Sign in to follow this  
Rada

Verovanja u zivot posle smrti

Recommended Posts

Verovanja u život posle smrti

Različite religije imaju razna shvatanja o životu nakon smrti. Neke uče o vaskrsnuću, neke o reinkarnaciji, ali sve donekle govore da posle smrti postoji još nešto. Da nije kraj. Predstavljamo vam osam religija i njihova shvatanja o tome šta nas čeka nakon ovog života.

Hrišćanstvo

U šta veruju pravoslavci, protestanti, katolici, baptisti i mnogi drugi hrišćani ? Način na koji vodimo život na zemlji određuje gde ćemo otići u narednom životu. U Pakao odlaze zle osobe, a u Raj dobri ljudi. Katolička crkva tvrdi da postoji i čistilište koje se nalazi između Pakla i Raja. Neki veruju da nakon određenog perioda u čistilištu, duh bude poslat u Raj. Protestanti ne prihvataju čistilište.

Budizam

Znate li nešto o budizmu? Budisti veruju u karmu i reinkarnaciju. Ono što nas veže za proces smrti i ponovnog rođenja jeste – želja. Želja u smislu upornog traganja. Uslov za oslobađanje je Nirvana. U bukvalnom smislu Nirvana znači izumiranje, gašenje i odnosi se na prestanak svake želje i žudnje. Taj prestanak će učiniti da postanemo slobodni.

Hinduizam

U hinduizmu, duša je deo Jive koja je prolazno „ja“. U hinduizmu se veruje u ponovno rođenje i reinkarnaciju duše. Smrt nije kraj već je to prirodan proces tokom kojeg se jiva oporavlja, ponovo sastavlja, prilagođava svoj pravac i vraća nazad na zemlju. U hinduizmu, osim ako je duša oslobođena, ni život, a ni život nakon smrti nisu večni.

Vika

U ovoj religiji verovanja o životu posle smrti variraju.Vika je religija prepoznavanja božanske prisutnosti u svim stvarima, a najviše u prirodi. Zbog toga veštice izvode svoje rituale iz godišnjih doba i ciklusa Sunca i Meseca. Koreni veštičarstva leže u drevnom matrijarhalnom obožavanju boginje. Vika je religija prirode u kojoj je primarno božanstvo žensko (majka zemlja, majka priroda, velika majka i sl.). Religija veštica je puna radosti i slavi život i plodnost. Oni tradicionalno veruju u reinkarnaciju, ali to nije univerzalno. Neki veruju da se reinkarniramo u iste vrste nakon mnogo života, a razlog što se ponovo rađamo jeste da bismo naučili lekcije, ali i da bismo duhovno napredovali. Međutim, mnogi pripadnici ove religije veruju da duša može da se reinkarnira u različitu vrstu. Između dva života, duša se odmara u Letnjoj zemlji.

Judaizam

Jevrejska literatura i sveti tekstovi ne govore mnogo o tome šta se dešava kada ljudsko telo umre. Za nejevreje, ovo će možda biti iznenađujuće, jer sve druge religije govore o životu posle smrti. Judaizam je više posvećen delovanjima nego verovanju. Tora opisuje život nakon smrti u uslovima koji nisu potpuno određeni. Uobičajena tema je da smrt označava ponovno ujedinjenje sa precima.

Šinto

Šinto ili šintoizam je drevna japanska religija. Poput judaizma, ona ne objašnjava mnogo život posle smrti. U religioznim spisima može se pronaći rasprava o „Mračnoj zemlji“ i „Rajska visoravan“.

Sajentologija

Gde idemo nakon smrti po sajentolozima? Ovo nije sistem baziran na na veri i nema specifičnih učenja o tvorcu (Bogu). Zbog toga svako ima slobodu da shvati Boga na svoj način. Pomalo je slična budizmu. Ovde reinkarnacija postoji kao mogućnost ali sajentologija ne podučava posebno o ovom verovanju. Stvar je izbora da li će neko prihvatiti verovanje o rođenju nakon smrti.

Islam

Kao i hrišćanstvo, islam uči o neprekidnom postojanju duše kao i fizičkoj transformaciji posle smrti. Muslimani veruju da će doći dan kada će svi ljudi biti podeljeni. Sudnjeg dana neki će biti poslati u Pakao, a drugi u Raj. Alah će podići duha (Jinn) i ljude iz mrtvih i svima će biti suđeno. Poslednji dan je poznat i kao Dan ustajanja, Dan obračuna, Dan buđenja, Dan podele itd. Oni koji su određeni za Pakao će patiti u svojim grobovima, a predodređeni za Raj će počivati u miru dok taj dan ne dođe. Vaskrsnuće je fizičko jer će Bog obnoviti istrulela tela. Gde će ko otići zavisi od dela počinjenih tokom života. Sudnji dan se opisuje kao prelazak preko malog mosta koji vodi preko Pakla i vodi u Raj. Oni čija loša dela pretegnu će pasti u Pakao, ali Kuran daje dva izuzetka od ovog pravila. Ratnici koji su umrli boreći se u Božije ime će odmah otići pravo k njemu. Neprijatelji islama automatski idu u Pakao.

B92 06.12.2010

Share this post


Link to post

kažu jogiji (ljudi koji su postigli visoke stupnjeve duhovnog razvoja i koji svojom voljom još za života mogu da odu u one svjetove gdje idu umrli) da je jedna od prvih stvari koju osoba koja napusti tijelo (umre) doživi jeste ta da shvati da je zemaljski život bio samo san. Zovu ga Maya- iluzija. I naravno da smrti nema. Znate onaj osjećaj kada sanjate nešto a čini se tako stvarno ? i tada se probudimo i kažemo si "eh, ipak je bio samo san". E tako nešto.

 

Inače, zahvaljujući takvim velikim ljudima postoje i opisi tih nivoa - tih razina postojanja gdje idu umirući. Njima je otići u taj drugi svijet privremeno kroz meditaciju isto kao i nama preći na drugu stranu ulice u ovome svijetu, ti ljudi se zapravo čude zapadnjacima i njihovim teorijama jer imaju iskustvo koje poništi svaku dogmu. Jogiji iz Indije (oni pravi autentični jogiji) meni su najveća inspiracija u životu. Ne samo za pitanja "život i smrt" nego i za sve ostalo u životu. 

Share this post


Link to post

Postoji jedno pleme u Africi,zaboravih njihov naziv (da li su to famozni Dogoni?),koji pri detetovom rođenju plaču,a kada neko umire pevaju,jer znaju da sa ovoga sveta odlaze u mnogo bolje mesto i nastavljaju život.Kako se niko nije zapitao zbog čega mnogi ljudi u poslednjim trenucima zazivaju imena bližnjih koji su umrli pre njih?Da ne dolaze možda po njih?Ako je istina,smrt je onda lepa,a možda i najlepši trenutak ovoga zemaljskog života.Poznavao sam jednog srednjoškolskog profesora,nažalost pokojnog,koji je bio jedan izvanredan čovek i možda zbog toga je i pokušao samoubistvo prerezavši vene.Bio je na ivici,ali uspeli su ga spasiti.Pričao je da je to najveća greška koju su uradili vrativši ga,jer osećaj koji je doživeo je neopisiv.Kao i mnogi drugi pre njega,samoubice ili oni u stanju kliničke smrti,tako i on kaže da je prolazio kroz tunele osećajući potpunu sigurnost i ljubav.Takvi ljudi kažu da nema raja ili pakla,sve je to prevara...Život se nastavlja pored svega i to na mnogo boljem mestu za svakoga.

Kako neko reče,umire samo naše telo,naš hardver,a duša ili softver nastavlja da živi,a to je ono što je svako od nas zapravo.

Share this post


Link to post

Sta je iluzija a sta stvarnost je veliko pitanje .

Mnogi naucnici govore govore da nesto postoji , da li Bog ili nesto drugo , a jedan od njih je bio i Tesla .

Moj otac bi kad neko umre rekao : spasio se . . .

On predpostavljam misli da se covjek spasio jer se prestane muciti . Nikad ga nisam pitao zbog cega to govori .

Jedno interesantno razmisljanje ima i pukovnik Radisic .

Ako niste citali ili na youtube vidjeli , predlazem vam .

Share this post


Link to post

"kad si se rodio, svi su oko tebe bili nasmijani i veseli, samo si ti plakao. kad umreš, svi će oko tebe plakati, a ti budi nasmijan"

 

e kanarinac jednom sam planinario i kako smo pričali ta žena mi je rekla "Jedva čekam da odem na drugi svijet". I ne, nije depresivna niti je razočarana svojim životom već suprotno. Malo je zapravo takvih ljudi koji imaju unutarnji mir 24 h dnevno. Ta šetnja na Sljeme mi je do danas ostala u pamćenju. Kako je ona to samo rekla....Kao kada ljudi kažu nešto sasvim svakodnevno i uobičajno...a tolike su knjige napisane o smrti, toliko je straha i rasprava...

 
E rekla je to sa potpunim uvjerenjem. Kao da zna, kao da se radi o nečemu što joj je 100 % poznato. Nema straha, ništa čovječe. Ni 1 %. Inače se bavi(la) meditacijom godinama a kada sam ju prvi put vidio na balkonu imao sam osjećaj kao da gledam u nekog sveca. Ima takvih ljudi i dan danas, takvih koji su stvarno puno napravili na duhovnom putu (iako su još uvijek samo naravno tragaoci a ne jogiji i sveci). Ljudi na zapadu znaju samo za Isusa a u zadnjih 50 tak godina bilo je njih troje na zemlji koji su u duhovnom smislu još veće duše od Isusa. Nisu se tokom života usavršavali, oni su rođeni savršeni, potpuni sveci (Shri Deep Narayan Mahaprabhuji, Haidakhan Babaji i Sathya Sai Baba). Tako da je i to jedna od stvari koje su jako dobre u vremenu u kojem živimo a sad na svakome je šta će i kako će dalje. Svako ima svoje vrijeme i svojeg učitelja. Ne mora ni biti nužno učitelj u obliku osobe za sam razvoj, kasnije je naravno potreban jer niko nije dosegnuo oslobođenje bez savršenog sveca, to je ona Isusova "ja sam put istina i život, niko ne dolazi ocu osim po meni" što manje razvijeni ljudi tumače na način da je on jedini spasitelj a čovjek je mislio na činjenicu da je bio taj kalibar učitelja koji može dati samo oslobođenje tkz Sadhguru). Recimo Maharishi Mahesh Jogi (poznati utemeljitelj TM) je bio duhovno razvijena osoba, van svake dileme, ali nije bio Sadhguru kao Mahaprabhuji ili Isus. Nije mogao dati oslobođenje. Duhovno razvijen čovjek u Isusu vidi samo jednog od svetaca dok ljudi koji su mlade duše, koji su tek krenuli na taj put, u njemu vide jedinog spasitelja itd itd. Ja vjerujem da nema spasitelja, jedini spasitelj su naša djela i naše ispravno življenje. 

 

e, što se tiče tvojeg posta, jedino gdje se pojavljuje upitnik jeste ovo tvoje spominjanje profesora koji se pokušao ubiti; obično samoubojice jako zažale što su digli ruku na sebe. Kažu da je to najgore što možeš napraviti za sebe. Moguće je, vrlo vjerovatno, da je u prvom momentu on osjećao blaženstvo ali pitanje je šta bi bilo dalje. inače kod samoubojstva se gledaju sve okolnosti jer neko se ubije jer je u nekakvom zatvoru gdje ga muče pa jednostavno ne može više čovjek... pa se automatski drugačije gleda na taj suicid. što se tiče te priče o blaženstvu; da, to je NAŠA PRIRODA samo smo mi "otišli od kuće" pa takve stvari doživimo samo rijetko tokom života. Naravno, može se, ako je osoba dosegnula određene stupnjeve razvoja to blaženstvo po želji izazvati, na hiljade ljudi imaju stanoviti unutarnji mir (pa čak i određeno blaženstvo, znači ljudi vježbaju jogu, meditiraju, rade reiki, mole se itd) a imaš i situacije gdje su jednog jogija našli u šumi (nepokretnog u meditaciji) a njegovi nokti su bili zarasli u drvo. Bio je u samadhiju (stanje potpunog sjedinjenja sa Bogom). Sada zamisli koji je to stupanj blaženstva kada neko mjesecima (čak i puno duže) sjedi u meditaciji u potpunom blaženstvu potpuno nesvjestan vanjskoga svijeta. Jednog jogija je ugrizla kobra a ovaj uopće nije prekinuo meditaciju. U biti ti ljudi - oni su mi, to što oni rade i mi ćemo jednoga dana. 

 

"""""takvi ljudi kažu da nema raja ili pakla,sve je to prevara...Život se nastavlja pored svega i to na mnogo boljem mestu za svakoga.""""

 

Vječno prokletstvo sigurno ne postoji. Pojam pakla sam je po sebi pogrešan. postoje samo teške, dijelom veoma teške situacije na Zemlji, koje moramo proživjeti da bi učili. Bog sigurno nije tako zao bi jednu dušu prepustio prokletstvu, a pogotvo ne vječnome prokletstvu. Kako bi se to slagalo s njegovom vječnom ljubavlju ? U biti svaki čovjek je sin Božji, samo što neki kroz svoj razvoj shvate /osvijeste tu činjenicu na puno dubljim razinama. To je taj duhovni razvoj. Veliki Avatari i ljudi koji su spoznali Boga govorili su svojim učenicima da Bog kaže čovjeku " Ti si ja, i ja sam ti. Kako bi ja mogao htjeti izgubiti  jedan od dijelova Mene samog ? To je nemoguće.

  Čitao sam; Bog je ocean a mi smo valovi. i kaže tada dalje: "Vale, sjeti se da si more". To je taj poziv kući. Ima li ljepše, autentičnije pojave koja garantira da si se počeo duhovno razvijati od one kada shvatiš da je tvoja ljubav sve više nalik na Božju ljubav... ? 

 

Share this post


Link to post

"Razgovor sa čovjekom koji je šetao svim tim duhovnim svjetovima kao netko običan ulicama Delhija..."..

 

sdswbord2-c.jpg

 

Film mog sjećanja upravo je iscurio i ja sam ponovo kod Sikha, na balkonu Kirpal Ashrama. Spušta se noć i po mene dolazi Richard Handel kojeg sam tada sreo prvi put, da bi kasnije postao moj najbolji prijatelj. Kratko mi je rekao da siđem u kuhinju, koja se zvala langar, tamo nešto pojedem i vratim se u sobu. Kad živući majstor Sant Mata, Sant Darshan Singh, odluči sa mnom razgovarati, pozvat će me. Učinio sam kako mi je rekao i primijetio da se ovdje nalazi poveći broj zapadnjaka. Atmosfera je bila opuštena, ljudi su govorili glasno i muvali se velikim dvorištem ašrama. 

 

Jedino su pušači morali izaći izvan ograde hrama gdje su na brzinu uvlačili smrad nastao spaljivanjem papira i duhanskog lišća. Bili su to oni okorjeli, jer se u načelu ovdje nije pušilo, niti se uzimao alkohol. Doduše, kasnije sam saznao da su unutar zidina ovog zdanja povremeno zalutali ovisnici o drogama, u potrazi za pomoći. Majstor Darshan Singh uvijek bi s njima razgovarao i nastojao ih odvratiti od pogubne navike. Kod nekih je u tome i uspio, dajući im novi smisao u životu. Vratio sam se u sobu i čekao, čekao... 


Prolazili su sati i na kraju sam klonuo. Zaspao sam snom pravednika, kad se na vratima zadihan i uzbuđen pojavio moj novi prijatelj Richard i priopćio mi da me Darshan Singh poziva k sebi, u susjednu zgradu u kojoj je živio. Promrmljao sam kiselo nešto u stilu da ćemo se vidjeti sutra, jer bilo je negdje oko pola dva u noći. Richard, međutim, nije popuštao i natjerao me da se dignem iz kreveta. Bio sam zaista bijesan.

 

»Čemu ovaj teror?«, pitao sam rezignirano, još uvijek se nadajući da će me pustiti natrag u krevet. »To je ovdje normalno. Majstor Darshan ima mnogo sljedbenika i uvijek se satima čeka na red, da bi nekoga primio. Katkad je to u tri ili četiri ujutro«, odgovorio mi je povišenim tonom Amerikanac. »Pa kad onda spava...?«, izletjelo mi je. »Obično između pet i sedam ujutro«, bio je odgovor. 

Uvukao sam se u hlače i majicu i krenuo poslušno za Richardom, koji je velikim koracima grabio prema zgradi preko puta. Skinuli smo cipele i ušli u prostrano predvorje krcato ljudima. Sjedili su na tapeciranim klupama i po podu. Bijeli je kauč bio postavljen samo za majstora. On se, međutim, nalazio u susjednoj prostoriji, manjoj kancelariji, u kojoj je razgovarao s ljudima iz svoje organizacije ili nekim od aspiranata, koji su uvijek imali pitanja u vezi svojih duhovnih iskustava. 

Bio sam još dobrano nabrušen, kad je iz kancelarije izašao čovjek s turbanom na glavi i bijelom bradom. Kretao se polagano, a pogled mu je bio neobično blag. Bio je odjeven u bijele hlače i vestu. 

Prišao mi je i rekao; »Oprosti mi dragi prijatelju što sam te ovako izvukao iz kreveta. Želio sam s tobom razgovarati, a tako je malo vremena. Molim te, nemoj se ljutiti...« Oko mene ljudi su stajali sa sklopljenim rukama i pognute glave. Bila je apsolutna tišina. Ostao sam potpuno zatečen ovako poniznim nastupom čovjeka koji je ovdje bio bog i batina. Iz mene je trenutno nestalo bijesa i nervoze. Sant Darshan Singh me pozvao u svoju kancelariju i ponudio čajem od kardamoma. 

Raspitivao se je li mi smještaj odgovara, kakva je hrana, trebam li što. Objasnio sam mu da me najviše zanima njegovo učenje, jer, kako su mi rekli, u unutarnje te svjetove može odvesti samo živući majstor koji će, kad za to dođe vrijeme, u svom »svijetlećem tijelu« doći po tebe i izvući te iz tvog tjela, kako bi ti pokazao put kroz sve razine, do one zadnje, na kojoj ćeš spoznati konačnu, vječnu i nepromjenljivu Stvarnost. 

Želio sam znati jesu li svi ti svjetovi o kojima govore religije stvarni u istom smislu kao što je stvaran ovaj naš materijalni svijet. »Kako ideš dalje, sve su stvarniji, rekao bih,.,«, počeo je Darshan Singh. 

»Naime, ovaj najniži Univerzum kojeg zovemo PINDA, najgušći je, ovdje prevladava materija, a svijesti ima vrlo malo. Kad se uzdignemo iznad ovog svijeta, dolazimo do prvog sljedećeg nivoa, koji se zove ANDA, što u prijevodu znači »jaje«, a zapravo opisuje oblik ovog golemog svemira finije materije i više svijesti od materijalnog. Ovaj je svijet još veći od Univerzuma, kojeg znamo kao PINDA. Centralni dio razine Anda poznat je pod imenom astralne ravnine ili astralnog nivoa. Mi u tradiciji Sant Mat ove niže svjetove smatramo negativnim polom Kreacije, a one najviše pozitivnim. Dakle, tim se astralnim nivoom upravlja iz centra koji se zove Sahans Dal Kanwal, neke vrste glavnog grada. 

Kako izgleda ovaj svijet?

 

Čitav je taj ogromni nivo podijeljen u brojne podnivoe, ono što znamo pod imenom čistilišta i nebesa, a krcat je bezbrojnim kontinentima, rijekama, oceanima, gradovima i ljudskim stvorovima. Sve je to višeg reda no što je na Zemlji, ljepše i zračeće. Nakon smrti na Zemlji, mnogi stižu ovamo, ovisno o nizu faktora.

 

Naravno, ovi su svjetovi nevidljivi za ljudsko oko, zbog svoje više vibracije. Tek razvojem osjeta, koji nisu poznati znanosti, a razvijaju se kroz meditaciju, možemo putovati sviješću na ovaj nivo. Iznad Ande leži nivo koji se zove BRAHMANDA. treći glavni nivo, čije ime u prijevodu znači »Brahmino jaje«. 

Takva je oblika, ali veći od prethodnog. Još je finiji i prepun svjetlosti. Ovaj je svijet već načinjen od duhovne supstance, samo s tragovima profinjene materije. Iznad ovog svijeta leži najviša razina na kojoj postoji samo duhovna supstanca, čista svijest. To je čisti duhovni svijet, u kojem više nema uma. Tu je konačna Stvarnost, a ovaj nivo, među ostalima, ima i ime Sat Desh. Duše oslobođene svih okova ovdje zrače svjetlošću koja odgovara svjetlosti čak 16 naših Sunaca. Gospodar najnižeg nivoa ovog najvišeg svijeta Sat Purush zrači svjetlošću nekoliko milijuna zemaljskih sunaca, što si je nemoguće predstaviti dok duša do tamo ne dopre, kroz meditaciju. 

Nema riječi kojima se može opisati ovaj najviši nivo, koji je nastanjem bezbrojnim čistim dušama, koje ne znaju za nesavršenost, tugu i smrt. 

Sat Desh je podijeljen na ukupno četiri razine, a najviša od njih je izvor cjelokupne Kreacije. Ovo je samo grubi opis. Kasnije ćemo se vratiti na detalje...«, završio je svoje izlaganje čovjek, koji je šetao svim tim fantastičnim svjetovima kao netko običan ulicama Delhija. 

Popio sam svoj čaj do kraja i iz pristojnosti ustao. Bio sam impresioniran pričom koju sam čuo i pitao: »Dobro, kako je moguće za obična čovjeka doprijeti u te svjetove? Nije li to nešto slično opisima osoba koje su doživjele kliničku smrt, nisu li one, ustvari, boravile na tim razinama egzistencije...?«

Majstor Darshan se osmjehnuo na moj rafal pitanja. Odgovorio je vrlo precizno: »Do tih se svjetova može doći tako da se do izvora slijedi ono od čega su stvoreni - Zvuk i Svjetlo. Zato se to zove Surat Shabd joga. Koncentracijom na unutarnji Zvuk i Svjetlo prodiremo u te više svjetove, koji imaju svoje, da ih tako nazovem, gospodare, čija imena ponavljamo u sebi za vrijeme sažimanja pažnje na unutarnje Svjetlo. 

Ono se nakon inicijacije od pravog majstora pojavljuje iznutra, na ekranu između očiju. Imena koja sam spomenuo zovemo Pet svetih imena (»Five Charged Names«). Bitno je da majstor, koji ima takvu moć, unutar aspiranta aktivira, odnosno probudi unutarnje Svjetlo i Zvuk, To se odvija za vrijeme inicijacije i ona ne završava dok aspirant ne iskusi ono što će ga kasnije voditi u prakticiranju. Što se tiče iskustava osoba koje su preživjele kliničku smrt, ona su u pravilu vezana uz niže astralne nivoe, koji doista jesu vezani uz veću jasnoću i ljepotu od ovog našeg svijeta, a nastanjeni su bićima koja zrače svjetlošću. Svjetlost o kojoj je riječ nije takva intenziteta da ne bi mogli u nju gledati. Susret s tim višim nivoima, makar se on odigrao u tako nepovoljnim okolnostima, može iz korijena izmijeniti život osobe koja je kroz takvo nešto prošla, jednostavno zato što ona gubi strah od fizičke smrti. 

Čemu strahovati, kad iza ovog života slijedi jedan daleko manje bolni, dugotrajniji i ljepši? Osim toga, javlja se poštovanje prema čitavoj Kreaciji, jer čovjek vidi ili barem nazire to grandiozno djelo, koje je Stvoritelj kreairao i prema kojemu su njegove sitne brige, zavisti, zloća i taština beznačajni. Otuda transformacija u nekih ljudi koji su na tu »drugu stranu« zavirili igrom slučaja...« Sjeo sam natrag. »,..

 

Možete li reći još nešto o tim razinama postojanja iznad ovog našeg materijalnog svijeta?« »U redu«, odgovorio je strpljivo majstor Darshan, »počnimo s onim najvišim. Sat Deshom. Ima i druga imena, ovisno o tradiciji koja o njemu govori. Tako se zove i Nij-Dham, Sat Lok, Mukam Haq i Sach Khand. Ovo je područje beskonačno i čista duša ovdje ima iskustvo bezgranične sreće, koju je nemoguće opisati riječima. Ono što često izaziva kontroverzu, jest stanovište nekih majstora Sant Mata da do ovog nivoa nije uspio doprijeti za života na Zemlji nijedan osnivač velikih religija. Mnogi su veliki mistici niže razine doživljavali kao kraj puta i konačni susret s Bogom. 

S obzirom da čovjek ima i druga tijela, a ne samo fizičko, putovanjem na sve više nivoe ta će tijela otpadati kao velovi iluzije, sve dok ne ostane čisti duh i duša uđe u Sach Khand. To je kraj putovanja. Ili, bolje rečeno, početak kraja, jer iznad Sach Khanda postoje još više regije koje su iznad mogućnosti ljudskog poimanja. Za unutrašnje svemire u Sant Matu postoje i druga imena, iznad Pinde dolaze Trikuti, Daswan Dwar, Bhanwar Gupha i Sach Khand. Međusobno su povezani prolazima nalik tunelima, a jedan od najtežih skokova na više razine odvija se tako da treba prijeći Maha Sunn, golemi prostor u totalnom mraku, koji povezuje Daswan Dwar sa Bhanwar Guphom. Duša koju, kako kažu u Sant Matu, ne vodi majstor, neće moći premostiti ovu prepreku na putu prema čistim spirituainim svjetovima. Dakle, tamo ne možete doći sami, jer ima mnogo prepreka, koje se mogu premostiti samo uz pomoć Majstora, kojeg učenik sreće u atma sarupu, »svijetlećem tijelu«, kroz praksu spomenutih Pet svetih imena, koja su imena gospodara nivoa, a njihovo se ponavljanje naziva simran. Pri tome se treba koncentrirati na »treće oko«, koje ima bezbroj naziva u raznim učenjima, a rezultat ove prakse nije ono što se od joge obično očekuje. Naime, ovdje se želi izbjeći aktiviranje kundalini shakti, a potaknuti sažimanje svijesti u području tisra tila, »trećeg oka«. Kako se svijest povlači iz udova i sažima u »trećem oku«, čovjek počinje osjećati obamrlost ekstremiteta, koja se penje prema gore i kulminira sažimanjem svijesti u točki između očiju. Praktikant će sada obično imati viziju neba, na kojem će jedna zvijezda biti sjajnija od ostalih. Na nju se treba koncentrirati, čime će doći do približavanja istoj, a na kraju će se ona raspršiti i pojavit će se unutarnje Sunce, na koje se treba koncentrirati tako dugo dok se i ono ne rasprši i ustupi mjesto viziji unutarnjeg Mjeseca. 

Nakon Mjeseca, koji će se raspršiti pred praktikantom, koji će imati dojam da je kroz njega prošao, pojavit će se svijetleći lik Majstora, koji će ga povesti na više nivoe. To izlaženje iz tijela, voljno napuštanje tijela pod vodstvom majstora koji se pojavljuje iznutra, cilj je Surat Shabd joge. Uz simran, vježba se i bhajan, slušanje unutarnjih zvukova kojih ima deset, a za vrijeme njihova osluškivanja s palčevima u ušima, treba ignorirati svaki koji dolazi s lijeve strane. Zvukovi, odnosno svaki od njih, predstavljaju određeni nivo, a pročišćavat će se vježbom, da bi praktikanta odveli iz tijela u više sfere, onda kad on postigne dovoljan stupanj koncentracije. Primjerice, zvuk zvona, kao onih crkvenih, pripada prvom nivou iznad ovog našeg. 

Općenito se smatra da će zvuk biti taj koji će vas prije izvesti iz tijela od simrana. Uloga majstora je u tome da za vrijeme inicijacije pruži neko iskustvo tih unutarnjih svjetova i svojom pažnjom da impuls praktikantu. Kad aspirant ima unutarnje vizije, postoji test po kojem će znati radi li se o majstoru koji će ga voditi u više svjetove ili Negativnoj Sili, koju zovemo Kal i koja nas veže uz niže svjetove, u kojima ćemo ostati možda jako, jako dugo, da bi se na kraju ipak morali ponovo reinkarnirati na Zemlji. .Ako vizija, bez obzira o čemu se radilo, potraje nakon što ponavljate u sebi simran, radi se o Pozitivnoj Sili, čiji je cilj izbavljenje od okova ove egzistencije...

«Ako su već ovi niži nivoi toliko lijepi i u njima se nastavlja život bez patnje, što čovjeka motivira na put dalje?, pitao sam gledajući Darshan Singna u oći. »To je dobro pitanje. Naime, prva tri niža svijeta podliježu potpunom uništenju, koje se događa u periodima koji su za naše pojmove neizmjerni. No, ipak se događa i tada nastupa poništenje, odnosno zamiranje svih duša koje nisu u evoluciji nadišle taj nivo, dakle uzdigle se do čisto duhovnih razina, na kojima više nema uništenja niti vraćanja u krug rađanja. 

To je jako teško razjasniti nekome tko nema iskustvo tih vrlo visokih razina. Kad jednom krenete na taj put, unutarnje vam iskustvo vrlo jasno govori da više ništa drugo nema pravog smisla, da su svi vaši strahovi i nade nešto prolazno i varljivo, nešto što se događalo svim generacijama prije vas. Najbolja vam je vježba pokušati saznati nešto više o životima drugih ljudi, posebice onih koje smatrate uspješnima i sretnima. Neizostavno će vas vaša saznanja o svim aspektima njihova života dovesti do zaključka da nema nikoga pod ovim Suncem tko nema nešto u svom životu što je bolno, neugodno i što izbjegava. Patnja je sastavni dio ljudske egzistencije. Ako ste ne znam kako uspješni, dohvatit će vas starost, godine i blizina smrti i neizvjesnost što će biti kada ona zakuca na vaša vrata. Starost donosi bolest, slabost, razočaranja i nema čovjeka koji se s tim ne mora suočiti. Dakako, ako prije toga ne skonča tragično, premlad ili od neke teške bolesti. 

Bol može zaustaviti samo znanje o krajnjoj Istini, unutarnja izvjesnost o tome kuda idemo i zašto smo ovdje. A to možete shvatiti ako umrete još za života, napustite u kontroliranim uvjetima ovo tijelo, zavirite iza zavjese i vidite što vas čeka. Ono što ćete vidjeti, toliko je daleko od užasnih vizija o fizičkoj smrti, toliko je lijepo da će nestati svaki strah od tog trenutka kad ćete morati otići. To saznanje ne možete platiti ničim, ni svim novcem ovog svijeta. Nitko na svijetu nije toliko moćan i uspješan da vam može dati to znanje. Osim jedne osobe - živućeg majstora, koji će vas za vrijeme inicijacije povezati s tom strujom unutarnjeg Svjetla i Zvuka. I to će vas, prije ili kasnije, odvesti na izvor iz kojeg ste došli. Kad jednom krenete, više ne možete ostajati na nižim nivoima, više nećete željeti činiti ništa što će biti protiv volje majstora, ali ne zato što će vas na to netko tjerati.

 

Sant Mat kaže: prvo vidi, pa onda vjeruj! Kad budete jednom osjetili taj čudesni nektar i vidjeli ono o čemu su govorile religije, a malo je tko to i vidio, znat ćete o čemu vam govorim. Tada nećete htjeti stati na pola puta, jer ćete čeznuti za svojim istinskim izvorom, za tom krajnjom Realnošću, zbog koje uopće i živite ovdje na Zemlji...

Drago Plečko 'Moji susreti s jogijima'

Share this post


Link to post

Verovanje u život posle smrti je ovde čisto informativnog karaktera.

Om Sai Ram verujte vi u šta god hoćete ali nemojte sad da se tema pretvori u predavanje o nekakvim "novim verama"...

Share this post


Link to post

Verovanje u život posle smrti je ovde čisto informativnog karaktera.

Om Sai Ram verujte vi u šta god hoćete ali nemojte sad da se tema pretvori u predavanje o nekakvim "novim verama"...

 

A zašto bi se ograničavali samo na pravoslavlje?

Share this post


Link to post

Ne moramo se "ograničavati na pravoslavlje" kako vi kažete ali isto tako nije potrebno da forsiramo meditaciju,ni Sai Babu, ni Hare Krišnu ni Budu ... Svaka religija ima svoja verovanja i načela na kojima se zasniva.

Svako ima pravo i slobodu da odabere u šta će verovati ...

Share this post


Link to post

Nisam bio na forumu pa tek sad pišem...ovako, ne bojte se, neću više ništa stavljati...

Mislim da je moja ideja bila super; staviti u sklopu teme ‘vjerovanja u život poslije smrti’ tekstove ljudi koji imaju vlastito iskustvo a ne samo puka vjerovanja u nešto ili nekoga, što su opet čuli/naučili od drugih, bio pop ili prijatelj,ili otac, ili diler… Tema postaje 100 puta zanimljivija na taj način. Sad nekome je to guranje novih religija/učenja/učitelja a zapravo konačno se ide malo van dogme i sljepih vjerovanja. Novih religija nema ovdje jer spomenuti ljudi, jogiji, traže samo jedno kada se dođe kod njih; “Ostani u svojoj vjeri; Ako si Katolik, postani bolji Katolik, ako si Musliman postani bolji Musliman. Upoznaj svoju vjeru ISTINSKI”. Mnogi su uspjeli napraviti TAJ PRIJELAZ i danas su bolji kao ljudi. Jedno takvo učenje ne može biti plementije i zdravije za čovjeka. Ali samo uspjeva tada kada osoba može probuditi u sebi nesebičnu ljubav - ljubav koja je superiorna bilo kojoj ljudskoj emociji. Takva ljubav svaku dogmu i svaku vrstu zatucanosti eliminira. To je povratak Bogu u nama. To je početak razvoja svijesti gdje više ne treba savjet-verzija ove ili one religije po pitanju života poslije smrti. Čovjek će sve sam spoznati VLASTITIM iskustvom. Kraj priče, krenuo je.


""""A zašto bi se ograničavali samo na pravoslavlje?"""""


Zato što je ovo forum gdje dolaze ljudi koji su pravoslavci. Podforum Pravoslavlje. Na toj razini je ajde i razumljivo malo ali nije da sam ja nekoga ovdje zatrpavao sa tekstovima i uvjerovao u nešto nekoga hard core. Ima ljudi koji su hard core u tome, u svojoj vjeri, u pravoslavlju, i iritira ih sve van toga. Ja nikada ne bi mjenjao vjeru da sam Pravoslavac baš zbog ovih gadova koji su naše ljude ubijali jer su Srbi i Pravoslavci. A i većina Srba ima DUŠU. Zbog te kvalitete. U tom smislu nikada.


Ali ako se pogleda bolje, sa malo više srca, tada je jasno da religija i sve ono što nas drugi nauče u tom smjeru (roditelji crkva svećenik) može biti od koristi jedno vrijeme kao mali uvod i djećji vrtić duhovnosti ali ona ima i drugu stranu koja te stopira. Pogledaj, oni koji su hard core uz crkvu i svoju vjeru (u smislu da sve ostalo pljuju i prozivaju đavoljim, nevaljalim, dakle sa jednom nesimpatijom itd itd) su u 99 % slučajeva mlade duše, ljudi koji su tek malim djelom krenuli na duhovni put. Tako da oni često u svjetlosti vide mrak (samo pitaj svećenike ili njihove vjernike šta misle o Babađiu, o Maharišiju, o Sai Babi). Po Hrvatskoj ih gledam, čovječe, točno znam što je veći katolik i što više brani tu vjeru i Isusa kao jedinu ispravnu(og) a pljuje primjera radi jogu, reiki i meditaciju, to je manje duhovno razvijen kao čovjek. Može se točno po tome iščitavati ljude.


Dobro je biti rođen u religiji ali nije dobro umrijeti u jednoj od njih. Meni je najbliže razmišljanje koje kaže da je najbolje da se ljudi razvijaju i izbave se iz granica i pravila i doktrina koje ih ograničavaju u slobodi mišljenja, ceremonija i obreda koji samo ograničavaju i usmjeravaju duhovni razvoj osobe. Idealno bi bilo kada bi ljudi dosegnuli stupanj na kojem crkve i đamije nisu važne više, gdje svi putevi završavaju tamo gdje započinju, da nađu u svojem srcu istinske crkve i đamije. Tada  bi nestao i strah od smrti, pa se malo ljudi prihvate sjajnih knjiga o životu poslije smrti i eto, ne bi bilo raznih vjerovanja u ovu ili onu verziju svjetskih religija i bog te pita kakvih psihičkih perverzija koje ljudi skuhaju u sebi i nose ih cijeli život jer nikada im niko nije došao i rekao alo ovdje ima dobrih stvari. Ljudi dobra srca koji ne propovjedaju ni jednu religiju iskreno su religiozni ljudi.

Ali opet, svako ima svoj put i svoje vrijeme gdje je određeno da se rodi tu i tu, da razmišlja/percipira Boga na svoj način jer na kraju krajeva to je razvojni stupanj te osobe. Svako od nas ima svoje vrijeme i važno je da idemo dalje i da nam ljubav bude životno gorivo. Mislim da je 2 minute živjeti u nesebičnoj ljubavi (što nije lako postići, rijetki to mogu) vrijednije za našu dušu nego 200 godina moliti u đamijama i crkvama.

 

Previše je njima teolozima svjetskih vjera da izvedu zajedničku službu a utemeljenu na jednostavnosti ljubavi i Bratstvu Čovjeka i Očinstva Boga...A kako tek da puste činjenice o životu poslije smrti, te sjajne knjige i prosvjetljene ljude koji znaju puno o tome...? Pa obični ljudi se plaše smrti, a oni na toj liniji i čekaju ljude.

 

ok, ništa, pozdrav.

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
Sign in to follow this