Recommended Posts

Злочини коче пролаз кроз европска врата

Ако Хрватска жели у Европу мора да реши случај Сисак и процесуира ратне злочине – упозорава генерални секретар Амнести интернешенела Ирена Кан

Од нашег сталног дописника

Загреб– Генерални секретар Амнести интернешенела Ирена Кан боравила је недавно у Хрватској где је проверавала сазнања овесветскеорганизацијеза људска права о ратним злочинима, после чега се у Бриселу сусрела с повереником за проширење ЕУ ОлијемРеном и генералним секретаром Већа ЕУ Хавијером Соланом. Шта им је том приликом предочила изнела је детаљније у разговору за новинску агенцију ИПС.

„Улазак Хрватске је велики изазов за Европску унију која се први пут сусреће са случајем да је кандидат повезан са ратним злочинима. ЕУ мора да реши случај Хрватске на најбољи могући начин, јер иза ње имате Босну и Херцеговину и Србију којеће у будућности такође бити кандидати. С Хрватском зато треба поступати на прави начин”,рекла је Кан и додала да је „Хрватска показала напредак у сарадњи с Хагом, али још постоји низ ратних злочина који се морају процесуирати”.

Према оцени Амнести интернешенела, како је навела, владајућа политичка странка у Хрватској „није уврстила решавање ратних злочина уполитички приоритет, али ЕУ кроз преговоре о уласку Хрватске може и мора то условљавати”.

Као посебно тежак пример навела је Сисак: „Седамнаест година после злочина над српским цивилима у Сиску нико од одговорних није приведен на суд. Хрватска је у процесу придруживања Европској унији, а Амнести интернешенел тражи од службеног Брисела да један од услова буде процесуирање ратних злочина”,напоменула је Ирена Кан после састанка с представницима Европског већа и парламента о Хрватској.

Амнести интернешел процењује да је у Сиску убијено око стотину цивила српске националности, а током 1991. и 1992. године грађани су одвођени, злостављани, мучени и убијани на локацијама Барутана, ОРА и Јодно. Тај податак (о најмање 107 убијених српских цивила и списак са њиховим именима) још пре десетак година објавио је Стипе Шувар у свом часопису „Хрватска љевица”, али до данас још нико није одговарао,иако су била наведена и имена најпознатијих ликвидатора. Радило се о списку само оних убијених Срба за које су издате службене умрлице, док је коначансписак ликвидираних и несталих знатно дужи.

У време када су чињени злочини шеф Кризног штаба на подручју Сиска био је Иван Бобетко, син генерала Јанка Бобетка који је био начелник Главног штаба Хрватске војске, шеф полиције у Сиску био је ЂуроБродарац (каснијежупан), а Јадранко Габрин је био командант резервне јединице МУП-а „Вукови” за коју се верује да је починила и највише тих злочина.

Загребачки адвокат Лука Шушак познат је по бројним одбранама и заступањима оптужених или оштећених Срба у Хрватској у вези са ратнимзбивањимапротеклих година, па тако и у случајевима с подручја Сиска. О својим сазнањима обавештава и организације за људска права, па тако и Амнести интернешенел и учествује на стручним округлим столовима на тему ратних злочина. Замолили смо га зато да за „Политику” прокоментарише ову интервенцију Амнестиинтернешенела код челних људи Европске уније.

„То је у сваком случају позитиван догађај, усмерен ка јачању права и начела законитости”,каже Шушак и указује да није проблем само „гурање под тепих” ратних злочина као што је то случај Сиска, него и пресуде без доказа и претварање жртве у злочинца, наравно само када се суди Србима.

У вези са Сискомон има још једно негативно искуство, а тиче се обештећења за убијене чланове породица: „Код тражења накнаде штете не признају се искази Срба да су припадници Хрватске војске одводили њихове најближе и убијали их. И не само да губе такве спорове, него их још и пљачкајутако што им се наплаћују трошкови поступка и заступања”,каже Лука Шушак и наводи пример: „У случају Миљевић Душан, где је седам сведока навело да су припадници ХВ-а извршили убиство, судско веће је окренуло чињенице у смислу да је ’можда била провокација’, па је тужитељки која је тражила обештећење за убиство оца још наложило да плати 45.000 куна (око 6.200 евра) за трошкове поступка. Тако се углавном суди у Сиску, а подржавају их виши судови”,напомиње,такође,Шушак за наш лист.

Радоје Арсенић

[објављено: 22/04/2008] Politika

Share this post


Link to post

U Sisku ima1 posebno zanimljiv slucaj...

Da je jednoj Hrvatici, bila ubijena kcerka koja je tada bila 17g, i to je ubijena zamenom... zna se ime i preizime "coveka" koji je bio izvrsilac septembra '91.

Share this post


Link to post

da se podsjetimo...ovo su stariji postovi naseg clana Carpe Diem:

Evo najprije imena nekih ubijenih s naznakom datuma ili približnog vremena i lokacija kada su i gdje stradali. Napominjem da se radi o žrtvama zloèina samo u Sisku, a ne i na Baniji (Kostajnica, Dvor, Petrinja, Sunja i druga mjesta i podruèja):

Prva žrtva na sisaèkom podruèju 1991. godine bio je, izgleda, VLADO BOŽIÆ, šofer "Slavijatransa" iz Petrinje. Njega su u selu Odra, pred kuæom Josipa Brajkoviæa 2. VIII. doèekale tzv. anti-teroristièke grupe, hadezeovci i zatukli. Umro je u sisaèkoj bolnici. Njegovom ubojstvu kumovao je sam Josip Brajkoviæ, prvi pred-sjednik HDZ u Sisku.

Potom su ubijeni i MARKO i IVICA VILA, njihovi sinovi DUŠAN i ŽELJKO, te njihov roðak MLADEN VILA, radnik. Obitelj Vila prodavala je na sisaèkoj tržnici voæe i povræe i o politici nisu imali pojma. Kao sirotinja nisu imali nièiju zaštitu, pa su se našli na spisku za likvidaciju. A obrazloženje izvršilaca njihove egzeku-cije bilo je da je u njihovoj kuæi tobože bila "èetnièka bolnica".

JOVU CRNOBRNJU, umirovljenog milicionera, izrešetali su na vratima njegovog stana. A "obrazloženje" je bilo da je imao radio-stanicu.

BRANKO OLJAÈA, policajac u Sisku, izgubio je glavu tako što ga je njegov zapovjednik Vladimir Milankoviæ poslao u klopku, u kojoj je izrešetan, a javnosti je podastrta prièa da je otišao u èetnike na Baniju. Njegova žena, Hrvatica, podigla mu je križ na sisaèkom groblju.

MILOVAN i VERA STEVANOVIÆ ubijeni su u kolovozu 1992. godine i zakopani na podruèju "Ore" (gdje su nekad prebivale omladinske radne brigade). A povod je bio da su tobože vrijeðali policajce. Susjedima je pak reèeno, da su otišli u Njemaèku. Uzgred, Verinog oca su 1941. godine zaklale ustaše.

U kolovozu 1992. godine pobijeni su i svi èuvari i vatrogasci srpske nacionalnosti, LUKIÆ, LAZIÆ, NIKOLIÆ i drugi.

RADE ŠPANOVIÆ, radnik Željezare, doèekan je u kolovozu 1992. godine pred portirnicom, odveden na Savu, pokošen rafalom i baèen u rijeku. Vozaèi skele u selu Gušæe izvukli su njegov i još jedan leš.

Èlanovi HDZ u selu Hrastelnici htjeli su imati "etnièki èisto" selo, pa su tamošnjim Srbima dali ultimatum da kroz 48 sati napuste selo.

PERO KIÈIÆ, umirovljeni radnik "Graditelja" i NJEGOVA ŽENA, teški invalid, nisu otišli, ubijeni su maèetama. Za javnost je reèeno da su se napili, naložili peæ i izgorjeli. Njihovih oko 30 koza i ovaca i oko 200 kuniæa završilo je u kazanima specijalaca.

VASU JELIÆA odvela je 22. XI. 1992. iz njegove kuæe u ulici Ilije Greguriæa policija. Ðuro Brodarac, tadašnji naèelnik policije, a današnji župan, rekao je njegovoj oèajnoj ženi da je nesretnik vjerojatno otišao u èetnike. Seljak, koji je sjekao pruæe, našao je 25. III. 1993. leš Vase Jeliæa i još jednog muškarca na obali Save, u blizini vojarne "Berislav Pavièiæ" u Savskoj ulici, a gdje je inaèe bila stacionirana grupa za likvidacije.

Ubijen je i TAJNIK ŠKOLE U KOMAREVU.

Portira "Brodoremonta", MLADIÆA OD 22 GODINE, doèekali su na izlasku s posla, naredili mu da vesla u èamcu i na sredini rijeke ga pokosili. U èamac su stavili nekoliko kutijica tableta i pismo, e da je tobože prevozio lijekove i poštu èetnicima.

Snajperskim hicem iz policijske postaje u Sisku ubijena je 19-godišnja LJUBICA SOLAR, inaèe Hrvatica, a proturena je prièa, iza koje je stajao Vladimir Milankoviæ, da ju je ubio njezin zaruènik, oficir KOS-a, koji se tog dana nalazio u Banjoj Luci. Dokumentaciju o tom sluèaju ima zagrebaèki odvjetnik Milan Radoviæ.

STEVU VRANEŠIÆA, umirovljenog radnika, u njegovoj klijeti u Letovanskom Vrhu izboli su noževima i u rane mu stavljali sol pripadnici tzv. antiteroristièke grupe iz Odre. Nije htio "priznati" da suraðuje s èetnicima, pa je zaklan i baèen u Kupu.

DRAGAN SUNDAÆ, pravnik u sisaèkoj bolnici, odveden je s posla u Komarevo, tjeran da pije konjak i pjeva "Puška puca, a top rièe", ubijen rafalom (3. III. 1993.) i zakopan tako da mu je iz zemlje virila ruka.

VELJKO ÈAKALO, tv-mehanièar, ubijen je na prvoj liniji u Ko-ma-revu 4. III. 1993.

DRAGAN RAJŠIÆ, šef osiguranja u Rafineriji Sisak do 1990. godine, odveden je iz stana, a iz iste stambene zgrade s njim su odveli i umirovljenog potpukovnika JNA Marka. Odvedeni su na Savu, po programu "Putuj Selma". Marka su pokosili rafalom i on je "otputovao". A. Rajšiæ, prema prièi koja kola, nije dobro pogoðen, pa se ronjenjem i plivanjem domogao druge obale Save. Danas je navodno u Beogradu.

Gubilišta su bila na prostoru gdje su bile barake omladinskih radnih brigada, gdje se inaèe bila smjestila grupa za likvidaciju, zatim šuma Brezovica, jodno kupalište (soba 29), položaj HV u Koma-revu.

Ljudi su ubijani i na Željeznici, u Odri, u Tišini, u predjelu Siska zvanom Zeleni brijeg.

Ubijeno je i devet ljudi iz Mošæenice.

A koliko ih je izvuèeno iz zatvora i likvidirano, najbolje valjda znaju Ðuro Brodarac i Vladimir Milankoviæ.

O svemu su malo znali obièni graðani i vojnici na bojišnici.

Prema saznanjima stranih obavještajnih službi i diplomacije, u Sisku i bližoj okolici ubijeno je 90 Srba.

Najveæu odgovornost za sve što se dogaðalo imaju Ivan Bobetko, Ðuro Brodarac i Vladimir Milankoviæ. A predvodnik snaga za likvidaciju bio je, sve dok nije stradao u prometnoj nesreæi na Zagorskoj magistrali, Jadranko Grbin, nekadašnji inspektor SUP-a u Zagrebu. U njegovoj postrojbi bili su mahom pomilovani robijaši, unuci ustaških emigranata i pripadnici legije stranaca. "Nezaboravna" je u svemu i uloga Josipa Brajkoviæa, prvog predsjednika Gradskog odbora HDZ, nekadašnjeg pomo-ænika skladištara u Rafineriji Sisak. A tu su i zloèini koji leže na duši Ivana Kralja, ranijeg vatrogasca u Rafineriji, a sada umiro-vljenika u Farkašiæu, Drage Bošnjaka, sisaèkog pijanca i kri-minalca, koji je s opljaèkanim novcem otvorio buffet u Umagu, Vlade Boriæa iz Zabora i Sišèanina Josipa Zguriæa, koji je u Gabrinovu grupu došao iz KPD Lepoglava, u kojem je prebivao zbog ubistva oca.

Ovdje bih upozorio i na akciju poèetkom kolovoza 1991. godine, u koju su Gabrinove ljude i neke vrbovane Sišèane poveli Ivan Bobetko i Ðuro Brodarac. Reèeno je da je to bio "silovit nalet naših vitezova na jedno jako neprijateljsko uporište". A o kakvoj se akciji radilo isprièao je Ivo, iz sisaèkog dijela grupe, rodom iz Blinskog Kuta: "Èekali smo dva dana Bobetka i njegove ljude. Mi smo poznavali teren, pa smo došljake rasporedili tako da opskrbe sela (bila su to dva srpska sela na cesti Sisak-Sunja). Najprije se zapucalo, da se ljude izvuèe iz kuæa. Oni koji su poèeli bježati pokošeni su rafalima. Upadali smo u kuæe i ubijali maèetama i noževima. Ja sam u jednom kombiju vozio mrtve do Save, gdje smo ih bacali u vodu. A bio je još jedan kombi. Pjevali smo 'Putuj Selma i ne okreæi glavu'. U kombiju koji sam ja vozio prevezeno je 14-ero starijih muškaraca i žena, èetvero djece i jedan mlaði muškarac.

Od naše domorodaèke grupe nitko nije ulazio u kuæe radi pljaèke, jer smo prevozili mrtve. Ranjene smo ubijali. Pljaèkali su Zagrepèani.

Nakon nekoliko dana spaljeno je srpsko selo Klobuèak, ali su ljudi iz njega veæ bili pobjegli. Ubrzo je došlo i do spaljivanja hrvatskog sela Staze."

JNA je tada inaèe blokirala obje strane. No, srpski pobunjenici, iako malobrojniji, bili su bolje naoružani, i bolje organizirani, pa su brzo zatvorili prilaze srpskim selima.

Posebna je prièa sve što se u sektoru Sjever zbivalo u "Bljesku" i "Oluji" i nakon njih. Poèinjeni su mnogi novi zloèini. A i opet su istaknuti akteri bili Vladimir Milankoviæ i Ðuro Brodarac. U "Bljesku" je Milankoviæ zapovijedao specijalnom policijom "Ose" i tek æe se valjda saznati za zloèine koje su "Ose" izvršile na cestama Pakrac - Okuèani i Okuèani - Stara Gradiška.

Nakon "Oluje", negdje u jesen 1995. godine, ubijen je bivši policijski specijalac STJEPAN BANIÆ. Govorilo se za njega, da je i za raèun Ðure Brodarca èuvao krdo stoke opljaèkane u "Oluji" i nakon nje na Baniji. Prodao je, izgleda, nekoliko grla i za svoj raèun i mnogo prièao okolo.

U proljeæe 1996. godine BLAGAJNICA REKREACIONOG CEN-TRA "BREZOVICA" pokušala je nadležnima dati na uvid doku-mente o pljaèki ZNA SE koga. Udavili su je, stavili u auto i gurnuli u Lonju.

Ja sam Hrvat. Opisao sam zloèine, za koje ne znam samo ja, veæ i mnogi u Sisku i okolici. Neki koji su bili umiješani u zloèine u meðuvremenu su "ispali iz igre" i odbaèeni. Sada razmišljaju i o stupnju svoje odgovornosti. Stoga ne bi bilo teško utvrditi svu istinu i o zloèincima i o žrtvama.

Ne potpisujem se punim imenom i prezimenom, jer bi i moj život mogao biti u opasnosti.

S. B., Sisak

Share this post


Link to post

NOVI PODACI O UBIJENIMA

I NEKI ISPRAVCI

U dossieru: zloèini u Sisku, objavljenom u "Hrvatskoj ljevici" br. 7/2002. i u nastavku tog dossiera u "Hrvatskoj ljevici" br. 8/2002. iznijeti su mnogi podaci i osvijetljene mnoge èinjenice o zloèinima u Sisku nad civilima, mahom Srbima, a koje su poèinili pojedinci i grupe u hrvatskim uniformama i u ime hrvatstva, kako su ga oni shvaæali.

Kao što smo i mi objavili, državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajiæ dao je do znanja javnosti da se najzad vode predistrage, a ne znamo da li veæ i istrage u povodu tih zloèina, samo onih kod kojih su "poèinitelji poznati". Uvjereni smo, meðutim, da se poèinitelji ako ne svi, a ono daleko najveæeg broja tih zloèina mogu, ma i sa zakašnjenjem, otkriti i da im onda treba suditi.

Na ovaj ili onaj prilog u dossieru "Hrvatske ljevice" bilo je nekih reakcija, ali se pokazalo, da se u samo nekoliko sluèajeva radi o netoènim podacima ili konstatacijama. Bilo je i apriornog osporavanja cijelog dossiera, kao npr. u izjavi Gradskog odbora HDZ Siska, u napisu nekog Vrðuke iz Mošæenice ili u intervjuu izvjesnog pukovnika Orkana u "Novom sisaèkom tjedniku". a što je naš list u br. 8/2002. takoðer prenio. A onda je 7. studenog 2002. godine emi-tirana "Latinica", u koju su na upravo neshvatljiv naèin strpana prièa o smrti u Švedskoj osuðenog teroriste Mire Barešiæa i prièa o zloèinima u Sisku. Majka ubijene 19-godišnje Ljubice Sedlar je vjerojatno ostavila potresan dojam na mnoge pred ekranom, ali ne i na u studiju HTV-a prisutnog Ðuru Brodarca, njezinog susjeda, koji, eto, kao da nije luk ni jeo ni mirisao, premda je bio jedan od gospodara života i smrti ljudi u Sisku 1991. godine i ne samo te godine. A diènog Ivana Bobetka u "Latinici" nitko i ne spomenu. Premda se, recimo, moglo citirati reèenicu Tuðmanovog savjetnika Stjepana Hercega iz njegova izvještaja Manoliæu i Tuðmanu 2. listopada 1991. godine, a kojom se apostrofira odgovornost oca i sina Bobetko.

No, bilo kako bilo, prièa o zloèinima u Sisku nije više skrivena i od najšire hrvatske javnosti, a za to zasluge, eto, pripadaju i "Hrvatskoj ljevici". I dalje vjerujemo u to da æe bar neki poèinitelji zloèina i u Sisku biti izvedeni na sud. Pa ma koliko da je pravda, pogotovo hrvatska, spora.

Moramo biti zadovoljni i stupnjem pouzdanosti podataka i konstatacija iznijetih na stranicama "Hrvatske ljevice". A kako jedna mala i uz to nepodobna novina, ne može ni izdaleka istražiti ono što ne mogu državni organi postu-panjem po zakonu, u našem dossieru potkrale su se i greške, za koje dajemo ispravke.

No, prije æemo iznijeti neke nove podatke o ubijenima:

Dejan Biskupoviæ Kasum uhvaæen je 22. kolovoza 1991. godine kod svoje kuæe u selu Bestrma, privezan za transporter i odvuèen u Komarevo. Rukama je bio privezan za traktor, a nogama za transporter, koji su krenuli istovremeno u suprotnim pravcima;

Milanu Èakalu (roðen 1930) u Kinjeèkoj je odsjeèena glava i nabijena na kolac, a sahranjen je na groblju u tom selu;

Nikola Draiæ (roðen 1930) iz Blinjskog Kuta masakriran je i sahranjen u selu Petrinjici.

Stojan Miodrag, radnik "Željezare Sisak" (roðen 1941), rujna 1991. go-dine odsjeèene su uši i nos, a oèi izvaðene, te je u vrijeme policijskog sata 27. rujna 1991. godine ubijen s dva metka i baèen na livadu u Savskoj ulici u Sisku, nedaleko "ORE".

Dragoljub Nikoliæ masakriran je, ubijen i baèen na istu livadu kada i Sto-jan Miodrag. Utvrdili smo da su ubijeni i još neki ljudi, koji se ne nalaze na popisu "Hrvatske ljevice" br. 7/2002:

Stanko Majstoroviæ - Æane, radnik "Željezare Sisak" iz Novog sela, odve-den je bijelim kombijem, a njegov je leš isplivao iz Save kod Jasenovca. Nalo-godavac je poznat.

Dara Oroz (roðena 1929) iz Siska, A. Hebranga 2, obješena je u stanu u rujnu 1991. godine, a muž joj je bio odveden u "Jodno" i pušten, zbog inter-vencije.

Tomislav Cavriæ, koji se deklarirao kao Jugoslaven, je još u svibnju 1991. godine ubijen u svom stanu, smrskana mu je glava.

A sada da damo i ispravke netoènih navoda iz dossiera:

Domagoj (a ne Igor) Pavièiæ nije bio star 12, veæ 18 godina. On je s gru-pom mladiæa Hrvata razvaljivao ulazna vrata stana Milana Konjeviæa, Srbina, koji je bio u hrvatskoj policiji. Konjeviæ je iz stana ispalio metak, kojim je Domagoj ubijen. Ubojica je osuðen na dvanaest godina zatvora, pa je onda zamijenjen. No, prilikom dolaska u rodno selo Šaš, Konjeviæ je uhapšen i sada je na izdr-žavanju kazne u hrvatskom zatvoru.

Milan - Miæo (a ne Miloš) Špoljar odveden je iz sela Kinjaèka, privezan za traktor i rastrgan, sahranjen je u selu Petrinjci.

Milovan i Vera Stevanoviæ (muž i žena) umrli su u Èaèku prirodnom smræu.

Vaso Novakoviæ je živ.

Share this post


Link to post

UBIJENI I NESTALI

"Hrvatska ljevica" objavljuje spisak ubijenih i nestalih u Sisku i okolici, a koji ni izdaleka nije potpun. U spisak su unijete osobe, èiji su leševi naðeni, ili su pokopani na sisaè-kom i seoskim grobljima i koje su uvedene u matiène knjige umrlih. Istinitost tvrdnji da su bile izložene torturi, izma-sakrirane, da imaju prostrijelne rane možda se može još uvijek provjeriti putem ekshumacija i obdukcija. Spisak je saèinjen na osnovu mnogo širih spiskova ubijenih i nes-talih, koji su inaèe dostavljeni i Haaškom tribunalu, pred-sjedniku Mesiæu i na druge adrese.

Postoji i spisak od nekoliko stotina imena onih koje su rodbina i znanci naveli kao nestale, no Ðuro Brodarac, i ne samo on, znaju za njih tvrditi da su jednostavno otišli na drugu, èetnièku stranu i da se živi i zdravi možda šeæu Beo-gradom, Banjom Lukom ili po bijelom svijetu. Taj bi spisak inaèe zauzeo još nekoliko stranica "Hrvatske ljevice". Da-kako, nadležni državni organi, jer radi se o gra-ðanima Hr-vatske, mogli bi i morali i za sve te osobe utvrditi da li su nestale ili je pokoja još u životu.

NIKOLA ARBUTINA, radnik "Graditelja": u ljeto 1991. pronaðen mu je leš, pokopan je na sisaèkom groblju.

STANKO ARBUTINA, umirovljenik, ubijen u svom stanu u kolovozu 1991. godine, pokopan na sisaèkom groblju.

DAMIR BEGIÆ, èuvar "Brodoremonta": ubi-jen u noæi 6. rujna 1991. godine u èuvarskoj kuæici vatrenim oružjem, upisan u matiènu knjigu umrlih u Sisku, pokopan na si-saèkom groblju.

DRAGAN BEKIÆ (1952), radnik "Segestice": ubijen vat-renim oružjem 22. kolovoza 1991. godine u selu Kinjaèka, u tzv. noænoj akciji, pokopan na groblju u Kinjaèkoj.

MARKO BANJAC, umirovljeni potpukovnik JNA: odveden sa ulice 26. kolovoza 1991. godine na ORA, tamo ubijen, leš nije naðen, ubojstvo izvršila grupa za likvidacije u okviru 55. bojne.

DRAGAN BIŠKUPIÆ (1947), Bestrma: ubijen je 22. kolo-voza 1991. godine, u selu, u tzv. noænoj akciji vatrenim oru-žjem, sahranjen na groblju u Bestrmi.

ŽELJKA BOINOVIÆ (1968), tekstilna rad-nica, Trnjani: ubi-jena 22. kolovoza 1991. godine, u selu, u tzv. noænoj ak-ciji vatrenim oružjem, sahranjena na groblju u Bestrmi.

STEVO BOROJEVIÆ (1946), radnik: na pun-ktu anti-tero-ristièke grupe Odra zaustavljen u vozilu 6. rujna 1991. i odveden na ORA. Sava je izbacila leš na obalu, a koji je bio u vodi sedam dana. Iz patološkog nalaza bolnice Sisak vidi se da je bio od 6. do 11. listopada 1991. godine podvrgnut strašnoj torturi. Sve kosti bile su polomljene, a vitalni organi uništeni. Živ je baèen u vodu, a tada je pogoðen s nekoliko metaka. Supruga Jasenka išla je kod naèelnika policijske uprave Ðure Brodarca da se raspita za supruga. On je pre-gledao neke spiskove i rekao joj: "Nije ni na jednom spisku za likvidaciju." Vozilo su prisvojili pripadnici antitero-ristièke grupe Odra. Upisan je u matiènu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisaèkom groblju.

Podnesena je kaznena prijava K-844/91., ali postupak nije pokrenut. U vrijeme Stevina ubojstva likvidacije je vršila 161. bojna vojne policije.

VLADIMIR BOŽIÆ, vozaè "Slavijatransa" iz Petrinje: prili-kom redovne vožnje Petrinja-Zagreb 2. kolovoza 1991. iz-vu-èen je iz auto-busa na punktu u Odri i na smrt pretuèen od pripadnika antiteroristièke grupe Odra. Umro u bolnici Sisak. Smrtonosne udarce navodno su mu zadali Stjepan i Mato Braj-koviæ iz Odre.

Podnesena kaznena prijava 538/91. Pos-tupak nije pok-renut.

MILOŠ BRKIÆ (1925): u ljetu 1991. odvezen u Duševnu bolnicu Popovaèa. Tamo nije ni-kada stigao; negdje je likvi-diran; leš nije naðen.

BRANKO CETINSKI, Tišina Desna: u kolo-vozu 1991. do-ve-den u MUP kao navodni snajperist. Likvidiran. Leš nije naðen. Orga-nizatori smaknuæa navodno su Stanislav i Bo-židar Gavron iz grupe pri MUP-u.

PERO CRLJENICA (1941), elektrotehnièar, Kinjaèka: ubi-jen 22. kolovoza 1991. u tzv. noænoj akciji, sahranjen na groblju u Kinjaèkoj.

JOVO CRNOBRNJA (1936), umirovljenik: ubijen 27. ko-lo-voza 1991. Pred kuæu mu je došlo devet osoba u mas-kir-nim odorama s automatima. Jovo im nije htio otvoriti vrata. Otvorena je paljba po kuæi, i u nju su ubaèene dvije bombe; meðu napadaèima svjedoci su navodno prepoznali Stjepana Brajkoviæa, Ni-nu Hodaka, Željka Bjeliæa i Željka Posavca; upisan je u knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisaèkom groblju.

MILAN CVETOJEVIÆ, radnik "Elektre" Sisak, iz Moš-æe-nice: u ljeto 1991. Sava izbacila njegov leš na teritoriju SR Jugoslavije; sahranjen je na groblju u Dvoru.

NEDELJKO-NEÐO ÈAJIÆ (1947), radnik, Bestrma: ubijen 22. kolovoza 1991. u tzv. noænoj akciji; kuæa mu je zapaljena; pokopan na groblju u Bestrmi.

MILAN ÈAKALO (1928), Kinjaèka: ubijen u ljeto 1991. u selu.

MILOŠ ÈALIÆ (1942), radnik: odveden iz bolnice u Zag-rebu, gdje je bio na lijeèenju. Ubijen 9. listopada 1991. u šumi Bre-zo-vi-ca. Patološki nalaz: prostrijelna rana u predjelu srca i teške povrede tijela od prethodne tor-ture. Prije od-laska na lijeèenje kuæa mu je minirana, a supruga Rada u njoj ranjena. Pokopan na sisaèkom groblju. Navodno su ga ubili pripadnici antiteroristièke grupe Novo Selo.

VELJKO ÈOSIÆ, radnik Željezare Sisak: u kolovozu 1991. obješen u svom stanu, a što je navodno izvršila anti-tero-ristièka grupa Novo Selo, pokopan na sisaèkom groblju.

STOJAN ÈORIÆ, radnik Željezare, Capraška Poljana: ubijen u naselju u ljeto 1991. od ljudi u crnim odorama i s crnim maskama.

LJUBAN ÈENIÆ, Tišina Lijeva: odveden iz sela navodno u organizaciji Stanislava i Boži-dara Gavrona iz grupe pri MUP-u pod izgo-vorom da je snajperist; leš nije pronaðen.

BRANKO DABIÆ (1953), èuvar u Rafineriji Sisak: 15. ruj-na pošao je u treæu smjenu, na autobusnoj stanici na Trgu slobode u vozilo su ga pozvale tri osobe; više se nije vratio; sinu Goranu Robert Ahmetagiæ navodno je rekao da mu je ubio oca; proglašen je umrlim.

NENAD DENIÆ, pripadnik sudske straže u Remetincu: policija ga je 17. kolovoza 1996. odvela s plaže na Kupi; Sava izbacila leš kod naselja Crnac; upisan u knjigu umrlih Mati-ènog ureda Sisak; pokopan na sisaèkom groblju; navodno odgovoran Vladimir Milan-koviæ.

JOVO DIDULICA, umirovljenik: u ljeto 1991. odveden od kuæe i negdje likvidiran, vjerojatno od strane antite-ro-ris-tiè-ke grupe Odra.

MIKA DRAIÆ Kinjaèka: poèetkom kolovoza 1991. odve-den iz sela i negdje likvidiran.

NIKOLA DROBNJAK (1933), Mošèenica: u ljeto 1991. Sava mu je izbacila leš u selu Gušæe; upisan u knjigu umrlih Matiènog ureda Gušæe; pokopan na sisaèkom groblju.

DAMIR DUKIÆ (1964): ubijen u Sisku 6. sijeènja 1994. revolverskim metkom; ubojica poznat, ali postupak nije pokrenut.

MILJENKO ÐAPA (1951), radnik Rafinerije Sisak: 22. kolovoza 1991. u stan njegove majke Dese oko 21 sat i 30 minuta došli su Dubravko Antoliæ i jedan policajac, a pred kuæom je bio veæi broj ljudi u odorama; odvezli su ga i više se nije vratio. Majka je pitala za sina, ali joj je u MUP-u reèe-no da je on špijun, a ako bude za njega pitala da æe ju zatvoriti. Javili su joj da je ubijen. Patološki nalaz: prostrijelna rana abdomena, nad njim je vršena tortura, upisan u knjigu umr-lih Matiènog ureda Sisak, poko-pan na sisaèkom groblju. Stan i stvari u njemu prisvojio jedan hrvatski branitelj.

RATKO ÐEKIÆ (1918), Blinska Greda: ubijen 22. kolovoza 1991. u selu u tzv. noænoj akciji; sahranjen na groblju u Bestrmi.

LJUBAN ERAK, autoprijevoznik: odveden ispred ben-zinske pumpe kod "Autoprometa" i navodno likvidiran od pripadnika antite-roristièke grupe Odra; kamion su mu pri-svojili.

MILOŠ GRUBIÆ, umirovljenik iz Blinskog Kuta: u ljeto 1991. leš naðen blizu sela Koma-revo; pokopan na sisaèkom groblju.

NIKOLA GRUBIÆ Blinski Kut: ubijen u kolovozu 1991. u selu; upisan u matiènu knjigu umrlih u Sisku; pokopan na sisaèkom groblju.

VASO JELIÆ (1931), umirovljenik: 15. rujna 1991. oko 22 sata u kuæu je došlo pet osoba u maskirnim uniformama. Vasu su grubo izvu-kli iz kuæe i odvukli ga u vozilo, u kojem je bio šesti èovjek i Boško Subotiæ, koji je takoðer bio pri-veden; odvezli su ga i više se nije vratio; tražen je svuda ali nitko ništa nije znao. 11. veljaèe 1992. supruga Anu su izvje-stili da je leš pronaðen. "Pozvana sam u mrtvaènicu zbog identifikacije. Leš meni nije ni pokazan, ali sam morala potpisati da je to on." - izjavila je Ana. Patolog: strijelna rana glave i grudiju. Sahranjen je na sisaèkom groblju i upisan u matiènu knjigu umrlih u Sisku. Podnesena kaznena prijava K-422/92, ali postupak nije proveden.

PETAR KIÈIÆ, umirovljenik iz Galdova: sre-dinom ko-lovoza 1991. pred njegovu kuæu je došlo vozilo s èetiri uniformirane osobe, bio je policijski sat; ubijen je vatrenim oružjem, poliven benzinom i zapaljen - sektor 55. boj-ne; upisan u matiènu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisa-èkom groblju.

DRAGICA KIÈIÆ, supruga Petrova, ubijena na isti naèin.

MILAN KLADAR (1940), vozaè: ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Blinska Greda, u tzv. noænoj akciji; sahranjen na gro-blju u Bestrmi.

DUŠAN KOMOSAR (1927), radnik Željezare Sisak: u kolo-vozu 1991. u njegov stan su ušli Siniša Mažuran, Vlado Bu-zuk i Jure Josiæ, svi iz Capraške Poljane. Bilo je to za vrijeme policijskog sata. Siniša je rekao "Trebam ovog idiota." Od-veo je Dušana u sobu i stravièno ga prebio. Supruzi Milji je zaprijetio da mora šutjeti. Dušana su odveli i više se nikada nije vratio; njegov leš nije naðen.

STANKO KONÈAR, umirovljenik: u noæi 2/3. kolovoz 1991. došli su mu u stan pripadnici antiteroristièke grupe Odra u maskirnim odorama, odvezli su ga žutim kombijem, uzeli su mu novac i lovaèku pušku; odveden je i negdje likvidiran; supruga Ljuba živi u Prigre-vici u Vojvodini.

KUZMAN KOVAÈEVIÆ, èuvar vodotornja: ubijen vat-renim oružjem na radnom mjestu, u srpnju 1991.

RADOVAN KRAGULJ (1955): ubijen 22. ko-lo-voza 1991. u Blinskom Kutu, u tzv. noænoj akciji; pokopan na groblju u Bestrmi.

NEDELJKO KUŠIÆ (1929), umirovljenik: ubijen je 5. ve-ljaèe 1992. hicem iz vatrenog oružja u Žirèici, a prije toga masakriran; pokopan je na obali pokraj Save.

PETAR KUŠIÆ, radnik Rafinerije: stradao na isti naèin kao i Nedeljko Kušiæ.

LJUBAN LOVRIÆ (1948), prometnik HŽ-Žabno: u ljeto 1991. odvezli su ga sa ben-zinske pumpe na Zagrebaèkoj ulici pripadnici antiteroristièke grupe Odra. Naðen ubijen na obali Save uzvodno od Siska. Ubijen hicem 25. rujna 1991. Auto "Mazdu" ubojice su prisvojili. Upisan u knjigu umrlih u Sisku, pokopan na sisaèkom groblju.

BRANKO LUKAÈ, radnik Rafinerije: ubijen u kolovozu 1991., Sava mu izbacila leš.

ÐURO LUKAÈ, umirovljenik, radio u rafi-neriji: ubijen u ljeto 1991., voda izbacila leš; upisan u matiènu knjigu umrlih u Sisku; pokopan na sisaèkom groblju.

STANKO LUKIÆ, radnik Pošte Sisak: ubijen u ljeto 1991; Sava mu izbacila leš; upisan u matiènu knjigu umrlih u Si-sku; pokopan na sisaèkom groblju.

ILIJA MARTIÆ, automehanièar: ubijen u kolovozu 1991, u jednom lokalu vatrenim oružjem; ubojica poznat, ali nije osuðen.

RANKO MARTINOVIÆ: ubijen 22. kolovoza 1991. u Blin-skom Kutu, u tzv. noænoj akciji; pokopan na groblju u Ki-njaèkoj.

ÐORÐE MITROVIÆ, Romsko Naselje: odve-den od kuæe i negdje ubijen.

GRADOLJUB NIKOLIÆ (1941), radnik Rafi-nerije: 26. rujna 1991. za vrijeme druge smjene došle su u krug tvor-nice vozilom tri uni-for-mirane osobe i odvele ga; više se nije vratio. Od mjerodavnih nitko ništa o njemu nije znao. Na-kon mjesec dana obitelj je saznala da je 28. rujna 1991. na-ðen u lokvi izmeðu sela Topo-lovac i Budaševo s dvije pro-strijelne rane trbuha. Pokopan je na sisaèkom groblju bez znanja obitelji.

Ubili su ga pripadnici grupe za likvidacije 55. bojne.

VASO NOVAKOVIÆ: odvezen na ORA i više se nije vratio.

STOJAN MIODRAG (1950), radnik: ubijen 28. rujna 1991. vatrenim oružjem, upisan u knjigu umrlih u Sisku i po-kopan na sisaèkom groblju.

PERO OBRADOVIÆ, trgovac iz Mošèenice, MILJA, DE-JAN i JOVANKA: u rujnu 1991. odveli su svo èetvero od kuæe i likvidirali pripadnici "Handžar divizije".

VASO OBRADOVIÆ, radnik Željezare: prema svjedocima, ubijen, ali leš nije pronaðen.

BRANKO OLJAÈA, policajac: odveden od kuæe i likvidiran iza crkve u Komarevu.

PETAR PAJAGIÆ, diplomirani ekonomist, radio u Rafi-neriji: 20. rujna 1991. oko 17 sati i 15 minuta izveden je iz svog stana, s lisicama na rukama u pratnji tri osobe u crnim odo-rama i s maskama na licu, u zelenom po-licijskom vozilu. Vozaè je bio Željko Majkiæ. Odveli su ga "Vukovi" na ORA i istu veèer likvidirali pripadnici grupe za likvidaciju pri 55. bojni; baèen je u Savu.

PERO PALIJA, umirovljenik: jednog ljetnog dana 1991. pred zgradu u kojoj je stanovao došli su pripadnici anti-teroristièke grupe Odra, tražeæi "opasnog èetnika". Odveden je i više se nije vratio.

ÐURO PANDURIÆ, radnik meteorološke stanice: u toku ljeta 1991.odveli su ga pri-pad-nici antiteroristièke grupe Odra kao "velikog èetnika".

MILJENKO PAVIÆ: prema izjavama svje-doka, izma-sa-kriran na ORA i baèen u Savu.

IGOR PAVIÈIÆ, star 12 godina: ubili su ga vatrenim oru-žjem pred kuæom, u kojoj je djeèak stanovao u ulici Pavla Markovca, ubojice su navodno Mirko Marijanoviæ i Milan Konjeviæ.

NENAD PAJIÆ (1951), tehnièar: ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Kinjaèka u tzv. noænoj akciji; pokopan na groblju u Kinjaèkoj.

NIKOLA PAVLJANIÆ, iz Komogovine (Kos-tajnica): u lje-to 1991. skinut s autobusa u Novom Praènu; naðen ubijen zavezanih ruku i nogu u sektoru djelovanja antiteroristièke grupe Novo Selo.

DRAGAN RAJŠIÆ (1927), umirovljenik: 26. kolovoza 1991. odvela ga policija na ORA, gdje je na zvjerski naèin ubijen, a leš nije naðen; proglašen je umrlim.

STEVO SIMIÆ (1937): ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Brðani Kosa, u tzv. noænoj akciji; pokopan na groblju u Brðanima.

LJUBICA SOLAR (1972), kozmetièarka: ubi-jena hicem iz "Magnuma" 17. rujna 1991. u stanu svoga zaruènika Duška Maloviæa, u vrijeme policijskog sata; upisana u matiènu knjigu umrlih u Sisku i pokopana na sisaèkom groblju.

DRAGAN SUNDAÆ (1932), pravnik: ubijen 2. veljaèe 1992. na crti bojišnice u Komarevu, tamo je i pokopan. Uhapsili su ga Stjepan Brajkoviæ i Danijel Horvatiæ. Navodno ga je ubio policajac Ruda Klasniæ iz automata. Supruga je od Ðu-re Brodarca tražila infor-maciju o suprugu. Rekao joj je "Ništa mu se neæe dogoditi."

LAZO STANIÆ (1934): ubijen 22. kolovoza 1992. u selu Èakale, u tzv. noænoj akciji; poko-pan na groblju u Starom Selu.

SLAVKO SLIJEPÈEVIÆ: odveden iz stana; proglašen umr-lim.

RADE OSTOJIÆ, radnik Željezare: koncem kolovoza 1991. obješen na radnom mjestu; upisan u matiènu knjigu umrlih, Matiènog ureda u Sisku; pokopan na sisaèkom groblju.

MILOVAN I VERA STEVANOVIÆ: odvedeni od kuæe na ORA u kolovozu 1991. i negdje likvidirani.

ŽELJKO ŠKREBAC, èuvar u "Brodoremontu": u ljeto 1991. ubijen u blizini radnog mjesta; upisan u matiènu knjigu umr-lih u Sisku, a pokopan na sisaèkom groblju.

RADE ŠPANOVIÆ (1935), radnik Željezare: ubijen 14. rujna 1991, Sava izbacila izrešetani leš kod sela Guš-æa; upisan u matiènu knjigu umrlih u Sisku; pokopan na sisaèkom groblju.

MILOŠ ŠPOLJAR, Blinski Kut: ubijen u svom selu u ljeto 1991. od pripadnika hrvatske policije; pokopan na groblju Kinjaèka.

Ðuro Šušnjar, radnik HŽ: odveden s radnog mjesta i neg-dje likvidiran.

LJUBAN TATIŠIÆ (1932): ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Maðari, u tzv. noænoj akciji; pokopan na groblju u Starom Selu.

NIKOLA TRIVKANOVIÆ (1942), radnik Poduzeæa za ces-te Sisak: 25. kolovoza 1995. pred njegovom kuæom stao je bijeli kombi, u kojem se dovezlo devet uniformiranih osoba, èija su imena poznata. Odveden je na ORA, gdje je pod-vrg-nut torturi. Prema nalazu patologa, ubijen je 26. kolovoza 1991. i baèen u Savu. Sava izbacila leš kod sela Gušæa. Izjava svje-doka: "Polomljena mu je noga, na više mjesta je izboden nožem." Na njegovom tijelu bilo je dvadesetak prostrijelnih rana. Upisan je u matiènu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisaèkom groblju.

ZORAN TRIVKANOVIÆ: stradao na isti na-èin kao i otac Nikola; proglašen umrlim.

BERISLAV TRIVKANOVIÆ: stradao na isti naèin kao i otac mu Nikola i brat Zoran; leš nije naðen.

MILORAD VASILJEVIÆ, èuvar u sisaèkom pristaništu: u kolovozu 1991. ubili su ga na radnom mjestu pripadnici antiteroristièke grupe Odra.

NEDELJKO VEJNOVIÆ: odveden iz baraka "V. Gortana" i likvidiran na obali Save kod sela Žirèice.

VATROSLAV VERGAŠ (1959), èuvar "Bro-do-komerca": 29. rujna 1991. oko 22 sata na radno mjesto došla su tri policajca i odveli ga. Svjedoci su èuli njegove povike: "Što sam vam ja kriv?" Ubijen sa tri metka. Sava je 1. pro-sinca 1991. izbacila leš na obalu kod sela Gušæe. Za sinovu smrt majka saznala od susjeda. Upisan je u matiènu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisaèkom groblju.

MARKO VILA (1928), piljar: ubijen 25. kolo-voza 1991. na obali Kupe ispred zgrade MUP-a, hicem u glavu, a potom baèen u rijeku; pokopan na obali Kupe, a kasnije prenesen na sisaèko groblje; sva imovina opljaèkana mu je; pri-vo-ðenje i likvidaciju navodno izvršili pri-pad-nici "Vukova" i anti-tero-ristièka grupa Odra.

EVICA VILA (1933): odvedena sa suprugom Markom i ubijena.

ŽELJKO VILA (1963), sin Marka i Evice, trgovac: na livadi nedaleko od kuæe usmræen je s èetiri uboda nožem istog dana kada su mu ubijeni roditelji, a potom mu je glava smrs-kana tvrdim predmetom; pokopan je na sisaèkom groblju.

MLADEN VILA (1951), sin Marka i Evice i brat Željkov: ubijen nekoliko dana kasnije na ORA hicem; pokopan na sisaèkom groblju i upisan u matiènu knjigu umrlih.

DUŠAN VILA (1959), piljar: nakon strašne torture ubijen je 28. kolovoza 1991. sa dva metka iz pištolja na ORA. Leš baèen u Savu. Ubojica poznat.

LJUBAN VUJNOVIÆ: odveden od kuæe i likvidiran na ORA.

ÐURO VUJNOVIÆ: ubijen na isti naèin kao i otac mu Lju-ban.

IVAN VOJNOVIÆ: u ko-lo-vozu 1991. na ulici u Novom Selu navodno ga je ubio Dušan Dobri-jeviæ, navodno po na-re-ðenju Ice Miriæa; sahra-njen na sisaèkom groblju.

MLADEN VRANEŠEVIÆ: ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Kinjaèka, u tzv. noænoj akciji; pokopan na groblju u Ki-njaèkoj.

ZORAN VRANEŠEVIÆ (1965), policajac: zaustavljen na rampi u Odri; ubijen hicem u šumi Stari Grad 1. kolovoza 1991; sahranjen u Kinjaèkoj.

MILAN-MIŠO VUÈINIÆ: ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Blinska Greda, u tzv. noænoj akciji; pokopan na groblju u Bestrmi.

DRAGAN I DRAGA VUJAÈIÆ: ubijeni u akciji uništenja sela Klobuèak.

BOGDAN VUKOTIÆ (1950): koncem sijeènja 1992. otišao obiæi njivu u Brðanima. Nije se vratio. Nakon mjesec i po dana naðen ubijen u blizini Donje Kinjaèke. Lubanja mu je bila smrskana tupim predmetom.

SIMO ZLOKAPA: ubijen u ljeto 1991. i baèen u Savu; po-ko-pan na groblju u Crkvenom Boku; novac od prodanog automobila op-ljaèkan.

DAMJAN ŽILIÆ, inženjer u Rafineriji: 23. rujna 1991. ubili su ga pripadnici grupe za likvidacije pri 55. bojni: Ah-metagiæ, Šariæ, Kovaèeviæ i Kostriæ. Bacili ga u Savu kod Jakuševca. Ubojice su pomilovani.

STANA ŽIVKOVIÆ: Sava joj je izbacila leš kod Županje; pokopana na sisaèkom groblju.

SLAVKO IVANJEK (1948): ubijen u Sisku 7. rujna oštrim predmetom.

IVICA ÐUKIÆ (1957), valjaè metala: ubijen 11. listopada 1991. u Sisku hicem iz vatrenog oružja.

ÐORÐE LETIÆ, inženjer u Rafineriji: odveden od kuæe i negdje likvidiran u sektoru 55. bojne.

DRAGAN RAPAJIÆ, oficir JNA: u ljeto 1991. ubijen u stacionaru Jodno polijevanjem kipu-æom vodom, navodno ga je ubio Zlatko Meši-noviæ.

VUKAŠIN ZDJELAR, radnik Željezare: u ljetu 1991. zatu-kao ga je kod djeèjeg vrtiæa u nase-lju Željezar jedan Mus-liman, koji stanuje u ulici A. Hebranga 36.

VLADO SVETIÆ, umirovljenik: ubijen u ljeto 1991. u bli-zini nastambe Samaèke Željezare

Share this post


Link to post

E, jedno je vrime bila prava moda tužit za duševne boli, i ako si ima pravog suca na pravom mistu, moga si dobit pare bez problema.

H.Ljevica je isto tako platila Bobetku.

Sanader je Đuru Brodarca posli sklonija na neko izmišljeno radno misto "savjetnik Vlade" ili "brojač pčela", tako nešto.

Popis su, inače, sastavili sami Siščani, niko ga nije tija onda (objavljen 1998.) drugi objavit, nego Šuvar. Eto.

Share this post


Link to post

DJURO BRODARAC-SAVJETNIK PREMIJERA SANADERA ZA RAZMINIRANJE!

MRACNA TAJNA UBOJICE IZ SISKA

Marjanovic je bio pod Brodarcevom zastitom kao pripadnik"Vukova"osumnjicenih za likvidacije srpskih civila 1991.u Sisku

Mirko Marjanovic Grancica,koji je 26.travnja u Banskom Grabovcu ubio dvije zene,Mirjanu Lukacevic

i njezinu trudnu kcer Mariju,bio bi samo jedan u nizu zlocinackih likova iz domace crne kronike da nema zanimljivu ratnu proslost i mocno politicko pokroviteljstvo.Nase istrazivanje pokazalo je da je Mirko Marjanovic Grancica-kojem donedavni zupan Sisacko-moslavacke zupanije,a danasnji savjetnik premijera Sanadera za razminiranje Djuro Brodarac tepa da je junak Domovinskog rata koji je braneci Hrvatsku navodno obolio od PTSP-a-vec odavno ne bi smio biti na slobodi.

ODVJETNIK

Nase informacije iz policijskih krugova govore da nakon Marjanoviceva zlocina njegovi politicki patroni traze pouzdanog odvjetnika koji ce pomoci da se ubojicu proglasi neuracunljivim kako bi se diskvalificiralo sve ono sto bi famozni Grancica mogao ispricati o svojoj ratnoj proslosti i zastitnicima.

U medijskim izjavama zadnjih dana Djuro Brodarac,ratni sef sisacke policije i poratni zupan,nije negirao da mu je Mirko Marjanovic Grancica,koji je prije tri godine promijenio identitet i dobio dokumente na ime Ljuban Zoric,bio blizak.U Sisku i okolici Marjanovica su dozivljavali kao Brodarceva tjelohranitelja.U Sisku,u kojem se vecina dobro obavijestenih jos i sad ne usudi govoriti o ratnim 1991.i 1992.,moze se nesluzbeno doznati da je Grancica Brodarcevo povjerenje stekao jos u ljeto 1991.,kad su po Sisku letjele u zrak srpske kuce.U Sisak je,tvrde nasi izvori bliski policiji,Marjanovic dosao 1991.iz Bosne i Hercegovine.Dosao je kao covjek s kriminalnim dosjeom.U BiH je osudjivan jer je pocetkom osamdesetih navodno bacio eksplozivnu napravu na policijsku stanicu u Prijedoru,zbog cega je,po jednoj verziji,robovao u Zenici,a prema drugoj u Foci.Pouzdano se zna,a to potvrdjuju i Marjanovicevi roditelji koji zive u Umagu,da je zbog smetnji u razvoju zavrsio tek osnovnu skolu,i to onu s prilagodjenim programom.

POREMECAJI

Razlog tome mogu biti snizene intelektualne sposobnosti ili pak drugi poremecaji koji ometaju normalan razvoj i proces ucenja.Medjutim,ni zatvorska proslost,ni problematicna osobnost nisu bili prepreka da Marjanovic 1991.u Sisku postane pripadnik specijalne policijske jedinice zvane

"Vukovi".U to je vrijeme na celu sisacke policije bio Djuro Brodarac,njegov zamjenik i zapovjednik specijalne policije Vladimir Milankovic,a zapovjednik specijalne jedinice"Vukovi"stanoviti Jadranko Gabrin."Vukovima"su bili namijenjeni"specijalni zadaci"u ratnom Sisku.Jedan od clanova te postrojbe

Zlatko Dizdarevic svjedocio je pred istraznim sucem Zupanijskog suda u Sisku,u studenom 2001.,u sklopu istrage o ubojstvu 19-godisnje Siscanke Ljubice Solar.Dizdarevic je tada objasnio nacin formiranja jedinice"Vukovi"i njezinu ratnu ulogu.

Sam svjedok Dizdarevic radio je tih ratnih dana na portirnici Jodnog,te biljezio imena i prezimena srpskih civila ondje dovodjenih i mucenih.Vecina civila,osim dvojice,prema njegovoj tvrdnji,nakon mucenja odvodjena je na obalu Save i likvidirana.Popis imena tih nesretnih civila Dizdarevic je slao sefu"Vukova"Jadranku Gabrinu,a ovaj sefu sisacke policije Djuri Brodarcu i njegovu zamjeniku Vladimiru Milankovicu.Dizdarevic je u istrazi posvjedocio da je zapovjednik"Vukova"Gabrin te 1991.raspolagao popisom svih aktivnih i umirovljenih vojnih lica u Sisku i okolici,te njihovim kucnim adresama kao i imenima Srba.

ZAHTIJEV ZA PROTUUSLUGOM

SVJEDOK UBOJSTVA U ZATVORU

Spomenuti Dizdarevic,bivsi pripadnik specijalne jedinice"Vukovi",nije jedini svjedok ratne aktivnosti"Vukova".Jedan od njezinih pripadnika(ime poznato redakciji)na izdrzavanju je zatvorske kazne,ali za klasicni kriminal u poslijeratnom razdoblju.On je ponudio dosad najuvjerljivije informacije

o ubojstvu Ljubice Solar i niza drugih sisackih civila,no zauzvrat trazi status zasticenog svjedoka.

(Slavica Lukic,"Globus")

Share this post


Link to post

Druga tamna mrlja na svojevrsnoj moralnoj karti Hrvatske je Sisak.Tamo je,po podacima Gradjanske udruge protiv nasilja,u prvoj godini rata nestalo ili ubijeno 111 sisackih Srba.Udrugu vodi Vjera Solar,

cija je kcer Ljubica ubijena,cini se,samo zbog veze sa mladim podoficirom bivse vojske,za kojeg se medju sisackim hadezeovcima pricalo da je Kosovac.Ona za Radio Slobodna Evropa podsjeca na ta vremena:

"Siscani srpske nacionalnosti su jednostavno poceli nestajati.Citava porodica Vila je ubijena-tri sina,otac i majka,kao i Trifkanovici.Takav strah se bio uvukao u ljude,dok nije stvarno pocelo bas ono zestoko.Ali sad kad svi govore o tome da ne znaju nista,da se ne sjecaju nicega,trebali bi se sjecati.Narocito Djuro Brodarac.To je bilo mozda prije pet-sest godina,kad su mu rekli da fale mnogi Srbi u Sisku,on je rekao."Kome fale nek`ih trazi.Meni ne fale."

Vjera Solar se boji da je strah i dalje jaci od zelje za pravdom:

"TO KRENE I ONDA STANE.MISLIM DA I ONOGA TKO BI PROGOVORIO,U MEDJUVREMENU ZASTRASE I DA ON ODUSTANE,RADI SVOJE SIGURNOSTI,BILO STA DA KAZE.SLUSALA SAM OCA OVOG DECKA STO HOCE SVJEDOCITI KAO ZASTICENI SVJEDOK,NJEGOV OTAC NJEMU KAZE:`NEMOJ BACATI LJAGU NA NASE HEROJE.`ZNACI,SVI ONI SVE ZNAJU,ALI SVI SE PRAVE LUDI.KAKO BRODARAC NE BI ZNAO DA SU U SISKU LJUDI NESTAJALI,A NAROCITO IVAN BOBETKO.ONI SU BILI VLADARI

ZIVOTA I SMRTI.JA VAM KAZEM DA SU ONI ODREDILI DA MOJA JADNA KCER NE SMIJE ZIVJETI DULJE OD 19 GODINA."

(Enis Zebic,"Radio Slobodna Evropa") 28.12.2006

Share this post


Link to post

SAVOM LESEVI PLOVE,DA LI SE BAR JEDAN ZOVE...?!

...Sto se tice Haaskog tribunala i njegovih saznanja o"Slucaju Sisak 91/92.",on je (pre)dobro upoznat o svemu:od dostavljenih spiskova ubijenih i nestalih,do imena glavnoosumnjicenih nalogodavaca i egzekutora.Za najodgovornije se smatra slijedeca cetvorka:

Ivan Bobetko,sin generala Janka Bobetka i istaknuti duznosnik tadasnjeg HDZ-a;Predsjednik Kriznog stozera za Baniju,Moslavinu i Posavinu 1991.godine;

Josip Brajkovic,celnik sisackog HDZ-a(u medjuvremenu umro,2002.);

Djuro Brodarac,nacelnik Policijske uprave;

Vladimir Milankovic,Brodarcev zamjenik

Tu je i spisak lica osumnjicenih da su neposredno izvrsavali naredjenja pomenute cetvorke.Posebno su istaknute tzv."masovne ubojice",poput Zeljka Hlisica(vozaca u Privrednoj komori-Sisak)kao"jednog od glavnih killera u stacionaru ORA".Osumnjicen je za likvidaciju vise od 100 lica,kao i Drago Bosnjak,vlasnik kafica u Umagu.Kao takav spominje se i Ekrem Mandal iz Labina,koji je osumnjicen za likvidaciju 120 lica srpske nacionalnosti,kao komandant"Handzar divizije"koja je djelovala na podrucju sela Moscenice i u dijelu naselja Zeljezara...

...O svemu tome svjedocio je i Stipe Suvar(u medjuvremenu umro,2004.),prvi covjek casopisa"Hrvatska ljevica"(koji je iznio na vidjelo dana mnoge podatke i rasvijetlio brojne cinjenice o sisackim zlocinima)u svojoj knjizi"Hrvatski karusel".Predocio je,izmedju ostalog,da su mnogi lesevi spaljivani u sisackoj"Zeljezari",radi skrivanja dokaza...

...Takodjer,postoji informacija da je sve bilo unaprijed planirano.Spiskovi za likvidaciju Srba i tzv.

"nelojalnih Hrvata"bili su uradjeni daleko prije masovnih ubojstava.Za to se kao najodgovornijeg smatra Ivana Bobetka.Njegovim stupanjem na duznost Predsjednika Kriznog stozera za Baniju,Moslavinu i Posavinu,pocetkom kolovoza 1991.,u masovne egzekucije se i krenulo...

Share this post


Link to post

E, jedno je vrime bila prava moda tužit za duševne boli, i ako si ima pravog suca na pravom mistu, moga si dobit pare bez problema.

H.Ljevica je isto tako platila Bobetku.

Sanader je Đuru Brodarca posli sklonija na neko izmišljeno radno misto "savjetnik Vlade" ili "brojač pčela", tako nešto.

Popis su, inače, sastavili sami Siščani, niko ga nije tija onda (objavljen 1998.) drugi objavit, nego Šuvar. Eto.

ovaj popis je sastavio hrvat Stjepan Komarac , Savska ulica xx , Galdovo , pokraj omladisnkog naselja " ORA " , i nekoliko osoba sa tog popisa je živo i zdravo ( naprimjer Oljaća Branko koji je i dan danas policajac u Prijedoru ( prometni policajac ) .... a Vila Željko ubijen je pola sata nakon što je on ubio civila ( zabunom ) u jednoj birtiji na Zelenom Brijegu ( dio grada ) u Sisku ...

Share this post


Link to post

ovaj popis je sastavio hrvat Stjepan Komarac , Savska ulica xx , Galdovo , pokraj omladisnkog naselja " ORA " , i nekoliko osoba sa tog popisa je živo i zdravo ( naprimjer Oljaća Branko koji je i dan danas policajac u Prijedoru ( prometni policajac ) .... a Vila Željko ubijen je pola sata nakon što je on ubio civila ( zabunom ) u jednoj birtiji na Zelenom Brijegu ( dio grada ) u Sisku ...

Амнести интернешел процењује да је у Сиску убијено око стотину цивила српске националности, а током 1991. и 1992. године грађани су одвођени, злостављани, мучени и убијани на локацијама Барутана, ОРА и Јодно. Тај податак (о најмање 107 убијених српских цивила и списак са њиховим именима) још пре десетак година објавио је Стипе Шувар у свом часопису „Хрватска љевица”, али до данас још нико није одговарао,иако су била наведена и имена најпознатијих ликвидатора.
Радило се о списку само оних убијених Срба за које су издате службене умрлице, док је коначансписак ликвидираних и несталих знатно дужи.

Share this post


Link to post

Svaka cast na temi i na informacijama iznetim. Nemam neke nove informascije , ali svi mi znamo da su desavanja u Sisku doprinela napetosti izmedju hrvata i srba, pogotovo u predelu Banije. Najvise o tome sigurno zna Djuro Brodarac i nadam se da ce odgovarati za to?!!

Share this post


Link to post

Nadam se ako ima pravde da ce svi biti kaznjeni za ono sto su radili.

Kad neko uzme zakon u svoje ruke za to mora i odgovarati... >:(

A sto kazes Bpy ova desavanja su i bila najveci uzrok da je doslo do nemira na Baniji

ljudi su bili isplaseni znam bila sam dete ali se pricalo po svakom selu sta se dogadja ljudima u Sisku

znam da ko dete nisam to mogla verovati a sada ovde kad citam vidim da je to stvarno se dogadjalo ...

Kad sam gledala latinocu i slusala majku ubijene ove devojke to je stvarno strasno ostanes bez teksta....

Nadam se da ce odgovarati za to oni koji trebaju..

Share this post


Link to post

ovaj popis je sastavio hrvat Stjepan Komarac , Savska ulica xx , Galdovo , pokraj omladisnkog naselja " ORA " , i nekoliko osoba sa tog popisa je živo i zdravo ( naprimjer Oljaća Branko koji je i dan danas policajac u Prijedoru ( prometni policajac ) .... a Vila Željko ubijen je pola sata nakon što je on ubio civila ( zabunom ) u jednoj birtiji na Zelenom Brijegu ( dio grada ) u Sisku ...

A moga si mu još stavit i broj telefona :(

Komarac je popis noša okolo, tko ga je sve sastavlja nije ni važno. Važno je da je popis ipak bija objavljen, a to 1998. i nije bilo baš lako. To šta ima nepravilnosti u popisu su i rekli i objavili dopune, nije to niko s namjerom stavija krive podatke gore.

Slučaj Sisak je gori od Osijeka, a za Osijek se zna, dok za Sisak uvik negdi "zapne".

Share this post


Link to post

e a ovo je od prosle godine:

Kaznenom prijavom od 27. travnja 2007. godine, zahtijeva se brže postupanje nadležnih pravosudnih tijela po pitanju procesuiranja navodnih ratnih zločina počinjenih na području Siska, godine 1991. i 1992. Prema tom dokumentu razvidno je kako se ovog trenutka u Županijskom državnom odvjetništvu Sisak, na inicijativu i po kaznenoj prijavi Zajednice Srba u Hrvatskoj, vodi istražni postupak protiv Franje Gregurića, Zdravka Tomca, Milna Ramljaka, Mate Granića, Ivana Vekića, Ivana Jarnjaka, Josipa Manolića, Smiljana Reljića, Josipa Perkovića, Ivana Bobetka, Đure Brodarca, Vladimira Milankovića i drugih, „zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva“.

Share this post


Link to post

Kliknite ovdje da pogledate krivicnu prijavu sa spiskom pocinioca i imenima 611 ubijenih i nestalih Srba

a evo sto prenosi i necenzurirano.com o tome:

Kaznenom prijavom od 27. travnja 2007. godine, zahtijeva se brže postupanje nadležnih pravosudnih tijela po pitanju procesuiranja navodnih ratnih zločina počinjenih na području Siska, godine 1991. i 1992. Prema tom dokumentu razvidno je kako se ovog trenutka u Županijskom državnom odvjetništvu Sisak, na inicijativu i po kaznenoj prijavi Zajednice Srba u Hrvatskoj, vodi istražni postupak protiv Franje Gregurića, Zdravka Tomca, Milna Ramljaka, Mate Granića, Ivana Vekića, Ivana Jarnjaka, Josipa Manolića, Smiljana Reljića, Josipa Perkovića, Ivana Bobetka, Đure Brodarca, Vladimira Milankovića i drugih, „zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva“.

Share this post


Link to post

29_4_2010-9.jpg

Najveći masovni zločin u hadezeovskoj Hrvatskoj nije počinjen u Gospiću, Osijeku, Splitu… svi ti zločini skupa nisu ni prineti onome što se u drugoj polovini 1991. i početkom 1992. događalo na pedesetak kilometara od Zagreba. Zašto o tome ćute i Hrvatska i Srbija?

Postoji jedan hrvatski zločin o kome se službeno ne govori. Nikada nijedna hrvatska vlada, od one Mesićeve i Manolićeve do ove Ive Sanadera i Jadranke Kosor o tome nije htela da raspravlja. Ni da čuje. Za službenu Hrvatsku taj zločin ne postoji. To je užarena lava novostvorene hrvatske države, orman čije bi otvaranje tu državu zasulo leševima i pitanjima na koje Zagreb ne želi da odgovara. Ili bi odgovor bio za Hrvatsku strašniji od odlaska svih onih generala, na čelu sa Gotovinom, u pritvorsku jedinicu Haškog tribunala. Šta je to? Slučaj Sisak.

VIŠESTRUKE UBICE U drugoj polovini 1991. i tokom 1992. godine u Sisku je ubijeno više od 600 Srba, civila. Takvih orgijanja, pre Siska, u prošlosti je bilo, samo u Jasenovcu i nekim mestima Like, Dalmacije i Hercegovine, za Drugog svetskog rata; silovanja, klanja, komadanja živih ljudi, javna vešanja pred kućama, likvidacije na ulici…ubijane su cele porodice. Sisak je tih meseci bio koncentracioni logor iz kojeg nijedan Srbin nije mogao da izađe.

Niko u Hrvatskoj nije čak ni optužen za zverstva u Sisku. Zašto. Zbog brojke. Kako objasniti evropskoj i svetskoj javnosti da je samo u jednom gradu, u kojem tada, ovo je vrlo važno, nije bilo ratnih dejstava, obračuna, sukobljavanja… ubijeno 600 civila, samo zbog toga što su bili Srbi.

Danas ulicama Siska, Hrvatske i nekih evropskih zemalja slobodno šetaju, sede po kafanama, bave se privatnim poslovima, uživaju u penzijama (i do dve hiljade evra mesečno), višestruke ubice, monstrumi, ljudi koji su uz životinjske urlike zabadali noževe deci u vrat, odsecali svojim komšijama glave, pucali u potiljak. Eno ih sa visokim državnim odlikovanjima, što od Tuđmana što od Mesića, u višesobnim stanovima i vilama, uživaju pod punom zaštitom hrvatske države.

Sve se zna, pojedinačno, do strašnih detalja, od imena žrtava do imena zločinaca. Znaju se i adrese na kojima ubice žive. Jedan od njih, izvesni Robert Ahmetagić, pre rata fizički radnik u Rafineriji Sisak, lično je, na ulici u Sisku, u lice rekao Goranu Dabiću da je baš on ubio njegovog oca Branka. Ahmetagić je učestvovao u nekoliko desetina likvidacija a označen je i u dosijeu inženjera Damjana Žilića, iz obližnje Petrinje, kojeg je, po sopstvenom priznanju, zaklao.

Bilo je nekoliko pokušaja da se sisački zločin uvede u sudsku proceduru države Hrvatske ali sve je ostajalo na pokušaju. Denisu Latinu jednom su zabranili „Latinicu“ kad su saznali da će emitovati prilog o ubijanju Srba u Sisku; dvojica bivših hrvatskih vojnika naprasno su okončali život kratko nakon što su samoinicijativno u Zagrebu, u državnom tužilaštvu, dali iskaz o zverstvima u Sisku; prijavu sa vrlo preciznim podacima, imenima ubica i ubijenih, podnela je 25. aprila 2007. godine Zajednica Srba u Republici Hrvatskoj ali do danas nikakvih reakcija nema. Stipe Šuvar je pokušao, preko svog lista „Hrvatska ljevica“, da natera državu na hapšenje i osudu ubica iz Siska ali nije uspeo.

magazin “Pečat” Piše: Ratko Dmitrović • 29. april 2010

Share this post


Link to post

Sisak '92: Hrvatski specijalci sekli grkljane Srbima

Ratni zločin nad 611 cvivila u Sisku, uglavnom Srba, tokom 1991. i 1992. godine počinile su dve regularne jedinice iz sastava hrvatske specijalne policije ''Handžar divizija" kojom je komandovao Ekrem Mandal i zloglasni ''Vukovi'' pod komandom Žarka Peše, navodi zagrebački novinar Domagoj Margetić koji je od 2005. godine istraživao zločine u slučaju ''Sisak''. On je dodao da odgovornost za zločin snosi i HDZ, pošto je čovek preko koga je išla cela operativa današnji ministar unutrašnji poslova Hrvatske Tomislav Karamarko.

"Hijerarhija odgovornosti za ratne zločine u Sisku vodi i po HDZ-ovoj liniji, ali i po liniji komandne odgovornosti prema ratnoj Vladi na čelu sa Franjom Gregurićem, koga za ratne zločine sumnjiči i Zajednica Srba u Hrvatskoj, dok je njegov ratni šef kabineta preko kojeg je išla sva operativa bio Tomislav Karamarko, današnji ministar unutrašnjih poslova", pojašnjava Margetić.

On dodaje da je Karamarko protiv njega podneo krivičnu prijavu za špijunažu protiv Hrvatske i za objavu državne tajne, jer je objavio podatke u slučaju ''Sisak'', pa se zbog toga protiv Margetića vode krivični postupci.

Istakavši da se srami Hrvatske koja zataškava slučaj „Sisak", Margetić naglašava da je velika moralna obaveza pronaći grobove žrtava u Sisku, gde je počinjen jedan od najmasovnijih ratnih zločina u Hrvatskoj 90-ih godina.

'Ovde me optužuju da sam srpski špijun i pozivaju na moje ubistvo ili hapšenje. Prete mi smrću ako nastavim s ovakvim radom, pisanjem i objavljivanjem. Ipak, obični ljudi mi čestitaju i pružaju ruku podrške, pogotovo mladi. Vjerujem da ćemo jednog dana znati istinu o žrtvama u Sisku i da ćemo tada svi mi s jedne i druge strane Save zapaliti sveću našim sugrađanima, žrtvama zločina i pokloniti se tim ljudima", rekao je Margetić.

On je izjavio da su jedinice koje su počinile zločin bile neposredno nadređene ratnom načelniku Sisačko-moslavačke Policijske uprave Đuri Brodarcu i naglasio da ratni komandant Mandal danas živi na području Labina u Istri.

Margetić je 20. aprila predao Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu svu dokumentaciju o svom istraživanju u slučaju ''Sisak'' iz 1991. i 1992. godine, među kojima su strogo poverljivi dokumenti Ministarstva odbrane Hrvatske i popisi žrtava i ubica.

''Slučaj 'Sisak' intenzivnije istražujem od 2005. godine, a prve dokumente objavio sam u aprilu 2007. godine, kada sam objavio i krivičnu prijavu Zajednice Srba u Hrvatskoj o ratnim zločinima u Sisku. Tada sam razotkrio i detalje tog ratnog zločina u kojem je ubijeno ili se vode kao nestali čak 611 civila, građana Hrvatske, od čega 595 Srba, 14 Hrvata i dva Bošnjaka", rekao je Margetić.

Vesti 30.04.2010

Share this post


Link to post

Novinar Domagoj Margetić Tužiteljstvu za ratne zločine u Beogradu dao

iskaz o Slučaju Sisak

Novinar i urednik istraživačkog novinarskog portala Necenzurirano.com

Domagoj Margetić, dao je 20. travnja 2010. godine Tužiteljstvu za

ratne zločine Republike Srbije u Beogradu, iskaz o svojem novinarskom

istraživanju o "Slučaju Sisak", točnije o ratnim zločinima počinjenim

nad 611 građana Republike Hrvatske, uglavnom civilima, na području

Grada Siska 1991. i 1992. godine, za koje ratne zločine do danas u

Hrvatskoj nitko nije procesuiran. Margetić je Tužiteljstvu za ratne

zločine Republike Srbije predao sve dokumente do kojih je došao

tijekom višegodišnjeg novinarskog istraživanja ratnih zločina u Sisku,

te se Slučaj Sisak pred ovim tužiteljstvom vodi pod brojem KTRR.br.

138/08.

"Pristupio je u Tužiteljstvo za ratne zločine gdin. Domagoj Margetić,

iz Zagreba, i izjavio da posjeduje relevantnu dokumentaciju koja se

odnosi na ratne zločine izvršene od oružanih formacija Republike

Hrvatske na štetu pripadnika JNA i civilnog stanovništva na širem

području Grada Siska tijekom 1991. i 1992. godine. Do te dokumentacije

došao je istraživačkim radom kao novinar", stoji u Službenoj

zabilješci Tužiteljstva za ratne zločine Republike Srbije u Beogradu,

od 20. travnja 2010. godine.

"Kao dokaz svojih tvrdnji priložio je kaznenu prijavu podnijetu protiv

više osoba, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. OKZ RH, koju

je ŽDO-u Sisak podnijela zajednica Srba u Republici Hrvatskoj

27.4.2007. godine, Izvještaj SIS-a Ministarstva obrane Republike

Hrvatske od 4.7.1996. godine, informaciju istog organa od 26.10.1992.

godine, sa pratećom dokumentacijom koja se odnosi na djelovanje

"Handžar divizije".

Po njegovom saznanju, navedena vojna jedinica pod nazivom Handžar

divizija, čiji su sastav sačinjavali Bošnjaci i Hrvati djelovala je u

sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske i kao takva morala se

pridržavati pravila međunarodnog humanitarnog prava.

U jednom periodu zajedno sa ostalim formacijama ORS Republike Hrvatske

djelovala je i na teritoriju Republike BiH gdje su također, na osnovu

informacija koje je dobio, pripadnici te jedinice činili zločine",

navodi se u Službenoj zabilješci o iskazu i dokazima koje je

Tužiteljstvu za ratne zločine Republike Srbije u Beogradu predao

novinar Domagoj Margetić, u svezi ratnih zločina u Sisku 1991. i 1992.

godine.

Necenzurirano.com

--

Est. 30.8.2005. as Cro News Group

Share this post


Link to post

"U zločin u Sisku umešani i hrvatski funkcioneri"

Biće gotovo nemoguće da slučaj "Sisak", koji se odnosi na zločine nad srpskim stanovništvom u ovom gradu 1991. i 1992. godine, dobije pravni epilog u Hrvatskoj jer odgovornost snose brojni visoki hrvatski funkcioneri, izjavio je novinar i publicista Domagoj Margetić.

57823domagojmargeticf.jpg

Jedan od retkih koji govori o hrvatskim zločinima nad Srbima

On je za banjalučki "Fokus" rekao da je hrvatsko pravosuđe imalo dovoljno vremena da procesuira ove zločine, ali da je, budući da do danas ništa nije uradilo, sada vreme da se tim slučajem pozabavi neko drugi ko želi da se stvari napokon isteraju na čistac.

List navodi da je Margetić ovih dana primio i pretnju smrću na redakcijski mejl internet - portala "Necenzurirano" zbog davanja izjave Tužilaštvu za ratne zločine Srbije o slučaju "Sisak".

"Apsolutno je jasno da u hrvatskom pravosudnom sistemu niko neće da preduzme ništa kako bi se utvrdilo ko je i zbog čega ubio 611 državljana Hrvatske, većinom srpske nacionalnosti", rekao je Margetić koji je i član ekspertskog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala.

Margetić kaže da je okružni tužilac u Sisku Stipe Vrdoljak u proleće 2008. godine odbacio krivičnu prijavu koju su godinu dana ranije protiv odgovornih za zločine u ovom gradu podneli predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj, a on je to odbacio iako je imao sve dokaze za pokretanje istrage.

"U vreme kada su se zločini u Sisku događali načelnik Uprave policije Sisačko-moslavačke bio je Đuro Brodarac, kasnije župan i jedan od najviših funkcionera HDZ. Zato i smatram da je krivična prijava odbačena zbog političkih razloga jer sasvim je jasno da bi se procesuiranjem Brodarca povuklo pitanje odgovornosti sistema za taj ratni zločin", kaže Margetić.

On navodi da su zločine počinile Handžar divizija na čelu sa Ekremom Mandalom i jedinica "Vukovi" kojom je zapovedao Žarko Peša.

"Mandal danas nesmetano živi i radi u Labinu u Istri. Protiv njega nije pokrenut nikakav postupak, iako je reč o čoveku s podebljom kriminalnom evidencijom, s preko 60 počinjenih krivičnih dela. Peša je čovek koji je kasnije bio visoko pozicioniran načelnik u Obaveštajno-bezbednosnoj agenciji i direktni štićenik Tomislava Karamarka", rekao je Margetić.

Margetić kaže da je Brodarac usko sarađivao sa ratnim premijerom Franjom Gregurićem, koji je morao znati za te ratne zločine, a u to vreme šef Gregurićevog kabineta je bio današnji ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Tomislav Karamarko.

"Imamo slučaj u selu Grubori, čuo sam da je u toku istraga protiv nekih pripadnika specijalne policije, međutim procesuira se nekoliko direktnih počinilaca, ali se ne procesuiraju oni koji su u komandnom lancu izdali naredbu da se izvrši zločin", rekao je Margetić.

On je istakao da je naredbodavac zločina u selu Grubori Ivan Jarnjak, koji je danas poslanik HDZ u Saboru, a bio je nekadašnji ministar unutrašnjih poslova.

"Danas, recimo, niko ne pominje bivšeg prvog čoveka Specijalne policije u MUP Hrvatske Josipa Klema, iako je nesporno da je on učestvovao u ratnim zločinima u selu Grubor, ali postoje indicije i u nekim drugim", rekao je Margetić.

Srna

Vesti online 06. 05. 2010.

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...