni donjeti!"

Ulazi Jovina Kiæo u "Krèmu kod Nidže", neðe pred izbore za predsjednika mjesne zajednice. Sjede za stolom klapci i igraju briškulu. Kad su vidili Jovinu viknuše mu "Jovina, mi za tebe glasamo!", a Jovina: "Nidžo, Nidžo, amo daj klapcima šta piju!"

Prošli izbori, izabran Jovina za predsjednika MZ. Drži on govor na jednoj od sjednica, niko ga ne razumije šta govori, pošto inaèe brzo prièa, a pogotovo kad malo popije. Dosadilo prisutnima slušati pošto niko ne može da ga povata, njemu æe ti neko od prisutnih: "Jovina piši šta si æio reæi, mi æemo poslije da èitamo!"

Prièalo se štošta o jednoj našoj djevojci. Sjedi ona tako u jednom velikom društvu, a Jovica Paljetnoviæ, koji je takoðe sjedio tu, u jednom trenutku ustaje, diže èašu sa stola i veli joj: "Zdrav ..., mene tvoja biografija ne interesuje!"

A kad je radio kod Bore Kaliniæa kao konobar, pitaju njega muž i žena koji su tada iz inostranstva bili na proputovanju i svratili u kafanu da se odmore, a pošto je Jovica prišao da ih ponudi :"Šta biste nam vi mladiæu preporuèili da popijemo?", a Jovica veli: "Tebi bi preporuèio soèinu, a majkanu ednu pivurinu!"

Ðelja Peko Kuzmiæ na avliji neke žlice od drveta. Dolazi Èedo Paljetnoviæ i èudi se kako to Peko dobro radi. Veli njemu Peko: "Prnem ti u tvoj fakultet, bolje bi bilo da i ti uradiš neku žlicu ovako pa prodaš Unproforcima.", a Èedo æe: "Udžam ja Peko uraditi žlicu, al mi ispadne jeroglava!"

Opio se Jovan poštar na slavi neðe u Žegaru. Sjeda on po obièaju u onog svog crvenog Jugiæa. Sa njim su i Ðoina i Marinko (Cezo). Na pola puta do Zelengrada (Kuzmiæa) ugasi se Jovanu Jugo. Isæera on Ðoinu i Marinka da ga guraju da upali. Noæ je. Guraju oni, auto upali i ode Jovan bez njih dvojice. Kad je došao pred Marinkovu ljesu, stade on sa autom i veli: "Izlazite, vrag Vam Boga neodnjo!". U autu sem njega naravno nije bilo nikoga, a Marinko i Ðoina "pjehe pasuæi" preko Bilišana u Zelengrad za njim.

Slièna i istinita (kao i svaka ovdje) prièa kao i za Jovana Poštara, a u glavnoj ulozi pok. Marko. Dok je vozio onim svojim starim kamionom drva po Zelengradu, Kotarima i Zadru, uzme on od nekog našeg Zelengraðanina kaparu da mu doveze sijeno iz Kotara. Prošlo od toga mnogo, Marka ni sijena niðe. Podsjeæivali njega na taj dug i Madžina konaèno utovari sijeno na kamion u Kotarima. Usput do Zelengrada, svraæao u Biljane, pa kod Dubroja, ... i naravno opije se. Kasno uveèe uleæe Marko sa kamionom na guvno kod ovog našeg Zelengraca i govori mu: "Jarèe bože, dobri kume, istovaraj!". Èovjek gleda u kamion, i zaèuðeno se pita šta da istovara. Na kamionu nije bilo ni sanduka ni sijena. Sanduk sa sjenom i užadima ujutro su našli uz cestu u Karinu, gore prije Kruševa, otpao usput.

Share this post


Link to post

Kako smo mi u Zelengradu okarakterisani kao oni koji se uveèe obuvaju a ujutro izuvaju, sledi i prièa èija se radnja odigravala krajem 90-tih u Panèevu. Naime, pok. Ašo koji je i u mladosti kažu bio nestašan, i u poodmaklim godinama šetao se Panèevom i snimio vezanu kozu (naravno sansku, a ne one naše - Bare, Šuše, Brke i ostale koje su pod ruènom pasle). Odmjeri nju Ašo, i odma mu sine ideja da bi mogao kad se smrkne s njom pod jaknu. Šetao se on tako dok se pošelo smrkavati kad ne lezi vraže. Ko za baksuz koza vezana za banderu, èija se sijalica automatski pali kako pada veèe i obasja pola ulice. Sreæom pa u Zelengradu, Medviðoj i ostalim selima ranije nije bilo ovih problema. Da li je Elektra Panèevo tih dana morala mijenjati sijalicu na dotiènoj banderi ostaje kao mala tajna.

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Èesto je Ašo znao da u Panèevu popije koju više, a zatekne se negdje daleko od kuæe. Èesto je znao dugo lutati dok ne potrevi kuæi. Naravno, dosjetio se. Svaki put kad se opije, sjedne uz put, ljudi naravno zovu hitnu pomoæ, kojima kada doðu Ašo saopšti adresu i broj kuæe. Ovi ga dovezu do kuæe kolima hitne pomoæi, a Ašo im se još uredno i zahvali.

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Rijeka 80-tih godina. Pola zelengradskih momaka radi u luci 3.maj. Meðu njima ima po koji stariji Zelengraðanin, izmeðu ostalih i Jurega. Po Jureginim navodima ovu prièu su izmislili klapci Æuiæi, a prièa je išla ovako. Svako jutro kad je išao do posla Jurega je prolazio pored jednog kipa (ljudska figura sa šeširom i štapom), i svaki put ga pozdravljao sa "Dobro jutro, majstore!". Nešto kao u Štrpèevom "Jazavcu pred sudom", nakon nekoliko jutara pozdravljanja kipa, a kako mu ovaj nije otpozdravljao, Jurega æe: "Em ti kista na svetom Æiritu, luði sam ja što ti se uopšte javljam!"

Slièno je kasnije (krajem 90-tih) u vozu do Stanišiæa psovao "kista" i ženu Miljku kada su promašili stanicu, a ljudi iz kupea ga smirivali: "Gospodine, nemojte gospoðu!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Kad se u Novoj Pazovi Peða Jovine Kiæe upoznao sa jednom djevojkom iz Karina, èija je majka iz Bjeluša, nikako joj nije mogao objasniti èiji je i od kojih iz Zelengrada, iako se ona kroz maglu sjeæala poneèega dok je dolazila kod majèinih u Zelengrad. Kako mu je više dosadilo objašnjavati, veli on njoj: "Pa moj ti je ðed Boæo Kiæo, onaj što je svake godine tvome ðedu jalovio prèa u Bjelušima!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Poslije onog ludog vremena veæina naših radila je na graðevini (bauštelu). Jedino se Miljan i dalje bavio "markicama", a kad bi ga neko upitao za današnji kurs, on bi odgovorio: "Kako koga zajebem!". Izmeðu ostalog Miljan je poznat i po tome što nikada nije radio fizièke poslove i nikada ga sat nije probudio. Izišla ti njemu tako neka alergija po rukama. Niko nezna od èega bi mogla biti alergija i jedna ga djevojka upita od èega su mu tako hrapave ruke, a Miljan æe njoj: "Izgriza mi malter!"

Naravno, solidarnost na prvom mjestu.

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Kraj 90-tih. Soba vjeèitih studenata u jednom od studentskih domova u Beogradu. Pomješani i studenti i cimeri ilegalci (bliži i dalji roðaci, kumovi, prijatelji iz kolone...). Stižu razlièite informacije iz rodnog kraja. Izmeðu ostalog komentariše se kako su po Zelengradu poèeli i krovove da skidaju sa kuæa. Komentar Zdraæe Božinovog bio je: "Možda planiraju da nam dižu kuæe na sprat pa ih raskrivaju!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

E, moj proper....

bagami cu te sada malo kritikovati. Ti tek sada uvidjas da u cijeloj Dalmaciji postoji samo Zelengrad. Mi to dokazujemo skoro svaki dan, a ti ....... postavljas ovakva pitanja? Miša mu njegovoga. To je ocigledan dokaz, kako se voli svoj zavicaj i gnijezda odakle smo se izlegli. Za ovo se moras nekako iskupiti.

u celoj Dalmaciji samo Zelengrad postoji,izgleda!! :suncane:

Share this post


Link to post

hahaha Kapljuv nemoj me zasmijavati....preporucila bi ti da posjetis www.benkovac.org.yu pa da vidis sta su sela Ravnija Kotara...ne brini imamo i mi svoje gnjezdo i dobro ste dosli da svratite kod nas i procitate price koje zivot znace i popijete po koju bukaru crnjaka....

Est brte la, svaka cast za ovaj topic!

Pozdrav iz Ravni Kotara

:green

Share this post


Link to post

NJONJI:

Otisao Njonji kod Dr Koke Vojvodica na pregled.

"Sta je sa vama gospodine,"pita Koko, praveci se da ga ne poznaje.

" Sta m'je? Kao prvo, zdravctveno ctanje pogorsano moj doktole, boli, proticka cvukud, tisti, necto nije u redu," rece Njonji.

"Dobro, dobro,nemojte se sekirati, sve ce biti u redu, nego, kako se vi ono zovete?;"upita Dr Koko.

" Gojko Latcmanovitc," protrtlja Njonji.

"Aa, boli vas velite svukud."

" Cvukud, cvuuukud."

"Kasljete li?"

" Bogami kacljem, kacljem, kad mi ce kod namane, al', cve cesce i cesce."

"Dooobro, a, kako ono rekosete, da vam je ime?",opet ce Dr Koko.

" Gojko Latcmanovitc rekoh!" povisi ton Njonji.

"Da, daa, rekli ste mi, aaa, gdje vi ono radite mladicu?"

" Fala na komplimentu doktole. IGM Dzapudzane."

"Dobro, najprije da vidimo pritisak,"rece doktor.

" Bogami, cini mi ce da mi je ckocio," rece Njonji, migajuci doktoru i gledajuci u mladu medicinsku sestru.

"Budite ozbiljni gospodine...,kako ono rekoste da se zovete?,"provocira Dr Koko.

Njinji, vec pomalo iznerviran, rece jos jacim tonom:"pa, Gojko Latcmanovitc, doktole."

"A, gdje ono radite, rekoste?," opet ce Koko.

Temperatura raste, ali se Njinji, ipak suzdrzava, pa opet ponovi, ali, i ovaj put zesce;" III Gee EMmm Dzapudzane!!!"

"Dobro je, dobar je pritisak, mozda, trenutno, malo povisen,ali, nije nista strasno, mala prehlada, sigurno vas je uhvatila negdje promaja,"rece Koko.

" Da promaja...,promajetina, moj doktole, po vazd' cjeli ubogci dan cvirli na poslu, to, to vise nije normalno," zatrtlja Njonji.

"Na poslu, kazete, a, gdje vi ono radite?," doljeva ulje na vatru Dr Koko.

" Ctaaa, dje ladim? "Ecs' ti nolmalno gluv, il' clabo, bokcemi tuvics, ti ci ckloz pocenilio cojece," vice Njonji, " koliko puta ti tleba repetilati, ti ci stvalno gluv!!!"

"Nisam gluv ni senilan gospodine, i molim vas ljepo, ne vredjajte, sta ima tu cudno, gdje radite, ljepo vas pitam?,sav ozbiljan pita Koko, a jedva se suzdrzava da ne pukne u smjeh.

" Dje ladim 'eli?" ponovi Njonji za njim.

"Da, gdje radite gospodine?"

" Na Jankolov'ci, pljeckam pumidole da prije pocrvene, picka ti matel'na gluva, koga's ti czajebavati!" i izleti iz ordinacije brestimajuci.

Share this post


Link to post

Veæini naših starijih žena smetala je vožnja autom, dok sa karom i konjima nije bilo veæih problema. Mariji Boæe Kiæe ni tablete za povraæanje nisu pomagale kada bi se vozila autom. Da li miris dima, benzina, brzo smenjivanje slika pejzaža ili slièno, još uvek nije utvrðeno. Uglavnom svaki put kada krene na put kolima oporavlja se po nekoliko dana, muènine, povraæanje... Kada se jednom prièalo o tom problemu pred Marijom, komentar njenog unuka Peðe bio je: "Baba, tebe kad budemo na groblje mrtvaèkim kolima vozili, ti æeš i onda povraæati!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Nova Pazova. Priprema se za ruèak u jednoj našoj kuæi. Ima poprilièno ljudi. Kuva se lešada. Izbacuje se na stol prvo manestra. Poštuje se princip:"Dok se jede ne prièa se." Meðutim, tišina je prekinuta jer poneko kija (pošto je stavio mnogo papra u juhu), a veæina ukuæana uglavnom nepodnošljivo srèe. Mlaði èlan porodice Peða govori im: "Em Vam Boga što suèete, èujete se na ulicu!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Sredina 90-tih. Banja Luka. Zamijenile se kuæe, ali ne funkcionišu telefoni u kuæama pošto se dugo nije plaæalo. Deško Rokiæ, kao i mnogi, zamijenio kuæu Zadar - Banja Luka. Meðutim potrebno je obnoviti telefonski prikljuèak, a kod nadležnih velike peripetije oko toga. U isto vreme pojavljuju se i prvi mobilni telefoni u Banja Luci. Pošalje ti Deško svoju ženu Mariju da provjeri šta se dešava sa prikljuèivanjem telefona. Stoji ona u redu na šalteru i kad je došla na red, ovi sa šaltera je hladno odbiju sa konstatacijom da od toga još uvijek nema ništa. Veli njima Marija: "Kako to, nama nedate, a onom mom komšiji ste i mobilni uveli!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Pokojni Marko, "guni kraju" radio je dugo kao vozaè u Zagrebaèkim transportima, a poslije u Liburniji. Od plate se nikad, kao ni sad, nije moglo živiti, pa su vozaèi (i kondukteri) uglavnom gledali da uštinu koji dinar na karti ili da uopšte ne daju kartu putniku. Tako je i Madžina jedne prilike uzeo "nuvce" jednoj gospodièni, a nije joj dao kartu. Ona æe njemu: "Šjore, ta niste mi dali kartu!", a Marko æe njoj: "Jarèe bože, šta æe Vam karta, neæete šnjom u bioskop!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Marko i Peko su bili paši. Kratak je bio period da izmeðu njih dvojice ne doðe do incidenta. Jednom je skoro došlo i do noža, sreæom nije bilo puštanja krvi. Navodno je Markova majka Zorka pustila ovce u Pekinu ogradu, Peko je to posmatrao kako ona odgraðuje prolaz i pušta stado, ispsovao je, ona to prenjela Marku, Marko popio i nagrno na Peku, ovaj ispod jakete izvuka nož i tako to. Nisu Peko i Marko poslije toga dugo prièali. Jedno jutro eto ti Marka koraèa onim svojim korakom (poskakivanjem u stranu) preko Pekine avlije i nosi u ruci žuti sok (sirup onaj Maraskin od narandže sa slikom oguljene narandže na njemu) i vièe Peki: "Jarèe Bože pašu, kad ne znamo piti vino, piæemo sok!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Poèetak 90-tih. Obrovac. Osilili se mnogi. Jovo Dopuð pred svima opaljuje Marku šamar. Madžina bi ga pojeo za predjelo, ali ne smije da uzvrati. Dugo se Marko nije mogao pomiriti sa tim. Jedne noæi spava Marko u hotelu. Sa njim u sobi Aco Dopuð (sin Jove Dopuða, ali ne pomenutog, veæ Markovog paša Jove Dopuða). Spremaju se oni za spavanje, napolju zakija snjeg, brije bura, prozori zaledili. Skida se Marko pred spavanje. Ostaje u kanatijeri. Karakteristiènim pokretima trlja ruke od laktova ka ramenima i govori Aci: “ Jarèe Bože, tetkovo, on da udari jednog Kleja, jednog Matu Parlova!” Dugo u noæ je to ponavljao.

Aco se te noæi pokrio sa dva biljca (i kaže da se smrzao), dok je Marko u kanatijeri prespavao noæ do pasa otkriven.

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Zelengradski zet, Dule Gnjatoviæ, imao je tezgu na novobeogradskom buvljaku. Prodavao je uglavnom trikotažnu robu (nažalost ne proizvode TRIO Obrovca - kad se samo sjetim onih teget trenerki sa bijelim prugama sa strane). Jednom prilikom dolazi kod njega jedna gospoða i pita ga, pošto cijena nije bila okaèena na robi: "Koliko Vam stoji ova haljina?", a Dule æe njoj: "Zna joj vrag Boga, stoji mi veæ dvadeset dana, nikako je prodati!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Utopio se radnik u benkovaèkoj vinariji. Upao u bazen sa vinom. Došla ova prièa do Žorža Rokiæa, na šta je on prokomentarisao: "Majko nediljo, blažene li smrti."

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Strunjare, ljude koji skupljaju strunju pošto se zakolju prasad, nikada nisam upoznao. Od ljudi koji su skupljali mješine (ovèje, kozje...) po Zelengradu i šire, najpoznatiji je bio pok. Lako Kuzmiæ. U jednom trenutku u njegovu vatrenu kuæu nije se moglo uæi od mješina. Miljanu, njegovom unuk, lako je plaæao duplo za svaku donjetu mješinu. Obradovao bi se Lako svaki put kad bi Miljan donio po koju mješinu i vikao mu: "To, unuèe muje!". Ali, Miljan ne bi bio to što jeste, da se nije dosjetio. Poèeo je da Laki prodaje iste mješine po nekoliko puta. Noæu ih digne iz vatrene kuæe, a sutradan ih donosi Laki na procjenu.

Trajalo je to dok ga Lako nije jedne prilike uhvatio, i zatvorio ga u sobu na kojoj su bile rešetke. Žene iz varoša su mu nekoliko dana nosile kruva i zaèinje kroz te rešetke dok se Lako nije smilovao.

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Tek se otvorio kino u Obrovcu. Prikazuje se kaubojski film. U jednom od redova sjede klapci iz Zelengrada. Vrhunac je filma. U jednoj sceni konj treba da preðe preko mosta, meðutim konj stao na sred mosta i ne pomjera se. Svi u sali su uzbuðeni, a Pocerac Mitroviæ (Poce) brže bolje skinu šlapu sa noge pa se baci sa njom u onog konja na bioskopskom platnu i viknu: "Ije vide! Bista!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Došao Miljan kod Marinka u Prnjavor baš u toku svinjokolje. Okupio Marinko ljude da mu pomažu, a Miljan se izvalio na otoman i sve èetri u zrak. Pitaju njega Marinko i Jela: "Što nam ti Miljane malo ne pripomogneš?", a Miljan odgovara: "Oæu, njesam lud. Ðe su Vam zetovi da pomognu? Oni kad doðu sjeèete im pršut, a meni ovu slaninu bikešu!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Svratio ja kod babe i djeda. Nasjeka ujak peèenica. Baba ih sa jajima povrigala malo na tavi i stavila preda me. Veli baba: "Ije ti diko!". Veljo ja: "Njesam nešto kunten!", a djed æe: "Jere neæeš?". Poèeo ja jesti, a govori ujak: "Samo jedi, ne daj se nukati.", a ja æu njima: "Ajme meni ljudi, ta nije nagunica!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Avgust 95-te. Traže ljudi rodbinu po Srbiji. Jole Lakin došao prvo kod tetke mu Zorke na Banovo brdo. Veli njemu Zorka: "Ajme Jole, slaba penzija, nema se za leba, mome Stevi kasni plata, djeca veæ velika, svi spavamo u jednoj sobi...", a veli Jole: "Pusti me tetka, doša sam samo noge oprati i idem dalje!"

Pozdrav!

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
Sign in to follow this