Sign in to follow this  
dj-zombi

Ratni zlocinac Glavas

Recommended Posts

Počelo suđenje poslednjem optuženom za slučaj "selotejp"

Na Županijskom sudu u Osijeku u ponedeljak je počelo suđenje Mirku Siviću, poslednjem optuženom u slučaju "selotejp", odnosno za ratni zločin protiv srpskih civila u Osijeku 1991. godine.

Mirko Sivić je poslednji optuženi u slučaju "selotejp"

U tom slučaju pravosnažno su osuđeni Branimir Glavaš i još petoro pripadnika tzv. Samostalne uskočke čete (SUS). Postupak protiv Sivića (56) je izdvojen, jer on zbog zdravstvenih razloga nije bio sposoban za raspravu sredinom 2008.

Tužilaštvo tereti Sivića da je zajedno sa Stjepanom Bekavcem, pokojnim pripadnikom izviđačko-diverzantske jedinice čije je formiranje naredio Glavaš, nepoznatog muškarca vezao samolepljivom trakom, odveo ga na desnu obalu Drave, ubio ga, a potom bacio u Dravu.

Optuženi Sivić izjasnio se da nije kriv, prenela je Hrvatska radiotelevizija. Njegova odbrana tražila je da se kao svedoci ispitaju i već osuđeni iz tog slučaja da bi se utvrdilo da li je Sivić bio član jedinice koja je zlostavljala i ubijala civile srpske nacionalnosti. Sudsko veće je prihvatilo da se ispita samo Gordana Getoš Magdić.

Vrhovni sud Hrvatske u julu 2010. smanjio je sa deset na osam godina zatvorsku kaznu Branimiru Glavašu, koji je prvostepenom presudom zagrebačkog Županijskog suda osuđen za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991. u slučajevima poznatijim kao "selotejp" i "garaža".

Ostalih petoro iz tog slučaja osuđeni su na zatvorske kazne od 3,5 do sedam godina.

Županijski sud u Zagrebu utvrdio da je Glavaš pripadnicima SUS-a naredio hapšenje, mučenje i ubistva sedam srpskih civila. Ubijeni su bačeni u Dravu vezanih ruku i sa selotejp trakom zalepljenom preko usta.

Glavaš je osuđen i za mučenje i ubistvo Čedomira Vučkovića i mučenje Đorđa Petrovića u garaži osječkog Sekretarijata za narodnu odbranu, na čijem čelu je bio 1991.

Zatvorsku kaznu služi u BiH budući da je uoči izricanja presude u Hrvatskoj pobegao u susednu državu čije državljanstvo takođe ima.

29. 10. 2012. Beta

Share this post


Link to post

Podmićivao sudije zbog Glavaševe slobode

 

Osječki preduzetnik Drago Tadić nepravosnažno je osuđen na dve godine zatvora zbog pokušaja podmićivanja sudija u slučaju Branimira Glavaša. Tadić je pokušao da podmiti sudije Vrhovnog suda kako bi promenili osuđujuću presudu Glavašu za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku.

Županijski sud u Zagrebu izrekao mu je kaznu posle devetomesečnog suđenja. Za pokušaj podmićivanja neimenovanih sudija Vrhovnog suda da bi se promenila presuda za ratni zločin Branimiru Glavašu ranije su, na osnovu nagodbe s tužilaštvom, na uslovne zatvorske kazne osuđeni Tadićeva supruga Božica Tadić-Ćavar, poslanica Glavaševe stranke u Saboru Hrvatske Ivan Drmić, bivša zamenica glavnog urednika Glasa Slavonije Sanja Marketić i splitski preduzetnik Srećko Jurišić.

Petoro optuženih se teretilo da su pokušali da prikupe 700.000 evra da bi mogli da utiču na presudu Vrhovnog suda u vreme dok su sudije tog suda odlučivale o nepravosnažnoj presudi Glavašu.

Slučaj se počeo istraživati kada je predsednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin glavnom državnom tužiocu Mladenu Bajiću prijavio da se Tadić raspituje o predmetu Glavaš.

Tužilaštvo tvrdi da je upravo Tadić, koji je jedini odbio nagodbu s tužilaštvom, okupio ostale optužene da bi uticali na presudu.

Branimir Glavaš u BiH služi osmogodišnju zatvorsku kaznu zbog ratnog zločina u Osijeku 1991. budući da je uoči izricanje presude u Hrvatskoj pobegao u BiH.

 

27. 02. 2013.  Beta

Share this post


Link to post

ŠOKANTNA ODLUKA Ustavni sud Hrvatske ukinuo presudu Glavašu za zločine nad srpskim civilima

Tanjug | 12. 01. 2015. - 16:36h |

Ustavni sud Hrvatske je ukinuo presudu Branimiru Glavašu u slučajevima "garaža" i "selotejp" u kojima je pravosnažno osuđjen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine.

266278_660150607glavasfotoreuterf_f.jpg?
Branimir Glavaš

Od Vrhovnog suda zatraženo je da ponovi postupak kojim je potvrdio osuđujuću presudu zagrebačkog Županijskog suda, prenela je agencija Hina. Uz Glavaša, koji kaznu izdržava u BiH, ustavne tužbe na presude podneli su i Ivica Krnjak, Gordana Getoš Magdić, Dino Kontić, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić, koji su s njim osuđeni u tim predmetima.

Ustavni sud sve ustavne tužbe, kako na pravosnažne tako i na nepravosnažne presude, ispitao je u objedinjenom postupku i o njima doneo jednu odluku obrazloženu na gotovo 190 stranica.

Zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u Osijeku, Glavaš je pravosnažno osuđen na osam godina, a kaznu mu je potvrdilo i pravosuđe BiH gde je on odlučio da služi kaznu. Do sada je odslužio tri petine zatvorske kazne.

 

Njegov osječki advokat Dražen Matijević prošle nedelje je zatražio od Ustavnog suda da, bez ikakvog daljnjeg odlaganja, donese odluku o ustavnoj tužbi, koju je u ime svog branjenika podneo pre četiri godine i četiri meseca.

U otvorenom pismu Ustavnom sudu, koje je pročitao medijima u svojoj kancelariji u Osijeku, Matijević je tvrdio da je takvim nepostupanjem prekršen Ustavni zakon o Ustavnom sudu.

Taj zakon propisuje da će "Ustavni sud doneti odluku o zahtevu, prihvaćenom predlogu i ustavnoj tužbi u roku od najviše godinu dana". Podsetio je da je ustavnom tužbom zatražio zaštitu osnovnih ljudskih prava svog branjenika zajamčenih Ustavom i to prava na suđenje pred nezavisnim sudom i prava na suđenje na temelju zakonitih dokaza, u kojem odbrani optuženika moraju biti osigurane jednake mogućnosti dokazivanja kao i optužbi.

Glavaš se tereti da je kao jedan od komandanata Osijeka za vreme rata u Hrvatskoj 1991. godine odgovoran za ratne zločine nad civilima srpske nacionalnosti.

Njega je zagrebački Županijski sud proglasio krivim u dva slučaja, za ubistvo najmanje deset srpskih civila tokom 1991. i 1992. godine na obali Drave, kao i za zatvaranje petoro i ubistvo dvojice srpskih civila u sedištu Sekretarijata za narodnu odbranu, kome je Glavaš kao rukovodilac odbrane Osijeka tada bio na čelu.

 

 

 

Share this post


Link to post

Što bi trebalo biti iznenađujuće oslobođena su dva slična čovjeka Glavaš i Šešelj,mislim da je na njih prebačena krivnja nekih drugih igrača.

Po čemu su Šešelj i Glavaš slični ?

Share this post


Link to post

Tko je Glavašu prošvercao turpiju? (I)
Nezavisne novine Denis Kuljiš - 15.01.2015

Poslije više od četiri godine vijećanja, hrvatski Ustavni sud donio je odluku što Branimiru Glavašu omogućuje da s robije izađe na slobodu.

 

Zašto?

 

Poništena je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, najviše redovne sudske instancije, koji je potvrdio onu prvostupanjsku, izrečenu na zagrebačkom Županijskom sudu 8. maja 2009. godine. U istom času, Glavaš, na vrijeme alarmiran, bio je u bijegu - sklonio se u Bosnu i Hercegovinu i ondje izjavio da će "radije robijati osam godina u Zenici nego da jedan jedini dan provede u hrvatskim kazamatima". Nije to bio prkos, nego kalkulacija - znao je da će u "rezervnoj domovini", gdje je također imao državljanstvo, dobiti podršku hrvatskih političkih struktura, te da će mu zatvorski režim biti blaži nego u Sanadarevoj Hrvatskoj. Sanader ga je, naime, u zatvor i otpremio - on i šef Tajne službe, Tomislav Karamarko, poslali su u Osijek policijskog načelnika Vladmira Fabera, koji je uz pomoć nekoliko hrabrih novinara i građanskih aktivista uspio istragu dovesti do kraja, a zatim je i oprezno hrvatsko sudstvo, vidjevši da ne prijeti nikakva pogibelj, odradilo svoj posao... Tako je Glavaš naposlijetku bio dospio u mostarski zatvor, blizu svoje kuće koju posjeduje u Hercegovini. Odanle su izvori stalno javljali da je u šetnji i po kavanama - nije bio baš pod nekim strogim zaptom, nego je odanle nastavio upravljati Osijekom i Slavonijom preko odane sljedbe, stranke HDSSB, koja mu se u svemu uvijek povinovala.
 

Izdržavanje kazne u BiH imalo je za nj uz te pogodnosti i jednu veliku nepriliku - u Hrvatskoj bi nakon dvije trećine dosuđenog zatvora stekao pravo da traži uvjetnu slobodu, što se u načelu nikome ne uskraćuje. Kako u BiH na to nema pravo, kombinacija mu se više nije isplatila, ali je nikako nije mogao zamijeniti za dosluženje kazne u Hrvatskoj. Dotle su već na uvjetnu slobodu izašli svi njegovi pomagači, pripadnici privatne vojske pod nazivom BOB - Branimirova osječka bojna - koji su osobno izvršili zločine što ih je on, kako je to ocijenio Vrhovni sud sad pobijenom presudom, naredio. Riječ je o petoro ljudi "osječke grupe" osuđene na ukupno trideset godina. Pušteni su iz zatvora između 2010. i 2012. što znači da su dobili smiješno niske kazne i da se baš nisu narobijali zbog egzekucije žrtava u slučajevima "Garaža" i "Selotejp". A riječ je o serijskom, ako ne i masovnom pokolju srpskih civila, koji su na drugi svijet otpremani poslije torture. U garaži pod Glavaševim prozorom nalijevali su im u grlo sumpornu kiselinu, ili premlaćivali i odvodili na dravsku obalu, gdje bi ih, sputane industrijskom ljepljivom trakom, s metkom u glavi, puštali niz vodu... Počinioci - sve osuđeni zločinci - sad su na slobodi. I na vezi s ratnim gospodarom Slavonije, osječkim Juggernautom. Pozvone li vam, dakle, na vrata Ivica Krnjak, Gordana Getoš Mandić, Dino Kontić, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić, ne otvarajte bez metka u cijevi, pogotovo ako radite u novinama...

 

Dok je Glavaš bio u zatvoru, promijenila se ipak u Osijeku politička arhitektura. Znači, bilo mu je neodložno potrebno da se nekako vrati i sve popravi, budući da se njegovo slavonsko carstvo stalo opasno urušavati.

 

U Osijeku je na lokalnim izborima na mjesto gradonačelnika došao Ivica Vrkić. Njegovu nezavisnu listu podržali su i HDZ i SDP, pa je uslijedilo "veliko okupljanje" svih antiglavaševskih snaga, uključujući HNS i liberale, preostale od tih nekoć uglednih građanskih stranaka nekoć građanskog Osijeka. Čak se i Anto Đapić priključio, pa je HDSSB bio potpuno izoliran i Glavaš je, ogorčen, iz zatvora naložio smjenu cijelog rukovodstva, koje je dao nadomjestiti nekim bezličnim mladim tipovima s kojima, očito, upravlja Glavašev sin, zadužen za financijsku logistiku, što se osnivala na vezama s poduzetnicima koji su u privatizaciji preuzeli industriju. No, u ovim novim okolnostima, s novim rasporedom snaga, i to je sad došlo u pitanje. Glavaš i HDSSB bili su već, činilo se, politički mrtvi. Sve dok se nije netko našao da tom okovanom Baš-Čeliku pruži čašu vode... Tko je to bio i zašto je to učinio, možemo samo spekulirati prema nečelu "cuius bono", u čiju je korist, analizirajući indicije i to kako se rasprostiru interesne mreže...

 

To je, dakle, pitanje - zašto je presuda poništena odlukom donesenom nekoliko dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora kao da je to trebalo utjecati na političku polarizaciju biračkoga tijela?

 

Iako je Ustavni sud kuhao svoj pravorijek na žalbu Glavaša i drugova više od četiri godine - propisani rok je jedna godina - stvari su se naglo ubrzale u decembru 2014, kad je njegov odvjetnik poslao posljednju predstavku s argumentima koje je Ustavni sud usvojio, zasjedajući čak i subotom, što je posve netipično za tu sporovoznu ustanovu koja se kreće brzinom vlaka na pruzi Zagreb - Rijeka. Presudom se poništava odluka Vrhovnog suda i slučaj vraća na ponavljanje postupka (ali "papirnato", razmatraju se kvalifikacije, iznova proučava dokumentacija, a ne provodi iznova dokazni postupak). Raspisana je na 185 stranica teksta gusto tiskanog bez prorijeda. U tom monumentu jurisprudencije, Ustavni sud se odriče "odgovornosti da usmjerava opći razvitak kaznenog pravosuđa u Republici Hrvatskoj u pravnom području vezanom uz ratne zločine, sve dok ono ostaje u okvirima Ustava", ali onda ipak obara presudu Vrhovnog, što bi značilo da suci zaključuju kako je okrnjen Ustav i narušen ustavnopravni poredak...

 

U čemu je Vrhovni sud, dakle, pogriješio kad je osudio Glavaša i drugove za ratni zločin? Na oko pedeset stranica vrlo zapletenog pravničkog, zapravo pseudopravničkog teksta, osporava se zaključak vijeća Vrhovnog suda da je Branimir Glavaš djelovao u sklopu jednog pravog ratnog sukoba, koji se regulira primjenom Ženevske konvencije... Nije tu moglo biti govora o kršenju međunarodnog ratnog prava, pišu suci, kad Hrvatska u času kad je zlodjelo počinjeno još nije postojala kao međunarodno priznata država, pa konzekventno nije mogla sudjelovati u ratu, niti su se, dakle, mogli počiniti ratni zločini koji potpadaju pod norme Ženevske konvencije! Možda sam to malo pojednostavio, ali to je bit. Piše sasvim jasno:

 

Ustavni sud susreo se u ovom predmetu s odstupanjima u pravnim stajalištima najvišeg suda u zemlji (i suda posljednjeg stupnja u konkretnom predmetu) o pravnim činjenicama koje su od fundamentalnog značenja za pravilno vrednovanje ustavnih i državnih temelja Republike Hrvatske (datum kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene države u smislu međunarodnog prava i karakter oružanog sukoba na području Republike Hrvatske koji je započeo 1991. godine). One su zajedničke u svim kaznenim predmetima na koje sudovi primjenjuju mjerodavno kazneno pravo koje uređuje ratne zločine počinjene na području Republike Hrvatske (u konkretnom predmetu, članak 120. stavak 1. zasebno i zajedno s člankom 28. OKZRH-a). Te pravne činjenice moraju se strogo razlikovati od činjenica i okolnosti konkretnih slučajeva za koje Ustavni sud, u ovom ustavnosudskom predmetu, nema razloga sumnjati da su potpuno i pravilno utvrđene.
Drugim riječima, zločini su vjerojatno izvršeni ako ih je već Vrhovni sud ustanovio, ali to ne znači da su skupina gangstera koji su se oko Glavaša okupili bili hrvatski vojnici, koji su ga morali slušati kad bi im on nešto zapovijedio - jer on nije bio ratni komandant, niti je stanje bilo ratno, a to što je poslije za te i ostale zasluge dobio čin general-bojnika, nije bitno... Sve prije 8. oktobra 1991. ne potpada pod međunarodno ratno pravo. To su, možda, obični civilni zločini, pa se ne može presumirati "zapovjedna odgovornost". Nije svaki gangster koji se okruži ubojicama legalni vojni faktor i sve je tu, stoga, jako upitno, pa treba još malo razmotriti... U međuvremenu, osuđeni izlazi iz hapsa, ali bože moj, po srijedi su previše važna, supstancijalna pitanja o samoj biti pravne antimaterije.

Share this post


Link to post


Tko je Glavašu prošvercao turpiju? (II)
Denis Kuljiš - 16.01.2015

Sa stajališta zdravog razuma cijela ova pravničko-politička konstrukcija, naravno, djeluje već na prvi pogled umobolno, jer su zločini izvršeni u interregnumu, u ime države koja je nastajala ustrojavanjem vojske koja je, valjda, vodila ratne operacije - ili je sve ono što se tada događalo na terenu bila obična pijana terevenka nekih lokalnih bandita?

 

Da se hrvatkom sudu prepusti ocjena zbivanja u Drugom svjetskom ratu, ne bi valjda našli prigovora ni jednom ratnom zločinu koji su eventualno počinili partizani prije 29. novembra 1943. godine - nisu pravno postojali, što znači da Tito do tada nije bio ni za što kriv ne dokaže li se da je nekoga osobno zadavio golim rukama!

 

Zašto se Ustavni sud u ovo upustio baš sad u za nj neobično hitnoj proceduri? Prvo četiri godine u leru, a onda udri-ubij, navrat-nanos i za mjesec dana od posljednje Glavaševe žalbe - izdaje se cijela enciklika popunjena hiljadama paragrafa i copy-paste citata iz preusuda Europskog suda za ljudska prava? Ustavni sud ukinuo je presudu i Glavaš, koji u bosanskohercegovačkim zatvorima više ne može boraviti pošto mu presuda nije pravomoćna - ide na slobodu, a u Hrvatsku vratit će se kad mu bude odgovaralo. Doći će i zatražiti uvjetni otpust. Do toga ga dijeli samo nekoliko mjeseci izdržavanja kazne, no i za to vrijeme može uživati pogodnosti "slobodnjaka", budući da je već odležao 3/5 kazne pa ima pravo na dopust od mjesec dana, na slobodne vikende i slične povlastice...

 

Očekuju li suci Ustavnog suda koji su sačinili ovu kvaziučenu raspravu da njihova argumentacija dovede do fundamentalne promjene Glavaševe osude? Sigurno ne očekuju, a to im, vjerojatno, i nije bio cilj. Dovoljno je bilo Glavašu omogućiti da izađe na slobodu, a dalje će se on sam lako snaći. Vrhovni će se malo pržiti na žeravici, a onda, vjerojatno, osudu potvrditi, jer i najveće kukavice nisu spremne načiniti veliku štetu vlastitoj reputaciji. Oni imaju što riskirati za razliku od sudaca Ustavnog suda, koji većinom nisu etablirani pravnici s ugledom stečenim u pravosuđu, nego ljudi šarenih biografija politički imenovani prema kalkulacijama koje prave stranke kad ih za tu funkciju nominiraju. Recimo, predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec - nju je vladajuća koalicija nedavno predložila za sutkinju Europskog suda za ljudska prava, ali joj nije uspjelo da se domogne funkcije i plaće od 18.000 eura, pošto ju je zasjenila puno sposobnija žena iz "redovnog" pravosuđa. U Strassbourg ionako stižu na tisuće tužbi hrvatskih građana zbog kršenja ustavnosti, pa je bilo prilično iluzorno očekivati da je uzmu, što ne znači da je sasvim odustala, odnosno da su je napustile sve ambicije...

 

Odluka o Glavaševoj presudi objavljena je, delikatno, 12. januara, dan poslije izbora, ali je donesena nekoliko dana ranije, znači, upravo uoči njihova drugog kruga 11. januara. Tko su suci koji su odluku donijeli? Osim predsjednice, Osječanke Jasne Omejec, u Ustavnom sudu sjede i Slavonac Mato Arlović, bivši šef partije na osječkom Okružnom (danas Županijskom) sudu koji je u socijalizmu pokušao pomoći Vladimiru Šeksu da ne svrši u zatvoru zbog verbalnog delikta (pijanog trabunjanja u pisaoru jedne osječke birtije, kad je uspoređivao Wehrmacht i JNA, obavljajući malu nuždu s policijskim konfidentom Josipa Perkovića, šefa gradske Službe bezbednosti). Mato se sam izuzeo, jer o svemu zna više nego što bi htio. Pozna ljude i prilike po raznim linijama. Prvo, dakle, Šeksa, koji je bio Glavašev šef i imao kancelariju iznad njegove s istim pogledom na zloglasne garaže pred kojima su Srbe nalijevali sumpornom kiselinom. Zatim Jasnu Omejec kao blisku prijateljicu Zlatka Kramarića koji je u Osijeku, navodno, bio angažiran kod Perkovića po nekim akademskim pitanjima, a zatim je kao liberalni gradonačelnik bio Glavašu stalno na dispoziciji. To mu je puno vrijedilo - i on i Mato na vrijeme su upozoreni da ne idu na pregovore s pobunjenim Srbima koje je vodio osječki šef policije Josip Rajhl-Kir. Tako nisu pali u zasjedu i nisu izrešetani mecima "Kalašnjikova" koje je na policijski automobil ispalio Antun Gudelj, Glavašev vojnik (ili "vojnik" prema ocjeni Ustavnog suda) koji je za to djelo ("nedjelo") dobio dvadeseticu (ali tek prije šest godina). Na suđenju Glavašu, Šeks je uglavnom imao amneziju, a u jednom trenutku ponudio je sudu pretpostavku da su zločine nad srpskim civilima u dvorištu Glavaševa ureda izvršili srpski komandosi preodjeveni u uniforme Hrvatske vojske (odnosno "hrvatske" vojske iliti hrvatske "vojske").

 

Dok je bio potpredsjednik Sabora i HDZ-ov faktotum za pravosuđe, Šeks  je odabrao većinu članova Ustavnog suda, ali on sigurno nije u ovom predizbornom ustavnosudskom blitzkriegu djelovao samostalno. Motiv lojalnosti prema bivšem podređenom zapovjedniku (Šeks i Glavaš bili su osječki Jastreb i Mali Jastreb, ali su se za razliku od onih vukovarskih ptica, uglavnom držali pozadine), nije tu dovoljan - Šeks, naime, prije i iznad svega duguje poslušnost stranci, iako je u njoj marginaliziran, a HDZ i HDSSB nepomirljivi su protivnici i tu se ništa nije promijenilo kad je Karamarko zamijenio Sanadera, budući da su se obojica podjednako trsili da Branimira i njegove bobije strpaju iza rešetaka. Znači, u tom smjeru ne treba gledati kad se traži inspiratora odluka Ustavnog suda...

 

Odluka o poništenju presude Vrhovnog suda donesena u zadnjim momentima predizborne kampanje za drugi krug predsjedničkih izbora, ima dugu sudsku i nešto kraću političku historiju. Još se puno ranije moglo ponegdje čuti kako se uspostavljaju kontakti između Pantovčaka, Mostara i Osijeka. To je bilo u doba dok je Josipović konstruirao svoju "veliku koaliciju malih stranaka". Izabran s njihovom podrškom, pružio bi im zauzvrat političku perspektivu. Stvorio bi se blok bez kojega se ne bi mogla formirati parlamentarna većina. Takva "ucjenjivačka koalicija" već se i prije znala formirati uoči hrvatskih parlamentarnih izbora. Njemu je bilo jasno da treba potporu "trećeg bloka" jer ga nije želio ni HDZ, s kojim se nije uspio dogovoriti (a bilo je, navodno, takvih pokušaja), kao ni s Milanovićem (s kojim se još nitko nije uspio bilo što dogovoriti). S izgledima na vlastiti poraz Zokiju, naime, nije konveniralo da na Pantovčaku ostane socijaldemokratski korifej koji bi eventualno posredovao kod stvaranja lijeve fronte, što bi bilo moguće tek ako bi odstranili Milanovića, budući da Mirela Holy, šefica disidentske frakcije "Orah", s njim ni po koju cijenu ne želi ući u koaliciju - radije bi odjenula haljinu pastelnih boja, umjesto svog fetišističkog kostima časne sestre. Josipoviću je, dakle, jedini put bio da stvori neki vlastiti "centar", pa s tom snagom onda licitira oko podrške SDP-a, te osigura ujedinjenje s "Orahom". No, da ostvari tu kombinaciju, trebala mu je vlastita stranačka baza. Zato je kao osovinu zamislio i pokrenuo stranku "Nacionalni forum" posredstvom svog prijatelja, liječnika Nikice Gabrića.
"Forum" je nastupio pod egidom "Treći put - pravi put" i žalosno propao  na prvom koraku, na europarlamentarnim izborima i zatim, finalno, na lokalnim.







 

Share this post


Link to post

Osijek sprema dobrodošlicu zločincu Glavašu

 

Osuđenik za ratne zločine Branimir Glavaš vu nedelju uveče se vraća iz Bosne i Hercegovine u Osijek, pošto je nedavno pušten iz mostarskog zatvora gde je služio zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u Osijeku 1991.

U Osijeku je za 19 časova najavljen veliki koncert dobrodošlice na kojem se očekuju članovi parlamentarnog Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje, čiji je Glavaš počasni predsednik.

Glavaš je, kako su javili hrvatski mediji, oko podneva krenuo iz Drinovaca u BiH, gde ima kuću, prema Hrvatskoj i to pošto je u zatvoru u susednoj državi proveo više od pet godina.

- Vraćam se kući, danas je radostan slavljenički dan. Sutra je novi dan - kreću nove radne obaveze u smislu pravne bitke - rekao je Glavaš uoči puta, prenela je Hrvatska radiotelevizija.

Županijsko državno tužilaštvo u Zagrebu u petak je podnelo zahtev da se Glavašu odredi istražni zatvor dok čeka pravosnažnu presudu za ratne zločine. Predlog za određivanje istražnog zatvora Glavašu, koji ima državljanstva Hrvatske i BiH, podnet je zbog opasnosti od bekstva, ali i zbog činjenice da je prvostepeno osuđen na deset godina zatvora.

Po hrvatskom zakonu, svako ko je osuđen na pet ili više godina mora u zatvor do pravosnažnosti presude.

 

Vesti online  01.02.2015.

 

Share this post


Link to post

Главаш остаје на слободи

Ванрасправно вијеће загребачког Жупанијског суда одбило је захтјев Тужилаштва да се Бранимиру Главашу поново одреди истражни затвор.

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
Sign in to follow this