pljoska

Tragom poezije

Recommended Posts

evo vidim da su mnogi ostavljali pjesme pa bih i ja vama predstavila svoju poeziju ...nadam se da ce vam se dopasti :P

Zavičajni snovi

Bila je jedna stara kuća u selu,

i u njoj zemljani pod,

svih osmero njih rodilo se tu,

i slagali se kao jedan rod.

Teška vremena su bila tad

i osmero njih izučilo je škole

svako je pošao svojim putem sad

a u srcu im ostadoše sjećanja što ih još bole.

Daleko su sad od kuće stare

svako od njih ima život novi

neki su ostali tamo,neki su otišli preko bare

sad ih samo prate zavičajni snovi.

Pismo sestri

Imam ti puno toga za reći

al' su ponekad teške i riječi

koliko mi nedostaješ ti

i koliko ti ljubavi imam još pokloniti.

Ponekad gledam slike

kad smo bile male

koliko smo tada bile bliske

kada smo se zajedno igrale.

Poželim da to sve vratim

i da se opet sretnemo mi

u djetinjstvo naše zavirim

jedino smo tu na okupu svi.

autor:pljoska :)

Share this post


Link to post

Poželim

Poželim opet

Da svoj kućni pređem prag

I ostanem zauvjek tu

Jer mi je moj dom najviše drag.

Ujutro majka naloži vatru,

Drvca pucketaju,peć se dimi,

Otac nosi drva,a ona veli mu

Daj malo kafe,uspi mi.

Onda dođe i Nikola stari

I zove svoju Draginju

Varenike i kruva traži

I zamišljeno gleda u nju.

Dodjoše i svi dragi rođaci

Da zajedno praznike proslave

I oni na ferju djaci

Da se okupimo oko naše slave.

Poželim opet

da vidim sve

al' čini mi se

da mogu samo kroz sne.

autor:pljoska :P

Share this post


Link to post

evo jos jedne da procitate uz jutarnju kaficu ko je sa ove strane bare :P

Predosjećaj

Često te viđjam u snu

i uvijek ko da mi nešto govoriš

u očima ti vidim tajnu

koju ne možeš lako da otvoriš.

Osjećam kako srce moje raste

u ove zimske hladne dane

i zamišljam kako iz žvota bašte

može lijepih trenutaka još da kane.

Poznala sam te tog dana

i znadoh da nije bila šala

činjaše mi se boja glasa

već davno znana.

O svemu sad govorim svjesno

a ne da se sjećanja mute

i gledam u buduće trenutke neizvjesno

ko paučinastih godina kolute.

autor:pljoska :)

Share this post


Link to post

htjela sam malo da se predstavim sa svojim pjesmama posto vidim da dosta ljudi ovdje pise kao pjesnik udruzenja pjesnika i pisaca desanka maksimovic iz toronta izaci ce mi prva zbirka poezije na jesen i bice predstavljena u beogradu na sajmu u oktobru ove godine,na sajmu u novom sadu itd..

po nagovoru jednog dragog prijatelja mi ovdje sto svraca na ovaj divan sajt odlucila sam da i ja ostavim poneki trag...

pa evo jos jedne novije pjesme ...srdacan pozdravg svima :D

Zaborav

Dok sam daleko od tebe čeznula

U ponoru mora suza se zaustavila

I barkom ljubavi do tebe sam krenula

I na kraju kao ruža uvenula.

U tebi se nježnosti krije

Tvoje srce još ljubavi naše pije

Duša još uspomene naše grije

I poželim da smo zajedno kao prije.

Čekala sam da te talasi vrate

I ostave na morskoj stijeni

Suze te još uvijek prate

Kao i tragove što si ostavio u meni.

Još mi umorno srce za tobom pati

I duša je već iznemogla

Pusti me,idi sad od mene ti

Ja te voljeti više nisam mogla.

autor:pljoska :D

Share this post


Link to post

evo jos jedna :)

Kaput od čežnje

Dok se grom od stijene odbija

Brod sjećanja se u talasima razbija

Šaljem munju da ti pod nebom baklju ljubavi upali

I da ti nadopuni sve ono što ti fali.

Dok hladni vjetrovi duvaju

U tišini usnule sobe čuvam slike da me ozdrave

Da naše tragove sačuvaju

I da pošaljem galebove da te pozdrave.

Dok su se sivi nadvili oblaci

Na tebe mislim već danima

Duša kaput od čežnje oblači

Srce govori da te voli,dal'te to još zanima.

autor:pljoska :)

Share this post


Link to post

Otišla pesma

Ređahu se reči pesme Tebi,

da Ti radost moju svu predaju,

pesma Tebi ta, nedovršena,

otišla je, a nestala-zar bi?

Nenestala, okom nevidljiva,

prepoznata, udomljena Duhom,

sasvim tiho strune Ti dotakla,

strune bića Tvoga duhovnoga!

Ti si došla svakim svojim stihom,

sletela u gnjezdo, stigla nama,

sobom pesme dobra obličila,

nisi htela da ostaneš sama.

Sama nisi da ostaneš htela,

nit' sa masom čarobnih obmana,

pesmama si duše doletela,

nama jednog julsko-letnjeg dana.

Otišla je pesma tebidarna,

dar moj tebi-što si došla hvala!

Hvala Tebi!

argan.jpg

Share this post


Link to post

Tragovi djetinjstva

Tražim izgubljene snove u vihoru rata

Pretvorene u pepeo I prah

I staru majku što mi otvara vrata

Da opet svoj kućni pređem prag.

Idem putevima starim

Koji su trnjem posuti

Priroda mi govori da ih ostavim

A srce će opet čežnju prosuti.

Nema više ni ptica

Kažu da su na jug otišle

čuje se samo zvuk tamburica

sa neke slike prošle.

Više nema ni cvijeća

Koje se nekad rosom umivalo

Sad tu raste šaš I kopriva

I sve je već odavno izumrlo.

Bio je tu I potok

što je nekad žuborio

imao je neki čudan tok

to mi je moj djed govorio.

Tužan je krajolik mog djetinjstva

Samo je nebo plavo kao nekad

Tu su mi ostala sjećanja sva

Jedino mi to uzeti neće nikad.

autor:pljoska

Share this post


Link to post

* *

Evo.. nesto.. i od mene... ;D

* *

izbjeglica

bila je noć

tako duga

i hladna

tražio sam te

u izgubljenim

godinama

i znao sam

da postojis

pitao sam mnoge

poput prosjaka

okretali su glavu

od mene

mislili su

izbjeglica

bili su u pravu

izgubio sam sve

bas sve

osim nade

da me negdje cekas

mnogi su već mrtvi

ja slucano nisam

još uvjek te tražim

osjecam te

znam da si blizu

tu negdje

na rubu tame

noge mi klanjaju

i pluca mi gore

zovem te

nitko me ne cuje

nitko osim tebe

moja ljubavi

* *

........................................

* *

nemoj da odes

ako odes sad

opustjet ce ulice

prepune ljudi

i sunce ce

otici sa tobom

tamni oblaci

opet ce ploviti

plavim nebom

a hladni vjetar

sto kosti ledi

zaplesat ce

kroz pustos

koja razara

nase snove

* *

.........................................

* *

nedostajes mi

pokrio sam se nebom

u noci bez zvijezda

cekajuci da dodje jutro

posuto bisernom rosom

ali tebe opet nije bilo

da me poljupcima budis

otapajuci hladnocu

koja mi srce ledi

u ovom tudjem gradu

koji na pustinju lici

u kojoj je ugaslo sunce

prekriveno prasinom

koja sve vise prijeti

da izbrise sijecanje

na one tople dane

kad smo bili sretni

* *

Share this post


Link to post

Pljoska, izuzetno su vredni stihovi tragova Tvojih!

:-*:-* :-*

Evo jedne pesme i Tebi Ptico nebeska:

Ti, koji čekaš nekog što čuje,

dušu Ti gledam, rečima mi je

dospela Tvoja duša polako

i meni krila razvila lako...

Polako stigla i Nebu digla.

Posredno si duše dotakao,

neposredno raširivši krila,

sa mesta nisi se pomakao,

ipak duša Tvoja nam je stigla.

... Nama koji pažljivo gledamo.

...Nalazimo tragove života,

njih koje je stvorila Dobrota,

to tragove Tvoje nalazimo.

Tebe koji tragaš mi pazimo;

zrelost Tvojih reči rane leči!

Share this post


Link to post

* *

Hvala ti za ovu divnu pjesmu Ljiljana... ;D

Zaista je lijepo svratiti ovdje.. i citati..

ove vase stihove... ;D;D

* *

BESPUCA

Opet sam lutao

bespucima tisine

i trazio toplinu

ostavljenu na dlanu

tvoje njezne ruke.

Nasao sam vjetar

kako plese gore

u krosnjama breza

pjevajuci pjesmu

o jednoj ljubavi.

Stajao sam nijemo

ociju punih suza

i slusao vjetar

kako mi sapuce

tvoje ime ljubavi.

* *

Share this post


Link to post

Kroz snove

Jednom kad opet snovima prosetam

Vidjecu isjecene slike

Proci cu trnom kroz glavu da misli prostepam

I sjetim se djetinjstva iz Like.

Setacu mirisnim livadama sela

I sresti druzinu sa mosta

Koji su nekada isli na posjela

I nikad im te ljepote nije bilo dosta.

Sada sve to samo iz daleka pratim

Pozelim da je sve opet kao I nekad

Da se svojoj kuci opet vratim

I da se zlo ne desi vise nikad.

autor:pljoska :D

Share this post


Link to post

Školski dani

Sjećanja mi naviru sad

Da sam izbjegla '91. iz Rijeke tad

I došla u neki novi grad

U Novi Sad.

Tamo sam u srednju škola pošla

I stalno mislila da ću se kući vratiti

Ipak neka nova vremena su došla

A nisam znala da ću u duši tiho patiti.

Upoznala sam i ljude nove

I školu sam završila

Al' sam spoznala ono što se prijateljstvo zove

I to sam sve ubrzo napustila.

Ponekad se svega sjetim

Poželim opet da ispred škole sjedim

Sa Đukom i Medisom

I da svoje prijateljice bar kroz snove slijedim.

autor:pljoska :)

Share this post


Link to post

Plave daljine

U sun~ano praskozorje

~uli su se krici galebova.

U ljulju{kavom toplom krevetu

Spavala je djevoj~ica.

Iza{la je napolje

I vidjela jato galebova

Koji su uznemireno letjeli.

Pomislila je da se ne{to ne de{ava

Ali galebovi su

Samo nagovje{tavali

Dolazak velikih talasa.

Sa talasima stigao

Je brod.

Djevoj~ica je stajala

I gledala u brod.

Na brodu nije bilo nikoga.

Oti{la je

I spakovala pun kofer

Stvar~ica

I po{la putem plavih daljina.

Ukrcala se nab brod i

Zaplovila zajedno

Sa jatom galebova.

Znala je da nije sama

I da je u pratnji prirode

Koja joj je davala

Sigurnost I toplinu.

Sunce je grijalo,

Vjetri} lagano duvao

A djevoj~ica je gledala

U beskrajne daljine.

Plavo nebo

stopilo se sa morem

Brod je plovio

Na le|ima talasa

I nosio djevoj~icu daleko.

Vjetri} koji je duvao

I umorne bijele jarbole broda

Tjerao da br`e odplovljavaju

Do nedosti`nog plavetnila.

Djevoj~ica se okrenula

I ugledala sunce.

Nasmje{ila se I rekla:

“Blizu sam”.

Brod se lagano kretao,

Talasi su se smirili,

Vjetra je nestalo,

Galebovi su odletjeli.

Brod se polako zaustavio

U nepoznatoj luci.

Nigdje nikoga nije bilo.

Djevoj~ica sa koferom

Iskrcala se sa broda

I krenula nepoznatom kaldrmom.

Sve je bilo novo.

Stigla je do ku}ice

Okru`ena livadom.

U{la je u kucu

I leglal je u krevet.

Onako umorna

Odmah je utonula u san.

U snu je

Vidjela brod

Koji ju je doveo

Do plavih daljina

A onda

Samo za trenutak

Nestao,

Kao da se nikada I nije

Pojavio.

Djevoj~ca I dalje

Tra`i brod

Kojeg }e prona}i samo

U plavim daljinama.

autor:pljoska :(

Share this post


Link to post

:) Za tako lepe stihove,poklanjam ti nešto od mene @->-

KAP ROSE

Život kao kap rose

Na drhtavom listu od breze...

Mladost prohuja

Jesen života se šunja

I

Treba li zbog nekoga

Dane sreće gubiti...

Osmjeh na lice,

Ukradenu zraku sunca

u oko stavi

obasjaj rumeno lišće

i tvoja breza...

opet

srećna će biti...

život je kratak,

poput uzdisaja...

zima će brzo stići...

iskre u oku treba

za studene dane sačuvati

i nikad zbog odlazećeg

ne treba žaliti...

Jer,uvjek postoji

drugi,treći...sledeći...

život kratko traje

poput kapi rose na brezi.

Share this post


Link to post

Probudi me

Probudi me onda

kad olujne budu

padale kiše,

Probudi me

i kad riječi

postanu tiše.

Probudi me

kad lišće sa grana

prestane da se njiše.

Probudi me

kad se suza

sa lica obriše,

Probudi me

kad usne ne budu

tebe ljubile više.

Probudi me

kad oko srca

prestane tuga da me stišće,

Probudi me opet

Kad duša počne

ljubav da ište.

autor:pljoska :)

Share this post


Link to post

Talas ljubavi

Pogled mi po horizontu mora traži tebe

u srcu mi živi zebnja

da još jednom spremim sebe

za nova jutra gdje me čeka čežnja.

Tamo na hridi,gdje se more propinje

talas ljubavi se ka meni penje

i opet se vraća i ponire među stijene

i probija kroz ostalo kamenje.

Ostavio je na meni ožiljke zarasle pjenom zaliva

htjela sam da pobjegnem,da se sklonim

i pred talasom ljubavi duboko da se poklonim

a sad još niz lice mi se suza sliva.

Vjetar mi mrsi kosu kao rasutom predivu

čuje se pjesma talasa što huči

zapamtih tu melodiju predivnu

što mi kroz glavu buči.

autor:pljoska ;)

Share this post


Link to post

Boem

O kafanski covjece

sto su ti tako duboke bore

niz umorno lice nekad znoj potece

dal' ti usne jos o vinu zbore.

Da li jos u kafanu svratis

i cigane zoves da ti sviraju

kroz stihove pjesme uspomene da vratis

one sto te stalno u dusu diraju.

Koliko si proveo pijanih noci

i za sankom ostavljao polomljene case

sada je bolje otici

i zaboraviti radosti i boli sto iza toga ostase.

Svi ce jednom pitati

o covjeku boemu

i neko ce napisati

baladu o svemu.

autor:pljoska :)

Share this post


Link to post

Vrtlog osjecanja

Tamo ispod planine

gdje se prostiru livade mirisne

i gdje naša rijeka izvire

tu su se prvi put začule daire.

Ponio me zvuk ka tebi

u vrtlogu osjećanja ljubav me razbija

da te zagrlim,opet htjela bi'

pa nek' se po tijelu znoj razliva.

Dok ti se boja očiju sa šumom stapa

u mekoći trave ležimo kao na svili

tijelo se u tijelo utapa

Kao brod uplovio si i ostao u žili.

Šetam obalom dok talasi dušu zapljuskuju

ne, ne mogu te zaboraviti

dok hladni vjetrovi duvaju

od neke čežnje ću te još više zavoljeti.

autor:pljoska

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now