chule80

Istina o Vukovaru 1991.

Recommended Posts

3 minutes ago, UskokPoskok said:

 

Ajde se lijepo smiri pročitaj gore barem moja dva posta a evo ti i u trećem gdje kažem da naravno da je bilo dobrovoljaca iz BIH, ali lupati o nekim većim ciframa je smiješno. Npr ti stavljaš Blagu Zadru u dobrovoljce a čovjek se doselio u Vukovar 1954-te. Ok.

 

I neću više o tome

Ne stavljam ja Blagu Zadru u dobrovoljce iz Hercegovine,al je porijeklom otud.A videozapis sam ti stavio kao dokaz da ih je bilo od Hercegovine do Posavine.

Poslje su se čudili ovi iz Posavine šta su krivi i šta ih je to zadesilo.

Share this post


Link to post

Rušenje sramotnog „Vukovarskog mita“

 

Uvod: Svaki narod ima jedan ili više nacionalnih mitova. Mitovi su kohezivna sila naroda i motivacija. Pogotovo u teškim vremenima, mitovi pomažu da svaki pripadnik određenog naroda postane svjestan svoje pripadnosti i svog mjesta u tom narodu, svog dioništva u jednoj velikoj porodici čija je prošlost često bila mukotrpna, ali i slavna, a očuvali su je hrabrost, čast i spremnost pojedinca na žrtvu za zajednicu. Tako Francuzi imaju „Ivanu Orelansku“, Srbi „Kosovski mit“, itd. Mit nije laž ni izmišljotina nego stvarni događaj koji je kroz stoljeća poprimio mitske dimenzije u svijesti naroda i postao centralna točka u oblikovanju nacionalnog identiteta. Hrvati kao i mnoge druge umjetno stvorene nacije sve do 1991. godine nisu imali svoj mit. Katolička crkva i vladajuće garniture u Hrvatskoj izabrale su baš vukovarsku bitku za službeni hrvatski nacionalni mit. Međutim, „Vukovarski mit“ je za razliku od drugih nacionalnih mitova potpuno utemeljen na laži, prevari i podvalama.

 

Danas sva djeca u Hrvatskoj u 8. razredu odlaze u Vukovar i tamo uče kako je Vukovar oduvijek bio hrvatski grad, kako su rat u Vukovaru započeli Srbi i JNA koja je bila srpska vojska, kako se u Borovom selu dogodio masakr „hrvatskih redarstvenika“, kako je Vukovar „grad heroj“, „hrvatski Staljingrad“ koji je bio u potpunom okruženju i kojeg su branili slabo naoružani „branitelji“, kako je Ovčara najveći zločin…  U nastavku ćemo koristeći samo hrvatske izvore pobiti sve ove laži kojima se i dalje raspiruje mržnja i onemogućuje miran suživot Srba i Hrvata. Kada se mediji u Hrvatskoj zgražaju nad povicima „Ubi Srbina!“, čak i na utakmicama gdje Hrvatska uopće ne igra sa Srbijom, kada se „javno mijenje“ isčuđava što ljudi na koncerte Thompsona nose ustašku ikonografiju i što na svadbama svira pjesma „Jasenovac i Gradiška Stara“ koja slavi klanje srpskih civila u 2. svjetskom ratu, kada su političari u šoku jer su pretučeni pravoslavni bogoslovi, a ćirilične ploče ponovno razbijene, nek se sjete da su i svi oni odgovorni za te događaje barem tako što i dalje inzistiraju na besčasnom „Vukovarskom mitu“, pogotovo 18.11. kada čitava Hrvatska uz nezamislivo prenemaganje i patetiku slavi taj sramni događaj. Događaj koji zapravo ilustrira čitav rat u Hrvatskoj koji je prema izjavi prvog hrvatskog ministra policije i Tuđmanovoj desne ruke počeo napadima hrvatskih policajaca i paravojnih jedinica na Srbe i srpska sela . Vukovarska bitka za uvertiru ima pokolje srpskih civila mjesecima prije početka rata, blokiranje kasarne JNA i ubijanje ročnika. Ona je dobar pokazatelj kako su Hrvati izvršili agresiju na  Srbe, a kasnije pokvareno krivicu za rat pokušali pripisati Srbima. Vukovarski mit je temelj svih ostalih hrvatskih bezobraznih laži. Ovaj tekst je skroman doprinos demisticiranju tog odvratnog mita.

Zabluda: Vukovar je oduvijek bio hrvatski grad.

Istina: Vukovar nikad nije bio hrvatski grad. Do 18. stoljeća Srbi su u Vukovaru bili apsolutna većina, a onda Austro-Ugarska počinje doseljavati stanovništvo iz cijele Monarhije.  Broj Srba se dodatno smanjio nakon ustaških pokolja iz 1941., a nastavio se smanjivati i u desetljećima poslije drugog svjetskog rata kada su komunističke vlasti masovno doseljavale Hrvate, pogotovo iz Dalmacije i Hrecegovine.  Unatoč svemu, Vukovar je ostao multi-etnička sredina,  gdje je osim Srba i Hrvata živjelo i jako puno Mađara, Nijemaca, Rusina, Slovaka, Ukrajinaca i dr. … Na posljednjem predratnom popisu stanovnništva (1981.) čak se 21.2 posto stanovnika Vukovara izjasnilo kao Jugoslaveni, najviše u cijeloj Hrvatskoj, dok je Hrvata bilo samo 37 posto. Zato ne treba čuditi da je baš Vukovar izabran od strane Tuđmana i HDZ-a kao poprište ratnih sukoba. Na izborima 1990. u Vukovaru uopće nije pobjedio HDZ, nego SDP. Komentirajući rezultate tih izbora u Vukovaru hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je izjavio: ‘Zapamtit će me crveni Vukovar!’. I zapamtio ga je.

Zabluda: Rat u Vukovaru su počeli Srbi.

Istina:  Prije bilo kakvih sukoba, još u rano proljeće 1991., Hrvati su počeli otimati i ubijati srpske civile, tako da su do početka direktnog ratnog sukoba hrvatske paravojne jedinice ubile najmanje 126 civila srpske nacionalnosti prema hrvatskih izvorima ( šef Tuđmanove obavještajne službe, SUZUP-a u Vukovaru, Ferdinand Jukić navodi tu brojku, dok JNA navodi i do 400). Pripadnici hrvatskih paravojnih jedinica nisu bili samo iz Vukovara, već su tamo smišljeno poslani iz cijele Hrvatske, pa su i mnogi vukovarski Hrvati bili u strahu. Prije bilo kakvog rata i sukoba, hrvatske vlasti u Vukovaru prestale su Srbima isplaćivati penzije i počele otpuštati Srbe sa posla. Prije bilo kakvog rata i sukoba pripadnici hrvatskih paravojnih jedinica digli su u zrak srpske kafiće: „Krajišnik“ (15. 4.), „Sarajka“ (3. 5.), „Tufo“ (3. 5.), „Brdo“ (6. 5.), „Mali raj“ (28. 6.), „Popaj“ (2. 7.), „Točak“ (21. 7.), „Čokot bar“ (24. 7.), „Šid“ (30. 7).  A još 1989. dizani su u zrak kiosci srpskih novina. Pošteđena nije bila ni kuća poznatog nogometaša Siniše Mihajlovića čija je majka Hrvatic. Nju su hrvatske paravojne jedinice potpuno opljačkale i uništile, a čak su mu u bjesomučnom divljanju i orgijanju i obiteljske fotografije spalili. Nalogodavci zločina bili su visoko rangirani članovi HDZ-a, sekretar narodne obrane općine Osijeka Branimir Glavaš (poznat po riječima kojima je najavio rat: „neka igre počnu“), sekretar narodne obrane općine Vukovar Tomislav Merčep, potpredsjednik hrvatskog sabora i bivši suradnik udbe Vladimir Šeks  i Ivan Vekić koji će 31.07.1991. postati ministar unutarnjih poslova Hrvatske. Od te četvorice Glavaš je osuđen za ratne zločine od strane hrvatskog suda, Merčepu se sudi, Vekić je pod istragom USKOK-a, a Šeksa je za zločine optužio spomenuti Glavaš.  To potvrđuje i prvi Tuđmanov ministar unutarnjih poslova Hrvatske, Josip Boljkovac u svojoj knjizi „Istina mora izaći van“ gdje opisuje događaj iz 4. mjeseca 1991. kada su Šeks, Šušak, Glavaš i Vukojević (sve visoko ranigirani hdz-ovci) pucali armbrusima po Borovu selu. To je bilo puno prije nego je bilo koji Srbin ispalio i jedan metak u Vukovaru. U Vukovaru su, kao da je pod nacističkom okupacijom, bile potrebne propusnice koje je izdavao Tomislav Merčep. O atmosferi koju su stvarale hrvatske paravojne jedinice na čelu sa Merčepom svjedoči i povjerenik hrvatske vlade za Vukovar, Marin Vidić Bili, u pismu koje je iz Vukovara uputio hrvatskoj vladi, ali i nekolicini oporbenih čelnika:

Imenovanjem Merčep Tomislava za sekretara Općinskog sekretarijata u Vukovaru došlo je do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u jednoj osobi i to predsjednika HDZ-a te faktički zapovijednja ZNG-a, policijom te civilnim organima vlasti. Okružen ljudima sumnjivih moralnih i stručnih kvaliteta, bivšim kriminalcima, preuzeli su apsolutno nadzor nad svime u Općini Vukovar, ne prezajući od nasilnih i represivnih mjera nad građanima Općine Vukovar (bespravnim upadajem u privatne stanove, upućivanjem usmeno i pismeno u napuštene stanove osoba koje su tražile smještaj, pljačkanjem stanova, oduzimanjem privatnih vozila, nasilnim privođenjem na saslušanje pa čak i egzekucijama. Takvim ponašanjem stvorio je u gradu opću psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom što je rezultiralo masovnim bijegom iz grada, totalnom blokadom rada polcije, ZNG-a, organa uprave i stvorilo opću konfuziju…

Koliko licemjerno zvuče izjave pojedinih vukovarskih Hrvata koji su se u onom krivotvorenom gebelsovskom filmu B92 „Posljednji rez“ iščuđavali zašto su Srbi u proljeće i rano ljeto 1991. bježali iz Vukovara!  Jedna sugovornica, Ljiljana Alvir čak vrlo loše glumi razočaranost što im vukovarski Srbi koji su bježali nisu rekli kako se sprema rat. To je vrhunac bezobrazluka, jer vukovarski Srbi, kao i ostali hrvatski Srbi, nisu bježali iz Hrvatske zbog toga što su znali da se sprema rat, nego jer su svakodnevno maltretirani, otpuštani sa posla, likvidirani. To je vrijeme kada hrvatske novine objavlju imena, prezimena, adrese i brojeve telefona Srba i Jugoslavena po kvartovima. I šta je ta bjednica, Ljiljana Alvir mogla misliti kakav će odgovor JNA biti na to što su hrvatske paravojne jedinice blokirale kasnarnu u Vukovaru i snajperima ubijale ročnike? Da će JNA u Vukovar ući sa cvijećem?! Taj film „Posljednji rez“ čitavo vrijeme na jedan vrlo pokvaren način manipulira sa činjenicama, prikazujući događaje kronološki krivo, puštajući izjave najgorih hrvatskih zločinaca kao što je Ivan Vekić (koji je prijetio hrvatskim vlastima da će ako ga uhapse radi zločina nad Srbima dignuti neku svoju „hrvatsku stražu“ sa oružjem  na njih), koji za Merčepa, ratnog zločinca iz Vukovara kaže da je „dobroćudna pričalica“ i time se izruguju svim žrtvama koje su njegovi eskadroni smrti pobili. Interesantno da i čak i taj Merčep svojim izjavama ruši vukovarski mit; jednom je baš u Vukovaru izjavio da je Vukovar dobar primjer lopovluka, pokvarenosti i dogovorenog rata.

Zabluda: U Borovom selu se dogodio pokolj „hrvatskih redarstvenika“.

Istina:  Borovo selo bilo je čisto srpsko selo. Srbi su činili više od 98 posto stanovništva.  Na izborima iz 1990. u Borovom selu je, kao i u drugim općinama sa srpskom većinom, pobjedio SDP što pokazuje da su Srbi iz Borovog sela bili za suživot sa Hrvatima.  Nekoliko mjeseci ljudi su živjeli mirno, a onda su hrvatske paravojne jedinice pod vodstvom Tomislava Merčepa počele dizati tenzije. HDZ je svojim članovima u Vukovaru već početkom 1991. podjelio oružije. Ubrzo su hrvatske paravojne jedinice digle u zrak prve srpske objekte, a onda i likvidirali prve srpske civile. 15.4. minirana je srpska kavana „Krajišnik“ na Sajmištu. 1.5. dogodilo se i svirepo ubojstvo srpskog starca Stevana Inića u Bršadinu, selu blizu Borova.  U Borovom selu za praznik rada mještani su kao i svake godine do tada izvjesili jugoslavensku zastavu na mjesnu zajednicu, zastavu države koja je tada još uvijek bila zajednička država i Hrvata i Srba, a predsjednik i premijer Jugoslavije bili su Hrvati. Ta zastava smetala je patroli tzv. hrvatskih policajaca iz Osijeka, a u stvari se nije radilo o policajcima, nego o pripadnicama hrvatskih paravojnih jedinica kojima se podjeljenje policijske značke nekoliko mjeseci ranije. Kada je krajem 1990. godine tadašnji hrvatski ministar obrane Špegelj snimljen kako govori da će ubijati obitelji oficira JNA na kućnom pragu i kada je otkriveno da se hrvatske paravojne jedinice već uveliko naoružavaju, hrvatske vlasti su svim pripadnicima paravojnih jedinica, među kojima je bilo puno kriminalaca i bivših ustaških terorista iz dijaspore, podjelile iskaznice MUP-a. Mještani su tim tzv. policajcima pružili otpor; ovi su se dali u bijeg, a dvojicu su mještani zarobili. Tuđmanu i vlasti u Zagrebu je to bila idelana prilika za izazivanje incidenta većih razmjera koji im je bio prijeko potreban – referendum o samostalnosti Hrvatske se bližio i trebalo je senzibilizirati javno mjenje u Hrvatskoj. Odmah idući dan, Tuđmanov režim šalje u Borovo selo do zuba naoružane pripadnike paravojnih jedinica sa značkama MUP-a, autobus i mnoštvo osobnih vozila. Čim su ušli u centar Borovog sela i izašli iz autobusa otvorili su vatru po civilima, iako je u neposrednoj blizini bila škola puna djece. Na licu mjesta je ubijen starac Vojislav Ilić, nekoliko civila su ranili, a među njima i jedog Hrvata koji je kupovao pelene za djete koje samo čudom nije pogođeno. Tzv. hrvatski redarstvenici  pokušali su zauzeti najvažnije točke u selu, ali im je iz dvije najposjećenije kavane u centru  uzvraćena vatra, a zatim su se uključili i drugi mještani Borova sela koji su u tom trenutku bili usred poljoprivrednih radova. „Redarstvenici“ nisu očekivali takav otpor, pa su se u kukavičkom bijegu odlučili za gnusan čin. Upali su u ambulantu gdje su vadili bombe pred majkama i djecom i djecu uzeli kao taoce, čak su na prozor dok je trajala pucnjava stavili desetogodišnju kćer lokalnog vlasnika diskoteke Mladena Grbića, kao i kćer zapovjednika obrane Borova sela Vukašina Šoškočanina koji će se navodno utopiti nešto kasnije, mada ostaje sumnja da su ga ubili hrvatski paravojnici jer je bio sklon pregovorima. Tuđmanu u Vukovaru nije trebao mir nego rat. Kad se vidjeli da će mještani  obraniti selo i da im nema spasa, jer im je pojačanje zaustavljeno i odbijeno na ulazu u selo, „redarstvenici“  su u pomoć pozvali JNA koja je oko 15 sati ušla u selo, prvo zaštitila, a onda i evakuirala hrvatske „redarstvenike“. Isti ti „redarstvenici“ i hrvatske paravojne jedinice samo mjesec dana kasnije,  blokorat će kasarnu u Vukovaru, te iste JNA koja ih je spasila, zatvorit će im vodu, struju i ubijati ročnike iz snajpera. 19.5. održan je referendum o Hrvatskoj samostalnosti u nedemokratskim uvijetima, a napad hrvatskih „redarstvenika“ bila je false flag operacija koja je trebala neodlučne uvjeriti da sa Srbima nije moguć miran suživot.  18 godina nakon tog događaja, Josip Boljkovac, prvi hrvatski ministar unutrašnjih poslova, koji je u vrijeme napada na Borovo selo obnašao tu funkciju i bio Tuđmanova desna ruka, priznat će u svojoj knjizi „Istina mora izaći van“ koju je objavio pred smrt, da je rat u Hrvatskoj počeo napadima hrvatske policije na Srbe i da je napad na Borovo selo bio hrvatska provokacija. Samo je besramna hrvatska propaganda mogla takav gnusan čin prikazati kao nekakvu žrtvu i  „pokolj hrvatskih redarstvenika“.

Zabluda: Srbi su u Beogradu bacali cvijeće na tenkove koji su išli na Vukovar.

Istina: Beograd je tada imao više od 1.5 milijuna stanovnika, a tenkove je ispratilo nekoliko stotina ljudi što je vidljivo i na snimkama. U Beogradu su se održavali anti-ratni prosvjedi, za razliku od Zagreba i cijele Hrvatske gdje nije bilo niti jednog jedinog anti-ratnog prosvjeda. U Zagrebu je u to vrijeme Tuđman prijetio da će Srbe svesti na 3.5 posto, hvalio se da je sretan što mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka, a hrvatsko ludilo je išlo do te mjere da je komentator HRT-a njegov dolazak na trg Bana Jelačića pred opijeno mnoštvo usporedio sa ulaskom Isusa u Jeruzalem. Za razliku od Hrvatske, gdje je odaziv na mobilizaciju bio od 30 do 60 posto, u Beogradu je odaziv bio 2 do 10 posto, a i oni koji su bili mobilizirani su često dezertirali i odbijali sudjelovati u ratu. Jedan vojnik je čak doveo oklopni transporter sa ratišta pred skupštinu u Beogradu.

Zabluda: JNA je napala Vukovar.

Istina:  JNA je 14.9. 1991. krenula u legitimnu i legalnu deblokadu svoje kasarne u Vukovaru. Hrvatske paravojne jedinice 20 dana držale su kasarnu JNA u blokadi bez ikakvog razloga. Prema priznanju Tomislava Merčepa, JNA je bila vrlo korektna u Vukovaru, a ne treba zaboraviti da je baš JNA 3 mjeseca prije nego što će joj hrvatske paravojne jedinice blokirati kasarnu u Vukovaru spasila hrvatske „redarstvenike“ u Borovom selu. Danima prije početka deblokade, Tuđman je odbijao svog negdašnjeg prijatelja Kadijevića koji ga je molio da deblokirala kasarnu, uključi vodu i struju ili da bar dozvoli pokapanje leševiamladih ročnika JNA koji su bili ubijeni od hrvatskih snajpera i koje se radi tih snajpera nije moglo pokopati. Tuđman, kako je već ranije odlučio u Vukovaru napraviti pokolj, ostao je gluh na sve Kadijevićeve molbe, nagovaranja i prijetnje. Ne treba zaboraviti da je veliki dio stanovnika Vukovara JNA doživljavao kao svoju vojsku koja ih je oslobodila. JNA je 14.9.1991., kada je krenula u deblokiranje kasarne, i dalje bila jedina legitimna i legalna vojska u cijeloj Jugoslaviji, pa tako i u Vukovaru. Prema tome, JNA nije mogla napasti grad u državi gdje je ona jedina službena vojska, gdje se nalazi njezina kasarna pod blokadom i paljbom i gdje je veliki dio stanovnika grada smatra svojom vojskom.

Zabluda:  JNA je bila srpska vojska.

Istina: Na čelu JNA bio je Veljko Kadijević, Hrvat po majci, rođen u Hrvatskoj, oženjen Hrvaticom.  Njegovi zamjenici bili su Hrvat Josip Gregorić i Slovenac  Stane Brovet. Od svih hrvatskih generala u JNA, tada je na hrvatsku stranu prešlo manje od 25 posto, dok je preko 75 posto hrvatskih generala ostalo u JNA do kraja rata u Vukovaru. U vrijeme bitke za Vukovar Glavni komandant štaba Centralne komande u Beogradu bio je Hrvat Andrija Silić, glavni komandant Ratnog vazduhoplovstva bio je Hrvat Zvonko Jurjević (koji je baš tada zamjenio Hrvata Antona Tusa), glavni komandant Jugoslavenske ratne mornarice Hrvat Božidar Grubišić, glavni komandant Centra visokih vojnih škola u Beogradu bio je Hrvat Ivan Radanović, glavni komandant Komandno štabne akademije Hrvat Tomislav Bjondić, glavni komandant Vojne akademije u Beogradu Hrvat Mate Pehar, dok je nešto prije rata u Vukovaru Aleksandar Vasiljević (porijeklom Bugarin) preuzeo KOS od Hrvata Milivoja Pavičevića, koji je i dalje ostao u JNA. Komandant  Prve Armije koja je krenula u deblokadu svoje kasarne u Vukovaru bio je Aleksandar Spirovski, Makedonac. Tokom cijele 1991., dakle u vrijeme borbi za Vukovar, u sastavu JNA bio je veliki broj Hrvata, Muslimana, Makedonaca, Crnogoraca i nešto manje Slovenaca. Muslimanskih oficira tada je u JNA bilo oko 500, a najpoznatiji su Atif Dudaković, Sefer Halilović i Izet Nanić kojeg će 1995. sa leđa ubiti muslimani u Hrvatskoj, dok je sa svojim vojnicima činio zločine nad srpskim civilima u Krajini koji su bježali od hrvatske vosjke.  I na svim ostalim funkcijama bili su Hrvati. Od Titove smrti relano najutjecajnija osoba u Jugoslaviji bio je premijer. Svo troje premijera nakon Titove smrti su bili Hrvati. 1991. predsjednik prjedsedništva SFR Jugoslavije bio je Hrvat Stipe Mesić, premijer Hrvat Ante Marković, ministar vanjskih poslova Hrvat Budimir Lončar, načelnik Službe bezbjednosti Hrvat Zdravko Mustač…

Zabluda: JNA je bila strana, agresorska vojska.

Istina:  Osim što je u njoj još uvijek bio velik broj Hrvata, JNA je bila regularna vojska tada međunarodno priznate države, Jugoslavije. Kada je 14.9.1991. JNA u Vukovaru pokušala deblokirati svoju kasarnu, Hrvatska je tada još uvijek bila u sastavu Jugoslavije,  još nije bila donijela nikakav pravni akt o izlasku iz Jugoslavije, a i kad ga je kasnije donijela, on je postao važeći tek međunarodnim priznanjem Hrvatske 1992., kada su borbe u Vukovaru već mjesecima bile okončane. Zato Haag nije sudio JNA za agresiju jer ona u Vukovaru nije bila agresorska vojska, već je bila napadnuta od strane hrvatskih paravojnih jedinica, a dobar dio tih hrvatskih paravojnika nije uopće ni bio iz Vukovara.

Zabluda: Vukovar je bio važna strateška točka.

Istina: Strateški gledano Vukovar je bio potpuno nebitan. Bio je udaljen više od 50 kilometara od auto-puta, a čak 250 kilometara od Zagreba. Nakon njega bili su dobro utvrđeni Vinkovci,  Osijek, Požega,  Nova Gradiška, Kutina, Ivanić Grad…. da je JNA htjela napasti Zagreb krenula bi preko Karlovca (48 kilometara, ni jedno veće naselje do Zagreba), Siska (47 kilometara, ni jedno veće naselje do Zagreba), ili Novske (94 kilometra, od većih naselja Kutina i Ivanić grad), jer je tamo imala svoje položaje, odnosno to su bila područja sa srpskom većinom koja su kontrolirali hrvatski Srbi. Da je JNA krenula u napad na Zagreb preko Vukovara, imala bi na putu Vinkovce, pa Osijek, grad od 100 000 stanovnika,  pa Požegu, pa Novu Gradišku, a onda bi došla u Okučane, područje koje su kontrolirali Srbi i od kuda je mogla odmah krenuti na Zagreb.

Zabluda: Hrvati su bili slabo naoružani.

Istina: Hrvati su prilikom predaje u Vukovaru imali pješačke municije za mjesece borbe. Imali su najmodernije protuoklopno oružje koje su dobili od Njemačke. Bili su dobro naoružani oružjem iz bivših zemalja Varšavskog pakta, najviše iz Mađarske. Još 1990. u jesen, prema izjavi tadašnjeg Tuđmanovog ministra obrane Špegelja, hrvatske paravojne jedinice brojale su 80 000 ljudi pod oružjem i u 81 općini u Hrvatskoj bile su formirane grupe za zauzimanje kasarni i skladišta JNA. Prema izjavi Ferdinanda Jukića, šefa vukovarskog SUZUP-a (hrvatska tajna služba), koji je tri puta pratio Tuđmana na pregovorima u Karađorđevu, hrvatske paravojne jedinice iz istočne Slavonije su se u osvit rata naoružale sa 10 kamiona oružja iz skladišta JNA u Batajnici koji su plaćeni zapljenjenim srebrom i zlatom iz Osječkog suda. 15.9. dakle samo dan nakon početka izravnog ratnog sukoba u Vukovaru, Hrvatske paravonje jedinice, tzv. Zbor Narodne Garde prilikom predaje Varaždinske kasarne došle su u posjed  74 T-55 tenkova, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100mm protutenkovskih topova, 72 minobacača od 120mm. Svo oružje bilo je raspoloživo i moglo se za nekoliko sati dopremiti do Vukovara da je to Tuđmanu i hrvatskoj politici odgovaralo. 2 dana kasnije predale su se kasarne u Križevcima, Čakovcu, Osijeku, Đakovu (zapljenjeno je 54 PT topa od 100mm i 48 samohodnih PZO topova), protutenkovska topnička brigada iz Virovitice, i druge. Narednih dana predale su se još neke kasarne. 29.9.1991. Hrvati su iz Bjelovarske kasarne zapljenili 78 tenkova T-55 i 80 oklopnjaka. Tuđman je prema tome u Vukovar već 30.9.1991., šesnaest dana od početka direktnog ratnog sukoba, mogao poslati preko 300 tenkova i oklopnih vozila i masu svog ostalog naouružanja. Sa Vukovarskog ratišta, za vrijeme najžešćih borbi, Tuđman je povukao petnaest najsuvremenijih tenkova M-84 koji su prebačeni u tvornicu „Đuro Đaković“ gdje su na njima učinjeni sitni popravci te su prodani Kuvajtu za 6 miliona eura. U samom Vukovaru Hrvati su imali 26 (4 zarobio Arkan) tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 8 minobacača i jedan višecijevni raketni bacač.

Zabluda: Vukovar je bio u potpunom okruženju, opsada je trajala 87 dana.

Istina: Vukovar ni jedan dan nije bio u potpunom okruženju. Pred sam pad Vukovara zapovjednik Branko Borković je sa skupinom svojih paravojnika pobjegao iz njega. Pa nije ih valjda JNA pustila da išetaju?! Ni bitka za Vukovar nije trajala 87 dana već  66 dana, ali do zadnjeg dana Vukvar nije bio u okruženju. Prema hrvatskom zapovjedniku u Vukovaru Branku Borkoviću  prvi napad na Vukovar počeo je 14.9., Borković je iz Vukovara pobjegao 16.11, a Vukovar je pao  18.11., što znači da su hrvatske paravojne jedinice u Vukovaru izdržale samo 66 dana.

Zabluda: Hrvati su u Vukovaru nanijeli ogromne gubitke JNA, 8.000 poginulih, 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova i oklopnih vozila, oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera.

Istina: U Hrvatskoj više nema ozbiljnog povjesničara koji bi zastupao te brojke. Prema do sada najpreciznijim podacima, na strani JNA je  1.103 vojnika i dobrovoljaca ubijeno, 2.500 ranjeno, 110 tenkova i transportnih vozila uništeno i 2 aviona oborena, dok je još jedan pao zbog kvara. Treba reći da je JNA pucala i čak i po srpskim dobrovoljcima, kao i to da je dok hrvatske paravojne jedinice nisu napale JNA, JNA bila tampon zona između hrvatskih paravojnih jedinica i lokalne srpske teritorijalne obrane. Hrvatski gubici bili su 1329 poginulih, 777 ranjenih, uništenih 26 tenkova i oklopnih transportera.

Zabluda: JNA je u ratu sa Hrvatima u Vukovaru imala preko 80 000 vojnika.

Istina: Davor Marijan je desničar, hrvatski povjesničar, koji je pokušavao obraniti hrvatske laži o Vukovaru, ali je na kraju istraživanja morao priznati za Hrvate poražavajuću činjenicu. Vukovar je osvojilo 7 000 vojnika JNA i dobrovoljaca, a u čitavoj istočnoj Slavoniji JNA je imala nešto više od 15 000 vojnika. Priče o nekakvih 80 000 su sulude, a  20 000 kako procjenjuju realniji hrvatski povjesničari je gornja granica svih vojnika koji su došli u Istočnu Slavoniju, ali treba znati da je JNA konstantno bila suočena sa masovim dezerterstvom.

Zabluda:  Vukovar je hrvatski Staljingrad.

Istina: Usporediti Vukovar sa Staljingradom je vrhunska ludost hrvatske ratnohuškačke propagandne mašinerije. Vukovar nikad nije bio u potpunom okruženju jer je JNA ciljano ostavila 500 metara širok put kroz kukuruzište prema Bogdanovcima kojim je dva dana prije pada Vukovara pobjegao hrvatski zapovjednik Borković i dio pripadnika hrvatskih paravojnih jedinica. U Vukovaru je 6 700 dobro naoružanih boraca izdržalo samo skormnih 66 dana protiv nešto više od dvostruko brojnije JNA, a u teoriji ratovanja je poznato da su za osvajanje nekog grada potrebne bar trostruko brojnije snage.

Zabluda: Hrvatski državni vrh bio je zabrinut za sudbinu civila u Vukovaru.

Istina: U transkriptu objavljenom u hrvatskom Dnevniku na pitanje hrvatskog zapovjednika Dedakovića može li evakuirati civile, Tuđman to rezolutno zabranjuje. Prema poznatoj hrvatskoj književnici i kolumnistici Vedrani Rudan, Tuđman je namjerno vratio nekoliko autobusa djece u Vukovar nadajući se da će Srbi nad njima izvršiti pokolj. Međutim,  Tuđmanove bolesne vizije se nisu ostvarili i Srbi su svu djecu i civile evakuirali iz Vukovara. Dok je Vukovar padao Tuđman je sa Antunom Vrdoljakom  igrao tenis.

Zabluda: Ovčara je najveći zločin u ratu u Hrvatskoj.

Istina: Na Ovčari je streljano oko 200 ratnih zarobljenika, a mnogi od njih bili su optuženi od vukovarskih civila, i Srba i Hrvata, za najteže zločine (među njima su najmanje 130 ubijena srpska civila prije početka direktnog ratnog sukoba), a među streljanim je bilo i stranih plaćenika, poput francuskog fašista Jean-Michel Nicoliera, jer su sve vrijeme rata u Vukovaru, a i u Hrvatskoj, Hrvati imali pomoć brojnih fašističkih i ultra-nacionalističkih organizcija iz zapadne Europe, pa se stotine stranih plaćenika i fašista nalazilo u hrvatskim paravojnim jedinicama, najviše u HOS-u, neoustaškoj organizaciji čiji je cilj bio Hrvatska sa granicom na Drini koja bi uključivala i pola Vojvodine i Sandžak.  Postoje indicije da je streljanje na Ovčari izvršeno na temelju dogovora Tuđman – Aleksandar Vasiljković (šef KOS-a i američki agent), a da je tih 200 pripadnika hrvatskih paravojnih jedinica koji su bili streljani izabrali Vesna Bosanac i povjerenik hrvatske vlade Marin Vidić Bili. Po broju ubijenih – 200 streljanjih pripadnika hrvatskih paravojnih jedinica, Ovčara je najveći srpski zločin u Hrvatskoj. Za usporedbu, u Oluji je Hrvatska vojska ubila između 1 000 (po hrvatskim izvorima) do 2 000 (po srpskim) civila, uglavnom starijih od 80 godina koji su bili preslabi da pobjegnu. Samo u Oluji Hrvati su napravili najmanje 5 do 10 Ovčara, ali ne ratnih zarobljenika, nego civila.

Zabluda: Vukovar je grad heroj.

Istina: Prije nego što su hrvatske paravojne jedinice izvršile nasilnu mobilizaciju, u Vukovaru je bilo oko 1600 hrvatskih boraca, od čega više od polovine iz drugih djelova Hrvatske i BiH. Čak i oni koji su bili Vukovarci, bili su uglavnom djeca doseljenika koje su komunisti naselili u Vukovar poslije 2. svjetskog rata. U općini Vukovar živjelo je oko 37 000 Hrvata, što znači da je vojno sposobnih muškarca bilo najmanje 5 000. Prema tome, jedva  nešto više od 10 posto vukovarskih Hrvata (i po neki Mađar i Srbin) se dobrovoljno priključilo hrvatskim paravojnim jedinicama. O kakvom onda herojstvu pričamo? Na snimkama, odmah po ulasku JNA u Vukovar vide se hrvatski vojnici koji plačućim glasom govore da su ih hrvatske paravojne jedince nasilno mobilizirale. Vidi se otac koji priča da su njegovi sinovi, pripadnici hrvatske paravojske činili zločine nad srpskim civilima u Vukovaru. O masovnom napuštanju položaja Hrvata i bježanja u Vinkovce, pa čak i u Srbiju, govori se čak i u propagandnom pamfletu hrvatske televizije“ Heroji Vukovara“. Dezerterstvo je bilo glavni razlog poraza hrvatskih paravojnih jedinica i pada Vukovara.

Zabluda: Vukovar je okupiran.

Istina: U trenutku kada je ušla u Vukovar, 18.11.1991. Jugoslavija je još uvijek bila međunarodno priznata država, a JNA njezina službena vojska (u kolegiju Veljka Kadijevića od 11 članova bila su samo 2 Srbina),a  Vukovar je bio grad u Jugoslaviji. Više od polovice stanovnika Vukovara JNA nisu smatrali okupatorskom vojskom, već oslobodilačkom, jer je ulaskom JNA u Vukovar prestao teror hrvatskih paravojnih jedinica, ne samo na srpskim civilima već i nad Hrvatima koji ih nisu podržavali

Zaključak: Na kraju ovog otriježnjujućeg teksta trebamo se zapitati: Je li agresija bila razbijanje Jugoslavije koje su na valovima hrvatskog klero-fašizma izvele udbaško-patrijske strukture i međunarodni centri moći – Washington, London, Berlin, Vatikan… ? Je li agresija bila izbacivanje Srba iz hrvatskog ustava, istih onih Srba koji su Hrvatsku (u avnojskim granicama) i stvorili? Je li agresija bila otpuštanje Srba sa posla i  tjeranje da potpisuju izjavu o lojalnosti? Je li agresija bila ubijanje srpskih civila i rušenje njihovih objekata prije početka rata u Vukovaru i drugim gradovima i selima po Hrvatskoj? Je li agresija bila upad u Borovo selo HDZ-ovih paravojnika sa lažnim iskaznicama MUP-a, pucnjava po mještanima i držanje djece u vrtiću kao taoce? Je li agresija bila blokiranje kasarne JNA u Vukovaru i ubijanje mladih ročnika? Ili je agresija bila zakašnjeli pokušaj JNA da tome stane na kraj? Neka svako odgovori za sebe.

Intermagazin 18 novembra 2014.

Share this post


Link to post
3 hours ago, guns n roses said:

 

Zabluda:  JNA je bila srpska vojska.

Istina: Na čelu JNA bio je Veljko Kadijević, Hrvat po majci, rođen u Hrvatskoj, oženjen Hrvaticom.  Njegovi zamjenici bili su Hrvat Josip Gregorić i Slovenac  Stane Brovet. Od svih hrvatskih generala u JNA, tada je na hrvatsku stranu prešlo manje od 25 posto, dok je preko 75 posto hrvatskih generala ostalo u JNA do kraja rata u Vukovaru. U vrijeme bitke za Vukovar Glavni komandant štaba Centralne komande u Beogradu bio je Hrvat Andrija Silić, glavni komandant Ratnog vazduhoplovstva bio je Hrvat Zvonko Jurjević (koji je baš tada zamjenio Hrvata Antona Tusa), glavni komandant Jugoslavenske ratne mornarice Hrvat Božidar Grubišić, glavni komandant Centra visokih vojnih škola u Beogradu bio je Hrvat Ivan Radanović, glavni komandant Komandno štabne akademije Hrvat Tomislav Bjondić, glavni komandant Vojne akademije u Beogradu Hrvat Mate Pehar, dok je nešto prije rata u Vukovaru Aleksandar Vasiljević (porijeklom Bugarin) preuzeo KOS od Hrvata Milivoja Pavičevića, koji je i dalje ostao u JNA. Komandant  Prve Armije koja je krenula u deblokadu svoje kasarne u Vukovaru bio je Aleksandar Spirovski, Makedonac. Tokom cijele 1991., dakle u vrijeme borbi za Vukovar, u sastavu JNA bio je veliki broj Hrvata, Muslimana, Makedonaca, Crnogoraca i nešto manje Slovenaca. Muslimanskih oficira tada je u JNA bilo oko 500, a najpoznatiji su Atif Dudaković, Sefer Halilović i Izet Nanić kojeg će 1995. sa leđa ubiti muslimani u Hrvatskoj, dok je sa svojim vojnicima činio zločine nad srpskim civilima u Krajini koji su bježali od hrvatske vosjke.  I na svim ostalim funkcijama bili su Hrvati. Od Titove smrti relano najutjecajnija osoba u Jugoslaviji bio je premijer. Svo troje premijera nakon Titove smrti su bili Hrvati. 1991. predsjednik prjedsedništva SFR Jugoslavije bio je Hrvat Stipe Mesić, premijer Hrvat Ante Marković, ministar vanjskih poslova Hrvat Budimir Lončar, načelnik Službe bezbjednosti Hrvat Zdravko Mustač…

 

Ja sam ovu tematiku dosta izučavao, pa ću napisati nešto više o tome. 

Teza o JNA kao srpskoj vojsci potekla je iz Hrvatske, i to još pre izbijanja sukoba 1991., a posle je usvojena i u Federaciji BiH i Sloveniji. Obrazlaže se činjenicom da je udeo Srba i Crnogoraca 1991. u komandnom kadru bio znatno veći od udela Srba i Crnogoraca u ukupnom broju stanovnika SFRJ 1991. To načelo prema kojem se udeo određene nacije trebao poklapati sa udelom u ukupnom broju stanovnika, nije se moglo poštovati već od obrazovanja prvih vojnih škola iz jednostavnog razloga koji se može sažeti u dve reči: neravnomeran interes. Kod Srba, Crnogoraca i Makedonaca interes za vojnu službu bio je znatno veći u odnosu na Hrvate i Slovence, i samim time mnogo više su upisivali vojne škole.

Ovaj nedostatak interesa, i samim time razlozi za neravnomeran odnos nacija u JNA 1990-1991., u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH nastoji se perfidno prikriti prikazom nacionalne strukture pukovničkog i generalskog kadra iz 1971. i 1981. (1981. broj pukovnika neSrba već pada) i komparacijom sa nacionalnom strukturom pukovnika i generala iz 1990-1991. Šta ne štima sa ovom metodom, i zašto ona ne odražava pravo stanje stvari? 1971. i 1981. u JNA je i dalje bilo visokih oficira poteklih iz NOB, i zbog toga je broj Hrvata i Slovenaca bio veći nego 1991., ali kada je na rukovodeće dužnosti u oružanim snagama SFRJ počeo dolaziti kadar školovan nakon rata, tada raste broj Srba, Crnogoraca i Makedonaca, a pada broj Hrvata i Slovenaca.

Špegelj je u svojim memoarima konstruisao priču kako je zavera sa ciljem pretvaranja JNA u srpsku vojsku počela 1966. godine. Ne znam kako je odabrao baš ovu godinu, ali kako god bilo to nije tačno. Naprimer: u 12. klasi Vojne akademije KoV (završili školovanje 1959.) kod proizvedenih potporučnika Srba je bilo 65%. Deo tih ljudi je 1991. imao čin pukovnika, a neki su bili i generali.ž

Evo jedan interesantan slučaj: u 23. klasi VA KoV koja je školovanje započela 1966., a u potporučnike su proizvedeni 1970. (to je prva klasa školovana po četvorogodišnjem programu), bila su samo dva Slovenca, ali su i oni kasnije odustali, tako da u nacionalnoj strukturi proizvedenih potporučnika na kraju nije bio ni jedan Slovenac. Hrvata potporučnika je bilo 29, ili 6,79%.

Slična situacija je bila i u ostalim klasama, kako pre te Špegeljeve 1966. godine, tako i posle. Kako na taj način da udeo Hrvata i Slovenaca 1991. odgovara udelu u ukupnom broju stanovnika?

Štaviše, ta nejednaka zastupljenost nacija je odgovarala Hrvatima i Slovencima pri napredovanju, a znamo svi da je u JNA postojao nacionalni ključ i da je ipak igrao neku ulogu. 

 

 

 

 

Share this post


Link to post

Srbi u JNA jesu bili apsolutna većina, ali i pored toga to ne znači da je JNA po automatizmu bila srpska vojska. Da je ona stvarno bila srpska, udeo nesrba bi bio simboličan, i sigurno se ne bi vrtio oko 35% - 40%.

Nešto ipak nije tačno u ovom članku postiranom gore... Neposredno pred početak Vukovarske operacije, komandant Ratne mornarice nije bio admiral Božo Grubišić, nego viceadmiral Mile Kandić (prvi Srbin na čelu te grupacije); general-pukovnik Josip Gregorić penzionisan je neposredno pred početak rata, isto kao i general-pukovnik Ivan Radanović (Hrvat iz okoline Šida) - sve su to bili redovni postupci (isto kao i kod Tusa), jer su ljudi ispunjavali sve uslove za penzionisanje. Nema tu nikakve zavere velikosrba! Aca Vasiljević je Upravu bezbednosti preuzeo od Marka Negovanovića, a ne od Pavićevića. General-potpukovnik Andrija Silić je bio načelnik štaba 1. vojne oblasti (centralnog vojišta) u Beogradu, a ne Glavni komandant Centralnog štaba, kako se gore navodi.

 

P.S. Pokojni Bjondić je bio notorni alkoholičar.

 

Share this post


Link to post

Професионалан приступ, са покојим "мрсним" детаљом.

Веома корисно за упознавање са стварним стањем.

Share this post


Link to post

@  guns n roses

Od svega nabrojanog, ostaće upamćeno da je JNA pokazala svu nesposobnost prilikom zauzimanja Vukovara. Hrvati su ga, kao i Dubrovnik, podvalili kao mamce i oba mamca su progutali i Kadijević i generalštab JNA. U svijet je otišla slika o zloj armiji koju su poistovjećivali sa Srbima. Šta se dalje događalo, odlično je poznato. I još se događa.

 

Zaključak: Vukovar je trebalo zauzeti za dva dana ili ga opkoliti i izolirati. Rušenje sa distance je sramota i najgore rješenje koje su izabrali. 

 

Naravoučenije: Ratovi su završeni političkim porazima Srbije i  zločinima biblijskih razmjera kada su u pitanju Srbi iz Krajine. Kompletno rukovodstvo Srba iz Srbije, R. Srpske i Krajine, političko, vojno, policijsko je optuženo i osuđeno. Za zločine nad Srbima gotovo da niko nije odgovarao..... Tako stoje stvari.

 

Share this post


Link to post

Slazem se sa Sreckom. Bitka za Vukovar je znacajna jer je razbila mit o JNA da je cetvrta vojska u Evropi. Sve sto je bilo lose u vojsci, tu treba biti iskren, u JNA je isplivalo u Vukovaru: tenkovi i transporteri poslati bez pjesadijske zastite, jedinice sacinjene od nediscipliniranih rezervista bez ikakvog iskustva u urbanoj borbi upuceni da ciste kuce, komandni lanac potpuno razbijem Arkanovim i paravojnim jedinicima koje su radile svojevoljno sta god su htjele. 

 

Vukovar je velika sramota. Srbi jesu bili napadnuti u Vukovaru i cijelom Podunavlju ali za ovako razaranje grada nije bilo opravdanja. Vukovar je trebao pripasti Srbiji 1919. ili 1945. godine, kada su nase komsije zaista bili porazeni, a ne sjetiti se 1991. godine. 

Share this post


Link to post
20 hours ago, kanarinac said:

Srbi u JNA jesu bili apsolutna većina, ali i pored toga to ne znači da je JNA po automatizmu bila srpska vojska. Da je ona stvarno bila srpska, udeo nesrba bi bio simboličan, i sigurno se ne bi vrtio oko 35% - 40%.

Nešto ipak nije tačno u ovom članku postiranom gore... Neposredno pred početak Vukovarske operacije, komandant Ratne mornarice nije bio admiral Božo Grubišić, nego viceadmiral Mile Kandić (prvi Srbin na čelu te grupacije); general-pukovnik Josip Gregorić penzionisan je neposredno pred početak rata, isto kao i general-pukovnik Ivan Radanović (Hrvat iz okoline Šida) - sve su to bili redovni postupci (isto kao i kod Tusa), jer su ljudi ispunjavali sve uslove za penzionisanje. Nema tu nikakve zavere velikosrba! Aca Vasiljević je Upravu bezbednosti preuzeo od Marka Negovanovića, a ne od Pavićevića. General-potpukovnik Andrija Silić je bio načelnik štaba 1. vojne oblasti (centralnog vojišta) u Beogradu, a ne Glavni komandant Centralnog štaba, kako se gore navodi.

 

P.S. Pokojni Bjondić je bio notorni alkoholičar.

 

Svaka cast , nema sta . . .

Nisam ni sumnjao u tebe . . .;D

Nego mozes li objasniti poblize djelovanje Vasiljkovica . . .

Share this post


Link to post
1 hour ago, grom said:

 

Nego mozes li objasniti poblize djelovanje Vasiljkovica . . .

 

Ne znam, to je služba bezbednosti i puno je tu zakulisnih igara i igrica. Vasiljević je svakako kontroverzna ličnost o kojoj ne postoji jedinstveno mišljenje, čak i kod ljudi iz njegove branše (bezbednosti). Mnogi su govorili da je vrhunski profesionalac i vrstan poznavalac svoga posla, drugi da je sklon podmetanju i preterivanju radi lične koristi... Neka vreme kaže svoje! 

Bezbednjake je u vojsci malo ko voleo, i zbog toga je teško odvojiti istinu od laži.

Share this post


Link to post
8 hours ago, sreckovuk said:

Zaključak: Vukovar je trebalo zauzeti za dva dana ili ga opkoliti i izolirati. Rušenje sa distance je sramota i najgore rješenje koje su izabrali. 

 

 

Izvod iz Zapovesti za napad op. br. 1 Novosadskog korpusa od 20.09.1991.;

 

12. K (bez 169. i 544. mtbr) sa 211. okbr, 12. i 51.mbr, 1. NSpartbrTO, PanpartbrTO, CBČpartbrTO i 7. odTO izvodi napadnu operaciju opštim pravcem: Osijek - Našice - Virovitica sa zadatkom: razbiti ustaške snage, deblokirati jedinice i vojne objekte, što pre izbiti na liniju: D. Miholjac - Našice i biti u gotovosti za produžetak b/d ka Bjelovaru. Obezbediti desni bok snaga prema Mađarskoj i ne zadržavati se oko većih naseljenih mesta koje blokirati.

453. mbr ostaje u b/o komandi Vukovara i objedinjava dejstva svih snaga na tom prostoru. Po stvaranju uslova izvesti napadnu operaciju sa ciljem potpune deblokade Vukovara, Borova i Borova naselja i uništenja ustaških jedinica.

 

....

 

4. - Odlučio sam: delom snaga blokirati grad Vukovar i Osijek, a ostalim snagama Korpusa preći u napad glavnim snagama na pravcu: s. Tenja - Čepin - s. Bizovac i  ovladati linijom: D. Miholjac - Našice uz blokiranje gradova Vukovar i Osijek.

 

....

 

Komandant

general-major Mladen Bratić

 

Ko je promenio plan i zašto, jednoga dana se možda i sazna. 

Share this post


Link to post

 

 

On 19.11.2016. at 9:26 AM, sreckovuk said:

@  guns n roses

Od svega nabrojanog, ostaće upamćeno da je JNA pokazala svu nesposobnost prilikom zauzimanja Vukovara. Hrvati su ga, kao i Dubrovnik, podvalili kao mamce i oba mamca su progutali i Kadijević i generalštab JNA. U svijet je otišla slika o zloj armiji koju su poistovjećivali sa Srbima. Šta se dalje događalo, odlično je poznato. I još se događa.

 

Zaključak: Vukovar je trebalo zauzeti za dva dana ili ga opkoliti i izolirati. Rušenje sa distance je sramota i najgore rješenje koje su izabrali. 

 

Naravoučenije: Ratovi su završeni političkim porazima Srbije i  zločinima biblijskih razmjera kada su u pitanju Srbi iz Krajine. Kompletno rukovodstvo Srba iz Srbije, R. Srpske i Krajine, političko, vojno, policijsko je optuženo i osuđeno. Za zločine nad Srbima gotovo da niko nije odgovarao..... Tako stoje stvari.

 

 

Srećko i ostali koji spominjete ''Sramota je rušiti grad'', najjači ste kada počnete sa ''Sramota"....Sramota je bila ubijati nevine ljude, srpske civile i dizati srpske kuće i kafiće u zrak od strane Hrvata a ne kasnije kao vojnik rušiti grad u borbi s hrvatskim teroristima i zločincima kojih je bilo 6 hiljada pod oružjem. Pročitaš tekst i svedeš ga na taktiku JNA i priču da je zbog toga Hrvatska priznata jer je JNA prikazana kao srpska agresorska vojska ? Ma daj molim te. Misliš li da vide jedan razrušeni grad pa te kao odmah priznaju ovi iz Evrope? Hrvatska bi bila međunarodno priznata i bez rata u Vukovaru. To ide još iz 1974 sa novim Ustavom. Hrvatima je Vukovar samo možda pripomogao. Znači nemojmo pisati o nekakvim porazima Srbije i biblijskim zločinima u Krajini na način da to povezujemo sa Vukovarom i komunističkom JNA. Inače i ja mislim da nije trebalo rušiti cijeli grad ali ovdje komentiramo tekst i pišemo o zločinima hrvatskih snaga i činjenici da je ta strana izazvala sva ratna zbivanja tamo. Ovaj tekst je napisan s ciljem da se razotkriju hrvatske laži koje su tvrdile da su oni koji su okupirali grad, počinili zločine i izazvali sukob s JNA, bili branioci grada i žrtve. Sad šta je JNA radila, ovo, ono, koga je to briga u kontekstu ovog teksta i važno je da se hrvatsko laganje i njihovo prikrivanje zločina u Vukovaru konačno prikaže u ovakvim tekstovima. Pogledaj šta Hrvatska radi sa Vukovarom. Ne znam za tebe ali meni nakon što pročitam ovakav tekst ni na kraj pameti nije da napišem kao ti "Ostaće upamćeno jedino da je jna podbacila" pošto je jasno da će jedino biti upamćena činjenica koliko je hrvatska strana lagala, koliko je zločina napravila i ko je tamo bio krivac za izbijanje rata i ako tebi s ljudske strane taj suštinski dio teksta nije najvažniji onda ne znam. Znači pusti komunističku JNA, tamo su Srbi stradali, po jednom izvoru 150 civila Srba, po drugim preko 400 i ljudi nisu imali brzu smrt kao hrvatski teroristi na Ovčari i tamo su mnogi srpski vojnici kasnije dali i svoje živote, znači hiljadu i sto ih je poginulo u oslobođenju grada. JNA je podbacila ali nije tema JNA i ona nije progutala hrvatski mamac nego je izabrala krivu taktiku i put. Još je imala i velika dezerterstva. Znači zaključak je da ustaštvo i ti falcifikati koje Hrvati prave od 1991 a posebno u novembru svake godine i koje se svodi na laži i mitove o dešavanjima u Vukovaru, služe samo zato da se uvijek iznova podgrijava mržnja prema Srbima. Taj Vukovar je preslika jedne priče koju je ispričao Luburić i postoji snimak na you tube gdje govori o zločinima Srba na Blagaju i gdje tvrdi da je od strane Srba ubijen bio neki Hrvat koji je bio poznati mlinar i cijela njegova porodica. Naravno, sve su ih pobile ustaše da bi imali ispriku za kasnije ubijanje Srba.
 

 

Share this post


Link to post

Nije potrebno da me podučavate, mladi gospodine. Ako sam pogriješio, to je što sam se u komenrau pozvao na vaš nick name. 

Ja ne polemiziram sa vama, već dajem svoje gledište i stav. Možete ga prihvatiti ili ne-vaš problem. Nemam namjeru da se s vama ili bilo kim nadgornjavam, što je postao manir na ovom portalu. 

Sve sam gledao svojim očima i doživio na svojoj koži. Hvala Bogu, nakupilo se i godina (iskustva).

 

Share this post


Link to post
On 19-11-2016 at 6:14 PM, kanarinac said:

 

Izvod iz Zapovesti za napad op. br. 1 Novosadskog korpusa od 20.09.1991.;

 

12. K (bez 169. i 544. mtbr) sa 211. okbr, 12. i 51.mbr, 1. NSpartbrTO, PanpartbrTO, CBČpartbrTO i 7. odTO izvodi napadnu operaciju opštim pravcem: Osijek - Našice - Virovitica sa zadatkom: razbiti ustaške snage, deblokirati jedinice i vojne objekte, što pre izbiti na liniju: D. Miholjac - Našice i biti u gotovosti za produžetak b/d ka Bjelovaru. Obezbediti desni bok snaga prema Mađarskoj i ne zadržavati se oko većih naseljenih mesta koje blokirati.

453. mbr ostaje u b/o komandi Vukovara i objedinjava dejstva svih snaga na tom prostoru. Po stvaranju uslova izvesti napadnu operaciju sa ciljem potpune deblokade Vukovara, Borova i Borova naselja i uništenja ustaških jedinica.

 

....

 

4. - Odlučio sam: delom snaga blokirati grad Vukovar i Osijek, a ostalim snagama Korpusa preći u napad glavnim snagama na pravcu: s. Tenja - Čepin - s. Bizovac i  ovladati linijom: D. Miholjac - Našice uz blokiranje gradova Vukovar i Osijek.

 

....

 

Komandant

general-major Mladen Bratić

 

Ko je promenio plan i zašto, jednoga dana se možda i sazna. 

To sto pitas ko je promjenio plan i zasto , je kljucno pitanje , ne samo za Vukovar  . . .

 

Share this post


Link to post
11 hours ago, BANIJA 79 said:

Izvještaj htv i rts iz Vukovara 1991.

Zvuči koda je bio isti urednik,samo različiti spikeri.

 

 

Pa mentor isti moj zemo . . .

Sve je islo iz jedne kuhinje . . .

Zato i tvrdim , da je rat u Krajini isceniran i pod kontrolom mocnika bio u potpunosti .

Vukovar je trebalo  razoriti i unistiti da bi se mogle igre dalje nastaviti po zamisljenom planu  . . .

Share this post


Link to post
9 hours ago, grom said:

To sto pitas ko je promjenio plan i zasto , je kljucno pitanje , ne samo za Vukovar  . . .

 

 

Sve je davno razradjeno i isplanirano od strane spoljasnjih i unutrasnjih neprijatelja SFRJ, kako rasturiti jednu drzavu, a samim tim i JNA.

Treba se prisetiti sastanka delegacije hdz-a i demokratske opozicije Slovenije jos 90.godine i njihovog plana razbijanja JNA.

U okviru tog plana pristupilo se cistkama kadrova u Sekretarijatima narodne odbrane, MUP-a, pokrenute su kampanje smenjivanja rukovodecih kadrova u TO.

Postavljeni su provereni kadrovi hrvatske i slovenacke nacionalnosti koji su radili na razbijanju drzave i JNA.

U Vukovaru se vodio rat sa paravojnim ustaskim formacijama hdz-a, koji su vrsili teror nad srpskim stanovnistvom, likvidacije, drzali srpske civile kao taoce, a ujedno se radilo na usporavanju prodora JNA i dobrovoljaca ka drugim strateskim mestima. Orkestrirano se stvarala lazna slika o JNA kao agresorskoj u svim zapadnim medijima, da bi ubrzo promolila glavu "stara zmija", spoljni neprijatelj Jugoslavije - Nemacka i priznala nezavisnost hrvatske bez saglasnosti ostalih clanica, jer njoj je u tom momentu bila potrebna apsolutna dominacija na Balkanu.

 

 

Share this post


Link to post
22 hours ago, Florentina said:

 

Sve je davno razradjeno i isplanirano od strane spoljasnjih i unutrasnjih neprijatelja SFRJ, kako rasturiti jednu drzavu, a samim tim i JNA.

Treba se prisetiti sastanka delegacije hdz-a i demokratske opozicije Slovenije jos 90.godine i njihovog plana razbijanja JNA.

U okviru tog plana pristupilo se cistkama kadrova u Sekretarijatima narodne odbrane, MUP-a, pokrenute su kampanje smenjivanja rukovodecih kadrova u TO.

Postavljeni su provereni kadrovi hrvatske i slovenacke nacionalnosti koji su radili na razbijanju drzave i JNA.

U Vukovaru se vodio rat sa paravojnim ustaskim formacijama hdz-a, koji su vrsili teror nad srpskim stanovnistvom, likvidacije, drzali srpske civile kao taoce, a ujedno se radilo na usporavanju prodora JNA i dobrovoljaca ka drugim strateskim mestima. Orkestrirano se stvarala lazna slika o JNA kao agresorskoj u svim zapadnim medijima, da bi ubrzo promolila glavu "stara zmija", spoljni neprijatelj Jugoslavije - Nemacka i priznala nezavisnost hrvatske bez saglasnosti ostalih clanica, jer njoj je u tom momentu bila potrebna apsolutna dominacija na Balkanu.

 

 

Trubim i ja to vec odavno , samo niko ne zeli da shvati nego gone svoje  , pa to ti je  . . .

Share this post


Link to post
On 21.11.2016. at 3:40 PM, sreckovuk said:

Nije potrebno da me podučavate, mladi gospodine. Ako sam pogriješio, to je što sam se u komenrau pozvao na vaš nick name. 

Ja ne polemiziram sa vama, već dajem svoje gledište i stav. Možete ga prihvatiti ili ne-vaš problem. Nemam namjeru da se s vama ili bilo kim nadgornjavam, što je postao manir na ovom portalu. 

Sve sam gledao svojim očima i doživio na svojoj koži. Hvala Bogu, nakupilo se i godina (iskustva).

 

 

Srećko ja odgovaram na tvoj komentar. Ovo je forum. Nisi me ni trebao citirati ili spomenuti. Ljudi milion puta komentiraju upise koje neko ostavi a da nisu direktno spomenuti njihovi nik nejmovi jer takva je priroda foruma i ja ovdje tebe nisam podučavao ništa nego sam probao napisati šta je suština ovog teksta koja se vidi na prvo čitanje. Ti stvari gledaš svojim očima a ja svojim i razmjenjujemo komentare. Pozdrav i sve najbolje.

Share this post


Link to post

RATKO DMITROVIĆ: Stanimirović više nije mogao da ćuti


Burne reakcije u Hrvatskoj ovih dana izazvao je Vojislav Stanimirović, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke, koalicionog partnera HDZ-a, samo zato što je javno izneo istinu koja, bude li prihvaćena, ruši teoriju o karakteru rata u Hrvatskoj
Bez rezerve verujem da je prekompozicija prostora bivše Jugoslavije i sadašnje stanje, sa ucrtanim granicama i postavljenim teorijama, posledica „istine“ da je Slobodan Milošević razbio Jugoslaviju a Srbi izazvali rat u Hrvatskoj, naravno, uz pomoć Srbije koja je time, kaže ova teorija, izvršila agresiju na Tuđmanovu državu. Redovni čitaoci „Pečata“ znaju da sam tekst na ovu temu objavio u broju od 29. oktobra. Tu, podsetiću, kumim i molim sadašnje vlastodršce u Srbiji da prekinu ovu agoniju i javno kažu da teza o Miloševiću i Srbima kao krivcima za rat nije tačna. U protivnom, napisao sam, Srbija kao država nema nikakvu šansu, ko god da je na vlasti u Beogradu, a generacije koje dolaze stalno i bez prestanka moraće da plaćaju cenu te „agresije“.


OTVORENA NETRPELJIVOST


To besmisleno i pogubno ćutanje srpskih političara prekinuo je pre nekoliko dana Vojislav Stanimirović, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), koalicionog partnera HDZ-a, dakle, jedne od vladajućih stranaka u Hrvatskoj. Stanimirović je u intervjuu „Politici“ prešao liniju koja se godinama ne prelazi izjavivši da Srbi nisu počeli rat u Vukovaru, a to znači u Hrvatskoj, jer Vukovar je za Hrvatsku i Hrvate početak i kraj priče o tuči između Srba i Hrvata. Vukovar je ključno mesto teze o srpskoj agresiji na Hrvatsku.  Rekao je Stanimirović još nešto; da su se među ranjenicima u vukovarskoj bolnici skrivali i hrvatski vojnici, tačnije, da su glumili ranjenike, te su kao takvi odvedeni iz bolnice. Zbog toga su, naglasio je, značajni oni ratni protokoli vukovarske bolnice koje je Tadić doneo iz Beograda i u Vukovaru uručio Jadranki Kosor.
Reakcije u Hrvatskoj na Stanimiroviće izjave bile su žestoke, sa elementima otvorene netrpeljivosti i mržnje. Nisu izostale ni pretnje, one javne, čiji se autori znaju. Predsednik Ivo Josipović je kritikovao Stanimirovića, rekavši da Vojislav izgleda nije shvatio poruku koju su on (Josipović) i Boris Tadić poslali iz Vukovara i Paulin Dvora. Da ne bi bilo dileme oko karaktera rata u Hrvatskoj, Josipović je svoje reagovanje završio ovako: „Znamo, rat je započela miloševićevska agresivna politika“. Jadranka Kosor je posebno iznervirana Stanimirovićevim tvrdnjama najavila razgovor sa njim ( rekoh da su u koaliciji) i  iskoristila priliku da sagradi još jedan zid oko teorije koja za Hrvate ima značaj kakav biblija ima za hrišćane. Jaca kaže: „Istorijska je činjenica da je Hrvatska bila žrtva agresije, da je Vukovar bio žrtva agresije i da je poznato ko su agresori“.


Jedan od najžešćih hadezeovaca, poznat po vrlo blagonaklonom stavu prema NDH i ustaškom pokretu, Andrija Hebrang, aktuelni šef Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru Hrvatske, kazao je da se Stanimirović očigledno vraća u svoju prvu političku fazu, kada je-kaže Hebrang-bio funkcioner SAO Krajine i trudio se da rat protiv Hrvatske učini što intenzivnijim, podsećajući da je Stanimirović, nakon što je bolnica u Vukovaru stavljena pod kontrolu JNA, napisao da je „palo poslednje ustaško uporište“. Pre otprilike godinu dana, Igor Mandić je u Zagrebu izjavio da nije bilo srpske agresije na Hrvatsku, da je to laž Tuđmanovog režima, a ono što se početkom devedesetih događalo Mandić je okvalifikovao kao građanski rat, dodajući da je taj sukob izazvala obnova ustaštva i endehazije na jednoj, i neprimerena reakcija Srba na sve to, na drugoj strani. Gotovo nijedne službene reakcije, na Mandićeve konstatacije, nije bilo. Verovatno zbog toga što je Mandić samo intelektualac i jedini među hrvatskom inteligencijom koji ima ovakvo mišljenje. Ćutali su i hrvatski režim i hrvatska opozicija ali kada je isto to, uz mnogo više detalja, ponovio Josip Boljkovac, prvi ministar policije u obnovljenoj hrvatskoj državi, rekavši u intervjuu za frankfurtske „Vesti“ da je Hrvatska oružjem napala Jugoslaviju i JNA i da je to otvorilo ratna vrata na prostoru današnje Hrvatske, usledile su žestoke optužbe i napadi zbog kojih je Boljkovac na određeno vreme morao da napusti rodni Karlovac. Napadali su ga svi, od tadašnjeg predsednika Mesića do lokalnih „udruga dragovoljaca domovinskog rata“.


STRAH MEĐU SRBIMA SE ŠIRI


Sve to ponavlja se u slučaju Vojislava Stanimirovića, ali sa dodatnom težinom u činjenici da je Vojina partija sastavni deo aktuelne hrvatske vlasti. Iz SDSS-a je Slobodan Uzelac, potpredsednik Vlade Hrvatske. Prema informacijama sa kojima raspolažemo, Jadranka Kosor je povodom Stanimirovićevog intervjua „Politici“ imala razgovor sa Miloradom Pupovcem, potpredsednikom SDSS-a, a rekoh već da je nagovestila i susret sa Stanimirovićem. Mogu li u tim razgovorima sa Jadrankom Kosor i eventualno Andrijom Hebrangom, Pupovac i Stanimirović da budu spokojni i dominantni. Da li je Vojislav preterao? Ima li argumente za ono što je rekao? Ova i slična pitanja može da postavi samo neko ko je potpuno neupućen u događanja u Vukovaru 1990. i posebno 1991. godine. Svi argumenti su na strani Srba. Evo nespornih i neoborivih činjenica. Posle majskih izbora 1990. godine, nekoliko meseci u Vukovaru je vladala atmosfera podgrejanih strasti ali osim političkih rasprava fizičkih incidenata nije bilo. U toj atmosferi, hrvatska policija 31. marta 1991. godine hapsi čelne ljude Srpske demokratske stranke Vukovara, Gorana Hadžića i Borivoja Savića. Puštaju ih posle nekoliko dana, ali poruka Srbima u Vukovaru bila je jasna. Prolazi i zima a onda se u proleće 1991. godine, u Vukovaru i okolini, najpre u večernjim satima a ubrzo i po danu, počinju pojavljivati ljudi u crnim uniformama sa simbolima ustaške nezavisne Pavelićeve države, kojima je upravljao izvesni Tomislav Merčep. Taj je na prvim višestranačkim izborima na listi HDZ-a, ušao u gradsku skupštinu Vukovara i postao sekretar za narodnu odbranu.


Strah među Srbima širio se i uvećavao svakodnevno. Počinju privođenja i nestanci viđenijih vukovarskih Srba, u okolnim srpskim selima organizuju se noćne straže, mnoge porodice beže preko Dunava u Srbiju, grad se lagano pretvara u mesto gde je srpski život bio sve jeftiniji a izlazak iz grada sve skuplji. Merčep u potpunosti preuzima kontrolu nad Vukovarom i raspolaže sa imovinom i životima ljudi. Teror nad Srbima Vukovara sprovodi se bez ikakvog straha od posledica. Broj ubijenih i nestalih se uvećava. Danas, 19 godina posle, niko ne zna tačan broj Srba ubijenih u Vukovaru tih meseci. Ružica Spasić, predsednik Udruženja porodica nestalih iz Vukovara, kaže da ni oni nemaju preciznu evidenciju ali da se taj broj penje i do 120 ljudi. Ali vratimo se onim strašnim danima, koji su prethodili velikoj vojnoj operaciji JNA u Vukovaru. Kuće i lokali vukovarskih Srba lete u vazduh gotovo svake noći. Eksploziv raznosi kafanu „Krajišnik“ (15. aprila), pa „Sarajku“ i „Tufo“ (3. maja), „Brdo“ (6. maja)…Ista sudbina zadesila je ugostiteljske objekte „Maliraj“, „Popaj“, „Točak“, „Čokot bar“…


NEZAUSTAVLJIVA USTAŠKA BRATIJA


Marin Vidić Bili, poverenik hrvatske vlade za Vukovar, pokušava da uradi nešto i zaustavi Merčepa i njegovu ustašku bratiju, ali mu ne polazi za rukom. Shvativši da više ništa ne može da učini, a da ga svi doživljavaju kao čoveka koji deli vlast sa Merčepom, Marin Bilić 18. avgusta 1991. godine piše strogo poverljivo pismo Tuđmanu. Tu navodi da Merčepova jedinica sprovodi teror nad stanovnicima grada, uglavnom Srbima. „Upadaju u stanove, otimaju imovinu, privode i saslušavaju ljude, a neretko pribegavaju i ubistvima“-piše Vidić i traži od Tuđmana da interveniše. Pismo dostavlja i Ivici Račanu, Savki Dapčević Kučar, Draženu Budiši i Marku Veselici. Svi ćute. Niko mu nije ni odgovorio. Ponavljam, sve to se događa u proleće i početkom leta 1991. godine. Međunarodno priznanje nezavisnosti Slovenije i Hrvatske nije ni na pomolu. Jugoslavija postoji, kao i njena oružana sila zvana JNA.


U Vukovaru je garnizon Jugoslovenske narodne armije, 14. pontonjerski bataljon. Tu je lociran još 1948. godine. Osokoljeni činjenicom da im se niko ne suprotstavlja, da su Srbi u paničnom strahu i bez ikakve zaštite, Merčep i njegova jedinica kreće u blokadu kasarne u Vukovaru. Po receptu koji se primenjivao u celoj Hrvatskoj najpre su isključeni voda i struja, posle čega su usledile oružane provokacije i onda otvoren napad na vojnički i oficirski kadar u kasarni. Gađaju ih snajperima, ubacuju bombe u krug kasarne, drže pod stalnom vatrom. Petnaestog septembra hrvatske snage u Vukovaru otpočinju masovne napade na garnizon JNA. Vrhovna komanda u Beogradu upućuje u Vukovar gardijske oklopnomehanizovane jedinice, sa zadatkom da se zaštite ljudi i sve što je tamo. To bi, ali mnogo ranije, na vreme, učinila svaka država i svaka vojna komanda na svetu. U sastavu jedinica koje su došle iz Beograda bilo je Srba, Muslimana, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara… i to nije nikakva tajna. Garnizon je deblokiran, a ta intervencija pretvorila se u bitku za grad. Eto, tako je počeo rat u Vukovaru. Na isti način isprovocirani su i svi drugi sukobi u Hrvatskoj. Bez izuzetka. Stanimirović je rekao istinu. Josipović laže, Jadranka Kosor laže, Hebrang laže… Pitanje je samo dokle će pred tim lažima ćutati beogradski vlastodršci. Od toga zavisi budućnost Srbije i Srba.

 

Pečat 2010.

Share this post


Link to post

Promjene plana izvedenih od strane oficira JNA svakako je značajna a tko ih je mjenjao i zašto bolje je da većina srba ne zna. Zato što sumnjam da bi sitinu mogli podnjeti. Arkan je prodavao oružje hrvatima a često se napadna kacija naglo zaustavljala i vraćali se tenkovi bez da je bilo otpora sa hrvatske strane. Ne bi podnijeli istinu jer Krajina je prodata to je svima jasno. Narod platio najveću cjenu i sad smo tu gdje jesmo. I hrvatske i srpske patriote vole samo pare,imovinu i zlato. Nije njih briga za vlastiti narod. Nije Tuđman ništa veći zlotvor od Miloševića. Ista je to ekipa. Podjela društvene imovine. Jedino se oko Bosne nije uspjelo dogovorit.

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...