pljoska

Tragom poezije

Recommended Posts

Pjesma posvecena junacima sa Kosara, na danasnji dan neki od njih su izgubili zivote braneci otadzbinu 1999

 

Junaci Košara

 

U surovom planinskom dijelu

prekriven mokrim I škripućim snijegom

teškim korakom kroz prtinu

pod punom ratnom spremom

stali su vojnici da udahnu zrak.

Mladost je u noći drhtala

srce se u grudima ledilo

suza je u oku blistala

dušom se svetosavlje budilo.

Strmom, kamenitom I hladnom šumom

probijala se gusta magla

zvukovi su putovali Univerzumom

hiljadu devedsto devedeset devete

tog dana šesnaestog aprila.

Ležali su u zemlji jedni

kraj drugih, dok su kiše olovnih

metaka I kasetnih bombi

pljustali preko rovova glavnih.

Odjekivali su bol I jauci

na graničnom prelazu Košare

ranjeni I iznemogli junaci

poslje šezdeset I tri dana borbe.

Ostali su od otadzbine zaboravljeni

šćućureni u košmarnoj čauri snova

od svih daleko izolovani

svake godine odaju počast

poginulim drugovima.

Slava im i hvala!

DPM

Share this post


Link to post

Na danasnji dan rodjena je nasa velika pjesnikinja Desanka Maksimovic u to ime podjelila bi jednu moju pjesmu sa vama;

Pjesma Desanki

U proljećnom danu
šesnaestog maja
rodjena je
žena
milog pogleda
i dragog lika.
Ispod šešira
širokog oboda
mislima tka
najljepše riječi
I uliva ih
u tihu rijeku
imena lirika.
Pjesme su
satkane ljubavlju
rodoljubljem I čovjekoljubljem.
Čitane lakoćom
I razumjevanjem,
stopljene u srcu
sa čitateljem.
Naša Desanka
je nagradjivana
za najbolja
književna antologijska
djela.
Svake godine
u Brankovini
na njen rodjendan
odrzava se
pjesničko-kulturna manifestacija
i uručuju nagrade
“Desanka Maksimović”.
DPM

Share this post


Link to post

U ime dvanaest beba koje su umrle u banjaluckom porodilistu juna 1992

 

Dvanaest beba

 

U junu hiljadu devedsto
devedeset I druge godine
avion za pomoć se spremao
u visine da se vine.

 

Odobrenje za let
nije bilo dozvoljeno
tako je dječiji svijet
života lišeno.

 

U banjalučkom porodilištu
nestalo je kiseonika
bebe u inkubatoru
čekale su bezdušnika.

 

Teško je human biti
onome ko nije čovijek
zarobljen u sopstvenoj orbiti
a danak je vječni lijek.

 

Danas dvanaest zvjezdica
na nebu sja
pod okriljem ljetnog Nikoljdana
put Andjela obasjava.

 

Spavajte u carstvu mira
gdje Gospod čuva
sve duše Univerzuma.

 

Počivajte u carstvu nebeskom.

DPM

Share this post


Link to post

Stari moj

Znaš, ima jedan put
gdje vječnost uvijek sja
duša oblači tužni kaput
izmedju jave I sna.

Danas, kad mnogi slave
grle se I čestitaju
neko piše pjesme I sastave
a onima kome fališ

Bezbroj pitanja samo pitaju.

Tamo, gdje ti koračaš
prozračnost oko tebe dobuje
vodi te trajni kompas
u molitvi sa nama

Sjećanje nas dodiruje.

Zaledjeni u jednom vremenu
kroz požutjele slike
motiv isklesan u kamenu
ispod razgranate zelene omorike.

Ptice pjevaju sonatu
o borbenosti života
poklanjam ti posvetu
dok u oku suza blista.

Putuj u beskonačnosti
budi trenutak plamena
pojavi se, ispuni mi zelju
kao moj heroj vremena.

Nikad ne zaboravljen
Stari moj…

DPM

Share this post


Link to post

David mi je ime

 

Noć tiha, misli se roje
razmišlja o izlasku u grad
zove tatu da mu kaže ideje
"Dobro, hajde nemoj kasno ostat".

 

Oblači farmerke, jaknu I cipele
pozdravlja I grli se sa njim
pogledi I riječi su se plele
zvaće u časovima jutarnjim.

 

Krenuo je iz kuće
da se vidi sa prijateljima
do centra Banja Luke
dok je buka tišinom odzvanjala.

 

Šetao je Trgom Krajine
a "oni" su sjedili
na nekom koraku blizine
zastao je, vratio se I rukovali.

 

Ispred disco kluba "Fabrika"
hrpa huligana se okupljala
u pasažu, na sivilu betona
jednu mladost silom oborila.

 

Tupim predmetima su ga tukli
po hladnoj zemlji I travi
iznemoglog, krvavog, onesvešćenog vukli
ne može čovječanstvo to da zaboravi.

 

Šest dana traganja, plakanja
strepnje, suza, boli I tuge
riječi, slika I pitanja
slomljeno je tijelo, duša I srce.

 

Tvojoj mami, tati, sestri I bratu
koji su putem mira pošli
tražiti istinu I pravdu
hiljade ljudi su ih podržali.

 

U rodnom gradu sahranjen
čežnjom I težnjom da bude 
blizu svojih voljenih
Djakac je iz zavičaja ekshumiran.

 

Pod tudjim nebom spava
oblaci bijeli mu jastuci
vazdušaste snove sanja
sa Bogom propovjeda o nauci.

 

Postoji jedna grupa
časnih I poštenih ljudi
kojima je hrabrost odlika
čekaju da pravda  presudi.

 

U Vrbasu saprani su tragovi
korijeni nade novi će nići
dunja miriše I tiho šapuće
Ne zaboravi me,

 

David mi je ime.

 

DPM

Share this post


Link to post

Posvećeno svim malim Andjelima Krajine
1991-1995

 

Zovem se "djete"

 

Pod plavim nebom
U sjeni cerade
vozili su se
gladni, žedni, bez nade.

 

Na putu iskušenja
čelične ptice lete
bacaju otrovne bombe
uništavaju nevine živote.

 

Ležali su mirni,
bez daha,jecaja,
suza I djetinjstva
tek počeli živjeti.

 

Ostao je medo
žuti,spava tu
na petrovačkoj cesti
u dječijem zagrljaju.

 

Da li si znao
kako se čuva,
pazi I voli,
djete se zvao?

 

Kako spavaš?
Čuješ li plač
u usahloj tmini?

 

Ne, samo si
bezdušni igrač
u vlastitoj boli.

 

A djete,

 

Našlo je
spokoj I smiraj
Kod Gospoda
tu je vječni raj.

 

DPM

Share this post


Link to post

Dječak koji je volio život I dunju ugasio se...(Davidu Dragicevicu)

Pred silom Svjetlosti

Ne osjećam vjetar
samo noć pada
na sklopljene vjeđe
iznad moga grada.

Mir zapljuskuje zrak
na tihom mjestu spavam
Između dva svijeta
vrata Pravde otvaram.

Ogromno je plavetnilo
vrijeme nema značenja
samo vapaj zore
u beskrajna svitanja.

Obraćam se tebi, sjeno
što tapkaš u mraku
dok trne plamen svijeće
sam si kopaš raku.

Ti si zvjer
u šumi tamnoj
iskeženih zuba
lutaš tamo besramno.

Siješ crne cvjetove
uz Vrbas, ostavljaš tragove
srcem ti bridi samoća
upao si u grane glogove.

Neka ti zamru riječi
ne znao za molitve
plovi talasima tuge
I doživi brodolome.

Misli su ti mračne
od društva odbačen
ognjište ti je pusto
život besmislen.

Samo si
nečija marioneta
najviših satanista sekte
ubačen u igri interneta.

Pružaćeš umornu ruku
kroz bezdan vječnosti
dozivati nevina imena
koji su slobode lišeni.

Da ti voljeni nikad
ne brišu suze razočarenja
Da ih tvoje nedostajanje zaboli
nad humkom dubokog korjenja.

U plamenu vlastitog bola
sjena se kupa
duša mu izgara
na životu utopljenika.

Spustila se zavjesa
što djeli stvarnost od snova
čuje se lepet krila
svih usnulih Anđela.

U prozirnom predvorju
drhti kap rose
Na tvom dlanu
I suza na licu tamom prkose.

Ne sudite
Im razumom
već srcem koje treperi
pred silom Svjetlosti.

Kad staneš na moj grob
osluškuj zemlju, srce ima
koje će kucati vječno
sa svim na svijetu, Pravdašima.

DPM

Share this post


Link to post

Pukotine vremena

 

U čašu točim sjećanje
na dane naše prohujale,
u kapljici crvenoj sklupčana
je sva bol orošene suze.

 

U izmaglici umornog pogleda
iskre cvjetna polja djetinjstva
I stara kuća što uz cestu drema
čuva slike I stvari od zaborava.

 

Stojim na mostu I gledam
u beskrajnu zelenu divljinu
obgrljena tišinom I vjetrom
što ćarlija kroz pustu Krajinu.

 

Nema tih riječi koje bi
mogle čašu bola naliti
niti ranjeno I iznemoglo srce
više tugom preliti.

 

Ostao je samo lički kamen
na ognjištu napuštenom
kao okorelo vrijeme se probija
kroz pukotine I plovi dušom.

 

A ja čuvam, u kutijici tuge
dane, pisma, isječke iz novina
na  trenutke svih onih prognanih,
nestalih i usnulih u carstvu Gospoda.

 

DPM

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...