Sign in to follow this  
Bepo

Egzil/Esilio

Recommended Posts

Glas Istre.....

Fojbe, partizani i antifašizam…

Objavljeno: 12.02.2010 | 09:06

Piše: Elio VELAN

Je li se u Italiji od rujna 1943. godine do svibnja 1945. događao oslobodilački ili građanski rat? O ovom je pitanju talijanska javnost i dalje podijeljena na dva tabora, na dvije velike stranke povjesničara ili tumača povijesnih događaja, svaka grupa sa svojim knjigama, mitovima, žrtvama, datumima, mjestima pokolja i krvoprolića, svaka sa svojim kosturima koji se i dalje čuvaju u ormarima.

Predsjednik talijanske republike Giorgio Napolitano zna da je tako, da je situacija poprilično konfuzna, no po prirodi institucije koju predstavlja mora pokušati sve pomiriti, iznaći načine za ublažavanje razlika, tragati za kompromisima, jer nema nacije i naroda bez povijesti. Ako se narodi u vlastitoj povijesti ne prepoznaju, bila ona i najokrutnija i najcrnja, onda je i budućnost upitna. Današnja talijanska zbilja prepuna je zamki i praznih prostora, poput crnih rupa.

Dakle, ako se u Italiji od '43. do '45. vodio oslobodilački rat, to znači da se netko borio u ime slobode protiv nekoga tko je tu slobodu negirao, tko je ugnjetavao i porobljavao. Uloga Nijemaca u tom razdoblju talijanske povijesti, odnosno način na koji su upravljali dijelom talijanskog teritorija koji su kontrolirali, teško da se može smatrati oslobodilačkom.

Nijemci su bili okupatori, a Mussolinijeva državna tvorevina na sjeveru Italije, poznata kao Repubblica Sociale Italiana ili kratko Repubblica di Salo' bila je kvislinška i pod kontrolom Nijemaca. Protiv Nijemaca i odreda Mussolinijevih crnokošuljaša borili su se talijanski partizani i upravo se među njima, u njihovom pokretu rađala nova talijanska republika, ona koju danas poznajemo. U njihovim su se redovima borili očevi talijanskog ustava, poput pokojnog predsjednika-partizana Sandra Pertinija.

Teza da se u Italiji između 1943. i 1945. godine dogodio građanski rat vodi nas u neku drugu dimenziju, gdje su granice između istine i laži nejasnije, neodređene, jedna se prelijeva u drugu, čas si žrtva, a čas krvnik. Borci u crnim košuljama koji su se odazvali pozivu Mussolinija bili su nošeni idealima o obrani domovine. Ostali su vjerni prvobitnim saveznicima Nijemcima, sačuvali su čast i dosljednost, a, na kraju, trebao je i netko zaštititi narod od navale crvenih vragova komunista. Talijani su se jednog dana našli na crti oštrog ideološkog sukoba između crvenih i crnih, između dvije vizije svijeta, i dogodio se građanski rat. Slijedom toga danas se traži izjednačavanje žrtava, odavanje jednakih počasti kako partizanima, tako i borcima Mussolinijeve kvislinške tvorevine.

Zato i ne čudi što istaknuti lideri talijanske desnice već niz godina pokušavaju pomaknuti emotivni naboj nacije s datuma na koji se obilježava kraj Drugog svjetskog rata i pobjeda partizana vođenih koalicijom demokratskih stranaka, na neutralniji i domovinski lakše probavljiviji datum završetka Prvog svjetskog rata, kad je Kraljevina Italija pobijedila Austro-Ugarsku. Logika je jednostavna: pred oltarom domovine sve se žrtve svih ratova izjednačavaju. Tu se ne radi tek o pijetetu, već o sadržaju, o suštini rata; odavanjem počasti svima brišu se razlike pa i načela na kojima počiva demokratska republika koja je izniknula iz antifašističke borbe. Nakon što si obrisao tragove na snijegu, postaje sve teže vratiti se izvorima, početku puta. Antifašizam je reakcija na fašistički i nacistički režim te na sve ostale nacizme poput ustaštva, koji predstavljaju apsolutno zlo u povijesti čovječanstva: svako pomicanje s te crte donosi neke nove interpretacije povijesti.

Reakcija partizana u cijeloj Italiji po okončanju rata u svibnju 1945. godine bila je oštra i krvava, to nitko ne niječe. S druge strane, valja sagledati suštinu fašističke vladavine te metode nacifašističke okupacije od 1943. do 1945 godine: tko može poricati da su bile krvave i brutalne? Danas malo tko među mladima u Istri zna za priču o selu Kresini na Žminjštini, malo tko poznaje zbilju o pokolju Nijemaca prilikom njihovog ulaska u Pazin. U Italiji se o takvim stvarima šuti i ta je šutnja razlog negodovanja vezanog uz način sjećanja na žrtve fojbi, jer ta pojava nije kontekstualizirana. O fojbama se govori kao o nekom praznom prostoru u kojemu se prepoznaje tek gnjev, nacionalizam, etnička isključivost Slavena, a to je lakše predstaviti u kontekstu ranjene i ranjive Italije, podijeljene građanskim ratom.

No, kad se u Italiji pokušava nametnuti teza o građanskom ratu i time izjednačiti žrtve crvenog i crnog terora, najčešće se zaboravlja na događaje koji su tome prethodili. Naime, nakon uhićenja Mussolinija i pada režima u srpnju 1943., mjesec i pol kasnije, točnije trećeg rujna, u mjestu Cassabile Talijani su potpisali primirje, koje je zapravo sadržajem bilo jednako bezuvjetnoj predaji. Tek će osmog rujna biti objavljena vijest o potpisanom primirju, a dan poslije, u zoru, talijanski kralj Vittorio Emanuele III., kraljica Elena, porijeklom iz Crne Gore, te visoki dužnosnici vlade i vojske napustili su u tajnosti Rim, ostavili na cjedilu narod i pobjegli brodom u Brindisi, ne bi li spasili glave.

Desetog rujna Nijemci su stigli do Rima, koji je ostao bez organizirane obrane iako se oko grada nalazilo oko 60 tisuća talijanskih vojnika. Kralj i predsjednik vlade Pietro Badoglio pobjegli su i ostavili bez zapovjednika milijun vojnika u Italiji te jednako toliko u drugim dijelovima Europe. Kraljevska Italija, koja je kukavički pobjegla iz Rima i prepustila zemlju nacistima i fašistima, proglasit će 13. listopada 1943. godine rat protiv Njemačke, koja je već kontrolirala veći dio talijanskog teritorija, od Rima pa sve do Pule. Koliko li je tek mladića povratnika s fronte izgubilo život u crnoj rupi koju je kralj stvorio bijegom, koliko je civila podleglo iznenadnim, nasilnim i nekontroliranim reakcijama pojedinaca i grupa?

Situacija u Istri 1943. godine nije bila jednaka onoj u Trstu i Gorici u svibnju 1945.: to ozbiljniji povjesničari znaju i o tome su pisali, ali na njih se danas malo tko poziva.

Share this post


Link to post

10. 02. - u Italiji "Dan sjećanja na egzodus Istrijana, Fijumana i Dalmata"

Evo jedan kratki dokumentarni film - "POLA - ADDIO", snimljen tijekom pulske zime 1947. godine, neposredno pred ulazak jugoslavenskih vlasti u grad. Stanje niti rata, niti mira, tada je ušlo u dramatičnu završnicu, koju je zabilježila ova kamera u jednom od onih "filmova koje nam nisu prikazivali u školi".

Iako većina vjerojatno ne razumije talijanski jezik, u ovom slučaju to nije niti toliko potrebno. Nažalost, scene napuštanja zavičaja, egzodusa, često su u mnogome univerzalne, veze i paralele nameću se same.

M-icMVEd6E8

Share this post


Link to post

Glas Istre.....

DAN SJEĆANJA U ITALIJI

Zbog fojbi žele Titu oduzeti odlikovanja

Objavljeno: 10.02.2011 | 19:04

Italija je u četvrtak obilježila dan sjećanja na fojbe, kao i istarski, riječki i dalmatinski egzodus. Po običaju, politika se objeručke okoristila tim datumom ne bi li iznova poremetila međudržavne odnose.

Nakon prosvjeda najbrojnije udruge istarskih esula, Unije Istrana iz Trsta, dvojica zastupnika talijanskog parlamenta Roberto Menia i Giorgio Conte zatražili su od vlade da talijanska država pokrene postupak oduzimanja visokih državničkih ordena kojima je svojevremeno odlikovala Josipa Broza Tita i oveću grupu tadašnjih visokih dužnosnika Jugoslavije. Menia i Conte tvrde da je Tito proganjao Talijane u Istri, Rijeci i Dalmaciji te da je odgovoran za ubojstva.

O tom zahtjevu će se i dalje govoriti. Tijekom svečanosti u Rimu talijanski predsjednik Giorgio Napolitano izbjegao je komentirati tu zastupničku inicijativu. U govoru je podsjetio da su prijašnjih godina neke njegove izjave polučile polemičke reakcije s hrvatske i slovenske strane te da je srpanjski susret s predsjednicima Hrvatske i Slovenije u Trstu uz koncert maestra Riccarda Mutija na koncu ipak izgladio sve nesuglasice.

Diljem Italije je održan niz manifestacija u kojima su dominirali propaganda i jednosmjerni pogled na povijesna zbivanja na nekadašnjoj talijanskoj istočnoj granici. Državna televizija RAI u svih petnaest raspoloživih kanala emitirala je niz priloga i dokumentaraca o fojbama i egzodusu, a u većini slučajeva ponovljena je teza da se u Istri dogodio genocid, odnosno etničko čišćenje, uz korištenje raznovrsnih brojki o poginulima: od deset tisuća do preko dvadeset tisuća onih koji su bačeni u fojbe.

Na tršćanskom je području središnja manifestacija, kao i obično, održana u Bazovici.

Navečer je u Trstu boravio i predsjednik donjeg doma talijanskog parlamenta Gianfranco Fini, koji je predao specijalna odlikovanja rodbini poginulih. Zastupnička inicijativa koja namjerava oduzeti talijanska državna odlikovanja Titu pokrenuta je iz redova njegove stranke. (Elio VELAN)

Napolitano: Manjine se poštuje

Konačno možemo gledati naprijed, graditi i unaprjeđivati perspektivu plodne suradnje na različitim obalama Jadrana, prevladavajući podjele iz prošlosti nastale uslijed strašnih mjeseci u kojima je na toj granici, na kraju Drugog svjetskog rata, borba za utvrđivanje novih granica proizvela stotine tisuća žrtava i deportiranih, rekao je talijanski predsjednik na ceremoniji u palači Quirinale, javila je ANSA.

Na čelu Slovenije i Hrvatske, dodao je talijanski predsjednik, danas su "predstavnici generacije koja nije proživjela desetljeća fašizma, nacionalizma i razornog rata". "U našim zemljama žive nacionalne manjine koje se poštuje, postoji novo zajedništvo vrijednosti između tri zemlje i već smo, ili ćemo postati, svi europski građani", istaknuo je Napolitano. (H)

Share this post


Link to post

Glas Istre.....

Fojbe između povijesti i propagande

Objavljeno: 11.02.2011 | 08:16

Piše: Elio VELAN

Iz godine u godinu i tako već dugi niz - moram se baviti fojbama. Odlazim na svečanosti, posjećujem izložbe, razgovaram s političarima i članovima esulskih udruga i, u posebnom gradu kao što je Trst, neminovno sam prisiljen doživjeti udar emocionalnog vala koji se iznova diže kada 10. veljače talijanska država i njeni građani obilježavaju dan sjećanja na žrtve fojba i na istarski, riječki i dalmatinski egzodus.

Bilo bi smiješno kada bi se povijest, ozbiljna znanost, iz godine u godinu bavila, nešto prije i nešto poslije tog datuma koji je utisnut u talijanskom državnom kalendaru, povijesnim istraživanjima, tumačenjima i analizama o dalekom povijesnom događaju. Ona to ne čini jer su ozbiljniji talijanski povjesničari već gotovo sve napisali. Skromno vam mogu ponuditi za čitanje knjigu profesora Raula Pupa "Il lungo esodo" (Dugi egzodus) u izdanju izdavačke kuće Rizzoli.

Dakako, ima uvijek izroda znanstvene deontologije koji su diplomirani povjesničari po struci a po opredjeljenju politički i ideološki vračari. O njima sve najgore: kako o onima koji negiraju da se nešto strašno u Istri dogodilo 1943. godine, tako i o onima koji te strahote amplificiraju i iskrivljuju. Nažalost, knjige o povijesti malo tko čita dok većina guta novinske i televizijske članke, dokumentarce i filmove, sve što brzo podgrijava emocije.

Najbrži i najsigurniji put do srca slušatelja ili gledatelja je svakako lice, glas i riječi živih svjedoka onog razdoblja istarske povijesti. Televizija i novine masovno se njima koriste, njihove priče ulaze u stan prosječnog Talijana popraćene kratkim «stručnim» dodacima vračara u kojima dominiraju riječi genocid i etničko čišćenje, i ponavljaju se do besvijesti. Današnja politika očito ima potrebu izgraditi takvu mitologiju: ranjeni i nevini narod žrtva titoističkih barbarskih hordi koje su proganjale i ubijale sve što je talijansko.

Takva mitologija vjerojatno ima zadatak učvrstiti nacionalni duh i stvoriti novu bazu konsenzusa u vrijeme raspada ideoloških blokova i restrukturiranja stranačkog tijela, od komunista do neofašista. Mitovi se ne grade na činjenicama pa se povijesno utemeljena brojka od 500 do 700 žrtava nasilja koje se razvilo u jesen 1943. u Istri podiže nonšalantno na 5.000, 10.000, 20.000 ubijenih i bačenih u fojbe. Jedan je svjedok pred kamerom izjavio da je u Istri u fojbama završila polovica tadašnjeg pučanstva i ta se izjava koristi kao povijesna datost. Priča o Istri je središnja, govori se o njoj, a misli se primjerice na događaje u Trstu i Gorici 1945. godine koji s Istrom nemaju veze.

Uvjeren sam da je mučenje, silovanje i ubojstvo 23-godišnje Istranke Norme Cossetto apsolutno zlo, isto tako vjerujem da je u jesen 1943. u pazinskom kaštelu samozvani narodni sud osuđivao na smrt i nevine osobe.

Povjesničar Raul Pupo među uzroke nasilja ubraja osvetnički val u situaciji bezvlašća, osobni obračun u gradskim i seoskim sredinama, govori o smišljenom programu likvidacije narodnih neprijatelja od strane komunističke vlasti koja se onda rađala.

Veli Pupo: «Pripadnost talijanskoj etničkoj skupini nije se smatrala samom po sebi grijehom, ali biti politički protalijanski usmjeren svakako da, to je bio smrtni grijeh». Povijest se ne služi pojmovima etničkog čišćenja i genocida, međutim, kad se njima koristi politika i propaganda, onda se normalno s hrvatske strane obnavljanje sjećanja na fojbe s pravom tumači kao provokacija talijanskih nacionalističkih kružoka.

Zaštitnici 10. veljače kao dana sjećanja na fojbe vele da je to dužni znak poštovanja prema žrtvama o kojima se desetljećima nije smjelo govoriti. Da, strateški i geopolitički položaj Titove nesvrstane Jugoslavije koja je potom postala i unosni talijanski poslovni partner, nalagali su oprez i diplomatsku nježnost.

Raul Pupo ide preko toga i dublje objašnjava situaciju tvrdnjom da je šutnja o fojbama popraćena i šutnjom o fašističkim zlodjelima u Hrvatskoj i Sloveniji. «Bilo bi poželjnije govoriti, kad je povijest sjevernog Jadrana u pitanju, o ubitačnoj kombinaciji selektivnih i recipročnih odstranjivanja djelića povijesne cjeline».

Dodaje da talijanska povijest na istočnoj granici pokazuje izrazitu dozu kompaktnosti i cjelovitosti, svaka etapa, svako razdoblje na tom putu usko je povezana s prethodnom, ako apstrahiramo od tijesnih veza, postat ćemo neminovno žrtve zabluda i teških grešaka u interpretaciji. Kratko i jasno to ne znači da se zlodjela i krvoprolića fašista mogu iskoristiti kao opravdanja za vlastite grijehe.

Pedesetih godina prošlog stoljeća, kada su rane još krvarile, pjesnik Biagio Marina je napisao potresnu pjesmu. Nije bio komunist nit nacionalist već samo pjesnik; godine prolaze a pjesma ostaje:

Bila su to braća naša zemaljska/bila su to braća naša na oltaru/zajedno s nama plovila su mora

od sumraka pa sve do ranih zora./Samo im je govor bio stran

njihov nam je jezik bio zid: nama je dan bio siguran

a njima poput psa koji treba biti potjeran./

A, ti, Gospode, koji si vidio veliki grijeh i poslao si nam uragan/tvoja velika nas je ruka iskorijenila razbacavši nas diljem svijeta./

Našim slugama ti dao si zemlju, sela na brdima i gradove na moru s mostovima od bijelog mramora i godišnjim dobima gdje je uvijek ljeto./

I sada smo poput slame na vjetru i ne možemo više pustiti korijene/srce nas boli u stalnoj patnji a usta ne znaju što kažu.

(prevela Vanesa Begić)

Share this post


Link to post

Glas Istre.....

Nakon 63 godine, "Slobodna općina Pula u egzilu" ipak prvi puta u Puli....

U GRADU IZ KOJEG SU OTIŠLI 1947.

Prvo okupljanje esula u Puli

Objavljeno: 10.06.2011 | 07:03

Udruga "Slobodna općina Pule u egzilu", koja okuplja Puljane koji su 1947. godine napustili grad, ove će godine prvi put, više od šest desetljeća nakon egzodusa, upriličiti u gradu pod Arenom godišnje okupljanje svojih članova. Od 16. do 19. lipnja pulski će se esuli okupiti u hotelu Riviera, gdje će među ostalim održati godišnju skupštinu udruženja, pod vodstvom predsjednika Silvija Mazzarolija.

Program godišnjeg okupljanja objavljen je u zadnjem broju lista esula Arena di Pola, uz duži uvodnik predsjednika ove udruge. Među značajnijim manifestacijama valja spomenuti da će u petak, 17. lipnja, gostovati u pulskoj Zajednici Talijana, gdje će se susresti s tamošnjim rukovodstvom i članstvom.

U nedjelju će se održati misa u katedrali, koju će predvoditi bivši tršćanski biskup rodom iz Pule mons. Eugenio Ravignani te bivši župnik vlč. Željko Staver. Osim razgledavanja grada i posjeta zajednicama Talijana u Balama i Vodnjanu, kraćeg boravka u Fažani i razgledavanja otočja Brijuni, pulski će esuli položiti vijenac na Mornaričkom groblju.

Mazzaroli u uvodniku piše da je do odluke o održavanju skupa u Puli došlo nakon višegodišnje aktivnosti među članovima, jer je veći broj njih bio protiv bilo kakvog odnosa sa zavičajem. Dodaje da se prvi značajniji posjet esula Puli dogodio 1997. godine, prilikom postavljanja spomenika Puljanima poginulim u eksploziji na Vergaroli. Inače, očekuje se dolazak više od 200 Puljana-esula, što je izvanredan broj s obzirom na to da se uobičajenim godišnjim okupljanjima, koja se već 55 godina zaredom održavaju u talijanskim gradovima, dosad odazivalo u prosjeku 80-ak članova.

Mazzaroli je u svom uvodniku napomenuo da je program osmišljen tako da se okupljanje doživi u prvom redu kao trenutak susreta sugrađana, bez politiziranja i nametanja uloge institucija, s ciljem izbjegavanja situacija koje bi mogle povrijediti osjećaje i uvrijediti one kojima je ovakav skup nepoželjan.

"Razmišljali smo i o postavljanju spomen-ploče u znak poštovanja i sjećanja na profesora Marija Mirabellu Robertija (1909.-2002.) koji je od 1935. do 1947. godine rukovodio istarskim muzejom i arheološkim iskopima u Istri. Složili smo se s prijateljima iz Zajednice Talijana da nisu sazrela vremena, da treba prije poraditi na tome da se s djelom tog velikog kulturnog djelatnika upozna cijeli grad. Zato smo se ove godine odlučili na polaganje vijenca na Mornaričkom groblju," piše Mazzaroli. (E. VELAN)

OVOG VIKENDA

Skupština esula prvi put u Puli

Objavljeno: 16.06.2011 | 09:23

Udruga "Slobodna općina Pula u egzilu", čiji su članovi Puljani koji su 1947. godine napustili ovaj grad, svoju će godišnju skupštinu održati prvi put u Puli sutra u 16.30 sati u pulskoj Zajednici Talijana. Esuli će u Puli boraviti od 16. do 19. lipnja u hotelu Riviera. Program njihovog pulskog druženja objavljen je u listu esula Arena di Pola, a među značajnijim događanjima je i susret s rukovodstvom i članstvom pulske Zajednice Talijana u petak, 17. lipnja.

Nedjelja je rezervirana za misu u pulskoj katedrali, koju će predvoditi bivši tršćanski biskup rodom iz Pule mons. Eugenio Ravignani te bivši župnik vlč. Željko Staver. Osim razgledavanja grada i posjeta zajednicama Talijana u Balama i Vodnjanu, kraćeg boravka u Fažani i razgledavanja otočja Brijuni, pulski će esuli položiti vijenac na Mornaričkom groblju.

Očekuje se da će tih dana Pulu posjetiti dvjestotinjak esula, a predsjednik udruge Silvio Mazzaroli u svom je uvodniku u Areni di Pola napisao da je program osmišljen tako da će okupljanje biti susret sugrađana bez politiziranja i nametanja uloge institucija, s ciljem izbjegavanja situacija koje bi mogle povrijediti osjećaje i uvrijediti one kojima je ovakav skup nepoželjan.

Vezano za dolazak velikog broja esula od Policijske uprave istarske htjeli smo doznati hoće li pojačati mjere opreza i aktivnosti po tom pitanju. Iz PU istarske javljaju da ne očekuju protupravna ponašanja u povodu dolaska esula niti da raspolažu saznanjima o ponašanjima koja bi zahtijevala poduzimanje pojačanih mjera sigurnosti. (B. V., M. S.)

Share this post


Link to post

Glas Istre.....

OKONČAN PRVI SKUP U PULI

Esuli: Istri smo poslali znak pomirenja

Objavljeno: 19.06.2011 | 16:50

Četverodnevni skup esula u Puli, prvi nakon odlaska iz grada u veljači 1947. godine, okončan je pozitivnom bilancom. Netko je ipak negodovao, ima u krugu esula i onih koji su došli u grad s namjerom da uvjere ostale da je to bila promašena odluka, da nema pomirenja, da je to suprotno tradiciji i nazivu udruženja "Slobodna općina Pule u egzilu", koje se i dalje poziva na predratnu gradsku tradiciju.

To da su ipak uspjeli održati skup, znači da je u okrilju udruženja prevagnula struja koja poziva članove na otvoreni odnos s gradom i lokalnom Zajednicom Talijana.

"Deset smo mjeseci radili na tome usko surađujući s pulskim ZT-om, svaki detalj četverodnevnog skupa dogovarali smo zajedno. Svjesni smo da nisu svi naši članovi suglasni s politikom pomirenja i otvorenog i ravnopravnog dijaloga s Pulom i talijanskom manjinom. Pitate me hoćemo li se vratiti i iduće godine, ali sada na to ne mogu odgovoriti, moramo opet sjesti i analizirati sve što se dogodilo. Mogu reći da sam jako zadovoljan, vidite koliko nas ima, katedrala je bila krcata, sve same pozitivne emocije", rekao je predsjednik udruženja pulskih esula Argeo Benco.

Misu u katedrali zajedno su predvodili mons. Eugenio Ravignani, Puljanin koji je donedavno bio tršćanski biskup, i bivši župnik vlč. Željko Staver, a iza oltara je bio zbor pulskog ZT-a "Lino Mariani".

- Skupili smo se u Puli da bismo Istri poslali znak pomirenja, došli smo u rodni kraj s namjerom iskupljenja kulture i jezika (talijanskog) koji su na istarskom prostoru ostavili neizbrisiv trag. Lijepo je vidjeti druženje esula s Talijanima koji su ostali u gradu, rekao nam je mons. Ravignani.

Uslijedio je kratak skup pred spomenikom žrtvama Vergarole, potom zajedničko fotografiranje pred Augustovim hramom i svečanost na Mornaričkom groblju, gdje je postavljen spomenik posvećen 96-orici talijanskih mornara koji su u studenom 1918. godine poginuli prilikom potonuća talijanskog ratnog broda pred obalom Ližnjana. (E. VELAN; snimio N. LAZAREVIĆ)

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
Sign in to follow this