duck

Republika Srpska-Ethnic map

Recommended Posts

Kao sto se moze vidjeti,Drvar,Grahovo,Glamoc i Bosanski Petrovac su ponovo srpski.I pored svih strahota i protjerivanja narod se vratio(50-60%).Cinjenica je da su te opstine bile etnicki ciste i prije rata.Ima li neko od Krajisnika podatke o tacnom broju povratnika u opstine u Krajini u kojima smo imali vecinu po popisu 1991?

2006etnickaBiH.PNG

Share this post


Link to post

Drvar

1991.: oko 17.000 Srba u cijeloj opstini - par stotina ostalih

2008.: oko 7.000 Srba u cijeloj opstini prijavljeno ali samo max. 4.000 Srba sad tamo zive - 500 Hrvata

Grahovo

1991.: oko 8.000 Srba u cijeloj opstini

2008.: oko max. 1.500 Srba u cijeloj opstini - 200 Hrvata

Share this post


Link to post

Stvar je u tome što su to područja ne pogodna za poljoprivredu i nisu bila gusto nastanjena ni pre rata (ako grešim ispravite me) a sada su se uglavnom vratili starci i oni će uskoro da umru i posle toga će biti naseljeno kao Grenland :-\

Share this post


Link to post

U Drvaru nema nijednog muslimana.U Kljucu je isti bro muslimana kao i prije rata.Kljucka opstina je podjeljena na dva dijela.Oko 70% predratne teritorije opstine Kljuc danas cini opstinu Ribnik u kojoj zivi oko 10 000 stanovnika.Dio opstina Petrovac i Drvar takodje je pripao RS.Drinic koji je prije rata pripadao Petrovcu ima oko 1000 stanovnika a sada je zasebna opstina u RS.Potoci su prije rata pripadali Drvaru a sada pripadaju RS.Martin Brod je prije rata pripadao Drvaru a sada je u sastavu opstine Bihac.

Share this post


Link to post
U Drvaru nema nijednog muslimana.

Prije i tokom rata je u Drvaru zivio jedan musliman...znaju ga moji...dobar i cestit covjek...sin jedinac mu pogin'o k'o borac VRS negdje kod Grahova tokom '95. ako se ne varam. :'(

Poslije rata je negdje otis'o.

Share this post


Link to post

Odlicna karta sa preciznim, nadam se i pouzdanim podacima, voleo bih da vidimo kartu RSK uradjenu na identican nacin sa procentima po opstinama , mada verujem da nije lako doci do podataka, zbog laziranja broja Hrvata, (od strane hrvatskih vlasti), koji danas stvarno borave na teritoriji RSK i nepreciznih podataka o broju Srba koji i dan danas tamo zive...

Share this post


Link to post
Odlicna karta sa preciznim, nadam se i pouzdanim podacima, voleo bih da vidimo kartu RSK uradjenu na identican nacin sa procentima po opstinama , mada verujem da nije lako doci do podataka, zbog laziranja broja Hrvata, (od strane hrvatskih vlasti), koji danas stvarno borave na teritoriji RSK i nepreciznih podataka o broju Srba koji i dan danas tamo zive...

Evo zaledje Knina je ponovo etncki cisto(Grahovo i Drvar,vise od 90 % Srba).Dace Bog,promjenice se nesto na svjetskoj politickoj sceni pa ce i nasa Krajina vaskrsnuti.

Zna li neko od Kninjana koliko je danas u novoformiranim opstinama na podrucju predratne opstine Knin Srba?Prije ove golgote bilo je oko 38 000 Srba.

Dobar je povratak u Vojnicu,Vrginmostu,Krnjaku,Plaskom,Dvoru,Vrhovinama,Lapcu i jos nekim mjestima..Ne znam za sam Knin,mislim da je okolina Knina srpska.

Share this post


Link to post

Kolko znam u Kninu su Srbi u manjini.

Te karte su meni nekako smjesne. Sta ti znaci ako su Srbi nedje devedeset posto a prosjek starosti 70 godina?

Share this post


Link to post
Kolko znam u Kninu su Srbi u manjini.

Te karte su meni nekako smjesne. Sta ti znaci ako su Srbi nedje devedeset posto a prosjek starosti 70 godina?

Mislim na teritoriju predratne opstine Knin(grad,Kistanje,Polaca,Ervenik,Vrdnik,Ocestovo...)

Ima i mladjih povratnika,nije svugdje isto.

Zanimljiv tekst...

16krnjak%20Svadba-4.jpg

U hrvatskoj opštini Krnjak živi čak 15 žena rođenih u Srbiji

LJubav našli u "Oluji"

Osim najstarije Rade, sve ostale su svoje muževe upoznale dok su bili u izbeglištvu. Sa njima su otišle na Kordun, iako se na povratak ne odlučuju ni mnogi starosedeoci

Krnjak, varošica na Kordunu, dvadesetak kilometara udaljena od Karlovca, nadaleko je postao poznat po kordunaškim snajkama. NJih petnaest dostojanstveno brane svoj životni izbor i ne kaju se. Poreklom su iz Srbije. U svom zavičaju srele su sadašnje supružnike, i, kako kažu, srećno se zaljubile u dične Kordunaše.

Pre desetak godina nisu ni znale, a ni čule o Kordunu, Krnjaku, Dugom Dolu, Budačkoj Rijeci... Sve dok ih prst sudbine nije uputio pravo u te krajeve. Iako su daleko od svojih najbližih, roditelja, sestara, braće, prijatelja, kažu da su srećne i da ne bi ništa menjale. Dok su mnoge izbeglice neodlučne povodom povratka u rodni kraj i ne upuštaju se na taj put, kordunaške snajke su bez pogovora poslušale zavičajni poziv iz srca njihovih jačih polovina i napustile rodnu Rumu, Lajkovac, Šabac... Tri od petnaestak srpskih snajki udatih na području opštine Krnjak nedavno su posetile i "svog" ambasadora Radivoja Cvjetičanina u Zagrebu.

Prvoj kordunaškoj snajki, koja je "otvorila vrata" svojim zemljakinjama, Radi Bakiš život u Srbiji je zamenjen životom u Krnjaku još davne 1988. godine. Ističe da ima dugi radni staž - punih 18 godina, tokom kojih je prošla rat devedesetih, daleko od svojih roditelja, ali i dugu izbegličku kolonu u kojoj je zajedno sa Krajišnicima proživljavala najteže dane u svom životu. Pored mnogih životnih gubitaka i uvek novih početaka, Rada i njen suprug Žarko danas su sretni sa svojim najvećim životnim uspehom - decom Mirnom i Majom.

Izbegličke dane Bakiši su proveli u Rumi, gde su živeli kao podstanari. Bez obzira na život u rodnom gradu i na blizinu svojih roditelja, Rada je želela da se vratiti u Krnjak.

- Nisam imala ništa svoje. Tamo nije više bila moja kuća. Moje je mesto u Krnjaku, iako su nas moji roditelji zvali da dođemo k njima... ali naši Kordunaši ko Kordunaši! Neće kod ženinih roditelja. Imali smo sreću da smo naleteli kod dobrog čoveka koji je bio Hrvat, izuzetan do krajnosti. Ni režije nije dao da plaćamo - ističe svoja iskustva Rada o izbegličkim danima u rodnoj Rumi. Pred povratak, 1998. godine, najviše su strahovali kako će se starija kći Mirna prilagoditi u školi, pošto je u Rumi krenula u prvi razred.

BOLJI ŽIVOT U "LIJEPOJ NAŠOJ"

- LJudi teško žive u Srbiji. Imam veći dodatak za moje dve devojčice nego što u Srbiji imaju platu. Što se tiče cena, skoro da su iste. Pre je bila dobra kombinacija da se ovde živi i dobija novac, a da se troši u Srbiji. Međutim, ni tamo više nije kao pre. Nekada sam znala u Rumi nakupovati deterdženata, šećera i mnogih drugih stvari za kuću i doneti u Krnjak. Sad se to više ne isplati. Finansijska situacija je ovde bolja - kaže Rada Bakiš.

Snežana dodaje da bi im ovde bilo još bolje kad bi bar jedan od članova povratničke familije radio.

- Ovde je teško za posao, posebno za nas - ipak ne pričamo hrvatski. Šest godina sam prijavljena na birou i nijednom mi nisu ništa ponudili. U Krnjaku nema posla, već jedino u Karlovcu. Plate su male, putni troškovi mesečno iznose 500 kuna, šta bi nam ostalo - objašnjava Snežana.

- Na sreću, sve je prošlo u najboljem redu. Mirna nije imala nikakvih problema zbog drugačijeg govora i dijalekta - ističe Rada, kojoj je ipak ponovni dolazak na Kordun bio velika promena.

- Nije to više bio onaj stari Krnjak. Bili su tu neki novi ljudi koje nismo poznavali. Nije bilo naših starih komšija. Sve je bilo nepoznato. Nisam imala osećaj da sam u Krnjaku. Situacija se polako vraća na staro, ponovno viđam one ljude iz vremena kada sam se udala na Kordunu - kaže Rada.

Mlađa kordunaška snaja Marija Kosanović svog supruga Zorana upoznala je u rodnom selu Donjem Lajkovcu kod Valjeva. Prve bračne godine Marija i Zoran su boravili u Zemunu, gde im se rodio stariji sin Vanja. Podstanarski život i svakakvi poslovi za niske dnevnice bili su njihova svakodnevica.

- Zoran je radio sve i svašta. Na građevini, kao čuvar, kao trgovac... Imao je veliku želju da se vrati, ja sam ga razumela i podržala. Da sam navaljivala da se ne vraća na Kordun, možda bismo i ostali u Srbiji. Rođen je tu, svi njegovi drugovi i zemljaci su dolazili u svoj kraj i pričali mu kako je u Krnjaku, samo on nije mogao dolaziti zbog mene - priča Marija.

Srpsko-hrvatsku granicu prešla je s vizom. Na državljanstvo je čekala dve i po godine. Prvih je meseci bila bez ikakvih dokumenata, dok je čekala ličnu kartu stranca.

- Nisam znala kako je ovde i kako će taj život izgledati. Ali u Krnjaku mi je sada super. Tu mi se rodio i drugi sin Stefan. Imam čoveka koga volim, dvoje dece, sjajnu familiju. Ne mogu reći da mi nešto posebno fali - kaže Marija.

Ona, ipak, priznaje da je srce vuče za rodnim krajem.

- Šest punih godina smo ovde. Navikla sam se, čak sam i govor promenila. Ipak, nedostaju mi moji, nedostaje mi ona naša prava narodna muzika. Ali zato često napravim atmosferu u kući, jer su svi sateliti u Krnjaku okrenuti prema jugu, prema srpskim kanalima. Srce mi zaigra kad čujem "Odakle si sele" - nostalgično će Marija.

Slušajući "zemljakinju" Mariju, Šapčanka Snežana Matijević dodaje: "Nedostaje mi moja ravnica. Fale mi i druženja.

Utehu kordunaške snajke povremeno nađu u zajedničkim druženjima u ambijentu koji ih podseća na njihov rodni kraj. Posebno veselo zna biti za doček Nove godine, koje grupno dočekuju. Deo nostalgije leče kad jednom-dvaput godišnje odu u Srbiju. Uglavnom u vreme letnjih praznika, jer se i deca raduju odlasku kod drugog bake i dede.

- Znamo u kakvoj sredini naša deca danas žive, ali učimo ih da ne treba da se srame toga što jesu, da svoje vole, tuđe poštivaju...

Zanimljivo je da je jedna od srbijanskih snajki, kako ih svi ovde zovu, snaja načelnika opštine Krnjak Rada Kosanovića. Načelnik nam je rekao kako će nastojati da uvede tradiciju jednogodišnjeg okupljanja i posebnog prijema za sve srpske snaje u opštinskoj većnici.

Boro Rkman

Share this post


Link to post

Ovaj clanak o snajkama iz Srbije, je jedna od retkih dobrih i pozitivnih vesti iz Krajine, ali hvala bogu , nije jedina.

Gledao sam na tv-u ranije, emisiju o snajkama iz samog srca Sumadije, iz Knica, njih cetiri ili pet, koje su se udale ze bracu iz iste familije, u selu kod Gracaca, naravno jos dok su bili u Srbiji ,i to su se bas udale za moje prezimenjake, kojih ima dosta u Gracacu i okolini, sto mi je posebno drago.

Najsimpaticnije je bilo , kad je jedna od njih rekla novinaru, kako je sredila dokumenta u opstini, te da je prijavljena na birou i da ceka posa, (bez o na kraju naravno) :( .

U istoj emiisiji o povratnicima, je bila i prica o Sumadincu, koji je iz Valjeva sa suprugom izbeglicom, dosao da zivi u njenom rodnom kraju, u Vrginmost, covek je stolar, razvio posao, cak i na primorju, zaposlio povratnike Srbe u svojoj firmi...

Da su se kojim slucajem nase snajke iz Knina, recimo udavale u Pirotu, Pirocanke u Slavoniji, Nislije se zenili Banijkama, Kordunasi Kosovarkama, Kosovari Licankama, Sumadinci Hercegovkama, da je nas narod ostvario takvu kompaktnu rodbinsku povezanost, ( naravno da je takvih brakova iz ljubavi bilo, ali jako malo, u odnosu na brojnost i rasprostranjenpost celokupne srpske populacije) takav rodbinski "gvozdeni lanac", ne bi mogla da prekine nijedna izdajnicka vlast.

Nisam mislio na dogovorene brakove, pa nismo mi siptari, ( a i nemam nista protiv medjunacionalnih brakova, bas naprotiv), nego na medjusobne srpske predrasude, nepostojanje nedeljive nacionalne svesti po regionalnoj pripadnosti u srpskom narodu, sve su to cinjenice ,mogu slobodno da kazem endemske prirode, koje nas skupo kostaju, a sva je prilika da najveci deo nase nacije nikave pouke iz svega toga nije izvukao...

p.s. Namerno sam , makar hipotezom, spojio Knin i Pirot, dva grada iz dve medjusobno najudaljenije srpske regije, jer svi koji hoce da prave razlike izmedju nas, uzimaju za primer iste gradove ,navodeci kako Srbi iz ta dva kraja nemaju bas nikakve veze jedni sa drugima...

Share this post


Link to post

Ima i dobrih vijesti iz Krajine.Danas mi rece jedan Dalmatinac da se na izborima u maju ocekuje pobjeda naseg kadidata za nacelnika opstine Knin.Ako se to desi,vjerujem da ce to dati neku snagu ljudima koji zele da se vrate u Krajinu.Dobro je sto je povratak u etnicki srpske prostore u sjevernoj Dalmaciji ipak djelimicno ostvaren obzirom sta je nas narod prosao za vrijeme zlocinacke akcije HV.U pojedinim opstinama povratak je solidan.Zao mi Benkovca,tamo je bas lose.Nedavno procitah negdje da se nacelnik opstine Vrginmost sa suprugom i djecom vratio iz izbjeglistva u Kanadi na svoj Kordun. :}\/

Share this post


Link to post

Neka ga cuva Bog i podari mu snage, njemu i cijelom narodu Krajine jer

ce mu to trebati.

Nema nama Srbima zivota dok smo pod Ustaskom kapom.

Share this post


Link to post

ni danas 4. marta 2009. godine srpska djeca u opštini glamoč nemaju pravo da uče srpski jezik. mogu da biraju da li da uče bosanski ili hrvatski. to je sramota za republiku srpsku i njene funkcionere. a da stvar bude još i gora neki govore da u glamoču sada živi oko 500 hrvata. ali to su ostale čitave porodice, za razliku od srba koji su vecinom starije stanovništvo. ti isti hrvati su tu ostali samo zbog iskorištavanja prirodnih resursa (isključivo šumsko bogatstvo), ostali koji se nisu uspijeli snaći otišli su. svaka cast za onu kartu baš je dobra. pozdrav svim krajišnicima

Share this post


Link to post
ni danas 4. marta 2009. godine srpska djeca u opštini glamoč nemaju pravo da uče srpski jezik. mogu da biraju da li da uče bosanski ili hrvatski. to je sramota za republiku srpsku i njene funkcionere. a da stvar bude još i gora neki govore da u glamoču sada živi oko 500 hrvata. ali to su ostale čitave porodice, za razliku od srba koji su vecinom starije stanovništvo. ti isti hrvati su tu ostali samo zbog iskorištavanja prirodnih resursa (isključivo šumsko bogatstvo), ostali koji se nisu uspijeli snaći otišli su. svaka cast za onu kartu baš je dobra. pozdrav svim krajišnicima

U Bosni se govori samo srpski jezik, nema drugog. To što ga "bosanski Hrvati" i "Bošnjaci" nazivaju drugačije, ne mijenja nimalo njegov srpski karakter.

Share this post


Link to post

kakkarot, sa tobom se slažem, ali ja govorim kako oni to tumače. i znam da je "bosanski" jezik nastao 91 god. ako se ne varam, "hrvatski" je nešto ranije ali u njemu ima više srpskih riječi nego tih njihovih novokomponovani. tisuću, uhititi, osobna, i još mnoga to su riječi iz dušanovog zakonika!!!!

Share this post


Link to post

Mapa da zaplavljena su mjesta sa preko 60% Srba sto su prava rijetkost

mislim autor mape mogao je oznacavati po mjestima a ne po zupaniskim podjelama.

Recimo nema Plaškog dje su srbi preko 90% a i Srb,Vrginmost,Dvor.

Al sve u svemu je zalosno

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...