Sign in to follow this  
Followers 0
Wolffocke

PONOVLJENO SUÐENJE - LORA

59 posts in this topic

Stižu svjedoci iz Srbije

Iz Slobodne Dalmacije

Suðenje se ponavlja nakon što je Vrhovni sud RH ukinuo oslobaðajuæu presudu Županijskog suda zbog nepotpuno i pogrešno utvrðenog èinjeniènog stanja - Tijekom postupka predviðeno je i saslušavanje 14 svjedoka iz Srbije i Crne Gore

SPLIT - Pred troèlanim vijeæem za suðenje za ratne zloèine Županijskog suda u Splitu, kojim predsjedava sutkinja Spomenka Tonkoviæ, danas u Splitu poèinje ponovljeno suðenje osmorici bivših vojnih policajaca optuženih za ratni zloèin protiv civilnog stanovništva, poèinjen u razdoblju od ožujka do rujna 1992. godine u Vojnom zatvoru Lora. Suðenje se ponavlja nakon što je Vrhovni sud RH ukinuo oslobaðajuæu presudu Županijskog suda u Splitu, donesenu 20. studenoga 2002., zbog, kako je obrazloženo, nepotpuno i pogrešno utvrðenoga èinjeniènog stanja.

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu osmoricu okrivljenika tereti da su kao pripadnici 72. bojne Vojne policije, Tomislav Duiæ (36) i kao zapovjednik Vojnog zatvora Lora, Tonæi Vrkiæ zvani Musa (45) kao njegov zamjenik, Miljenko Bajiæ (39), Josip Bikiæ zvani Æop (37) i Davor Baniæ zvani Bane i "Bokser" (46) kao pripadnici interventnog voda 72. bojne, a Emilio Bungur (45), Ante Gudiæ (34) i Anðelko Botiæ (38) kao stražari u Vojnom zatvoru, bez ikakve pravne osnove držali veæi broj zatoèenih civilnih osoba, uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su navodno sudjelovali u neprijateljskom djelovanju protiv Republike Hrvatske.

nov5a.jpg

Od ozljeda zadobivenih muèenjima, premlaæivanjem i hicima iz pištolja u lipnju 1992. preminula su dvojica zatoèenika - Nenad Kneževiæ i Gojko Buloviæ. Protiv njih dvojice tada je voðena istraga zbog sumnje da su poèinili kazneno djelo oružane pobune pa su sukladno tome trebali biti smješteni u zatvoru na Bilicama, a ne u Lori. Prema navodima iz optužnice, u navedenom razdoblju, posebno 13. lipnja 1992. optuženi su tukli i maltretirali (preko štipalica stavljenih na usne školjke puštali jake udare indicirane struje), civilne osobe srpske nacionalnosti: Mirka Šuška, Lazu Ostojiæa, Branka Boroviæa, Tomu Kriviæa, Radu Kriviæa, Uglješu Buloviæa, Duška Galiæa i Jovu Prkuta. Optužene se tereti i da su u kolovozu 1992. tukli i ponižavali Milosava Katalinu i Ðorða Katiæa.

Ako budu ispunjeni svi uvjeti, glavna rasprava poèet æe èitanjem optužnice i oèitovanjem èetvorice od osam optuženika o krivnji. Ostala èetvorica: Duiæ, Bajiæ, Bikiæ i Bungur u bijegu su i za njima je raspisana meðunarodna tjeralica. Buduæi da tužilaštvo nije mijenjalo sadržaj optužnice, postupak æe se voditi po onoj pravomoænoj iz 2002. godine. Ocjenjujuæi optužnicu manjkavom i nepreciznom, izmjene je preporuèio Vrhovni sud, ali ih tužilaštvo nije obvezno prihvatiti. Prva dva dana planirana su za pregledavanje brojne dokumentacije iz spisa, a onda æe tijekom tri dana biti saslušavani svjedoci-ošteæenici. Meðu ostalima, supruga pokojnog Kneževiæa i brat pokojnog Buloviæa. Tijekom dokaznog postupka predviðeno je i saslušavanje 55 svjedoka s ovog podruèja, 12 iz Bosne i Hercegovine i 14 iz Srbije i Crne Gore. Sud je pozive uputio i sudskim vještacima, kirurgu Anti Petrièeviæu, te patolozima Mariji Definis-Gojanoviæ i Jakovu Ivanoviæu.

Premda i za ponovljeno suðenje vlada veliki interes javnosti, u velikoj dvorani splitske Palaèe pravde ovaj put, sudeæi po najavama, ne bi smjela biti gužva. Broj publike koja æe pratiti suðenje odreðen je brojem sjedalica u dvorani. Pouèeni neželjenim dogaðanjima s prošlog suðenja, u splitskom sudu najavili su stroge mjere kontrole pri ulasku u zgradu, a još strože na ulazu u sudsku dvoranu.

Share this post


Link to post
Sluèaj Lora ispoèetka

ÐORÐE BAROVIÆ

Postoje ljudi koji su bili u zloglasnom bloku C, živi svedoci koji su èak kovali mrtvaèke sanduke. Za mnoge æe biti iznenaðujuæi podatak da je 90 odsto tih svedoka pristalo da svedoèi.

Tri meseca po izricanju oslobaðajuæe presude na suðenju osmorici bivših vojnih policajaca optuženih za ratne zloèine poèinjene polovinom 1992. godine u logoru u ratnoj luci Lora, kod Splita, Vrhovni sud Hrvatske dobio je priliku da odluèi da li æe se otkriti istina, koja je na procesu u Splitu prosto preskoèena. Zamenik županijskog državnog tužioca u Splitu Mikele Skiæimaro uputio je, preko županijskog suda, žalbu Vrhovnom sudu Hrvatske na presudu sudije Slavka Lozine, koji je osmoricu bivših vojnih policajaca oslobodio svake odgovornosti za zloèine nad zatvorenicima u Lori.

O pozadini procesa, razlozima zbog kojih je splitsko tužilaštvo odluèilo da se obrati Vrhovnom sudu Hrvatske, argumentima žalbe i izgledima da se na eventualnom novom procesu utvrdi istina, za NIN govori Tonèi Majiæ, prvi èovek Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, èije su kriviène prijave pre više od dve godine i pokrenule “sluèaj Lora”.

- U hrvatskom državnom tužilaštvu i Dalmatinskom komitetu za ljudska prava, takva presuda bila je oèekivana. Kada smo u Komitetu shvatili da æe sudija Lozina, i pored siline dokaza, presuditi kako je presudio, jedino nam je preostajalo da zakljuèimo da na ovakvom suðenju nipošto ne smemo bez potrebe da ‘potrošimo’ dragocene svedoke. Tako smo rešili da se orijentišemo na poništenje presude, pa onda da vidimo šta može da se uèini na ponovljenom procesu.

Kada je sudija izmeðu èetrdesetak svedoka iz Srbije i BiH odluèio da pozove samo petoricu, i to upravo one koji nisu bili oèevici ubistava civila za koje se sudilo, postalo je jasno da oni treba da posluže samo da bi dali legitimitet jednoj cirkuskoj predstavi. Nakon što je sud odustao od veæine svedoka, Dalmatinski komitet je iskoristio uticaj koji ima na mnoge svedoke iz BiH i Srbije, apelujuæi na njih da se pod ovim okolnostima ni po koju cenu ne pojave pred županijskim sudom u Splitu. Na svu sreæu, jednako je procenjeno i u Komitetu Vlade SR Jugoslavije za prikupljanje podataka o zloènima protiv èoveènosti i meðunarodnog prava, s kojim uèestalo kontaktiramo, pa su oni isto sugerisali i delu svedoka u Srbiji, na koje oni imaju uticaj.

Državno tužilaštvo Hrvatske, istina, ne sme ovako otvoreno da pokaže svoje namere, ali je zato nedvosmisleno pokazalo, kako potezima koje je povlaèilo tako i onima koje nije htelo da povuèe, da šansu za Loru vidi upravo u miniranju Lozinog postupka. Zato nepojavljivanje tih pet svedoka iz SRJ smatramo zajednièkom pobedom, kojom je osujeæena namera hrvatskog sudije da providnom pokušaju prevare da privid suðenja.

Dalmatinski komitet za ljudska prava je meðu prvima ukazao da sudija Slavko Lozina ne radi dobro svoj posao?

- Dalmatinski komitet i ja lièno, još pre poèetka suðenja, bili smo uvereni da je moguæe dokazati istinu bez obzira na izbor sudije kakav je Slavko Lozina. Ali, veoma brzo smo shvatili, posmatrajuæi njegove poteze, da on jednostavno ne želi svedoke izvan Hrvatske i da èini sve kako bi obezvredio one koji bi se eventualno pojavili. To je bilo jasno ne samo zato što je svedoke iz Jugoslavije pozivao bez ikakvih sigurnosnih garantija, veæ i kasnije, kada je planirao da svaki takav svedok pri davanju izjave, odgovara na pitanja tužbe ili odbrane iskljuèivo posredstvom sudskog prevodioca za srpski jezik. To nije moglo imati za cilj ništa drugo nego da dekoncentriše svedoka te da smeh publike, koji bi “prevoðenje” neminovno izazvalo, omalovaži i gurne u drugi plan opisa najstrašnijih nedela.

Šta vi oèekujete od ponovljenog suðenja?

- Ovoga puta na suðenju moraju biti saslušani svi relevantni svedoci, a kada to kažem ne mislim samo na svedoke iz Srbije, veæ i na oko 30 svedoka iz Trebinja, odnosno Bosne i Hercegovine. Da podsetim, osmorici vojnih policajaca sudilo se zbog zloèina nad dva civila, ali ne i za zloèine protiv vojnih zatvorenika. Da je suðenje krenulo regularno, nema sumnje da bi optužnica bila proširena na niz drugih nedela, na nove poèinioce i naredbodavce. U zatvoru Lora najstrašnije su prolazili vojnici iz Crne Gore, potom piloti ondašnje JNA, pa Trebinjci i civili sa Kupresa. Zapravo, meðu Crnogorcima i nema svedoka, jer su svi pobijeni, ali zato postoje ljudi iz Trebinja koji mogu da svedoèe o tome. Postoje ljudi koji su bili u zloglasnom bloku C, živi svedoci koji su èak kovali mrtvaèke sanduke. Za mnoge æe biti iznenaðujuæi podatak da je 90 odsto tih svedoka pristalo da svedoèi, a složiæemo se da takva svedoèenja imaju neuporedivo veæu težinu od onih pisanih.

Najzad, svedoèila su i dva hrvatska vojna policajca. Mario Barišiæ, koji je 1992. godine bio komandant vojne policije u Šibeniku i Milorad Pajiæ, njegov zamenik, posetili su zatvor Lora. Pod utiskom straviènih scena koje su tamo videli, uspeli su da postignu da ih primi Franjo Tuðman, koga su o svemu izvestili. U još nerazjašnjenim okolnostima, za koje Barišiæ dokazuje da su bile planirane, on i Pajiæ su, vraæajuæi se iz Zagreba, doživeli tešku saobraæajnu nesreæu. Ostali su živi zahvaljujuæi samo velikoj sreæi. Barišiæa to ipak nije uplašilo, svedoèio je i namerava ponovo da svedoèi, a trenutno je pod policijskom zaštitom.

Share this post


Link to post

Ali, ako se i ponovljeno suðenje poveri nekom novom Slavku Lozini?

- Nije iskljuèeno, no ne nalazim da bi im to bio pametan potez. Naime, pokuša li hrvatsko pravosuðe da nam ponovo podmetne lakrdijaša umesto sudije, a sprdanje sa žrtvama umesto fer suðenja, uèiniæemo sve da oni opet ne dobiju svedoke. Ako pak misle da su sami sebi dovoljni, priuštiæemo im priliku da se samozadovolje, kao šta smo im upravo sad bili napravili. Naposletku æemo videti kome æe ovo pre da dosadi, ali i koga æe ovo više da košta.

Da æe suðenje, kad poène, proteæi bez veæih problema garant je pre svega rešenost državnog tužioca Mladena Bajiæa da stvari istera na èistac. Sticajem okolnosti znam da je Bajiæ, koji je i inicirao istragu o Lori, zbog ovog sluèaja istrpeo zaista velike pritiske. Najpre su mu pretili smræu, potom pokušavali da ga podmite. Pominjao se èak automobil marke “BMNj”, koji je navodno trebalo da dobije ukoliko vrati uslugu. Kad sve to nije pomoglo, na kraju je, i to više nije nikakva tajna, bila organizovana grupa koja je trebalo da ga likvidira. Znaju se èak i imena nesuðenih egzekutora.

A šta kažete na mišljenja da je pravo suðenje za dogaðaje u Lori prevashodno potrebna politièka volja? Da li ona postoji u Hrvatskoj?

- Istina je da veæina politièara u Hrvatskoj ne želi ovu istragu zato što bi se došlo i do nekih od njih. Ne možda kao naredbodavaca, veæ kao ljudi koji su nešto znali, a o tome su æutali. Svetla figura u ovoj situaciji je, reklo bi se, Stipe Mesiæ. Naime, advokati optuženih pokušali su da dezavuišu vrlo neugodnog svedoka, Marija Barišiæa, kao èoveka koji je zbog posttraumatskog sindroma navodno “prolupao”, pa sada - “izmišlja dogaðaje”. Pri tom su, kao primer, navodili njegovu sumnju, odnosno teoriju po kojoj je saobraæajna nesreæa, koju su on i njegov kolega Pajiæ doživeli na povratku od Tuðmana, bio zapravo pokušaj ubistva. U tom trenutku, u Mesiæevom kabinetu se “nekako pronašao” stenogram sa sednice moænog Veæa za nacionalnu sigurnost Franje Tuðmana, iz 1993, iz kojeg se nedvosmisleno vidi da je tadašnji državni vrh, dok su se dva poštena policajca spremala natrag u Šibenik, odluèio da budu “likvidirani”. Ovaj obimni stenogram deo je kriviènog spisa sluèaja Lora, a advokati odbrane su ostali bez “slamke” u koju su polagali velike nade.

Kriviène prijave Dalmatinskog komiteta za ljudska prava otvorile su sluèaj Lora. Kako je poèela èitava prièa o zloèinima u tom zatvoru?

- Negde 1992-1993. godine javila mi se æerka èoveka, koji živi u Hrvatskoj s pitanjem da li bismo mogli da im pomognemo. Njen je otac bio otet i odveden u Loru, gde je bio žrtva najgorih muèenja. On je veæ vrlo opširno i detaljno opisao šta je prošao tokom petnaestak dana u Lori i za me je to bio prvi susret sa šokantnim opisom neèega za šta tada nisam ni sanjao da je više-manje standardni tretman zatvorenika u tom muèilištu. No, porodica je bila prestravljena i molili su da te podatke ne objavljujemo. Samo da pomenem, opisao je niz strahota od kojih je teranje da jede vlastiti izmet bilo najmanje strašno. Nekoliko godina kasnije, 1996, u Parizu, sreo sam se sa gospoðom iz jedne meðunarodne humanitarne organizacije koja mi je dala kopije izjava još nekih svedoka. Iako smo sada veæ imali pet-šest vrlo ozbiljnih svedoèenja, nismo ni pomišljali da ih damo Tužilaštvu. Naprosto, u Tuðmanovo vreme, ne bismo imali nikakvog izgleda za uspeh. Meðutim, prikupljanje novih dokaza, odnosno pronalaženje novih svedoka, na èemu smo se posebno angažovali nakon službene obnove istrage 2000. godine, išlo je veoma teško. Iz nekog razloga, i vlasti i nevladine organizacije u Srbiji nisu pokazivale spremnost za saradnju. Razlog je po svoj prilici bio mešavina opreza, nepoverenja u hrvatsko pravosuðe i nerealno oèekivanje da æe sluèaj preuzeti Hag. Ipak, imao sam sreæu, i za to treba da zahvalim direktoru “Veritasa” Savi Štrpcu, što me povezao s Milanom Miæiæem, nekadašnjim pilotom JNA koji je u Lori proveo èetiri meseca. Zahvaljujuæi uvažavanju koje su prema njemu gajili svi bivši logoraši iz Lore, Miæiæeva preporuka preko noæi mi je otvorila put do bivših zatvorenika, najpre u Srbiji, zatim u BiH i Crnoj Gori. Gotovo svi svedoci na koje me uputio èak su dali pisane izjave da su spremni da doðu i svedoèe u Splitu. U nekoliko meseci prve polovine 2002. godine, situacija u sluèaju Lora iz temelja se promenila.

Naime, prisetimo se, u Hrvatskoj živi tek svaki deseti bivši zatvorenik iz Lore, a pošto æe oni ostati ovde da žive, imaju razloga za strah, tim više što im se pre poèetka suðenja uèestalo pretilo. Bilo je s njima i drugih problema. Na primer, Ðorðe Katiæ, jedan od preživelih logoraša detaljno je opisao kako su ga sve muèili, èak je odmah po izlasku iz Lore fotografisao svoje crne, modre i ljubièaste “modrice”, ali nije mogao da se seti nijednog imena èuvara koji su ga zlostavljali. Dakle, sluèaj najveæim delom poèiva na svedocima iz “inostranstva”.

Istražujuæi dogaðaje u zatvoru Lora, šta je sve otkrio Dalmatinski komitet za ljudska prava?

- Na osnovu izjava svedoka bilo je oèigledno da su ljudi koji su bili smešteni u ovom zatvoru sistematski ponižavani i muèeni. Laici su uvereni da je ratni zloèin samo ubijanje i sakaæenje zarobljenika. Ne, prema definiciji, ratni zloèin je i sistematsko ponižavanje zatvorenika. Znaèi, èak i da niko nije bio ubijen, èuvari i naredbodavci odgovarali bi kao ratni zloèinci i zbog svakodnevnog uterivanja zatvorenika u kuæice za pse, primoravanja da laju, da pevaju ustaške pesme ili pozdravljaju fašistièkim pozdravima. Ali, bilo je i mnogo gorih stvari. U Lori su ljudi sistematski maltretirani, terani da seksualno opšte meðu sobom, a zatim i ubijani. Sve su to užasne stvari.

Prema podacima vašeg komiteta, koliko je ljudi prošlo kroz taj logor i koliko ih je ubijeno?

- Prema podacima vojne policije u periodu od 1992. do 1997. godine kroz ovaj zatvor je prošlo 1 005 osoba, a za istragu su posebno bitni oni koji su bili zatvoreni u prvoj polovini 1992. godine, i koji su tog avgusta razmenjeni u Nemetinu. Posebnu grupu meðu njima èine civili sa Kupresa koje je hapsila regularna hrvatska vojska, prebacila ih preko državne granice i zatvorila u vojni zatvor. Hrvatska æe imati problem da objasni kako su se i zašto oni ovde našli, a posebno kako se njena vojska, koja ih je zarobila, uopšte našla u Bosni. Kada je reè o broju ubijenih postoji nekoliko podataka. Na listi koju je dostavio Komitet Vlade SR Jugoslavije za prikupljanje podataka o zloèinima protiv èoveènosti i meðunarodnog prava, nalaze se imena, prezimena i drugi podaci za oko 40 ubijenih u Lori. Jedan vaš kolega, koji godinama istražuje sluèaj, ima listu sa oko 70 imena žrtava Lore. Istina je verovatno negde u sredini.

Share this post


Link to post

DOKUMENTARNI FILM ŽARKA PUHOVSKOG, Sluèaj Lora - dva pakla u jednom

Puhovskom je pošlo za rukom ono što je izbjegao sudac Slavko Lozina. Prikupio je iskaze petnaest bivših zarobljenika Lore èija su svjedoèenja ispunjena krvavim opisima muèenja, batinanja, ponižavanja, pa i ubijanja ratnih zarobljenika

piše Tomislav KLAUŠKI

....

"Split je postao grad najgoreg divljaštva, a Lora je postala utoèište teroristièkog mentaliteta i baza za divljanje u Splitu", ustvrdio je Nikola Viskoviæ, jedan od sugovornika u filmu.

A sve je otkriveno èlankom u Slobodnoj Dalmaciji u ljeto 1992. godine, autora Zvonimira Krstuloviæa, pod naslovom "Sluèaj graðanina Ð.K.". Sluèaj Ðorða Katiæa, civila brutalno pretuèenog u Lori, kojeg ni vlastita djeca nisu prepoznala nakon puštanja iz zatvora, pronio je prvi glas o muèenjima u istražnom centru, u monstruoznom "C bloku".

"Proživio sam pakao u Lori", javio je Katiæ telefonom iz Australije. "Odveli su me kao poštenoga graðanina, izgubio sam posao i prijatelje."

Prva svjedoèenja srpskih zarobljenika o muèenjima u Lori vidjela su se na snimkama s razmjene zarobljenika u Nemetinu 1992. godine. Dok su hrvatski vojnici hrlili u zagrljaj rodbine, srpski su televizijskim kamerama govorili da su ih u Splitu tukli i muèili. Dvanaest godina poslije, na njihovim licima i dalje se oèituje bol, neki se ne žele ni sjetiti što su sve prolazili u zarobljeništvu hrvatske vojne policije. Jedan od njih pretuèen je bejzbol palicom èetrnaest puta - u jednom danu. Drugi je dobio pedeset udaraca drvenom letvom po svakoj nozi i ruci.

NOVI PAKAO

Zarobljenici su prebijani u špalirima, a vikendom su stražari u muèilište dovodili i svoje pijane prijatelje, pustivši ih da se malo "iživljavaju na èetnicima". Drvenim palicama lomila su se rebra, izbijali zubi, mrvile kosti, posvuda je šikljala krv. Bilo je tu i lažnih strijeljanja, kad se pucalo iznad glava, vodenim šmrkovima ljudi su pribijani na zidove, nekoliko je moralo onanirati pred zlostavljanim staricama, Milanèe Tošiæ lajao je kao pas u svojoj kuæici, a svi svjedoci redom su opisivali muèenja elektrošokovima. Kabeli su im prièvršæivani na glavu i testise, ali najèešæe na uši, zbog èega su neke od njih i otpadale.

Mario Barišiæ, bivši pripadnik 72. bojne Vojne policije, prvi je prijavio muèenja službenim državnim tijelima, no Lora nije zatvorena sve do 1996. godine. Barišiæ je u svojim iskazima, novinskim intervjuima i u iskazima na sudu svjedoèio o odrezanim ušima i išèupanim oèima, a neki od zarobljenika posvjedoèili su i o ubojstvu dvojice srpskih civila iz Splita. Jedan je ubijen u æeliji, drugi je pretuèen na smrt nakon pokušaja bijega.

I kad je taj pakao muèilišta napokon okonèan, uslijedio je drugi, onaj pravosudni. Deset godina nakon najgorih zloèina, osmorica policajaca iz Lore optužena su i dovedena pred suca Slavka Lozinu, koji je suðenje zapoèeo èestitkom nogometnoj reprezentaciji, a publika burnim pljeskom popratila ulazak optuženika u sudnicu. Na sudu nije bilo nijednog svjedoka iz Srbije i Crne Gore. "Kako bi bilo da se nas petnaest skupilo i samoinicijativno, bez zaštite, otišlo na suðenje u Hrvatsku iz koje smo jedva izvukli živu glavu? To nije realno", objašnjava jedan od svjedoka.

Pred sudom se pojavio jedino Milosav Katalina, kojemu su policajci otvoreno prijetili na sudskom hodniku. Svjedoèio je i Rade Kriviæ tvrdeæi kako je u Lori "samo jednom malo prikopèan na struju". Svjedok Sulejmanoviæ naglo je izgubio pamæenje nakon prijetnji da æe mu stradati žena i dijete. Ukratko, suðenje se pretvorilo u farsu u kojoj je Mihael Budimir, zapovjednik Vojne policije u Lori, objašnjavao kako su zarobljenici bili sve redom srpski špijuni. Svjedok Katalina opisao je kako je po izlasku iz Lore ostao bez igdje ièega, a u crkvi svetog Petra su mu dali humanitarnu pomoæ tek kad je donio sudsku potvrdu da nije kažnjavan.

Nevladine organizacije koje su pratile cijeli sluèaj proglašene su srpskim špijunima, dok su izvan sudnice crkveni dostojanstvenici i državni dužnosnici dali svoj obol cijeloj gunguli. Nadbiskup Marin Barišiæ posjetio je štrajkaše ispred zatvora, a župan Branimir Lukšiæ "u humanitarnom posjetu" optuženicima donio rokovnike i telefonske kartice, zaželjevši "hrvatskim braniteljima brzo puštanje na slobodu".

Želja mu se brzo ispunila. Sudac Lozina priznao je da je zloèina u Lori bilo, ali istaknuo kako nije bilo verbalnih i materijalnih dokaza dovoljnih za osudu osmorice optuženih. Optužbe su odbaèene i policajci iz Lore su osloboðeni. "Meðu njima i onaj koji je na mene puštao struju", rezignirano je u kameru Nenada Puhovskog kazao jedan od bivših zarobljenika.

NASTAVAK SAGE

Ipak, saga s Lorom se nastavlja. Vrhovni sud poništio je presudu i vratio sluèaj na ponovno suðenje. "Suðenje nije moglo bolje završiti. Ono je poèelo loše, trajalo je loše, pa je i završilo loše", komentirao je odvjetnik Nenad Boban, a Nikola Viskoviæ zakljuèio kako graðani Splita nisu dizali preveliku buku oko tog procesa. "Valjda su mislili da je premalo ljudi stradalo, kao i da su oni to uglavnom zaslužili, samo što se u tome malèice pretjeralo. Zloèini u Lori bili su èisto iživljavanje proizašlo iz dugogodišnjeg akumuliranja mržnje", kaže Viskoviæ.

Film "Lora-svjedoèanstva" poèinje i završava razgovorom s Matom Laušiæem. Na poèetku on tvrdi kako u Lori nije bilo zloèina. Na kraju filma kaže da je za zloèine prvi put èuo 1999. godine preko internet stranice udruge "Veritas" iz Banje Luke, priznaje da je zloèina bilo jer je tako rekao i sudac Lozina, a na pitanje autora tko je za te zloèine odgovoran, Laušiæ je mudro zagrizao svoju lulu, zagledao se u prazno - i zašutio.

Share this post


Link to post

НОВИ ЛИСТ” О НОВИМ СВЕДОЧЕЊИМА

О УБИСТВИМА СРБА

Туђман и Шушак знали за мучења

Са страдањима у хрватским затворима били упознати и председник државе и министар одбране, али нису ништа предузели

РИЈЕКА – Председник Фрањо Туђман и министар одбране Гојко Шушак били су упознати са мучењима Срба у хрватским затворима, али нису ништа предузели, произлази из сведочења на суђењу Твртку Пашалићу, једном од некадашњих командира Војне полиције, у Жупанијском суду у Шибенику, објавио је јуче ријечки „Нови лист”.

Лист је навео да је против Пашалића још 2001. године подигнута оптужница због подстицања војних полицајаца Марија Баришића и Милорада Пајића на убиство Николе Вукушића, тадашњег начелника полицијске управе у Шибенику и његовог заменика Ива Фуштина.

На суђењу у Шибенику изнета су нова сазнања, а сведочио је и Дарко Милковић, функционер у шибенској Војној полицији, који је био присутан за време злочина у војном затвору Кулине. Пашалић је пре убиства начелника Вукушића и његовог заменика војне полицајце подстицао и да претходно убију неколико Срба – полицијског инспектора Драгана Његића и Љубу Павасовића, како би ликвидације Вукушића и Фуштина изгледале као одмазда, навео је „Нови лист”.

Војни полицајци су с Пашалићевим намерама упознали Туђмана и Шушка, о чему сведочи препис транскрипта са састанка од 26. априла 1993, на којем су, осим Шушка, били и високи функционери полиције и обавештајних служби – Томислав Шутало, Иван Јарњак, Јуре Радић, Хрвоје Шаринић, Миле Ћук и Мирослав Туђман.

Међу првим заробљеницима војног затвора у Кулинама, у којем је управник био Твртко Пашалић, а помоћници Жељко Маглов и Звонимир Цигић, било је 15 особа из места Нос Калик. Заробљенике је ударао ко год је долазио у притвор. Фране Горета мучио их је у касним ноћним сатима, јер су тада Маглов и остали долазили пијани и дрогирани. Они су силовани и приморавани на блудне радње, а спајали су их на жице пољског телефона да „скачу” под струјним ударима, рекао је Милковић ријечком дневнику. „Око 18. јуна дошао је Горета с Ивицом Ливајом и поручио Пашалићу да га чека на путу за Кулине. Маглов је ишао с њим и био нервозан. Управник затвора је рекао да су испитивали заробљенике, а након што је на ред дошао Марко Мађар, Горета је изишао сав попрскан крвљу, рекао је Милковић.

Након заузећа Миљеваца, Давор Шкугор, тадашњи помоћник управника за логистику, тражио је да пошаљу ратне заробљенике и десетину војних полицајаца, како би сахранили убијене Србе. Мртви су на крају бачени у Бачића јаму иза села и о томе је Милковић сведочио на суду у Загребу, истичући и да су неки од побијених идентификовани, међу њима и Мирослав Суботић, који је убијен након акције у Миљевцима.

Нико од оних које су теретили за ликвидације Срба у Кулинама и у рејону Миљеваца није кажњен за почињене злочине, осим што се Маглову судило за организоване крађе кола и шверц дроге. (Танјуг)

Share this post


Link to post

Preneseno iz Novog Lista

PRED SPLITSKIM ŽUPANIJSKIM SUDOM POÈELO PONOVLJENO SUÐENJE ZA RATNI ZLOÈIN U LORI

158506.jpg

Optuženi se ne osjeæaju krivima

Èetvorica bivših vojnih policajaca Tonæi Vrkiæ, Davor Baniæ, Ante Gudiæ i Anðelko Botiæ negiranju krivnju po svim toèkama optužnice, a obranu æe iznijeti na kraju postupka

SPLIT – Suðenje osmorici bivših vojnih policajaca za ratne zloèine protiv civilnog stanovništva u vojnom zatvoru Lora tijekom 1992. godine ponovo je zapoèelo juèer pred troèlanim Vijeæem za ratne zloèine splitskog Županijskog suda. Na optuženièkim klupama juèer su se našla samo èetvorica optuženih vojnih policajaca – Tonæi Vrkiæ (45), nekadašnji zamjenik zapovjednika Vojno istražnog centra Lora, (zatvora), Davor Baniæ (46) pripadnik interventnog voda 72. bojne Vojne policije, Ante Gudiæ (34) i Anðelko Botiæ (38), stražari u Lori, dovedeni su iz pritvora. Sva èetvorica izjasnili su se da se ne osjeæaju krivima po niti jednoj toèki optužnice, a obranu æe iznijeti na kraju postupka.

Ostala èetvorica nedostupna su pravosuðu, Tomo Duiæ (36), nekadašnji zapovjednik zatvora, Miljenko Bajiæ (39) i Josip Bikiæ (37), tijekom 1992. Optuzeni se terete da su od maja do septembra ratne 1992. godine pripadnici interventnog voda Vojne policije te Emilio Bungur (45), još jedan stražar u Lori. Njima se sudi u odsutnosti.

Unatoè svojevrsnim naputcima Vrhovnog suda prilikom obrazloženja ukidanja oslobaðajuæe presude i vraæanja na ponovno suðenje, optužnica je praktièki ostala ista. godine u Lori bez pravnog osnova držali zatoèenima veæi broj civila mahom srpske nacionalnosti te ih protivno Ženevskoj konvenciji ponižavali, zlostavljali i muèili. Nakon neuspjelog pokušaja bijega Nenad Kneževiæ pretuèen je do smrti, dok su teške ozljede od premlaæivanja koštale života i Gojka Buloviæa. Na razne naèine muèeni su zatvorenici Mirko Šušak, Lazo Ostojiæ, Branko Boroviæ, Tomo i Rade Kriviæ, Uglješa Buloviæ, Duško Galiæ i Jovo Prkut: omiljeni naèin zlostavljanja bio je stavljanje »štipalica« na ušne resice i puštanje inducirane struje. Najgore su prošli Milosav Katalina i Ðorðe Katiæ, na kojima su ozljede ostavile trajne posljedice.

Glavna rasprava poèela je èitanjem neizmijenjene optužnice i dokumentacije iz sudskog spisa, a ta æe se procedura nastaviti i danas, dok æe ispitivanja ošteæenih i svjedoka poèeti sutra. Juèer je živa rasprava krenula kada je sutkinja Tonkoviæ došla do nekih »škakljivih« materijala u spisu. Od tužilaštva je tako zatraženo da u utorak dostavi originalnu knjigu dežurstava za èuvare u vojnom zatvoru Lora ili ovjerenu kopiju istog dokumenta. Takoðer, nekoliko predstavki, koje je vojni policajac Mario Barišiæ u par navrata dostavljao na razne adrese i u kojima je opisao strašno stanje zateèeno u Lori, nije odvjetnicima bilo dovoljno èitljivo pa æe se ispitati njihova autentiènost.

Poèetak suðenja za zloèine u Lori nije pobudio veliko zanimanje javnosti, publike je, osim novinara, sudskih vježbenika i èlanova raznoraznih udruga, bilo manje od pravosudnih policajaca zaduženih za osiguranje. U sudnici je bio i Slavko Lozina koji je vodio prvo suðenje, a važno je istaknuti da se optuženima sudi pred novim sudskim vijeæem koje je sastavljeno od tri suca profesionalca. Suðenje optuženima za zloèine u Lori vodi sutkinja Spomenka Tonkoviæ.

Share this post


Link to post

IZ SLOBODNE DALMACIJE

’PRAVOSLAVNOG SVEÆENIKA I MENE

PRISILJAVALI SU NA ORALNI SEKS’

NA SMRT PREBIJEN U bloku "C" su se dogaðala najzloglasnija zvjerstva. Vidio sam zatvorenike koji su bili na smrt prebijeni, a neki i ubijeni. Batinama je podlegao Duško Jeliæ. Vidio sam kad su ga tukli i kad je pao na pod. Stigla je Hitna pomoæ, ali kasno. Od dasaka od kutija za streljivo skovali smo sanduk za pokojnika, stoji u iskazu jednog od svjedok

piše Vuk ÐURIÈIÆ

Proteklih su mjeseci, temeljem Sporazuma o meðudržavnoj suradnji i pravnoj pomoæi izmeðu Hrvatske i BiH, odnosno Srbije, iskaze dali brojni svjedoci koji su bili zatoèeni u Lori, a koji danas žive u Trebinju i Beogradu. Kako neslužbeno doznajemo, iskazi su uzimani samo od zatoèenika koji su u vojnom zatvoru bili službeno evidentirani, a dio njih nam je, nakon dugotrajnih razgovora i nagovora, ustupio svoje iskaze uz zahtjev da im ne objavimo identitete, na što smo, naravno, pristali. Zbog toga æemo se pri prenošenju dijelova iskaza svjedoka koristiti izmišljenim inicijalima.

Svjedok K.P. uvodno navodi da je zarobljen 7. lipnja 1992. godine na podruèju Èapljine. Bio je na redovnom odsluženju vojnog roka, a zarobili su ga pripadnici Hrvatske vojske. Navodi da je bio ranjen u lijevo rame, te da je preko Gruda prebaèen u splitsku bolnicu gdje su mu previli ranu. Nakon osam dana iz bolnice su ga prebacili u Loru gdje je bio do 14. kolovoza 1992. kad je razmijenjen u Nemetinu. O zatoèeništvu u Lori kaže:

NOV6A.jpg

Crne rukavice

"...Sjeæam se Tonæa Vrkiæa koji je bio zamjenik upravitelja zatvora, a upravitelj zatvora je bio Tomo Dujiæ, ali kad sam ja došao, on je u to vrijeme bio odsutan i došao je oko 15-ak dana prije razmjene, tako da je Vrkiæ obavljao tu dužnost. Za Bungura, Botiæa, Gudiæa, Vrkiæa, a kasnije i Dujiæa mogu reæi da su bili opasani, da su nas tukli i zlostavljali, spajali su nas na struju, odnosno na poljski telefon. Meni osobno je to radio Anðelko Botiæ i Ante Gudiæ. To su mi radili na naèin da bi me pozvali s kruga da doðem da telefoniram kuæi i kad bih došao, sjeli bi me na stolicu i onda su mi vezali žice za uši, a drugi kraj žice je bio vezan za telefon. Okretali su ruèicu i puštali struju i sve dok mi ne bi potekla krv iz lijevog ramena.

To su mi radili više puta i to ne samo meni nego i ostalim zatvorenicima i mogu reæi da njihova smjena nikad nije prošla bez muèenja i zlostavljanja. Emilio je bio šef smjene i djelovao je povuèeno, ali kad bi na ruke stavio crne rukavice, a to su bile kožne rukavice bez prstiju, onda bi se nekome crno pisalo. Udarao bi po nama bejzbolskom palicom i tukao nas je po svim dijelovima tijela, a neke i po glavi. Sjeæam se da je od nas tražio da ’beremo grožðe’, a to je znaèilo da stanemo licem prema zidu, da dignemo ruke visko iznad glave i u tom bi nas položaju on udarao bejzbolskom palicom po leðima i bubrezima."

U travnja 1992. godine pripadnici HVO-a su u blizini Èapljine zarobili civila S.L. i odveli ga u Metkoviæ gdje su ga, zajedno s još nekim zarobljenicima, èetiri dana držali u podrumu. Nakon toga su ih prebacili u Loru i smjestili ih u blok "C".

"Mene su odmah smjestili u taj dio u samicu, a kako sam uvijek nosio bradu, pa i tada, vjerojatno su me zbog toga i prozvali Vojvoda. Za cijelo vrijeme mog boravka u Lori nije bilo dana kada me nisu tukli...

Sjeæam se da nas je jedno jutro Tomo Dujiæ, upravitelj zatvora, izveo u šetnju i tada su doveli tri Crnogorca i tu je Tomo jednom od njih izbio oko pendrekom, a oko je palo na pod i igralo, meni se èini èitavu vjeènost, iako je to trajalo kratko. Ja sam to vidio svojim oèima. Tu ih je i premlatio, a nama je rekao da æemo i mi završiti kao oni.

Što je kasnije bilo s tim ljudima, ja ne znam, ali mislim da su ubijeni. Kasnije sam kontaktirao s njihovim obiteljima i znam da se oni nisu vratili kuæi i da nikad nisu razmijenjeni... U bloku ’C’, u jednoj prostoriji desno od ulaza, koja je navodno bila trpezarija, prikopèavali bi nas na struju tako što bi nam stavljali žice na uši i na palce od noge, a drugi kraj žice bi bio prikopèan na poljski telefon koji bi oni vrtjeli i puštali struju.

NOV6D.jpg

Ponižavajuæi odnos

To su meni radili svaki dan i to po nekoliko puta. To je bila specijalnost Tome Dujiæa, a to su radili i drugi. Tu u bloku ’C’ bio je i jedan pravoslavni pop, Zoran Perkoviæ, koji je bio na službi u Kupresu i tamo je zarobljen. Mene i njega su prisiljavali da jedan drugome ’pušimo’ spolni organ i to bismo morali raditi dok bismo bili prikljuèeni na struju, što sam prije opisao, a što je bilo posebno ponižavajuæe.

Na ovo nas je najviše prisiljavao Tomo Dujiæ, a samo prikljuèivanje na struju i batinanje su svi radili. Takoðer bih za Tomu Dujiæa napomenuo da je imao neke gumene rukavice koje bi navlaèio na ruke i onda bi nam ruke zavlaèio u èmar, govoreæi pri tom da traži Karadžiæa, Miloševiæa i druge..."

Danas èetrdesetogodišnji Z.J. u službenom iskazu navodi da su ga, kao pripadnika rezervnog satava bivše JNA, prvih dana travnja 1992. godine u Gabeli nedaleko od Èapljine zarobili pripadnici Hrvatske vojske. Prvo su ga odvezli u Metkoviæ, a zatim u Opuzen, odakle su ga vojnim vozilom prebacili u Loru gdje je, kako navodi, od zarobljenika zatekao jednog oficira bivše JNA, neke civile i Vladimira Žarkoviæa koji je bio toliko pretuèen da ga je jedva prepoznao, a znao ga je od ranije.

"(...) Po dolasku u Loru zatvorili su me u samicu gdje sam proveo 20-ak dana. To je bilo 20 dana pakla. Dobivao sam batine iz sata u sat, jednostavno bi otvorili æeliju, ušli unutra i tukli me dok ne bih pao u nesvijest. Zatim bi donijeli kantu vode da me osvijeste pa bi me nastavili udarati. U svemu tome najviše je prednjaèio i najsuroviji je bio Ante Gudiæ... Ta osoba je bila dosta visoka, vitka, štoviše žilava, i imao je tipièni splitski akcent.

S Antom Gudiæem je u društvu najviše bio Anðelko Botiæ. On je nizak, crn, oštre kratke kose. Koliko sam ja shvatio, oni su uvijek bili u paru u smjeni. Po surovosti, sadizmu i prebijanju zatvorenika uopæe nije zaostajao za Antom Gudiæem.

Ova dvojica su bili stražari u Lori, a upravitelj zatvora je bio Tomislav Dujiæ. S njim je èesto bila i njegova supruga, ne znam joj ime, koja je takoðer nosila vojnu uniformu policije. Po okrutnosti je bila poznata osoba po prezimenu Giljanoviæ, s nadimkom Giljo, i za njega sam doznao da je bio profesionalni boksaè u bivšoj državi... Tukli su nas raznim predmetima, bejzbolskim palicama, motkama, držalima, lancima i svim što bi im došlo pod ruku, a tukli su nas po èitavom tijelu.

Nikad nije pronaðen

S osobama koje sam veæ naveo u zlostavljanjima je sudjelovao i jedan Zlatan koji je èesto bio drogiran. Anðelko Botiæ i Ante Gudiæ izveli bi mene i ostale zarobljenike, postrojili bi nas licem uza zid, glava gore i onda bi nas udarali bejzbolskim palicama sve dok ne bismo pali u nesvijest. Mene osobno Dujiæ nije tukao, ali po prièanju drugih zarobljenika, znam da je tukao njih i da je u tome upravo prednjaèio. Osobno sam bio prisutan više puta kad bi zatvoreniku stavio pištolj u usta i okinuo, tako da bi ovaj od šoka pao u nesvijest jer nije znao da u pištolju nema metaka. Isto tako sam bio prisutan kada bi izvadio spolni organ i mokrio po zatvorenicima...

U bloku ’C’ su se dogaðala najzloglasnija zvjerstva u Lori... Vidio sam zatvorenike koji su bili na smrt prebijeni, a neki èak i ubijeni. Tamo je od batina podlegao Duško Jeliæ. Ja sam vidio kako su ga udarali i kada je pao na pod, tada su sve nas zatvorenike istjerali van. Stigla je Hitna pomoæ, ali je bilo kasno. Tko je od stražara bio, ne mogu toèno reæi, ali znam sigurno da je bio prisutan zapovjednik zatvora Tomo Dujiæ.

Posebno napominjem da smo ja i Vladimir Žarkoviæ od dasaka od kutija za municiju skovali sanduk za Duška Jeliæa koji je u ranim jutarnjim satima ukrcan u osobno vozilo ’mercedes’ i odveden u meni nepoznatom pravcu i koliko ja znam, nikad nije pronaðen...

Sjeæam se zarobljenika Bojana Vesoviæa iz Srbije. Bio je ranjen u nogu i nije mogao hodati, a bio je smješten u æeliji preko puta moje u bloku ’C’. Njega su posebno tukli, bio je sav izubijan i nije mu pružena nikakva lijeènièka pomoæ. Osobno sam gledao kako su ga stražari tukli, a on bi po cijeli dan i noæ zapomagao i jaukao. Po mojoj procjeni bio je psihièki skrenuo. Siguran sam da mu je zadnji koji mu je bio u æeliji bio Ante Gudiæ koji ga je tukao i nakon toga više nisam èuo glasa od Vesoviæa kojega su inaèe zvali Beli Orao jer je navodno bio pripadnik ’Belih orlova’. Njegov leš nisam vidio, ali smo zakljuèili da je mrtav jer se iz njegove æelije više nisu èuli urlici i zapomaganja."

Krajem svibnja 1992. godine zapovjednika jedinice rezervnog sastava bivše JNA, danas èetrdeset šestogodišnjeg T.N., u selu Velja Meða nedaleko od Trebinja zarobili su pripadnici HVO-a. U njegovoj je jedinici bilo 18 vojnika, devet iz vojne policije i devet iz komande.

Luburiæev unuk

"U borbenoj su nam akciji poginula dva èovjeka i ja sam, da sprijeèim daljnju pogibiju naših ljudi, naredio predaju jedinici HVO-a. Naglasio bih da su pripadnici jedinice koja nas je zarobila, odnosno kojoj smo se predali, bili izuzetno korektni prema nama i nije bilo nikakvog maltretiranja. Kamionom smo s ona dva mrtva tijela prevezeni u Metkoviæ. Mislim da je bio Metkoviæ, iako nisam baš siguran. Tu smo zatvoreni u nekakvo sklonište i u tom prostoru smo proveli iduæe dvije noæi. Za to vrijeme u tom su prostoru poèela prva maltretiranja. Od osoba koje su nas tu maltretirale izdvojio bih osobu koja je za sebe govorila da je unuk Maksa Luburiæa. Ta osoba je prednjaèila u svemu...

Nakon dva dana autobusom smo prevezeni u Split, a ona dva mrtva tijela ostala su u Metkoviæu... Prema mom mišljenju, ali nisam siguran jer su nam oèi bile zavezane, kad se autobus zaustavio, mislim ispred kompleksa Lora, tu je bilo mnogo ljudi, a to znam jer smo èuli glasove, iako nismo vidjeli, te je onaj unuk Maksa Luburiæa nudio da mogu birati za 100 maraka koga æe tuæi. Gomila ljudi je nagrnula na autobus i on se od silnog guranja ljuljao.

Šake, noge, palice

U zgradi su nas postrojili uza zid. Lica su nam bila okrenuta prema zidu, naredili su nam da dignemo ruke u vis i da ’beremo grožðe’. Dok smo držali ruke u zraku, oni su nas po leðima tukli policijskim palicama, šakama, nogama, a za to vrijeme su jednog po jednog odvodili u prostorije zatvora gdje su nam uzimali podatke. Ta smjena koja nas je zaprimila, a to sam kasnije saznao dok sam bio u zatvoru, bila je smjena Tonæa, prezime mu ne znam. Imao je plave brkove, a njegovi stražari su bili Anðelko i Ante Gudiæ.

Tonæi je od nas uzimao podatke i po tome sam zakljuèio da je on voða smjene. Pri uzimanju podataka morali smo kleknuti pored stola, sve što smo imali kod sebe staviti na stol i dati podatke. Za to vrijeme ponekad bi ušao neki od stražara i udario nas nogom po tijelu... Kao komandira posebno su me maltretirali na naèin da su me po cijelu noæ izvodili iz æelije. Svaki sat do sat i pol izveli bi me na hodnik gdje bi me udarali nogama i šakama. Nakon toga bi izveli nekog drugog i to je trajalo po cijele noæi iz dana u dan. U tome je prednjaèila upravo ona smjena koja nas je primila, dakle osobe Anðelko, Ante Gudiæ, tu bi bio i Tonæi, a ponekad i osoba po nadimku Suljo.

Dok sam bio u zatvoru, èuo sam od Trebinjaca da je Duško Jeliæ smrtno stradao. Kroz prozor sam vidio kako zatvorenici kuju sanduk od dasaka za Jeliæev ukop", naveo je svjedok T.N.

Lovaèkom puškom pucao mi je u ruku i preponu

"Posebno se sjeæam Tome Dujiæa, bio je upravitelj zatvora. On mi je iz lovaèke puške iz neposredne blizine propucao lijevu ruku u predjelu pazuha, a isto tako me je propucao i u lijevu preponu, takoðer iz lovaèke puške. Staklom mi je prerezao desni dlan i danas se vide ožiljci na njemu, kao i ožiljci od rana iz vatrenog oružja...

To bi bilo obièno naveèer kad bi se on napio pa bi izveo nas zatvorenike iz bloka "C" i vodio bi nas na plato gdje se nalazila jedna kuæica za psa i tu nas je prisiljavao da ulazimo u tu kuæicu i da lajemo kao psi jedni na druge. Takoðer je on znao doæi u æeliju i tu bi mene, ali i druge zatvorenike, udarao drvenim palicama, policijskim pendrekom, šakama, nogama, a isto tako nas je znao izvesi u dvorišni krug gdje nas je tukao èime je stigao", naveo je svjedok S.L.

Pranje èeliènom èetkom

"Takoðer bih spomenuo i Vladu Saviæa iz Nevesinja. On je posebno bio na meti Anðelku Botiæu. Tukao ga je èim bi stigao i kad bi stigao. Prisiljavao ga je da se pere èeliènom èetkom i nekim deterdžentom tako da je bio sav u ranama. Toliko ga je maltretirao da je ovaj na kraju poludio. Što je s njim stvarno bilo, ne znam. Mislim da je ubijen jer je jednog dana jednostavno nestao... Mene su posebno muèili, od osoba koje su to radile u sjeæanju su mi ostali Tomo Dujiæ, upravitelj zatvora, stražari Anðelko Botiæ i Ante Gudiæ, zatim Zlatko Sulemanoviæ, te osobe po nadimku Æop i Giljo, vozaè Hitne pomoæi i medicinske sestre", navodi jedan od svjedoka.

NOV6B.jpg

Muèenja strujom

"Od muèenja i zlostavljanja izdvojio bih muèenje strujom koje su radili na naèin da bi nas u prostoriji za saslušanje, s rukama vezanim na leðima, sjeli na stolac. Nakon toga bi nam na spolni organ spojili žice od poljskog telefona, a takoðer bi ih spajali i na uši i na nos, pa bi oni stvorili toliki napon koji je bio do 110 volti i to bi trajalo satima dok nam ne bi poèela izlaziti voda na usta. Tom prigodom oni bi nas ispitivali koga si ubio, koliko si ubio, a kako to stvarno nisam uradio, na svaki naš negativni odgovor oni bi samo pojaèali intenzitet struje i to muèenje bi trajalo satima", naveo je svjedok Z.J.

NOV6C.jpg

Crnogorcima odsijecali uši

Svjedok K.P. navodi da je dolazila jedna osoba s nadimkom Èop koja ih je tukla tako jako da su od batina padali u nesvijest. Sve je to znao Tonæi Vrkiæ koji je, tvrdi on, dovodio osobe izvan Lore, odnosno dopuštao im je da ulaze i da ih tuku, a Vrkiæ i Dujiæ su dovodili i vojnike i svi zajedno su ih tukli.

"...Prièalo se da su dvojici Crnogoraca odsjekli uši, a jednome izvadili oko i da su ta dvojica umrla od batina. To su mi prièali zatvorenici, a toèno tko, ne mogu se sjetiti... Nisam bio u bloku ’C’ i o njegovom postojanju sam saznao od zatvorenika iz svoje æelije jer su oni svi prošli kroz blok ’C’ Od zatvorenika sam èuo da su u tom bloku ’C’ stavljali zatvorenike na struju, a to mi je prièao i pilot Paniæ kojega su na taj naèin muèili... Smjena o kojoj sam prije govorio izvodila je zatvorenike na lažna strijeljanja na naèin da bi pucali pored glava."

NOV6E.jpg

Jedan obrok tjedno

"Posebno bih napomenuo da me jedne prigode Anðelko izveo iz æelije i doveo u prostoriju gdje su bili stražari, te mi je naredio da èuènem pored peæi i da molim ’hrvatskog miša da iziðe i to tako da ga ne smijem uvrijediti’. A za to vrijeme, dok sam ja bio u tom položaju on, Ante Gudiæ, i još neki stražari koji su se tu nalazili udarali su me nogama...

Osim fizièkog, bilo je i puno oblika psihièkog maltretiranja. Tjerali su nas da ulazimo u pseæe kuæice i da lajemo kao psi, zatim da pjevamo ustaške pjesme, a hrana je bila izuzetno loša jer bismo za sedam dana dobili samo jedan suhi obrok bez kruha", stoji u jednom od iskaza.

Share this post


Link to post
Tuðman i Šušak podržali brutalna muèenja u vojnim zatvorima?

ponedjeljak, 12.9.2005 11:15

PROTIV Tvrtka Pašaliæa, jednog od nekadašnjih zapovjednika Vojne Policije, još je 2001. godine podignuta optužnica zbog poticanja vojnih policajaca Marija Barišiæa i Milorada Pajiæa na ubojstvo Nikole Vukušiæa, tadašnjeg naèelnika PU Šibenik i njegovog zamjenika Ive Fuština.

Kako javlja Novi list, na suðenju pred Županijskim sudom u Šibeniku, koje je poèelo ovih dana, došlo je do novih, brutalnih saznanja, a svjedoèio je i Darko Milkoviæ, dužnosnik u šibenskoj Vojnoj policiji, koji je bio prisutan za vrijeme zloèina u vojnom zatvoru Kuline.

Pašaliæ je prije ubojstva naèelnika Vukušiæa i njegovog zamjenika, vojne policajce poticao i da prethodno ubiju nekoliko Srba - policijskog inspektora Dragana Njegiæa i graðanina Ljubu Pavasoviæa, kako bi likvidacije Vukušiæa i Fuština izgledale kao odmazda.

Upravo je bizarno da su vojni policajci Pašaliæeve nemjere predoèili Tuðmanu i Šušku. O tome svjedoèi prijepis transkripta sa sastanka predsjednika Tuðmana od 26. travnja 1993., na kojem su, osim Šuška, bili nazoèni i Tomislav Šutalo, Ivan Jarnjak, Jure Radiæ, Hrvoje Šariniæ, Mile Æuk i Miroslav Tuðman.

Djelovanje Vojne policije bilo je brutalno i u Lori; upravo je Milkoviæ kljuèan svjedok u tom sluèaju. On je potvrdio izjave potlaèenog policajca Barišiæa, što iskljuèuje navodnu moguænost da su tvrdnje prigodno izmišljene u dnevno politièke svrhe.

"Meðu prvim zarobljenicima vojnog zatvora u Kulinama bilo je njih 15-ak iz Nos Kalika. Tada je zapovijednik bio Tvrtko Pašaliæ, a 1. i 2. voða Željko Maglov i Zvonimir Cigiæ. Zarobljenike je udarao tko god je dolazio u pritvor. Frane Goreta muèio ih je u kasnim noænim satima, jer su tada Maglov i ostali dolazili pijani i drogirani. Tjeralo ih se na bludne radnje i silovalo. Spajali su ih na žice poljskog telefona da skaèu pod strujnim udarima." - prièa Milkoviæ za Novi List.

"Oko 18. lipnja došao je Frane Goreta s Ivicom Livajom. Poruèio je Pašaliæu da ga èeka na cesti za Kuline. Maglov je išao s njim, a kasnije sam ga i osobno vidio. Bio je nervozan. Pitao sam zapovjednika zatvora što se dogodilo, a on mi je rekao da su ispitivali zarobljenike. Nakon što je na red došao Marko Maðar, Goreta je izišao sav poprskan krvlju." - tvrdi Milkoviæ.

"Nakon što su Miljevci osloboðeni, nazvao je Davor Škugor, tadašnji pomoænik zapovjednika za logistiku, i tražio da pošalju ratne zarobljenike i desetinu VP, kako bi pokopali ubijene neprijatelje. Mrtvi su na kraju baèeni u Baèiæa jamu, iza sela. Ja sam o tome svjedoèio na sudu u Zagrebu. Luka Vujiæ, tadašnji zapovijednik 142. brigade, napisao je kako su neki zarobljenici identificirani. U izvješæu navodi i Miroslava Subotiæa, koji je ubijen nakon akcije Miljevci." - zakljuèuje Milkoviæ.

Novi list

Vrlo je interesantno, kako Hrvatska stampa non stop baca krivicu na mrtve politicare Tuðmaa i Šuška. A sta cemo gospodo novinari sa ovm gospodom, Tomislav Šutalo, Ivan Jarnjak, Jure Radiæ, Hrvoje Šariniæ, Mile Æuk i Miroslav Tuðman, hocemo li cekati da oni umru pa onda pronaci krivicu?

Share this post


Link to post

Ubijeni i nestali u Lori

Da se ubijeni nikada ne zaborave, imena likvidiranih i nestalih 1992, po spisku svedoka Petra Fjodorova:

Rajko Bulatoviæ, roðen 1964,

Bojan Vesoviæ, 1973,

Ranko Grbiæ,

Slavko Dragoljeviæ, 1946,

Dušan Duvnjak, 1965,

Nikola Duvnjak, 1957,

Mirko Zeèeviæ,

Stojan Zubiæ,

Borislav Ivkoviæ, 1960,

Duško Jeliæ, 1966,

Spasoje Kanliæ, 1957,

Nenad Kneževiæ, roðen u Nikšiæu,

Ratko Lugonja, 1962,

Miro Ljepava, 1973,

Jovo Mariæ, 1943,

Ðoko Mariæ, 1932,

Ratko Mašim, 1954,

Ljupko Miliæ, 1942,

Dušan Milišiæ, 1961,

Dušan Nikšiæ, 1951,

Petar Pantiæ, 1935,

Vlado Saviæ, 1961,

Mirko Èivèiæ,

Milivoje Èuèuga, 1966,

Ratko Simoviæ, 1963,

Miloš Perunoviæ, 1965,

Dragan Dokiæ, 1958,

Luka Papiæ, 1954,

Radomir Vuliæ, 1952,

Borivoje Zirojeviæ, 1955.

Luka Gazivoda, 1955,

32. Zoran Popoviæ, P

avle Popoviæ, 1957,

Dragan Jakovljeviæ, 1967,

35. Miljan Šušiæ, 1959,

Nedeljko Jankoviæ, 1969,

Radivoje Petkoviæ, 1961.

Srpski zarobljenici izvoðeni su na lažno, fingirano streljanje, prisiljavani da ližu èizme stražara, na "telefoniranje", povezivanje delova tela: ušiju, polnih organa, slepooènica, prstiju na indikovanu elektriènu struju. Terani su da se krste kao katolici, da ližu i ljube hrvatsku zemlju. Takoðe su terani da ližu šolju i pod u klozetu i da piju mokraæu.

Morali su da trèe logorskim krugom raširenih ruku kao avion u bombardovanju, dok su drugi imitirali pucanje aviona. Takoðe su prisiljavani da ustima sakupljaju otpatke po logorskom dvorištu, da jedu opuške od cigareta, žive puževe s kuæicama, perje ubijenih ptica, žive žabe, gliste... Jeli su po pola kilograma soli, a nisu im davali vode. Prisiljavali su ih i na "igranje kola": u dvorištu bi se zarobljenici uhvatili u krug, a prvi i poslednji bi bili spojeni elektrodama na struju. Morali su da okopavaju ili kose travu oko logora u miniranom delu. Logorašima kojima je polomljena vilica namerno bi se loše namestila kako bi nepravilno zarasla. Na njima se jahalo po logoru. Morali su i da ulaze u kuæice za pse i da laju kao psi, a drugi da mjauèu. Svakodnevno su batinani rukama, nogama, cevima za vodovod, gumenim crevima, obiènim, bezbol palicama i elektriènim palicama, kundacima od oružja, lancima, eletroprovodnicima...

Zarobljenici su prisiljavani na homoseksualne odnose, kao i da javno polno opšte izmeðu sebe.

- Na dolasku saèekala su nas dvojica stražara, polivala vodom i tukla dva sata. Zatim su nas jednog po jednog vodili na "telefoniranje". Izvodili su me èetiri puta na lažno streljanje. U æelijama nije bilo inventara, niti nameštaja, tako da smo spavali na betonu. Najmanje sam prebijan po tri puta na dan. Jedanput sam za 24 sata pretuèen 14 puta. Izveli su me sa M. u dvorište, skinuli nas gole i naterali da popijemo èašu slane vode, a zatim su nas držali na suncu èitav dan tako da smo dobili opekotine po èitavom telu. Posle toga su nas pretukli, tako da, gde god sam bio udaren, sa tog mesta mi se skinula koža - svedoèio je zarobljeni major JNA. On je potvrdio da je u zatvor dolazila komisija Meðunarodnog crvenog krsta.

Naredbodavci

Sve genocidne zloèine u logoru "Lora" u Splitu izvršili su ili su naredili njihovo izvršenje pripadnici vojnih, policijskih i civilnih vlasti Republike Hrvatske. O tome postoje nepobitni dokazi i iskazi logoraša, oèevidaca i žrtava .

Naredbodavci su bili Mate Lušiæ, naèelnik Uprave vojne policije Hrvatske, Gojko Šušak, ministar odbrane Hrvatske koji je bio upoznat sa dogaðanjima u "Lori", ali je to zataškavao i onemoguæavao pokretanje kriviènog postupka; Mario Barišiæ bio je zapovednik 2. satnije 72. bojne HV. Naredbodavac je i Željko Maglov, komandant vojne policije HRM.

Upravnici logora bili su Ivica Boško i Miroslav Buzov, koji su izdavali nareðenja i sami uèestvovali u zloèinima.

Share this post


Link to post
NA SUÐENJU U ’SLUÈAJU LORA’ SVJEDOÈIO UGLJEŠA BULOVIÆ:

’Od puštene struje lijepio mi se jezik’

Svjedok je iz æelije èuo brata blizanca Gojka Buloviæa kako jauèe dok ga tuku i kako netko govori: "Izvadi mu jezik, ugušit æe se", a oko tri ujutro èuo je i bratov samrtni hropac

SPLIT - U nastavku ponovljenog suðenja osmorici bivših vojnih policajaca, optuženih za ratni zloèin protiv civilnog stanovništva, poèinjen u lipnju 1992. u Vojnom zatvoru "Lora", saslušan je prvi svjedok ošteæenik Uglješa Buloviæ, brat ubijenoga Gojka Buloviæa.

Prema svjedokovu kazivanju, na Sv. Antu 1992., nepoznate osobe u maskirnim odorama došle su u njegov stan na Brdima i odveli ga zajedno s blizancem Gojkom u Draèevac, pa u Loru. Smjestili su ih u istu æeliju, ali ispitivali odvojeno. Brata Gojka vidio je zadnji put kad je odveden na razgovor. Uglješa Buloviæ je govorio i o tome kako su ga za vrijeme ispitivanja tukli i spajali na struju, od èega mu se lijepio jezik.

— Èim bih poèeo govoriti, pustili bi mi struju, ne znate vi kako je bilo, ne bih to poželio ni èovjeku ni psu — izjavio je Uglješa Buloviæ.

U noæi izmeðu 13. i 14. lipnja 1992. na vrata sjedokove æelije dolazile su razlièite osobe i prijetile da æe ga likvidirati. Èuo je brata kako jauèe, kako ga tuku i kako netko govori: "Izvadi mu jezik, ugušit æe se", a oko tri sata ujutro èuo je bratov samrtni hropac. Nakon dva dana svjedok je odveden na Bilice gdje je zadržan sto dana i za to vrijeme ga nitko nije muèio. Tek na Bilicama je saznao za bratovu smrt, kao i to da je mrtav pritvorenik Nenad Kneževiæ. Odgovarajuæi na pitanja obrane, Buloviæ je rekao da kod njega i brata nije naðeno oružje.

— Tanke su prièe da je protiv nas voðen kazneni postupak. Tek nakon što su umrli, proglašeni su optuženima za oružanu pobunu. Kakva oružana pobuna, oni su veæ bili mrtvi — rekao je Buloviæ.

Proèitan je iskaz svjedokinje Marije Kneževiæ, supruge pokojnog Nenada koja zbog zdravstvenih problema nije došla u sudnicu. U lipnju 1992. u obiteljski stan došle su uniformirane osobe i bez naloga obavile pretragu. Na odlasku su odveli njezina supruga Nenada, ne govoreæi razlog, osim što su rekli da su tražili oružje. Svjedokinja je poslije posjeæivala supruga u bolnici i vidjela ga samo kroz staklo jer je bio u CIT-u, a nakon njegove smrti, od 73. bojne Vojne policije dobila je nekakvu obavijest o njegovu stanju.

Pregledom rješenja Vojnog suda u Splitu od 12. lipnja 1992. utvrðeno je provoðenje istrage protiv 44 osobe zbog oružane pobune. Meðu njima su bili i neki od ošteæenika, Nenad Kneževiæ, Gojko i Uglješa Buloviæ.

Zbog teškog zdravstvenog stanja (moždanog udara) pozivu suda nije se odazvao Mirko Šušak, dok se prema prikupljenim podacima pretpostavlja da Lazar Ostojiæ živi u Srbiji i Crnoj Gori i da su se zbog toga sudu vraæali neuruèeni pozivi. Rasprava se nastavlja danas.

Share this post


Link to post
Na ponovljenom suðenju o Lori svjedoèio samo jedan svjedok

Piše: Ante Paviæ

15.09.2005. 16:16Na prvom suðenju kontroverzni sudac Lozina donio je oslobaðajuæu presudu

Na Županijskom sudu u Splitu nastavljeno je suðenje osmorici bivših vojnih policajaca optuženih za zloèine u vojnom istražnom zatvoru Lora na kojem se pojavio samo jedan svjedok. Ostala èetiri pozvana svjedoka nisu se pojavila. Trojici nisu uruèeni pozivi, a jedan od njih dostavio je zahtjev da ga se tretira kao ugrožena svjedoka što je sud odluèio uzeti u razmatranje. Svjedoèeæi na èetvrtom danu suðenja Rade Kriviæ je izjavio da su stražari prema njemu bili korektni te da nije doživio nikakvih neugodnosti iako je potvrdio da mu je na uši nekoliko sekundi puštena struja. Ankica Luetiæ, braniteljica optuženog Emilija Bungura koji je uz još trojicu optuženika u bijegu, sudu je uložila prigovor na pitanja svjedocima zastupnika optužbe Michellea Squiccimara o nacionalnosti i pripadnosti politièkim strankama ili vojnim postrojbama. Prigovor je odbila predsjednica Sudskog vijeæa Spomenka Tonkoviæ uz obrazloženje da je Vijeæe ocijenilo kako su upravo pitanja koja su postavljena bitna za razrješenje statusa civilnih žrtava i ostalih okolnosti koje su upuæivale Vrhovni sud na oslobaðajuæu presudu iz 2002. godine

Share this post


Link to post
Za teške zloèine u Pakraèkoj Poljani 30 godina zatvora

Munib Suljiæ je osuðen na 10 godina zatvora, dok je Sinišu Rimca dopalo osam godina zatvora. Igor Mikola æe pet godina biti iza rešetaka, Miroslav Bajramoviæ èetiri, a Branko Šariæ tri godine. Sutkinja usporedila Pakraèku Poljanu s nacistièkim logorom

ZAGREB - Vijeæe zagrebaèkog Županijskog suda, kojim je predsjedala sutkinja Rajka Tomerlin-Almer, proglasilo je krivim petoricu optuženika (bivših pripadnika prièuvnog sastava MUP-a, tzv. merèepovaca) u sluèaju Pakraèka Poljana, te im je izreklo nepravomoæne zatvorske kazne, nakon što je Vrhovni sud ukinuo oslobaðajuæu presudu drugog vijeæa od prije šest godina i vratio predmet na ponovni postupak.

Munib Suljiæ je osuðen na 10 godina zatvora zbog ubojstva nepoznate muške osobe po imenu Saša, dok je zbog istog nedjela Sinišu Rimca dopalo osam godina zatvora. Igor Mikola æe, pak, zbog pomaganja u navedenom ubojstvu, zatim zbog protupravnog lišavanja slobode triju osoba i iznude na štetu jedne od njih, prema presudi, pet godina biti u zatvoru. Miroslav Bajramoviæ je zbog protupravnog lišavanja slobode spomenutih triju osoba osuðen na èetiri godine zatvora, a zbog poèinjenja istog kaznenog djela Branko Šariæ æe, prema odluci sudskog vijeæa, biti u zatvoru tri godine.

Svim optuženicima je naloženo plaæanje po pet tisuæa kuna troškova suðenja, dok æe im za ostale troškove vezane za ovaj postupak "raèun naknadno biti ispostavljen".

Egzekucija nad rakom

Prema prvoj toèki presude Suljiæ, Mikola i Rimac, te još neke nepoznate osobe su krajem studenoga ili poèetkom prosinca 1991. na livadu na podruèju Pakraèke Poljane doveli muškarca po nadimku Saša, kao i Nikolu Peleša i Branka Velagiæa, koji su bili protupravno uhiæeni, a kojima je bilo zapovjeðeno da kopaju raku, a potom da legnu na tlo. Oni su, potom, èuli Suljiæa kako vièe: "Daj ga meni, daj ga meni, ja sam mu obeæao da æu ga samo jednim metkom." Suljiæ je potom pucao u Sašu koji je uzdahnuo i pao u jamu. Kada se tijelo pomaknulo, Suljiæ je povikao: "Vidi gada, vidi gada", i ispalio hitac Saši u glavu, kao i Rimac, a onda je zapucao i Mikola.

Druga toèka presude govori kako je, takoðer 1991. godine, Miroslav Bajramoviæ sa Stjepanom Manðarelom (koji je u meðuvremenu preminuo) i još dvije osobe s gradilišta u Rudeškoj ulici protupravno priveo Miloša Ivoševiæa, kojega su tražili, ali i Radu Pajiæa i Marka Grujiæa koji su se tamo zatekli, te su ih odvezli u Pakraèku Poljanu, znajuæi da bi po njih mogle nastupiti i najteže posljedice. Tamo su ih predali Branku Šariæu. Igor Mikola je, pak, od Ivoševiæa na silu oduzeo (iznudio) 20 tisuæa dinara i 300 DEM, a prisvojio je i njegov novi automobil marke golf. Uhiæenike su, potom, iz "vatrenog i eksplozivnog oružja" usmrtile nepoznate osobe i bacile ih u jamu.

Sutkinja Tomerlin-Almer je u obrazloženju presude istaknula kako se radi o dugotrajnom i muènom postupku, napomenuvši kako su optuženici pri postupanju u inkriminiranim sluèajevima pokazali visok intenzitet kriminalne volje.

Šariæ jedini "pokazivao ljudskost"

Dodala je kako tijelo ubijenog muškarca (Saše) nije pronaðeno, sumnjajuæi da ga je, možda netko sklonio. Nije se, kako je napomenula predsjednica vijeæa, radilo o ratnim zarobljenicima, veæ o civilima koji su na silu odvedeni iz svojih domova.

"Što se tièe situacije oko Pakraèke Poljane, tamo je stvoren ilegalni, nekontrolirani logor, u kome se neèovjeèno postupalo s ljudima na naèin kakav je civilizirana Europa viðala samo u nacistièkim logorima!", zakljuèila je sutkinja Tomerlin-Almer. Jedino je za Branka Šariæa napomenula da je "pokazivao ljudskost", pokušavajuæi pomoæi nekim zatoèenicima, no dodala je kako je on, kao zapovjednik, na kraju ipak puštao da stvari "teku svojim tijekom".

Tužitelj Ivan Plevko najavio je žalbu na visinu izreèenih kazni, a žalbe su najavili i branitelji.

Na objavu presude, inaèe, nisu došli Munib Suljiæ i Igor Mikola. Kako im je sudsko vijeæe uz izreèene kazne odredilo pritvor, bit æe izdan nalog policiji da ih uhiti. Pritvor je odreðen i Rimcu koji se, takoðer, tijekom postupka branio sa slobode, dok su se Bajramoviæ i Šariæ od ranije nalazili u zatvoru.

Share this post


Link to post
SVEDOK TRAŽI SASLUŠANJE VIDEO-LINKOM

16.9.2005

Na današnje suðenje osmorici bivših hrvatskih vojnih policajaca koje su pred Županijskim sudom u Splitu optuženi za ratni zloèin muèenja civila i ubistvo dvojice u zatvoru Lora 1992, danas nije došao ni jedan od dvojice pozvanih svedoka.

Sudsko veæe za ratne zloèine danas se pozabavilo dopisom koji je poslao Ðorðe Katiæ, nekadašnji zatvorenik Lore koji danas živi u Australiji, a koji od suda traži ispitivanje videolinkom pred sudom u Australiji. Njemu teško fizièko i psihièko stanje ne dozvoljava putovanje, a pitanje je i kako bi na njega delovao i sam dolazak u grad u kome je, kako je rekao, doživeo najteže trenutke u životu i jer je zbog okrutnog muèenja u Lori danas gotovo 100 procentni invalid.

Share this post


Link to post

To sa video linkom prilicno dobro radi i ne vidim da bi nasi ubuduce trebali ici hrvatima 'nanoge'...

Share this post


Link to post
Izvor, Nacional hr

Nastavlja se suðenje o sluèaju Lora

19.09.2005. 15:56

Optuženi na suðenju u Županijskom sudu u SplituU ponedjeljak na Županijskom sudu u Splitu na ponovljenom suðenju protiv osmorice bivših policajaca svjedoèila su dva pripadnika Vojne policije, Ivica Livaja i Zlatko Jeliæ iz iste 72. bojne Vojne policije kao i optuženi. Oni su u svojem iskazu naveli da nisu imali nikakva saznanja o muèenju zatvorenika u vojno-istražnom zatvoru. "Zarobljenici koje sam vidio u Lori izgledali su kao i svi drugi ratni zarobljenici. Iako su ostavljali dojam preplašenosti, izgledali su normalno u smislu da nikome od njih nije nedostajalo ni uho ni oko niti sam primijetio da imaju masnice od premlaæivanja, niti bi se po njihovu fizièkom izgledu moglo zakljuèiti da su bili zlostavljani" kazao je Livaja te dodao da nisi bili u kondiciji za "trèanje po Marjanu" ali da nije po njima vidio ozljede.

31655.jpg

Share this post


Link to post
BIVŠI VOJNI POLICAJAC MARIO BARIŠIÆ OSTAO PRI RANIJEM ISKAZU

U Lori sam vidio ljude odrezanih ušiju i izvaðenih oèiju

SPLIT - Sjeæam se, i ostajem pri tome, da sam u zatvoru u Lori vidio ljude s odrezanim ušima i izvaðenim oèima, a sjeæam se i da sam prozvao konkretne ljude odgovorne za to, a oni ovdje ne sjede. Ovim je rijeèima poèeo svoj iskaz bivši vojni policajac Mario Barišiæ, juèer saslušani svjedok na suðenju osmorici bivših vojnih policajaca, optuženih da su u lipnju 1992. u Vojnom zatvoru "Lora" poèinili ratni zloèin nad civilnim stanovništvom.

"Radite s njima što hoæete..."

Barišiæ je, naime, napomenuo da nakon prometne nesreæe 1993. pati od parcijalne amnezije, ali da se tih detalja sjeæa.

Inaèe, u ranijem iskazu Barišiæ je naveo da je zajedno s Miloradom Paiæem bio u Lori 11. travnja 1992. i tada ga je Tvrtko Pašaliæ, zamjenik zapovjednika 72. bojne Vojne policije, poveo u stražnji dio zatvora i rekao: "Sad æete vidjeti zarobljenike koji nigdje nisu evidentirani i s njima æete moæi raditi što hoæete." Barišiæ je kasnije èuo da se taj dio zove "Blok C".

Željezna vrata "Bloka C" otvorio im je Ivica Livaja, a unutra su bila još trojica vojnih policajaca koje svjedok nije poznavao, a ni danas ih ne bi mogao prepoznati. U prostoriji je bio veliki stol i na stolu induktorski telefon, a èini mu se, iako nije siguran, i krvav nož. Na podu prostorije bila je emulzija krvi i vode. Barišiæevu pozornost privukli su jauci i zapomaganje pritvorenika, koji su molili da ih se ubije. Po naglasku je zakljuèio da su iz Crne Gore ili Trebinja. Bilo je devet muškaraca u dobi izmeðu 30 i 50 godina. Ono što je vidio užasnulo ga je - svi su bili izoblièeni, neki bez ušiju, neki bez oèiju, a jedan je tako grkljao da je zakljuèio kako mu nedostaje barem pola jezika.

Svjedok Barišiæ bio je u "Lori" i 13. travnja 1992. i tada je vidio pritvorenike u zatvorskim æelijama, a Tonæi Vrkiæ mu je rekao da su meðu njima vojni piloti bivše JNA te pravoslavni sveæenik. Po Barišiæevu kazivanju sve prostorije su bile krvave, a veæina pritvorenika izoblièena.

Izvješæe nestalo u Draèevcu

Barišiæ je u "Loru" dolazio kako bi nadležne izvijestio o tome što je vidio i kako bi obojali zatvor. Izvješæe je, kaže, i napisao ali je u Draèevcu nestalo, pa je naknadno jedno i otipkao, a Tvrtko Pašaliæ mu je prigovorio što spominje neevidentirane zatvorenike. Detalje nije pisao jer je "trebalo imati veliku hrabrost u to vrijeme napisati takvo što".

Svjedok odbio policijsku zaštitu

Prije saslušanja Barišiæa, sud je upoznat s njegovim zahtjevom Državnom odvjetništvu za uvrštavanje u program zaštiæenih svjedoka, a zbog prijetnji smræu upuæenih njemu i obitelji.

Premda su Barišiæevi navodi shvaæeni ozbiljno, njegovu zahtjevu nije udovoljeno jer za takvo što nema zakonskih moguænosti. Svjedok je pak odbio policijsku zaštitu pri dolasku na suðenje. Svjedoci Miroslav Karin i Josip Tabula negirali su navode Barišiæa po kojima su zajedno s njim dolazili u "Loru". Damir Boršiæ jest dolazio s Barišiæem u "Loru", ali za razliku od Barišiæa nije vidio da bi vojni policajci tukli zatvorenike dok su kroz njihov špalir prolazili na putu do kamiona u koji su ukrcani i odvezeni u Šibenik radi razmjene.

Boršiæ i Barišiæ ostali su pri svojim iskazima i nakon što su suoèeni u sudnici.

J. MATIÆ

Share this post


Link to post

Prosao sam svasta i vidio svasta ali ovo nadilazi sve do sad .....

zvijeri i zvjerstva

Share this post


Link to post
HRVATSKA PRUŽILA GARANCIJE ZA BEZBEDNOST SVEDOKA

26.9.2005 (Tanjug) - Srpsko Tužilaštvo za ratne zloèine saopštilo je danas da je Hrvatska pružila garancije za bezbednost 14 svedoka iz Srbije i Crne Gore u sluèaju ''Lora'', prilikom njihovog boravka u Hrvaskoj.

U saopštenju je navedeno da je tužilaštvo sa ministrom pravde Srbije Zoranom Stojkoviæem usaglasilo strategiju podrške svedocima iz SCG tokom njihovog svedoèenja pred Županijskim sudom u Splitu.

Share this post


Link to post
Maglov odbacio Barišiæeve tvrdnje o zlostavljanju u Lori

crn-maglov-txt.jpg

SPLIT - U današnjem nastavku suðenja u sluèaju Lora na splitskom Županijskom sudu bivši zapovjednik Vojne policije u Šibeniku, umirovljeni pukovnik Željko Maglov, odbacio je tvrdnje svjedoka Marija Barišiæa koji ga je prozvao odgovornim za zlostavljanja zatvorenika u Lori, rekavši da je "Barišiæ psihièki bolesnik koji nikada nije bio u Lori".

"On je bolesnik, koji je sve izmislio. Bolesnik koji izmišlja", kazao je svjedok Maglov.

Predsjednica Sudskog vijeæa Spomenka Tonkoviæ na njegov je zahtjev proèitala Maglovljeve prijašnje iskaze u kojima navodi kako je u kolovozu 1992. vodio 50-ak zarobljenika iz Lore na razmjenu u Kerestinec te da su "svi bili lijeènièki pregledani i u dobru stanju, bez ozljeda".

Svjedoèeæi nadalje o sjevernom dijelu zatvora u Lori, tzv. bloku C - u kojemu je Barišiæ, kako je tvrdio, kao pripadnik Vojne policije iz Šibenika vidio zarobljenike "bez oèiju, ušiju i jezika, koji mole da ih se ubije" - Maglov je kazao kako je u vrijeme kad je on bio tamo, u kolovozu 1992., taj dio zatvora bio prazan.

Dodao je da je u vojnom zatvoru, osim tada, bio i kad su se tamo održavali seminari o postupanju s ratnim zarobljenicima po Ženevskoj konvenciji, u organizaciji Uprave Vojne policije.

Svjedok Maglov rekao je i kako nije vidio niti znade za zlostavljanja zarobljenika u Lori.

(Hina)

smiley-pisatel.gifPoznat mi taj cinizam, kad nesto nije po volji kako oni hoce, onda te proglase ludim. Tako to izgleda kad neskolovani pandur preko noci bi postao i psihijatar. feminist.gif

Share this post


Link to post

Oslobodjena Slobodna Dalmacija, J. MATIÆ

SPLITSKI PROCES NA SUÐENJU ZA RATNI ZLOÈIN

PROÈITANI ISKAZI TROJICE SVJEDOKA

U Lori vidio zatvorenika s krvavim leðima bez kože

SPLIT - Buduæi da se niti jedan od èetvorice pozvanih svjedoka nije juèer pojavio na Županijskom sudu u Splitu, na suðenju osmorici bivših vojnih policajaca optuženih za ratni zloèin u Vojnom zatvoru "Lora", suglasnošæu stranaka proèitani su ranije dani iskazi Marka Ivèeviæa, Edija Šantiæa i Borisa Radoševiæa, dok æe o ispitivanju Zvonimira Cigiæa sud odluèiti do kraja dokaznog postupka.

Umjesto da doðe, Marko Ivèeviæ poslao je sudu pismo u kojemu navodi kako se ne želi iznova izlagati prijetnjama smræu kakve je dobivao tijekom prvog suðenja. Ivèeviæ piše i da mu je bivši predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crniæ sugerirao da od državnog odvjetnika Mladena Bajiæa zatraži uvrštavanje u program zaštiæenih svjedoka, što je i uèinio, ali se Bajiæ na taj prijedlog oglušio. Iako, kaže, u svom iskazu na prošlom suðenju nije nikoga teretio, telefonom je dobivao prijetnje.

Marko Ivèeviæ je u ljeto 1992. bio pripadnik Hrvatske ratne mornarice rasporeðen u vojarni "Lora". Nakon što je èuo prièe o pritvorenicima s odrezanim ušima i nosevima, jednom je prigodom svratio u zatvor i obišao æelije. Tada je u æeliji vidio pritvorenika Lazu Ostojiæa, kojega je poznavao od ranije. Ostojiæu je glava bila u krvavom zavoju, a lice modro. U krugu zatvora vidio je i pritvorenika kojemu su leða bila toliko krvava da se èinilo kako nema kože. Svjedokov poznanik iz Vojne policije Marko Bilaè rekao mu je kako je "sve to digla palica".

Odvjetnici Ankica Luetiæ, Slobodan Mikuliæ, Joško Èeh i Rene Laura prigovorili su proèitanom iskazu svjedoka Ivèeviæa kao nevjerodostojnom. Bivši vojni policajci Edi Šantiæ i Boris Radoševiæ u ranijim su iskazima naglasili da nemaju saznanja o dogaðanjima u "Lori" u lipnju 1992. godine. Šantiæ je, kaže, vidio zarobljenike u zatvoru "Lora", ali na njima nije uoèio nikakve ozljede. Za razliku od Šantiæa, Radoševiæ se sjeæa pritvorenika Ðorða Katiæa, kojega, kaže, nitko nije tukao niti ga vozio u bolnicu radi pružanja lijeènièke pomoæi. Ni Šantiæ ni Radoševiæ ne znaju da se za vrijeme dok su bili u "Lori" dogodio ikakav smrtni sluèaj pritvorenika.

Share this post


Link to post
SUTRA SASTANAK SA SVEDOCIMA IZ SRBIJE U PROCESU 'LORA'

5.10.2005

- Tužilaštvo za ratne zloèine sutra æe održati sastanak sa svedocima iz Srbije pozvanim da svedoèe u obnovljenom procesu ''Lora'' pred Županijskim sudom u Splitu, saopšteno je danas iz Tužilaštva.

Sa svedocima ''Lore'', pored predstavnika Tužilaštva, razgovaraæe i predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, Ministarstva za ljudska i manjinska prava SCG, Misije OEBS-a u SCG i nevladinih organizacija - Fond za humanitarno pravo, ''Veritas'' i Dalmatinska akcija iz Splita.

Share this post


Link to post

5.10.2005

Rukovodilac Dokumentacionog centra ''Veritas'' Savo Strbac potvrdio je danas Tanjugu da æe sutra biti održan sastanak sa svedocima iz Srbije koji su pozvani da se pojave na glavnom pretresu od 24. do 28. oktobra u obnovljenom procesu ''Lora'' pred Zzupanijskim sudom u Splitu.

''Bilo bi veoma važno da se što veæi broj svedoka pojavi na glavnom pretresu u Splitu jer bi imalo posebnu težinu da svedoèe ljudi koji bi se našli u dvostrukoj ulozi pred osmoricom optuženih - kao svedoci muèenja drugih zatvorenika i kao njihove žrtve'', rekao je Strbac.

Share this post


Link to post
SLUÈAJ LORA Svjedoci iz Srbije, Vojkan Živkoviæ i Velibor Tomoviæ, ustvrdili:

Tukla nas Duiæeva žena i èetverogodišnje dijete

Autor DRAGAN MILJUŠ

hrv-tukla-txt.jpg

"U Lori su svakodnevna muèenja i maltretiranja bila uobièajena. Sjekli su prste, polomili su mi sedam rebara, imao sam 20 fraktura na glavi, izbijeno oko, a u dva mjeseca zatoèeništva sa 97 kilograma došao sam na 44. Tjedan dana u Lori bio je pravi pakao. Upravitelj zatvora Duiæ spajao mi je, non stop, elektrode na genitalije.

Na strijeljanje su me izvodili vojnici s fantomkama na glavama." To je kazao 34-godišnji Vojkan Živkoviæ iz Niša, prvi od osam svjedoka iz SiCG koji su se odazvali pozivu hrvatskih vlasti da svjedoèe na suðenju osmorici bivših vojnih policajaca iz Lore.

Ožiljak na ruci

Živkoviæ je zarobljen poèetkom 1992. u Nos-Kaliku kod Miljevaèkog platoa sa èetvoricom svojih vojnika iz samostalnog protuteroristièkog voda, pod izravnom komandom 9. kninskog korpusa i Ratka Mladiæa. Živkoviæ je "13 godina sanjao svog muèitelja" pokazao je na Davora Baniæa, kojeg zna pod nadimkom Bokser: "Tukao me 24 sata svaki dan!" Zapamtio je ožiljak na ruci. "Stalno ga je pokazivao i govorio: Vidi šta ste mi napravili. Ako nema ožiljka, ja lažem. Znam ovog èovjeka, sanjam ga svake noæi."

Sutkinja Spomenka Tonkoviæ utvrdila je kod Baniæa trag na šaci. Živkoviæ je govorio i o crnoj sobi sa strunjaèama, lisicama zakvaèenim na strop.

"To je bila soba za torturu. Noge bi nam se zgrèile od struje, a oni bi nas tukli da nam se isprave." S vojnicima je nakon tjedna Lore vraæen u Šibenik, a o njihovu stanju nešto bi, kazao je, mogli reæi vojni policajci Paiæ i Barišiæ. Saslušanje svjedoka potrajalo je tri sata, bez incidenta. Okrivljeni Botiæ svjedoku je, požalio se, psovao mater ispod glasa, dok je Baniæ kazao:

"Ovog èetnika nisam nikada vidio". Baniæev branitelj Vinko Ljubièiæ zabrljao je upitavši Živkoviæa koju je funkciju imao "taj što vas je tukao". "Da mlati", odgovorio mu je svjedok, koji je rekao da ga je maltretirala i Duiæeva supruga, te da su zarobljenike vodili kuæama. On se sjeæa kako ga je u podrumu èetverogodišnjak tukao palicom za bejzbol. Podoficira JNA Velibora Tomoviæa zarobio je HVO u Gabeli.

U Lori je bio od travnja do kolovoza 1992. godine s tri oficira i 15 vojnika u dvije æelije. Najviše ga je maltretirao stanoviti Giljo, na telefon su ga spajali Botiæ i Gudiæ. Odmah ih je prepoznao. Tomoviæ je kazao da su u Loru dolazili i civili i Duiæeva supruga. Tjerali su ga da drži vježbe zatvorenicima polomljenih kostiju.

Vidio je i poèetak incidenta s Nenadom Kneževiæem, koji je ranjen prilikom pokušaja bijega, pa je umro nakon nekoliko dana. Sjeæa se i pretuèenih pilota Milana Mièiæa i Dragana Arsovskog. Njemu je, pak, otekla lijeva strana od batinjanja, ali je morao kazati da ga boli zub. Tomoviæ danas slabije èuje na lijevo uho, a umirovljen je zbog PTSP -a.

Share this post


Link to post

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!


Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.


Sign In Now
Sign in to follow this  
Followers 0