• Announcements

    • dj-zombi

      Nove knjige   07/18/2016

      U sekciji foruma "Krajina u knjigama" postavljeno dosta novih knjiga, obavezno pogledati:    6. Licka divizija - ratni put
       Kordun i Lika u NOB
       Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR i socijalističkoj izgradnji
       SJENIČAK KRONIKA KORDUNAŠKOG SELA   Ove knjige kao i jos stotine drugih mozete takodje naci i u sekciji sajta "Dokumenti" http://www.krajinaforce.com/dokumenti/index.html          
Sign in to follow this  
Followers 0
pomoc_prijatelja

HRVATSKO "demokraticno"ETNICKO CISCENJE

172 posts in this topic

Naslov: HRVATSKO “DEMOKRATICNO” ETNICKO CISCENJE

Zahvaljujem Grupi APIS na sledecem materijalu:

Sladjan Nikolic - Grupa APIS http://www.apisgroup.org/

Citat:

Uvod

Autor ovog teksta nema nameru da opravdava bilo cije zlocine i brani zlocince bez obzira nad kime i od koga pocinjeni. Ratni zloèin, u pravom smislu te reèi, sigurno nije sporan pojam ni za Hrvatsku ni za Jugoslaviju. Oni koji su ga poèinili to dobro znaju, baš kao što treba da znaju da se od toga ne može ni pobeæi ni sakriti. Medjutim brojne cinjenice ukazuju na to da hrvatsko pravosudje nije ni objektivno ni nepristrasno kad je rec o procesuiranju Srba za ratne zlocine. Takodje brojne cinjenice govore da Hrvatska koristeci se sudjenjima za ratne zlocine prefidno realizuje ustasku strategiju za resavanje “srpskog pitanja”. Realizujuci ovu strategiju Hrvatska je uspela da na posredan nacin kao “pomagace” u njenoj realizaciji a kroz poternice Interpola uvuce gotovo citavu medjunarodnu zajednicu. Doduse, izvesna kontrola presuda koje hrvatsko pravosudje izrice za ratne zlocine postoji od strane medjunarodne zajednice ali je to nedovoljno da se proces “demokraticnog ciscenja” zaustavi.

Ovaj tekst ima za cilj da definise pojavu i problem s kojom se suocavaju pre svega Srbi iz Krajine ali i svi oni koji su se u vreme sukoba zatekli na prostoru Hrvatske. Pojavu koja sire posmatrano moze imati izuzetno stetne posledice za celokupni srpski korpus, proceni dalje trendove, odnos medjunarodne zajednice, i usput da nekoliko predloga koji mogu pomoci da se ova pojava koja se slobodno moze nazvati “etnickim ciscenjem u rukavicama” zaustavi.

Autor ne tvrdi da ima resenja ali bar moze da definise ovu drustvenu pojavu, njene osnovne elemente, pravce kretanja i elemente za predupredjenje tih kretanja sto je u obavestajnom svetu prvi ako ne i najvazniji korak ako necemu zelite da se suprostavite.

Nekoliko primera neobjektivnosti i pristrasnosti hrvatskog pravosudja

* Ni Tudjamnova ni Mesiceva vlada ne dozvoljava pripadnicima Haskog tribunala ni da zavire u krivicne predmete protiv Srba:

• Tužilaštvo Haškog tribunala je 12. juna 1997. godine zatražilo od Vlade RH da im dostavi dokaze o Srbima koje drže u zatvorima, a koje su optužili za ratne zloèine kako bi njihovi struènjaci, prema meðunarodnim pravnim standardima, ocenili da li su ti ljudi zaista poèinili dela za koje se terete. Vlada RH je pismom od 28. juna 1997. godine odbila zahtev Haškog tribunala uz obrazloženje da ih na takvu obavezu prema Haškom tribunalu ne obavezuju ni Dejtonski sporazum, ni Rimski sporazum, a ni Drumska pravila.

• U oktubru 2000. godine, Tužilaštvo ICTY-a ponovilo je zahtev Hrvatskoj vladi iz juna 1997. godine i dobilo identièan odgovor od Hrvatske vlade kao i u julu 1997. godine

* Hrvatsko pravosudje je do sada procesuiralo oko 60 puta vise Srba za ratne zlocine od broja svih optuzenih lica sa prostora bivse Jugoslavije od Haskog tribunala za ista dela.

* Od svih navedenih "ratnih zloèinaca" Haški tribunal nije nikoga optužio.

* Hrvatske vlasti su od 2000. do 2002. godine uglavnom pod pritiskom medjunarodne zajednice uhapsile 31 Hrvata zbog dela ratnih zloèina poèinjenih na štetu srpskih civila. Veæina od njih su pušteni iz zatvora (protiv nekih je istraga obustavljena, neki su osloboðeni, a neki su dobili simboliène kazne).Sudjenje optuzenima u vezi slucaja “Lora” pretvorilo se u farsu i izrugivanje pravde

* Organizacija VERITAS je za veæinu lica sa spiska zatvorenih, za obe kategorije, prikupila optužnice ili presude i analizom tih dokumenata došla do zakljuèka da se u najveæem broju sluèajeva radi o montiranim procesima. Zbog toga se ova organizacija obraæala raznim meðunarodnim institucijama pa i Haškom tribunalu moleæi ih da "obrate pažnju" na položaj i sudske postupke nad srpskim zatvorenicima u hrvatskim zatvorima

* Da je hrvatsko pravosuje neobjektivno, priznao je posredno komentarisuci izvestaj Ministarstva pravosuða RH od 25.02.2002. godine i pomoænika Državnog tužioca, Petar Pulišeliæ:” Pošteno govoreæi, unatrag svih tih godina mora se konstatovati da ni Državno odvjetništvo na pojedinim razinama i u veæini županija nije radilo kako valja. Prijave su zaprimane na temelju nedovoljno obrazloženih dokaza, a optužnice podizane i pored nedostatnih policijskih nalaza, nezavršenih i nepotpunih istraga."

Broj prijava za ratne zlocine i procena trenda u vezi sa raspisivanjem istih

Nadlezni organi u RH podneli su protiv 4.637 lica, uglavnom srpske nacionalnosti i bivsih pripadnika JNA, prijave za ratne zlocine. Prema sluzbenim podacima Ministarstva pravosudja RH, optuzeno je 1.522 a osudjeno 758 lica. Trenutno se sa ove liste u hrvatskim zatvorima nalazi 106 lica, od cega ih je 92 procesuirano za ratni zlocin, , dok se ostali odnose na dela "klasiènog (obiènog) kriminala" koja su u vezi sa ratom i ratnim dešavanjima. Protiv ostalih se zbog nedostupnosti postupak vodi u odsutnosti. Medjutim, spisak procesuiranih osoba nadležni organi u Hrvatskoj još nikada nisu integralno objavili, iako su takvu obavezu preuzeli prema meðunarodnoj zajednici.

Ratni zlocini ne zastarevaju, zato je sasvim sigurno da broj prijavljenih za ratne zlocine nije konacan. Ako se uzme u obzir da je “procesuiranje” o cemu ce u daljem delu teksta biti vise reci drzavna strategija Republike Hrvatske usmerena na konacno resenje “srpskog pitanja” i izjava presednika Hrvatske Mesica da ce od Srbije traziti nadoknadu ratne stete, moze se ocekivati da ce Hrvatska nastojati da ovu brojku poveca.

Zloupotreba Interopla

Od marta 2001. godine optuzena i osudjena lica za ratne zlocine od strane hrvatskih sudova, Interpol je poceo da sukcesivno da stavlja na poternice, iako su sa neobjektivnoscu i pristrasnoscu hrvatskog pravosudja upoznate sve relevantne medjunarodne institucuje i organizacije. Posto su nalozi za hapsenje od strane hrvatskih sudova uprkos verovanjima krajiskih Srba da oni nece biti uvazavani van Hrvatskih granica stigli na Interpolove poternice, lov na Srbe je otvoren po citavom svetu, odnosno u Interpolovim zonama od 2 do 9. Prve “zrtve” hapsenja bili su Draca Momcilo i Emir Sisic pilot RV VJ, uhapseni od strane madjarske policije na granicnom prelazu Reske. Pilotu Emiru Sisicu, obolelom od teske bolesti, koji je u Madjarsku isao po lekove, ako bude osudjen (izrucen je u medjuvremenu Italiji) preti dugogodisnja zatvorska kazna, a radobina poginulih medjunarodnih posmatraca najvila je i podnosenje visemilionskog odstetnog zahteva od SRJ. Na Interpolovim poternicama su prema saznanjima organizacije VERITAS (raspolaze sa 395 poternica), nalaze i mnogi pripadnici bivse JNA (jedan od njih je general Momcilo Perisic, sada jedan od potpresednika Vlade Srbije) i oni koji su u bivsoj RSK obavljali visoke funkcije u civilnim strukturama vlasti ili su se nalazili na visokim polozajima u SVK, ali je najvise obicnih ljudi koji su ziveli i ratovali u bivsoj RSK.

Brojka medjunarodnih poternica i procena trenda raspisivanja istih

Na sastanku ekspertskih grupa SRJ i RH, održanom u Beogradu u novembru 2001. godine, Hrvatska strana je službeno saopštila da je Ministarstvo pravosudja RH dalo saglasnost za raspisivanje medjunarodnih poternica protiv oko 1.400 osoba za dela ratnog zlocina. Drugim recima, to znaci da su sve raspisane poternice od strane MUP-a RH, za koje je Ministarstvo pravosudja RH dalo saglasnost za raspisivanje medjunarodnih poternica, dostavljene Birou Interpola u Zagrebu, odakle se sukcesivno ekspedituju èlanicama Interpola u zonama 2-9. Da je to tako proizilazi i iz datuma stavljanja poternica na Interpol (mart 2001. - oktobar 2002.godine). Prema tome treba ocekivati da æe iz Biroa Interpola u Zagrebu i dalje sukcesivno stizati medjunarodne poternice za Srbima protiv kojih su u odsutnosti (a to je velika vecina od onih 4.530 ukupno procesuiranih) hrvatski sudovi vodili ili vode krivicni postupak zbog ratnih zlocina. Drugim recima, to znaci da brojka od 1.400 nije konacna jer proces traje i teoretski posmatrano na poternicama Interpola mogu se naci svi oni koji su u odsutnosti procesuirani ili æe tek biti procesuirani za dela ratnih zlocina.

Medjunarodna zajednica i poternice Interpola

Prema podacima VERITAS-a na osnovu Interpolovih poternica do sada je uhapseno 12 osoba.:

- 4 u Madjarskoj (troje izruceno u Hrvatsku - protiv jednog istraga obustavljena, protiv drugog postupak je u fazi ponavljanja ali je pušten iz pritvora da se brani sa slobode, treci je osudjen na pet godina zatvora, a èetvrti pilot VJ Emir Sisic je izrucen u Italiju);

- 1 u Nemackoj (pušten iz pritvora bez izrucenja Hrvatskoj, poternica povucena);

- 1 u Bugarskoj (pušten iz pritvora, èeka se odluka o izrucenju);

- 1 u Norveškoj (pušten iz pritvora i odbijen zahtjev za ekstradiciju);

- 1 u Švajcarskoj (izrucena u Hrvatsku, u ponavljenom postupku osudjena na 13 godina)

- 1 u Kanadi (pušten iz pritvora, bez ekstradicije u Hrvatsku, poternica povucena);

- 1 u Federaciji BIH (pušten iz pritvora bez ekstradicije- greška u identitetu)

- 1 u SAD-u (ceka se na odluku o ekstradiciji)

- 1 u Engleskoj (ceka se na odluku o ekstradiciji)

Nemacka, Kanada i Norveska su odbile nisu udovoljile Hrvatskim zahtevima za ekstradicijom osumnjicenih za dela ratnih zlocina jer se uvidom u dokumentaciju sasvim jasno moglo videti da se radi o montiranim optuzbama. Ovo je sasvim jasan znak da je u medjunarodnoj zajednici ipak primecena neobjektivnost i pristrasnost hrvatskog pravosudja i da se vrsi kontrola njihovih zahteva za ekstradicijom. Medjutim, Hrvatska umesto da zbog ovakvog odnosa clenica medjuanrodne zajednice prema zahtevima za ekstradiciju preispita stavl;janje optuzenih Srba za ratne zlocine na poternice Interpola, kao i zakonitost njihovog procesuiranja, to ne cini , vec nastavlja sa ustaljenom praksom. Sve ovo sasvim jasno govori da Hrvatska zloupotrebljva svoje clanstvo u Interpolu i da su te poternice u sasvim drugoj funkciji.

Demokraticno” etnicko ciscenje kroz “procesuiranje”

• Enormno visok broj procesuiranih Srba i nepostojanje integralnog spiska procesuiranih osoba za posledicu imaju da krajiski Srbi uglavnom neznaju ni koje procesuiran ni ko je amnestiran, ni ko je jos u postupku.

• Pod pojam ratnog zlocina hrvatski sudovi podvode samu pripadnost bivšoj JNA i SVK (Srpskoj vojsci Krajine) ili prisutnost na mestu navodnog zlocina i, bez utvrdjivanja individualne krivice (ucešca u radnji izvršenja), osudjuju ih na dugogodišnje kazne zatvora. Tako je hrvatsko pravosudje veliki broj lica procesuiralo samo zato zato što su bili u mestu gde se pucalo i ubijalo, a da oni u tome nisu uèestvovali.

• I pored upozorenja brojnih medjunarodnih organizacija da su sudski procesi neobjektivni i pristrasni, hrvatsko pravosudje ne odustaje, vec lica procesuirana za ratne zlocine stavlja na Interpolove poternice.

Sve ove cinjenice govore da se radi o zvanicnoj drzavnoj politici Hrvatske, koja kroz konstantno razvijanje i odrzavanje strah kod krajiskih Srba od hapsenja i osuda, ma gde se oni danas nalazili (Interplove poternice), ima za cilj da se “pitanje Srba” u Hrvatskoj resi jednom za svagda. Tako danas, najmanje sto hiljada Srba (21.255 amnestiranih + 4.530 procesuiranih za ratni zlocin pomnožen sa brojem èeetiri, koliko prosecna porodica broji clanova) strahuje da su pod krivicnim progonom, zbog èega ne smeju da se vrate u Hrvatsku. A u pitanju je najvitalnija kategorija (radno i plodno sposobna) srpske populacije.

Ovakva drzavna politka Hrvatske nije nista novo i samo je nastavak ustaške formule za rešenje “srpskog pitanja” u Hrvatskoj iz II Svetskog rata “trecinu pobiti, trecinu proterati, trecinu pokrstiti”. Tudjmanov rezim je ovu formulu modifikovao tako sto je dve trecine Srba proterao, nesto vise od 1% pobio, a one sto su ostali ili se vratili jos uvek moze pokrstiti. Tudjmanovu je ovoj formuli su dodao i cetvrti “element”- “ procesuiranje” koji ima za cilj da ocuva prethodna tri “dostignuca”, drzati prognane Srbe u stalnom strahu sto dalje od Hrvatske. Stipe Mesic i sadasnja drzavana administracija Hrvatske su dostojni nastavljaci ovako zamisljenog resenja “srpskog pitanja”.

Poternice Interpola u funkciji nadoknade navodne ratne stete

- U SRJ i RS zivi najvise izbeglica-prognanika sa prostora Hrvatske.

- I SRJ i RS su clanice Interopla.

- Do sada na osnovu Interplovih poternica rapsisanih na zahtev Hrvatske u ove dve drzave nije uhapseno ni jedno lice.

- Potpuno je jasno da Jugoslavija po Ustavu ne sme svoje državljane, a to se odnosi i na one koji su u medjuvremenu postali ili æe postati državljani Jugoslavije, da ekstradira u državu koja ih traži, ali im može suditi pred svojim sudovima.

- Mišljenja su podjeljena po pitanju kakav status imaju izbjeglice/prognanici u slucaju kad se traži njihovo izrucenje iz države u kojoj su dobili azil u državu iz koje su izbegli ili su protjerani.

Sve su ovo cinjenice kojima se prema jednom od scenarija Hrvatska (vec je napravljeno nekoliko) moze sluziti u cilju trazenja podrske u medjunarodnoj zajednici za naknadu navodne ratne stete od Srbije. Ovakvim scenarijom cemu posebno doprinose i problemi nase drzave sa sudom u Hagu, Srbija bi bila proglasena “rajem za ratne zlocince”, a sto bi po misljenju stratega iz Zagreba umnogome doprinelo da medjunarodna zajednica privoli Srbiju da plati ratnu odstetu Hrvatskoj.

Neophodnost veceg angazovanja SRJ

Krajiski Srbi su danas kao i juce, gotovo prepusteni sami sebi i svojim strahovima od hapsenja i osuda iako brojne cinjenice govore da su relevantni faktori u medjunarodnoj zajednici shvatili da je hrvatsko pravosudje pristrasno i neobjektivno kad je rec o procesuiranju Srba za ratne zlocine. I upravo u tome, u saznanju da relevantni faktori medjunarodne zajednice imaju osnovne inpute o hrvatskom pravosudju lezi sansa nase drzavne politike da proces resenja “srpskog pitanja” po ustaskom receptu koji je na stetu citavog srpskog nacionalnog korpusa, uz pomoc istih tih relevantnih faktora medjunarodne zajednice i zaustavi.

Naime, nije dovoljno sto medjunarodna zajednica ima osnovne inpute o tome, jedan takav problem medjunarodna zajednica evidentira ali se stalno i stalno javljaju novi problemi u razlicitim delovima sveta, Avganistan, Irak, sutra mozda Severna Koreja, Iran, i ona ne moze stalno da drzi fokus na jednom “problemu”. “Problem” se brzo zaboravlja, postaje rutina i ustupa mesto resavanju drugih.

Ono sto je potrebno jeste da nasa drzavna politika kroz jednu organizovanu politicko-propagandnu akciju usmerenu na to da se relevantni fatori medjuanrodne zajednice poblize upoznaju za pravom sustinom blokiranja povrataka etnickih Srba u njihov zavicaj, vrati fokus medjunarodne zajednice na problem Srba u Hrvatskoj, resavanje “srpskog pitanja” po ustaskom receptu a time i na procese za ratne zlocine.

Cilji treba da bude da se medjunarodnoj zajednici pokaze da problem lezi, u stalnoj primeni diskriminativnih zakona, politike i prakse prema izganicima/prognanicima od strane hrvatskih državnih institucija, a ne u nedostatku želje i volje da se vrate na svoja ognjišta, kako bi se uz pomoc iste te medjunarodne zajednice problem i resavao.

U suprotnom “ustaska formula” ce biti realizovana i to nece biti na stetu samo krajiskih Srba vec na stetu celokupnog srpskog nacionalnog korpusa.

Sta mogu da ucine krajiski Srbi ?

Kao sto je ranije u ovom tekstu konstantovano jedan od ciljva hrvatske politike je razviti i odrzavati konstantan strah kod krajiskih Srba ma gde se oni nalazili. “Pogledaj strahu u oci i neces se plasiti” kazu u nasem narodu. Bitno je da krajiski Srbi pobede strah.

Iako je malo organizacija koje se bave problematikom procesuiranih za ratne zlocine one ipak postoje. Jedan od njih je organizacija VERITAS koja godinama, iz raznih izvora (sudskih odluka, izvještaja Hrvatskih i meðunarodnih, vladinih i nevladinih organizacija i institucija, intervjua sa bivšim zarobljenicima, izbjeglicama i povratnicima i domaæih i stranih medija...) posto nadlezni organi Hrvatske nikad nisu a protivno preuzetim medjunarodnim obavezama objavli integralni spisak procesuiranih osoba za ratne zlocine, skuplja imena osoba procesuiranih za ratne zloèine na podruèju Hrvatske.

U novembru 2002. godine na VERITAS-ovom spisku procesuiranih nalazilo se preko 2.700 imena. Za velik broj osoba sa ovog spiska postoje potpuni podaci i po pitanju identiteta procesuiranih osoba i po pitanju sudskog postupka (za ove osobe VERITAS raspolaže i sa sudskim odlukama). Za jedan broj, koji je takoðe povelik, VERITAS raspolaže sa nepotpunim podacima i po pitanju identiteta i po pitanju sudskog postupka (imena ovih osoba su objavljivana u raznim izvještajima ili u medijima). Na VERITAS-ovom spisku nalaze se i jedan manji broj identiènih ili sliènih imena (oko 150), za koje je bez dodatnih podataka nemoguæe ustanoviti da li su u pitanju iste ili razlièite osobe (u raznim komentarima i analizama zamjera se hrvatskim organima gonjenja da se i na sudskim odlukama nalaze imena procesuiranih osoba bez potpunih identifikacionih podataka, a ponekad je procesuirana osoba oznaèena samo po nadimku, što pruža dodatnu moguænost za zloupotrebu prilikom hapšenja).

Ovaj VERITAS-ov spisak (a u opticaju su i neki drugi) pokazao se u skoro svim sluèajevima vjerodostojnim. Uvid u ovaj spisak mogu da izvrše svi zaintersovani, i pojedinci i institucije. Zbog svih iznetih cinjenica o pristrasnosti i neobjektivnosti hrvatskog pravosudja, tolerisanju istih od strane medjunarodne zajednice, stvorenom strahu kod Srba da je sezona lova otvorena i to u citavom svetu, izuzetno je bitno da svi oni koji su ziveli ili se zatekli na prostoru Hrvatske u veme sukoba pogledaju spiskove VERITAS-a i provere jesu li na njima. Telefon VERITAS-a – 011-32-36-486, web sajt na kome se mogu videti spiskovi http://www.veritas.org.yu/ .

Bitno je pre svega zbog toga sto ce time smanjiti svoj strah, cija osnova lezi u tome da se neobjavljivanjem integralnih spiskova sa imenima, prezimenima sto sira populacija Srba drzi u konstantnom strahu cime se pre svega blokira masovniji povratak izgnanih Srba u Hrvatsku. Druga bitna stvar jeste da cu uvidom u spisak ako se njemu nalaze biti u mogucnosti da na vreme preduzmu adekvatnu pravnu zastitu, a ne da kao u nekim slucajevima da budu uhapseni i nezanjuci da su proceuirani i da se za njima traga. Tada sve postaje mnogo teze.

Takodje je bitno da svi oni koju budu procitali ovaj tekst upoznaju svoje prijatelje, komsije Krajisnike sa tim gde se mogu informisati o tome nalaze li se eventualno na poternicma Interpola ili se protv njih vodi postupak koji je u vezi sa ratnim zlocinima. Mogu se i obavjestavati ljudi o postojanju i radu ostalih nasih znacajnijih Krajiskih sajtova poput http://www.krajinaforce.cjb.net/ Ovakav jedan pristup kolegijalnosti i jedinstva je izuzetno znacajan za razbijanje straha koji su Hrvati posejali time sto nisu objavljivali imena procesuiranih, optuzenih i amnestiranih kao i time sto su procesuirane stavili na poternice Interpola.

Druga stvar koju krajiski Srbi mogu da ucine i time predju u ofanzivu jeste da se oganizuju i da hrvatske i medjunarodne sudove zatrpaju osnovanim tuzbama za nadoknadu svoje imovine koja se procenjuje na preko na preko 150 milijardi evra kao i da relevantene medjuanrodne institucije, organizacije i znacajne svetske medije stalno obasipaju izvestajima kojima se razoblicava hrvatsko pravosudje i drzavna strategija resavanja “srpskog pitanja” u Hrvatskoj.

Tako se razbija strah, tako se bori za svoje i tako se prelazi u ofanzivu jer je nemoguce sve ocekivati od drzave koja je opterecena brojnim teskim problemima od medjunardnih do unutrasnjih. Ovu su samo neki od elemenata kojima se moze rusiti hrvatski koncept “resavanja srpskog pitanja”, jer kako rece Slozenjicin u jednom svom romanu “Ako vas prze kao ribu na vrelom ulju ne morate zadovoljno vikati uh uh uh. Nadjite nacin da iz ulja iskocite”.

Hrvati-vesti pregovaraci i primer za ugled

Dana 18. avgusta 1998. godine u Zagrebu ministri inostranih poslova SRJ i RH, Graniæ i Jovanoviæ, postigli su dogovor da se izvrši razmena zatvorenika po principu "svi za sve". Taj dogovor ni do danas nije realizovan! Vestom “igrom” Hrvati su uspeli da sva ona lica za koja su bili zainteresovani budu pustena iz zatvora u SRJ po raznim osnovama.

Naime, Hrvatska strana je smatrala da u razmenu ne mogu da idu Srbi koji su u meðuvremenu (u zatvoru) uzeli hrvatsko državljanstvo kao i lica optužena ili osuðena za klasièni kriminal. S druge strane Jugoslovenska strana se zalagala za princip sveobuhvatnosti (da razmenom, pored osudjenih za ratne zlocine, budu obuhvaæena i lica optužena i osuðena za "klasièni kriminal" ako su njihova dela vezana za ratne aktivnosti na podruèju RH) i dobrovoljnosti (svim Srbima koji se izjasne da žele u SRJ, bez obzira na trenutno državljanstvo, da im se to i omoguæi).

Upravo kada je izgledalo da su se strane usaglasile, došlo je do "miniranja" dogovora od strane hrvatske delegacije. Naime, na sastanku održanom 24. i 25.02.1999. u Beogradu, hrvatska delegacija je izašla sa zakljuèkom Sabora po kojem u razmenu ne mogu lica koja su optužena ili osuðena za ratni zloèin (potpuno obrnuto od njihovog predhodnog stava). U meðuvremenu su osobe koje su se nalazile u zatvorima u SRJ, a za koje je Hrvatska strana bila zainteresovana puštene iz zatvora, (neki su izdržali kaznu, a neki su osloboðeni optužbe ili su pomilovani).

Trideset i sedam osuðenih Srba koji izdržavaju kaznu u KPD Lepoglava, i koji su bez državljanstva, podneli su zahtev za prijem u Jugoslovensko državljanstvo, prvenstveno iz razloga što im porodice kao izbeglice žive u SRJ, ali o njihovim zahtevima još nije odluèeno. Oni se nadaju da æe im kao državljanima Jugoslavije, u skladu sa Evropskom konvencijom o transferu osuðenih osoba, kada Jugoslavija postane èlanica Saveta Evrope, biti omoguæeno da ostatak kazne izdrže u Jugoslaviji, jer bi tako bili bliže svojim porodicama, koje niti hoæe niti smeju da se vrate u Hrvatsku upravo zbog èinjenice da im je èlan porodice (najèišæe glava porodice) osuðen za ratni zloèin.

Izdavanje Jugoslovenskog drzavljanstva osudjenim Srbima kako bi po prijemu Drzavne zajednice Srbije i Crne Gore u Savet Evrope prema medjunarodnim standardima kaznu izdrzavali u nasoj zemlji i istrajavanje na doslednoj realizaciji dogovora predstavlja minimum minimuma koji nasa drzava, a ugledajuci se na Republiku Hrvatsku moze da ucini za sve optuzene, osudjene i one koji eventulano budu optuzeni i osudjeni za ratne zlocine na prostoru Hrvatske.

Share this post


Link to post

Naslov:

Iskreno, dirnuo me ovaj tekst... i evo vec pet minuta sastavljam recenicu, i ne ide. Sjetim se svih onih koji leze u ustaskim kazamatima, ni krivi ni duzni, a tamo su samo zato sta su Srbi. Evo ponovicu linkove ponovo:

Interpolova potjernice

http://www.veritas.org.yu/Spiskovi/potj ... ol_pot.htm

Spisak lica za kojima su povuèene potjernice

http://www.veritas.org.yu/Spiskovi/potj ... povpot.htm

ZAROBLJENI SRBI U HRVATSKIM ZATVORIMA

Ratni zloèin

http://www.veritas.org.yu/Spiskovi/zaro ... sak_rz.htm

Klasièni kriminal

http://www.veritas.org.yu/Spiskovi/zaro ... ak_klk.htm

Uhapšeni od strane Interpola

http://www.veritas.org.yu/Spiskovi/zaro ... rz_int.htm

_________________

Share this post


Link to post

Naslov:

http://news.suc.org/bydate/2002/August_27/0.html

Citat:

Nekoliko desetina hiljada preslo u katolicanstvo

Promena crkve kao jedina garancija za zivot bez straha i etikete. Sve je

vise Srba iz "mesovitih" brakova, koje sahranjuju katolicki popovi -- Deca

imaju problema u skoli

Na sahranu pravoslavnog Srbina u Zagrebu, porodica, zbog svoje sigurnosti i

straha, poziva rimokatolickog popa! Dete ima problema u skoli. Na poslednjem

popisu Srba u Hrvatskoj ne sme da se izjasni da je srpsko, vec kaze da je iz

mesovitog braka! Veliki deo Srba se uopste ne izjasnjava po pitanju verske i

nacionalne pripadnosti!

Srbin u Hrvatskoj menja ime, da se na salteru u posti ljudi ne okrecu kad

kaze kako se zove! Veronauka u mesovitim sredinama je rimokatolicka, te je

vrlo verovatno da ce srpska pravoslavna deca "promeniti stranu"!

Sve ovo ide u prilog stravicnom predvidjanju Franje Tudjmana, koji je u leto

1991. godine rekao da ce pitanje Srba biti reseno tek kad ih bude manje od

tri odsto! Ako se u medjuvremenu ne desi neko cudo, na sledecem popisu za 10

godina, ispunice se ovo Tudjmanovo "prorocanstvo".

Poslednji, proslogodisnji popis Srba u Hrvatskoj pokazao je da ih ima samo

4,5 odsto. Pre rata, a prema popisu iz 1991. bilo ih je 600 hiljada (oko

12,5 odsto), a danas samo 201 hiljada. Od ovih 400 hiljada Srba - koji su, u

medjuvremenu, nestali iz Hrvatske - pretpostavlja se da ih je 20 hiljada

umrlo od starosti, oko 250.000 ih je izbeglo. Od preostalih 130.000 Srba iz

Hrvatske, deo je stradao u ratu, a ostali su se prosto utopili u

katolicanstvo.

Izuzetno je alarmantan podatak da, prostom racunicom, moze da se kaze da je

nekoliko desetina hiljada Srba u Hrvatskoj, za ovih deset godina, prislo

tamosnjoj crkvi!

- Prosle godine mi je pravoslavni svestenik iz Zagreba poverio da najvise

vremena provodi izdajuci potvrde Srbima da jesu ili nisu krsteni - kaze za

"Glas" Savo Strbac, direktor "Veritasa". - Zna se da je u Drugom svetskom

ratu bilo masovnog pokrstavanja - citava sela su prevodena u katolicanstvo.

Pred ovaj rat pojavila se uredba Vatikana da ako je neko krsten u jednoj

crkvi moze bez problema da predje u drugu. Jedino sto je prelazak iz

katolicanstva u pravoslavlje izuzetno redak, dok je obrnut proces opsta

pojava.

Podatak, koji je poznat Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Zagrebu, je da godisnje

bar stotinak Srba zvanicno predje u katolicanstvo. Ovo se narocito desava

kad su u pitanju vencanja. Jer, izdaju se potvrde o obavljenom krstenju, ali

onda se samo cuje da su se supruznici vencali u rimokatolickoj crkvi. Ovo,

kazu u SPC, pretpostavlja da su oboje prisli toj crkvi.

Ako je dete u vrticu od pocetka izrugivano, roditelji, iz zelje da ga

zastite, pohrvacuju ga.

- Ne zameram njima - treba ih razumeti, ali zameram onima koji ih teraju da

to ucine - kaze Strbac - Jos jedan od alarmantnih primera je da su nedavno

bile cetiri sahrane u severnoj Dalmaciji. Umrli su stari Srbi pravoslavci.

Ali, prica mi svestenik, nisu zvali njega, vec katolickog popa. Mladi, koji

su pripremali sahranu, verovatno ne zele da izazivaju sredinu, vec teze da

se uklope i na ovaj nacin. Ovo bi se ipak moglo protumaciti kao indirektno

prisiljavanje. Ako ne mozete da dobijete posao, imate problema u skolama,

svakodnevnom zivotu, ne odricete se pravoslavlja samo svojom voljom.

Cak 30 odsto Srba u Hrvatskoj poziva katolickog svestenika na sahranu,

posebno u porodicama u kojima su snaje ili zetovi katolici.

- Deo problema je verovatno i u kolegama, jer nema dobre komunikacije s

nasim vernicima. Tako je puno i bivsih vojnih lica, Srba, koji bi, po svemu,

trebalo, ako vec porodica hoce svestenika, da ima pravoslavnog popa na

sahrani. Ali ne, opet se zove rimokatolicki - objasnjava za "Glas" paroh

Milenko Popovic, protonamesnik Srpske pravoslavne crkve u Zagrebu -

Odgovorno mogu da tvrdim da je u Zagrebu 30 odsto Srba sahranjeno pod

katolickim uslovima, a da ovaj grad nikad nije bio bez srpskopravoslavnog

svestenika.

Cinjenica je da je asimilacija neminovna u svakoj zemlji, dodaje paroh

Popovic, ali se u Hrvatskoj to desava brze nego u drugim zemljama. Nema

dovoljno svestenika, politicka klima jos leci rane iz rata, a hrvatska vlast

je uredila da veronauka u mesovitim sredinama bude rimokatolicka. Zbog ovoga

zabrinjava cinjenica da, kroz nekoliko godina, Srba nece ni biti u

Hrvatskoj.

- Samo jos u Baranji imamo pravoslavno veroucenje. U Zagrebu deca idu na

katolicku veronauku i velike su sanse da ce, kad odrastu, i sami otici iz

Pravoslavne crkve u katolicanstvo - kaze paroh Popovic.

Milorad Pupavac, predsednik Srpskog nacionalnog veca u Hrvatskoj, izneo je u

javnost jos pre nekoliko godina da je, u ratnim godinama 1992, 1993,

pokrsteno oko deset hiljada Srba.

- Asimilacija Srba bila je zabrinjavajuce visoka, i to kako u promeni licnih

imena i prezimena, tako i u promeni verskog i nacionalnog identiteta -

navodi za "Glas" Pupavac. - Obavestili smo hrvatsku javnost jos 1992. o

velikoj promeni verskog identiteta kod dece i mladih. Zabrinjavajuce mnogo

se ljudi izjasnjavalo za Hrvate, iako su srpskog porekla. Tada se radilo o

manje - vise 10.000 Srba, koji su presli u katolicanstvo. Precizno se,

naravno, ne zna koji je broj u pitanju. Jer, da bi se sprovelo istrazivanje

trazili smo podatke od nadleznog ministarstva, ali te informacije nismo

dobili.

Sto se tice poslednjeg popisa, jos se ne zna koliko se ljudi nije izjasnilo

po pitanju svoje nacionalne i verske pripadnosti. Postoji podatak jedino da

se cak dva odsto Srba - sto je cetvrtina ukupne populacije svih manjina u

Hrvatskoj - uopste nije izjasnilo.

Darinka Janjanin, koordinator programa za zastitu ljudskih i manjinskih

prava Zajednice Srba u Rijeci, kaze da ne bi da pogadja koliko je zaista

ljudi preslo u katolicanstvo.

- Drzimo se rezultata poslednjeg popisa po pitanju broja Srba. LJudi se

ocigledno nisu izjasnjavali, a ne mogu da kazem da smo uvereni da je bilo i

pokrstavanja. Preduzeli smo niz preventivnih edukativnih seminara pre

popisa, da se ljudi ne bi plasili da se izjasne kao Srbi. Ipak, dogodilo se

da, prema popisu, u Splitu ima samo sestoro pravoslavaca - kaze Janjanin.

Vrlo je jak pritisak na Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, istice Savo

Strbac. Jer, ono sto je neshvatljivo je da su prema crkvenim izvestajima

pune crkve upravo u Zadru, Sibeniku i Splitu, dok ih u poslednjem navodno

ima sestoro. Opet, nije verovatno da ove crkve posecuju katolici.

Da bi se utvrdilo koliko je Srba preslo u katolicanstvo, trebalo bi

preduzeti veliko istrazivanje. Ono sto se definitivno dogodilo je da su se

Srbi ili uzdrzali od izjasnjavanja ili da su se izjasnili drugacije, sto

automatski ne znaci da su zvanicno promenili veru, objasnjava za "Glas"

Ljuba Manojlovic, sekretar Srpskog demokratskog foruma u Zagrebu.

- Bilo je studenata, koji su se plasili kako ce proci na ispitu, pa se nisu

izjasnili kao Srbi, vec kao deca iz mesanih brakova, na primer. Imate puno

ljudi, koji su promenili imena, tako da se ne moze pretpostaviti da su Srbi.

Ali, pre ce biti da su ljudi, dakle, pribegli ovakvim prakticnim resenjima,

nego da su se zvanicno pokrstili. Morali su nekako da se snalaze... Tek kad

se stvore uslovi da se Srbi slobodno izjasne, bez bojazni da ce to imati

lose posledice po njihov posao, skolu i sam zivot, onda ce se tacno znati

koliko je zaista Srba u Hrvatskoj - kaze Manojlovic.

Ako se uzme u obzir da ce do tada vecina starijih Srba da umre, a da ce se

mladi verovatno "snaci" pokatolicavanjem, pitanje je da li ce uopste i biti

Srba...

- Bilo je verovatno i toga da su u Srbe ubrajani samo oni koji su se

izjasnili da pripadaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali ne i oni koji su

rekli da su pravoslavci. Danas ovde imate i makedonske pravoslavce, a to

nisu Srbi - objasnjava paroh Popovic - Treba napomenuti da nije bilo ni

adekvatne kontrole popisivaca. Jer, ispostavilo se da je izjasnjavanje na

teritorijama gde su kompaktni Srbi, i gde je mozda i popisivac bio Srbin,

bilo brojnije. Samo za Zagreb, popis pokazuje da ima 19.000 Srba, a znam

pouzdano da ih ima vise.

Verska pripadnost jeste licno opredeljenje, ali ovde okolnosti bas i ne

dozvoljavaju da ono bude dobrovoljan izbor, kaze paroh.

U Hrvatskom helsinskom odboru u Zagrebu kazu da nemaju podataka o broju

pokrstenih Srba.

- Radimo s ljudima, koji se obrate za pomoc, ali se niko godinama nije

pozalio na ovaj problem. To je pre stvar koja ce da se kaze nekome u

poverenju. Ako toga i ima, malo je verovatno da bi neko s tim izasao javno -

kazu u Odboru.

Srbi s hrvatskim papirima

Savo Strbac kaze za nas list da je oko 25.000 Srba otislo u izbeglistvo u

svet, s tim sto je 15.000 njih imalo hrvatska dokumenta.

- Interesantan je podatak da je u toku prosle godine samo u Norveskoj

trazilo azil 1.216 Srba i vise od dve hiljade njih u Londonu, i to svi s

hrvatskim papirima - kaze Strbac.

Devet puta manje za pola veka

Prema etnickoj mapi srpsko - hrvatskog prostora centralne Jugoslavije, koja

je 1936. radjena za potrebe Krunskog saveta Kneza Pavla, 90 odsto

stanovnistva u zapadnoj Slavoniji, Baniji, Kordunu, Lici i Dalmatinskom

Zagorju cinili su Srbi. Tada je u Hrvatskoj bilo 1,2 miliona Srba. Pet

godina kasnije, u NDH, zabelezeno je da Srba tamo ima 31 odsto. Krajem 1940.

godine, u NDH je zivelo 1.847.000 Srba, a Hrvata cetiri miliona. Tada je u

NDH bilo devet srpskih pravoslavnih eparhija, od cega cetiri u Hrvatskoj.

Prema popisu iz 1948. 15 odsto stanovnistva se izjasnilo kao Srbi, a 1981,

zbog slabijeg nataliteta i jugoslovenskog opredeljenja, bilo ih je 11,5

odsto. Deset godina kasnije, Srba u Hrvatskoj ima 12,2 odsto ili 581.663, a

prosle godine tek 4,5 odsto.

Nece da prizna

Urednistvo "Glasa koncila", lista katolicke crkve u Hrvatskoj, pobunilo se u

maju ove godine protiv Muzeja holokausta iz Vasingtona, optuzujuci ga za

"antikatolicki pamflet". Naime, na internet stranici Muzeja, u delu

"Razdoblje holokausta u Hrvatskoj: Jasenovac 1941 - 1945" pise: "Ustaske

jedinice, cesto ohrabrivane od strane Katolicke crkve, sprovodile su program

prisilnog pokrstavanja pravoslavnih Srba. Otpor je cesto kaznjavan

ubijanjem. Nekim Srbima, narocito clanovima elite, nije bila omogucena

promena vere kako bi izbegli progone." Komentator "Glasa koncila" ponovio

je, izmedju ostalog, stavove Katolicke crkve da se "krivo upotrebljava pojam

pokrstavanja", jer "Katolicka crkva priznaje valjanost sakramenta (pa i

krstenja) Pravoslavnoj crkvi". Uporno se ne priznaje da su Srbi u vreme

ustaske NDH masovno prevodeni u katolicanstvo, o cemu i danas svedoce brojna

sela u Hrvatskoj, nekada srpska i pravoslavna, gde su prezimena ostala ista.

Share this post


Link to post
Problemi oko povratka Srba, sudstvo etnièki pristrano

12. marta (Tanjug)

- Šef misije Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) Piter Semnebi izjvio je da probleme oko povratka Srba stvara lokalna administracija jer ne vraæa imovinu, mnogobrojne su pljaèke, a sudovi reaguju sporo ili nikako.

Po pisanju zagrebaèkog dnevnika "Vjesnik", Semnebi je to izjavio francuskim novinarima koji su posetili Sisaèko-moslavaèku županiju gde su razgovarali sa predstavnicima Misije OEBS, grada Siska i županije, a posle toga obišli nekoliko porodica Srba povratnika i Hrvata doseljenih iz Bosne i Hercegovine (BiH). Pre rata su na južnim delovima županije, u Baniji, Srbi bili u veæini, ali je nacionalna struktura poremeæena jer su stigli hrvatski doseljenici, a mnoge izbeglice se nisu vratile.

Share this post


Link to post

HRW: Suđenje za ratne zločine u Hrvatskoj - etnički pristrasno

stana - 21. decembar 2004.

Postoji velika disproporcija u sudskim procesima u Hrvatskoj, kada se radi o suđenjima za ratne zločine, između etničkih Srba i Hrvata, upozorila je u ponedeljak organizacija Human Rights Watch (HRW) u studiji o suđenjima optuženima za ratne zločine u Hrvatskoj, BiH i Srbiji i Crnoj Gori, koja je danas predstavljena u Briselu. U studiji HRW navode se podaci Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) i to za prvih deset meseci ove godine. Prema tim podacima, od 27 uhapšenih u Hrvatskoj pod sumnjom da su počinili ratne zločine 23 su Srbi, od 105 ličnosti kojima se već sudi za ratne zločine 85 su takođe Srbi, a od 20 osuđenih za ratne zločine 18 je Srba.

Na osnovu tih podataka, HRW zaključuje da su kriterijumi pri hapšenju i suđenju "etničkim Srbima" u Hrvatskoj neuporedivo stroži nego prema Hrvatima. Drugim rečima, Srbima se sudi, a Hrvatima hrvatski sudovi gledaju kroz prste.

Evropska unija treba da insistira da hrvatski sudovi ostvare jasan napredak u suđenjima za ratne zločine u trenutku kad se Hrvatska priprema za početak pregovora o članstvu u Uniji, jer su dosadašnja suđenja pred hrvatskim sudovima obeležena etničkom pristrasnošću protiv Srba, nedostatkom profesionalizma i lošom saradnjom policije, saopštio je HRW. Podsetivši da je EU odlučila da pregovori s Hrvatskom o članstvu počnu 17. marta, pod uslovom da Hrvatska do tog datuma ostvari potpunu saradnju s Haškim sudom, HRW je ocenio da u Hrvatskoj neće biti primerenih domaćih suđenja za ratne zločine bez pritiska EU. (Tanjug)

Share this post


Link to post
Uhapšen još jedan Srbin zboig navodnih ratnih zloèina

5. aprila (Tanjug) - Srbin iz Hrvatske Sava Šašiæ uhapšen je na graniènom prelazu u Strmici kod Knina, na osnovu medjunarodne poternice.

Kako je danas saopštila Šibensko-kninska policijska uprava, on je sproveden u okružni zatvor u Šibeniku na izdržavanje desetgodišnje zatvorske kazne na koju je, u odsustvu, osudjen pre 12 godina, zbog navodnih ratnih zloèina nad Hrvatima iz sela Ervenik u severnoj Dalmaciji, 1991.

Share this post


Link to post
PRAVOSLAVNA CRKVA U KNINU STALNA META VANDALA

(Tanjug) - Vrata crkve Pokrova presvete Bogorodice u Kninu, koja je stalna meta vandala, provaljena su prošle noæi, reèeno je Tanjugu u manastiru Krka.

U manastiru su istakli da je crkva u Kninu za proteklih godinu dana tri puta obijana, a po zidovima su više puta ispisivani fašistièki simboli.

Share this post


Link to post
POMIRENJE U HRVATSKOJ KAD SVI GRAÐANU BUDU RAVNOPRAVNI

21.4.2005 (Tanjug) - U Hrvatskoj je ostvaren napredak u pravima manjina i procesu povratka, ali pomirenje æe biti moguæno samo kad svi graðani budu imali jednake i pravedne moguænosti, izjavio je Tanjugu šef misije OEBS u Zagrebu Piter Semnebi (Peter Semneby).

Samnebi, kome 30. aprila istièe mandat, rekao je da bi nasledniku preporuèio da prioritet stavi na pitanje zastupljenosti manjina u vlasti i naglasio da je posebno znaèajno da hrvatski sudovi graðane tretiraju jednako, upozorivši da pojedini sudovi pokazuju ''etnièku pristrasnost protiv Srba''.

Share this post


Link to post

Slovenija - je kažu daleko od vas, pa ipak treba nešto teci na tu temu.

Nigdje se ne govori ili javno ne iznose podaci koliko je u Republici

Sloveniji od odcepljena do danas promjenjeno imena /srpskih/ u

druga imena.To nije toliko ni tragièno. Tragièno je to, da je

/nezvanièno/ promjenjeno nekolko hiljada prezimana, koja su imala

srpski predznak /nije u pitanju samo slovo Æ ili È ?. Možda bi neki

novinar, recimo iz matiène-nazovi države Srbije, te podatke provjerio

KAPLJUV

Share this post


Link to post
PUHOVSKI:ETNIÈKO ÈIŠÆENJE JE POSLEDICA 'OLUJE'

6.8.2005

Posledica ''Oluje'' neosporno je etnièko èišæenje, što najjednostavnije pokazuje popis stanovništva, izjavio je predsednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski današnjem novosadskom ''Graðanskom listu''.

On je rekao da su ubistva Srba u toj akciji ''najveæim delom bila pojedinaèni ekscesi'', ali je dodao da je postojala državna odgovornost, ''s obzirom na to da je država sistemski 'zabašurivala' te zloèine i onemoguæavala, a kamoli organizovala, istragu i kažnjavanje onih koji su to uèinili''.

Share this post


Link to post

Ustaše ostaše

Povodom postavljanja spomen-ploèe Mili Budaku, èija je najpoznatija izreka ona o "treæini Srba koje treba pobiti, treæinu pokatolièiti i treæinu potjerati"

Piše: Boris Rašeta

Feral tribune

Nikola Viskoviè, sveuèilišni profesor

Toleriranje nacizma

- Tuðmanova vlast od poèetka je imala ambivalentan odnos prema naslijeðu ustaštva i NDH?

- Rekao bih da se radilo o otvorenom koketiranju: isticanjem ustašoidnih elemenata htjelo se držati u pogonu ekstremiste u Hrvatskoj i izvan nje, uz istodobno pridržavanje svih prava na korpus Hrvata-antifašista, pod parolama o jedinstvu i pomirbi. Ekstremni Hrvati nisu, naravno, bili iskljuèivo u Hercegovini, veæ je u znaèajnoj mjeri bila rijeè i o dijaspori koja je HDZ-u dala golem novac. Ti su ljudi i kao borci odigrali veliku ulogu u minulom ratu, oni su saèinjavali udarne jedinice i bili spremni na svakovrsna žrtvovanja, ali i na najrazlièitije grozote. Oni su obavili svoj ratni posao i sada više nisu nikome potrebni. Zato je taj drugi dio danas razoèaran, odnosno zbunjen, zaokretima Ive Sanadera kojemu ti borci više jednostavno ne trebaju.

- Simbolièka nazoènost endehazije bila je evidentna na svakom koraku?

- Najgore od svega je to što je vlast tolerirala zloèine koji su, prema srpskom stanovništvu, raðeni po sliènom mehanizmu, s manje-više istim parolama i pod sliènim simbolima kao u Drugom svjetskom ratu. Kao što se tolerirao zloèin, tako se tolerirala i simbolika. Tek danas, nakon deset godina, javnost poèinje uviðati da su se na ovom prostoru dogodili neki zloèini, no ova simbolièka upotreba ustaštva - što je jedinstven primjer u evropskoj politici u zadnjih pedeset godina - i dalje se ignorira. Vi u modernoj Evropi nemate primjera da službena politika tako nonšalantno trpi, ne fašistièke, nego nacistièke ideje!

- Zašto govorite o nacizmu a ne fašizmu?

- Zato što je ustaški pokret samo u ranoj fazi bio pod utjecajem talijanskog fašizma, da bi vrlo brzo pao pod utjecaj nacista. To se, izmeðu ostalog, vidi upravo po ulozi Mile Budaka koji je potpisivao rasne zakone onda kada to u Evropi još nitko nije radio. U muzeju Wansee u Berlinu, gdje je 1942. godine održana èuvena nacistièka konferencija na kojoj je dogovoreno tzv. "konaèno rješenje židovskog pitanja" i danas pod staklom možete vidjeti kljuèni izvještaj u kojemu se obrazlaže što u Evropi treba napraviti sa Židovima, a kao primjer se uzimaju jedine dvije zemlje u Evropi koje su to pitanje "riješile", i u njima više nije potrebno ulagati dodatne napore. Te dvije države su Hrvatska i Slovaèka. Talijanski fašisti - primjerice - poèinju progon Židova tek 1943. godine nakon naredbe iz Berlina, a ne sua sponte. Prema tome, nije toèno da tu neki "notorni neznalice" i "politièki mrzitelji" objeðuju nevina Budaka, izvršitelja tuðih naloga, kako stoji u apelu ovih akademika. Naprotiv, èinjenica je da nigdje u Evropi 1941. godine nije bilo naloga za istrebljenjem Židova: Paveliæ i Budak to su izveli na svoju ruku, voðeni željom da se dodvore Hitleru, vjerojatno zato da bi kasnije od toga priskrbili stanovite politièke koristi za NDH.

- Budak je - kažu potpisani štovatelji njegova lika i djela - štoviše spašavao pojedine Židove?

- Dovoljno je proèitati memoare Viktora Klemperera, da biste vidjeli da je znaèajan broj nacista, iz privatnih razloga, zaštitio svoje susjede Židove. No, progon Židova bio je naèelan i sustavan, rasni a ne individualni progon: neki pojedinci su se uvijek mogli izvuæi, ali politika ih je htjela uništiti kao skupinu. Zato je taj argument bespredmetan: navodno je i Paveliæ spasio pojedine Židove, ali je kreirao sustav koji je uništio veæinu. Nije, naravno, stvar u tome da naši akademici to ne znaju, to nije stvar neznanja, nego uvjerenja. No, da Crkva u tome oportunira - to je jednostavno neshvatljivo.

Share this post


Link to post
Zoran Pusiæ, graðanski odbor za ljudska prava

Ubojica, a ne književnik

Sva ova akademska prenemaganja oko Mile Budaka su apsolutno degutantna, jer je oèito da se inicijatori dizanja spomenika ponašaju u skladu sa starom zagorskom uzreèicom: em se razmemo. Oni uistinu, pod izlikom o umjetnièkom radu, dižu spomenik jednom ustaškom funkcionaru i zloèincu, a ne književniku. To se vidi i iz izjave Jelke Vidakoviæ, koja kaže da "ako je istina da je jedna žena u Slunju digla suknju i popišala se na nji'ov spomenik, onda joj svaka èast..." Kakve veze ima s književnošæu to što se netko popišao na spomenik civilnim žrtvama druge etnièke pripadnosti? Iste kao i ovo s Budakom, dakle nikakve. Mještani Svetog Roka to govore dosta jasno: pisat æe da je bio književnik i pisac, ali svi znaju tko je, zapravo, bio Mile Budak. Meritum stvari je da je Mile Budak poznat po rasnim zakonima i nekim izrekama koje mu se pripisuju, no ona koja je nedvojbeno njegova je ona o "treæini Srba koje treba pobiti, treæinu pokatolièiti i treæinu potjerati". Ta je izjava najpoznatije njegovo djelo, poznatija je od "Ognjišta".

Tu, meðutim, nije rijeè o poštapalici koja bi bila izreèena u nekoj opskurnoj lièkoj birtiji, veæ o politièkom programu kojega se NDH držala od poèetka do kraja svog postojanja. I njemu, kao i nacistièkim zloèincima, nije bilo suðeno zato što je nešto rekao nego zato što je dolaskom na vlast dobio priliku provesti ono od èega se normalnom èovjeku diže kosa na glavi. Na temelju njegovih ideja i rasnih zakona koje je potpisao, ljudi su masovno slani u konclogore gdje su uglavnom bili ubijani.

Share this post


Link to post
Ivo Goldstein, sveuèilišni profesor

Crkvena šutnja

- Treba li velièanje simbola i dužnosnika Nezavisne Države Hrvatske zakonski sankcionirati?

- Zakonsko sankcioniranje pojava te vrste uvijek je dvojbeno, tu se nalazite na skliskom terenu. Liberalnodemokratske zemlje imaju vrlo razlièite prakse u rješavanju tog problema. Na to pitanje, èini mi se, nema konaènog odgovora. Mnogo je važnije da javnost - odnosno, što veæi dio javnosti - bezrezervno osudi te pojave.

- Ivo Sanader i Vladimir Šeks posjetili su Jasenovac; Sanader je izrazio neslaganje Vlade s održavanjem spomenika Juri Francetiæu u Slunju, dok se Šeks založio za uklanjanje spomen-ploèe Mili Budaku. Je li to dovoljno?

- Vrh vlasti po mom je mišljenju veæ uèinio dosta; više me - u ovom kontekstu - brine ponašanje nekih intelektualaca a naroèito me zaprepašæuje ponašanje dijela crkvenog vrha. Ukoliko civilna vlast veæ i ne može uèiniti ništa na uklanjanju ovih spomenika – može li ili ne, nemam dovoljno informacija - mislim da bi mogli vratiti spomenike koji su u prošlom desetljeæu srušeni na Jadovnu i na Pagu, na mjestima ustaških logora u kojima su stradale tisuæe nevinih ljudi.

- Njemaèke televizije, èak i one privatne, redovito emitiraju dokumentarne filmove u kojima se problematizira nacistièko razdoblje njemaèke povijesti. Kod nas je takva praksa gotovo nezabilježena?

- Oèito je da u odnosu na naslijeðe NDH i ustaškog pokreta postoji zamjetna doza konformizma i kompromiserstva. Nostalgija prema ustaštvu prije nekoliko godina bila je poticana iz struktura vlasti. Danas to više nije sluèaj, no bez obzira na sve ograde koje se tu i tamo pojavljuju, oèito je da hrvatskoj javnosti nije pretjerano poznato što je, uistinu, bila NDH. Drugi svjetski rat i u Hrvatskoj i u svijetu uopæe vrlo je kompleksno dogaðanje koje se mora promatrati na mnogo razina. No, ne treba nikada gubiti iz vida da je na jednoj strani bilo iskonsko Zlo koje je klasificiralo ljude na prave i krive po onome što su stekli roðenjem, a da je druga strana branila èovjeèanstvo od toga Zla.

Share this post


Link to post
Nekakav dobrohotan zapadnjaèki turist koji je u ove vruæe kolovoske dane došao u posjet Hrvatskoj, imao bi - baci li sluèajno oko na unutrašnjopolitièke vijesti iz Lijepe naše - dobar razlog da sažalijeva predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa. Dok se, naime, jadni turist bori tek s podivljalim Celzijima i lokalnim turistièkim prevarantima koji ga tretiraju kao statistièku jedinicu za iscjeðivanje eura, prvi hrvatski parlamentarac, mnije naš zapadnjak, vodi pravi križarski rat protiv povampirenog nacizma! Dok se on, blažen, natjeruje s ježincima i morskim algama, èelni èovjek Sabora nastupa protiv cijele legije naci-akademika koji žele rehabilitaciju ustaškog doglavnika Mile Budaka!

Ode li s površnim dojmom - a ni u jednom bedekeru kroz Hrvatsku neæe naæi popratnih pojašnjenja o dubljim uzrocima Šeksovih nevolja - naš æe se turist u svoju domovinu vratiti s takvom idejnom konfuzijom koju æe teško raspetljati do narednog feragosta. U toj hrvatskoj èorbi, Šeks i njegova stranka ostat æe zabilježeni kao jedna demokratska miroðija...

Mi, koji u Hrvatskoj nažalost živimo izmeðu dva feragosta, pa i dulje, znamo meðutim da se Vladimir Šeks - "boreæi" se protiv spomen-ploèe Mili Budaku - uistinu bori protiv zakonitog djeteta vlastite stranke: porod od tmine iz Svetog Roka samo je zakasnjeli izraz sustavne nacifikacije Hrvatske do koje nije došlo sluèajno. Svaka, pa i najpovršnija inventura emanacija ustaštva, nacizma ili NDH-nostalgije u minulom desetljeæu, pokazat æe da su, sve to vrijeme, uz stanovite oscilacije u intenzitetu ali isti smjer kretanja, brojni hadezeovi putokazi vodili prema Svetom Roku, pa bi bilo pravo èudo da je ovo pitoreskno lièko mjestašce ostalo bez svoje spomen-ploèe. S kojom sada HDZ ne zna što æe.

Prva babica ustašizacije

Ukoliko bi Franju Tuðmana bilo pretjerano oznaèiti rodonaèelnikom ustaške rekonkviste u Hrvatskoj, ne bi ga bilo netoèno oznaèiti prvom babicom ovog procesa. Tuðman je veæ u svom programatskom spisu "Bespuæa", izdanom još 1989., u poglavlju "Svedobna sveudiljnost genocidne èinidbe" sasvim eksplicitno iznio ideju po kojoj "genocid može biti koristan" - ako dovodi do èistije etnièke slike pojedinih pograniènih podruèja. Veæ na Prvom opæem saboru HDZ-a Tuðman je, pak, iznio ocjenu po kojoj Nezavisna Država Hrvatska nije bila samo kvislinška tvorevina, veæ i izraz povijesne težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom.

U TV-nastupu u emisiji Luke Mitroviæa, takoðer prije preuzimanja vlasti, Tuðman je pokazao zemljopisnu kartu i - ruke usmjerene prema BiH - najavio neodreðene kondicionalne korekcije granica na Balkanu. U intermezzu, pak, na jednom predizbornom skupu u Dubravi, Tuðman se proslavlja izjavom kako je "sretan jer mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka". Doda li se tome doslovno prepisivanje ideje Maksa Luburiæa o pomirenju sinova hrvatskih ustaša i hrvatskih partizana, jasno je da je veæ prije izbijanja rata bio trasiran širok put za grandiozni povratak Nezavisne Države Hrvatske. Njegovu ideju o "pojednostavljivanju" etnièkih karata kao ideologiju uoblièio je Ivan Aralica, današnji Budakov advokat, koji je pod novom egidom "humana razmjena stanovništva" samo prodao staru Budakovu parolu "Bjež'te psine preko Drine" uz dodatak da je u Aralièinoj verziji formula na isti naèin kaèila i bosanske Hrvate.

Stara je država uskrsnula veæ i preko prvih insignija nove Republike Hrvatske: zastava RH imala je, u svojoj prvoj varijanti koja je važila kraæe vrijeme, grb s bijelim poèetnim poljem. Zbog preoèite podudarnosti za zastavom NDH - no tek nakon negativnih reakcija iz svijeta - taj je grb, nakon odreðenog vremena, zamijenjen. No, paralelno s tim, u svim hrvatskim gradovima zapoèelo je brisanje naziva ulica i trgova koji su svoja imena dobili po likovima ili institucijama iz razdoblja Narodnooslobodilaèke borbe.

Share this post


Link to post
Uklanjanje spomenika

Tek nešto kasnije - uglavnom tijekom 1991. i 1992. godine - na razne naèine, eksplozivom ili uklanjanjem, s lica zemlje nestaje èak 2966 spomenika NOB-a. Meðu njima, uklonjena su i djela vodeæih hrvatskih kipara Vanje Radauša, Antuna Augustinèiæa i Vojina Bakiæa. Danas se - ako je suditi po primjerima Mile Budaka i Jure Francetiæa - pravna država ne zna nositi s tim problemom, no još 1994. nepoželjni su spomenici uklanjani u skladu s propisima, temeljem dekreta, poput onoga kojega je u rujnu te godine opæinskim naèelnicima u Dalmaciji odaslao župan Kruno Peronja.

U dekretu doslovce stoji ovo: "Pošto dobijete potrebito struèno mišljenje, temeljem istog na sjednici Vašeg poglavarstva donesite odgovarajuæe odluke o skidanju spomen-ploèa i obilježja s javnih mjesta, te sukladno dobijenom struènom mišljenju, njihovom sklanjanju u odgovarajuæe prostore radi svjedoèenja o vremenu koje je, na sreæu, iza nas. Poglavarstva za tu namjenu trebaju osigurati sredstva za pokriæe troškova skidanja i sklanjanja u namijenjene prostore, te odrediti poduzeæe, radnju ili djelatnika koje æe za te poslove biti ovlašteno te ih obaviti najkasnije do 31. listopada 1994."

Sliènim dekretom u Zagrebu se, odmah po uspostavi nove vlasti, uklanja Trg žrtava fašizma koji postaje Trg hrvatskih velikana. Mile Budak, meðutim, dobiva svoju ulicu: najprije u Splitu, a potom - naroèito nakon Oluje - i u dvadesetak hrvatskih gradova i gradiæa. Budakovo ime dobiva i jedan djeèji vrtiæ, a "ljudina iz Svetog Roka" vraæa se i u lektiru, bez spominjanja njegove ustaške prošlosti. U nekim udžbenicima Budak i danas kotira tek kao pisac...

Oživljavanje ideologije

Prvih par godina državne samostalnosti - neposredno pred izbijanje rata i za njegova trajanja – ideologija NDH oživljava na svim frontovima. Dr. Šime Ðodan, vodeæi Tuðmanov ideolog etnogeneze i rasnih razlika, na Sinjskoj alci daje "znanstveno" uporište nastupajuæeg šovinizma, tvrdnjom kako Srbi "imaju manje mozgove i šiljate glave"; par godina kasnije, na istoj smotri folklora, Tuðmanov "najbolji ministar" Gojko Šušak - koji je jednom izraelskom listu dao ocjenu kako su "ustaše bili good boys" - pozdravlja okupljene visoko uzdignutom desnicom; predstojnik Tuðmanova ureda dr. Ivica Kostoviæ, ministar znanosti i tehnologije, najavljuje osnivanje neurološkog instituta u kojemu æe "prouèavati zloèinaèke srpske mozgove". Paralelno s ovim procesima, traje borba niza visokih dužnosnika Tuðmanova režima za rehabilitaciju Nezavisne Države Hrvatske.

Možda najozbiljniji korak u tom pravcu uèinio je dr. Nedjeljko Mihanoviæ, u jednom mandatu predsjednik Sabora, koji je konstatirao kako je NDH "imala stanovitih devijacija, ali je sve ostalo bilo u redu". Isti gospodin Jasenovac je doživio kao mjesto koje "nije bilo ljeèilište, ali ni muèionica" što je potkrijepio otkriæem kako su logoraši u okviru dramske sekcije na scenu postavili Tijardoviæevu "Malu Floramye". Vice Vukojeviæ, danas veæ pomalo zaboravljeni lik iz Ustavnog suda, vodi tih godina bitku za korijenski pravopis - ideju podržava i Nedjeljko Mihanoviæ - kojega bi nepridržavanje vodilo ravno u ustanove koje nisu "ljeèilišta ali ni muèionice". Vukojeviæ, tako, u svibnju 1995. predlaže da se "zatvorom do 6 mjeseci kazni za kazneno djelo odgovorna osoba u krugovalnoj ili dalekovidnièkoj postaji u kojoj se rabi nehrvatski ‘meðunarodno-hrvatski’ jezik". Vukojeviæ, usto, predlaže i osnivanje Državnog ureda za hrvatski jezik, koji bi nadgledao upotrebu jezika u "tisku, kazalištima, slikokazima, krugovalnim i dalekovidnièkim postajama". Dr. Ivica Kramariæ, savjetnik u Ministarstvu pravosuða, predlaže pak za upotrebu više od pet srpskih rijeèi u jednom autorskom arku, zatvorsku kaznu od tri mjeseca do tri godine!

Tu bi kaznu - da je zakon usvojen - možda pobrao i sam dr. Franjo Tuðman, kojemu su se unatoè oèitih puritanskih zamisli, srbizmi omicali razmjerno èesto. Isto je Tuðman, meðutim, samo godinu dana ranije kao službeni naziv valute uveo pojam "kuna", koji se u Hrvatskoj koristio jedino u Paveliæevo vrijeme. Tuðman je, s oèitom namjerom da bude slièan prethodniku, u vojski uveo i stare vojne èinove, koji su doduše uporište imali i u tradiciji Austro-Ugarske ali su ipak ostali zapamæeni po NDH.

Share this post


Link to post
Doslovce cijela vojna hijerarhija prepisana je iz oružanih snaga NDH; jedna bojna u Splitu dobiva naziv "Vitez Rafael Boban", jedna se koèoperi imenom krilnika Jure Francetiæa, dok cijeli niz vojnih i paravojnih postrojbi navlaèi crnu uniformu. Kako je endehazijska euforija trajala cijelo vrijeme, Tuðman - unatoè protivljenju dijela javnosti - 1997. mijenja i Ustav kako bi Saboru dao novi (stari, endehazijski) naziv: Hrvatski državni Sabor.

Crkve u dva najveæa hrvatska grada - Zagrebu i Splitu - svake su godine, koncem prosinca, prireðivale mise zadušnice za Antu Paveliæa; dva sveæenika - don Luka Prcela i pater Vjekoslav Lasiæ - na blagdan Nevine djeèice, Poglavniku su s ove èemerne zemlje molila skrušene molitve za dušu pravednièku ...[/size]

NDH u vojsci

Na ovome svijetu, pak, njegovi su portreti krasili niz službenih ureda u razlièitim tijelima javne vlasti, naroèito u vojarnama. Tisak tvrdi da je jedan takav portret krasio i ured današnjeg šefa Uskoka Želimira Žganjera. (Zeljko Zganjer, sudac Okruznog suda Sibenik ???)[/color]Politièka uprava Ministarstva obrane RH, ravnana rukom Ivana Tolja, propalog studenta jugoslavistike i kasnijeg generala, u udžbeniku "Domovinski odgoj", kao uzore hrvatskim ratnicima navela je pukovnike Juru Francetiæa i Rafaela Bobana, te tabornika Petra Rajkovca koji je "punih 37 dana, od 19. travnja do 25. svibnja 1945. zapovijedao obranom Odžaka i 24 okolna sela i zaseoka na ušæu Bosne u Savu, 10 dana nakon što je rat svugdje u Evropi prestao". Kraæe ili dulje vrijeme nakon proglašenja državne neovisnosti, u Hrvatsku se, pak, vraæaju èlanovi Paveliæeve obitelji - što samo po sebi nije problematièno, no Poglavnikova kæi Višnja i zet Sreæko Pšeniènik nadaleko i naširoko daju izjave u kojima endehaziju opisuju kao neku vrst raja na zemlji.

Istodobno, visoki ustaški dužnosnik Ivo Rojnica - provoditelj etnièkog èišæenja Židova u Dubrovniku, od Tuðmana biva odlikovan ordenom kneza Branimira, a tek zbog glasne meðunarodne reakcije ne uspijeva postati poèasni ambasador Hrvatske u Argentini. Nabrojiti sve dužnosnike HDZ-a i ostalih stranaka koji su ostrašæeno dokazivali kako NDH nije bila fašistièka, zloèinaèka ili kvislinška tvorevina, bilo bi pak na ovako malom prostoru posve neizvedivo. Tiskovine poput Hrvatskog vjesnika, ST-a ili Ultimatuma, takoðer. Kult Nezavisne Države Hrvatske održava se i u pop kulturi, pa se - od niza guslara do Marka Perkoviæa Thompsona ili Jakova Sedlara, ta država velièa i u razlièitim kulturnim proizvodima, èiji je zadnji izraz apel dijela hrvatskih javnih radnika, koji Milu Budaka prikazuju kao žrtvu montiranog procesa i, u prvom redu, kvalitetnog pisca.

Grijeh neèinjenja

Vlada Ivice Raèana u minule èetiri godine nije, za razliku od bivših ekipa, stimulirala ovu vrstu ludila, ali je svakako odgovorna za grijeh neèinjenja. Jesu li u tom postupili politièki oportuno ili ne, procijenit æe glasaèi. Tako je sada obraèun s nacistièkim naslijeðem u Hrvata ostao na Vladimiru Šeksu, što je samo po sebi jedan od ozbiljnijih povijesnih paradoksa kojima ova zemlja inaèe nije deficitarna.

Share this post


Link to post
Prvog dana nove školske godine u Dalju, kod Osijeka, 260 djece hrvatske nacionalnosti odbilo je da sjedne u školske klupe, jer ne žele da im nastavu drže srpski uèitelji koji su nakon rata, navodno, odbili da rade u hrvatskim razredima i na hrvatskom jeziku.

Troje uèitelja srpske nacionalnosti do sada je radilo u razredima sa srpskom djecom, ali su ove godine, na preporuku Ministarstva prosvjete i odlukom direktora škole, rasporeðeni i u hrvatske razrede. Roditelji hrvatske djece kažu da ne žele da im „nakon rata, progonstva i stradanja djecu uèe oni koji ne žele da govore hrvatskim jezikom”.

Oni su najavili da djecu neæe poslati u školu sve dok im se ne vrate prošlogodišnji nastavnici Hrvati.

U Ministarstvu prosvjete, za sada, nisu željeli ništa da komentarišu, najavljujuæi da æe pokušati da problem riješe danas.

Srbi u Dalju i cijeloj istoènoj Slavoniji prihvatili su odluku resornog ministarstva da svi uèenici, bez obzira na nacionalnost, uèe iz postojeæih hrvatskih udžbenika, po hrvatskom nacionalnom školskom programu.

Do sada su, „zbog ratnih trauma”, školski programi na podruèju bivše SAO Krajine bili razlièiti, odvojeno na hrvatskom i srpskom jeziku, a najviše su se razlikovali u predmetu istorije, u tumaèenju dogaðaja u minulom ratu.

Tako mladi a tako zadojeni mrznjom?!

Share this post


Link to post

dj nisu oni zadojeni mrznjom nego roditelji, mada su i oni na "pravom" putu za to. u pitanju je osnovna skola, roditelji im nedaju da udju u razred vec drugi dan. danas dolazi delegacija iz zg na pregovore. kazu sporno je to sto je jedna uèiteljica bila èlan srpske radikalne stranke a druga "prodavala bedževe" za vreme rata :lol::lol::lol:

Share this post


Link to post

U tekstu ima iskrivljenosti i nepotpunosti.

„nakon rata, progonstva i stradanja djecu uèe oni koji ne žele da govore hrvatskim jezikom”.

Nije bio problem u tome što oni "ne žele da govore hrvatskim jezikom", nego to što se radi o troje profesora koji su tijekom mirne reintegracije Podunavlja navodno izrijekom odbili predavati u 'hrvatskim' odjeljenjima daljske oš. sa obrazloženjem da "ne govore/poznaju hrvatski jezik".

Prošlogodišnji nastavnici, za koje žele da se vrate nisu samo Hrvati, nego i Srbi, èija su imena (kao i imena sporne trojice) u svojim zahtjevima imenima naveli.

I što je važno, u prenesenoj vijesti nema niti rijeèi o uzrocima zašto se uopæe troje 'srpskih' profesora premješta u 'hr' odjeljenja. Do svega je došlo, odnosno 'srpski' profesori koji 97-e odbili predavati u 'hr' odjeljenjima, sada to objeruèke prihvaæaju zato što u 'srpskim' odjeljenjima više nemaju normu, prijeti im otkaz, a ravnatelj - Hrvat pokušava spasiti njihova radna mjesta prebacivanjem u 'hr' odjeljenja. To sve zato što roditelji Srbi ne žele 'æiriliæne svjedodžbe' koje legitimiraju njihovu djecu, pa zadnjih godina masovno djecu prebacuju u 'hrvatska' odjeljenja, a srpska se naprosto osipaju.

Share this post


Link to post

Bravo Bepo, ovo si dobro rekao:

To sve zato što roditelji Srbi ne žele 'æiriliæne svjedodžbe' koje legitimiraju njihovu djecu, pa zadnjih godina masovno djecu prebacuju u 'hrvatska' odjeljenja, a srpska se naprosto osipaju

samo ti nedostaje objasnjenje zasto je to tako .......

ukratko u ovoj si izjavi najbolje sazeo i opisao primjer "hrvatskog demokratskog etnickog ciscenja".

Share this post


Link to post
Policija je podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog poèinitelja koji je u noæi sa èetvrtka na petak zapalio automobil 34-godišnjeg Benkovèanina srpske nacionalnosti.

09.09.2005

BENKOVAC - Nepoznati poèinitelj zapalio je u noæi sa èetvrtka na petak 34-godišnjem Benkovèaninu Golf, koji je u potpunosti izgorio, doznaje se u zadarskoj policiji.

Motiv nije poznat, a neslužbeno se doznaje da je vlasnik Golfa Benkovèanin srpske nacionalnosti. Njegov identitet policija nije željela otkriti.

Automobil je, kako kažu u policiji, zapaljen izmeðu 23 i 6,30 sati i u potpunosti je izgorio. Šteta je procijenjena na 35.000 kuna.

Opæinsko državno odvjetništvo u Benkovcu podnijelo je protiv nepoznatog poèinitelja kaznenu prijavu za kazneno djelo ošteæenja tuðe stvari.

Share this post


Link to post
Molotovljevim koktelom juèer ujutro oko 3 sata nepoznati poèinitelji zapalili su vozilo srpskog povratnika Bogdana Rakiæa (34) iz Benkovca u Ulici kralja Dmitra Zvonimira.

Prijavljivao sam policiji u pet navrata da su me vrijeðali i prijetili na nacionalnoj osnovi. Uvjeren sam da su mi zapalili auto zato što sam Srbin. Prodat æu sve što imamo i napustit æu Hrvatsku rekao je Rakiæ. Demantirao je i navode da bi mu netko prijetio zbog neriješenog duga.

Pa, mene su prije mjesec i pol trojica napala u centru Benkovca, meðu kojima predsjednik benkovaèke Hvidre - kazao je Rakiæ. Pojavila se i neslužbena informacija da je vozilo zapalio Ivica Èarina, predsjednik benkovaèke Hvidre. Ivica Èarina rekao nam je da se s Rakiæem naguravao kada mu je napao brata te kaže kako Rakiæa nikada nije nazvao "èetnikom" i da je naguravanje bilo bezazleno.

O juèerašnjem dogaðaju kazao je kako "nema ništa s tim i kako je to najvjerojatnije napravio sam jer da je dužan mnogima". (S. F., F. Š.)

Share this post


Link to post
samo ti nedostaje objasnjenje zasto je to tako .......

Da, nedostaje i to ne sluèajno. Samo sam faktografski ustvrdio èinjenice, a njihovu analizu prepustio svakom od nas.

Nakon prenošenja vijesti, što pouzdanijih informacija, utvrðivanja èinjenica, naravno da bi bilo zanimljivo èuti što o razlozima mislim ja, ti, uèesnici KF-a, a u konkretnom sluèaju roditelji djece i stanovnici istoène Slavonije....

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!


Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.


Sign In Now
Sign in to follow this  
Followers 0