Sign in to follow this  
KLASNIC BOY

Selo kome su odbrojani dani!

Recommended Posts

Selo kojem su odbrojani dani

 

big-2979.jpg

 

 

Prije samo dvadesetak godina, u Gornjem Klasniću u Baniji živjelo je više od 400 stanovnika, a pripadajuća osnovna škola, trgovina i pošta bile su nešto što se samo po sebi razumije. No danas ovo brdovito selo između Gline i Dvora više liči na nekakvo arheološko nalazište.

Kamene i drvene kuće, biseri autohtone banijske arhitekture, napuštene, sustavno propadaju, dok jedva dvadesetak stanovnika, uglavnom samotnjaka razbacanih po brdima, beznadno, zaboravljeni od svih, proživljavaju malu apokalipsu.

Dragan Ćosić, sa četrdesetak godina, jedan je od najmlađih stanovnika Gornjeg Klasnića.

- Rođen san ovdje i u Klasniću sam završio osnovnu školu koju je pohađalo više od 150 učenika. Sjećam se dobro, selo je imalo 300 kućnih brojeva i otprilike 450 stanovnika. Danas svi stanovnici mogu stati u jednu sobu, a kako je riječ o starijim ljudima, u toj sobi bit će sve više prostora. Ja još nekako uspijevam preživjeti jer živim s starom majkom koja ima kakvu - takvu mirovinu. Nije to neki život, već svakodnevna borba za opstanak - kaže Dragan.

Na svakom koraku, u ovom selu vide se zapuštene i napuštene drvene i kamene kuće, nekada prave ljepotice izgrađene vještim rukama banijskih majstora gradnje. Nažalost, gotovo sve propadaju, gutaju ih šuma i šikara, sve ih je teže pronaći ili uočiti. U jednoj takvoj, sagrađenoj prije 200 godina, živi Milka Sarapa.

- Kao i svi mještani, i ja sam sa mužem i sinovima u kolovozu 1995. pobjegla u Srbiju. Stalno sam mislila na svoj Klasnić i jedva sam dočekala da se dvije godine kasnije vratim u svoje selo. Muž je uskoro umro, sinovi su ostali razbacani po svijetu i već 10 godina živim sama. Nemam nikakvih primanja niti bilo kakve pomoći iz Gline ili Siska. Prije par godina otišla sam u Centar za socijalnu skrb u Glini. Rekli su da ne mogu dobiti novčanu pomoć jer, kažu, još mogu raditi i kopati. Imam 78 godina i ne dao im Bog da oni žive od onoga što ja nakopam! Živa sam zahvaljujući sinovima koji i sami teško žive, ali tu i tamo pošalju koji dinar. Imam nešto kokoši, ali svakodnevno se borim protiv lisica i jastrebova koji su navalili na ovo malo sirotinje - priča Milka Sarapa, starica koja živi na samom rubu gladi i neimaštine.

Kako je Gornji Klasnić smješten u brdima i šumama, a stanovništva uglavnom nema, čitavo područje pravi je raj za divlje zvijeri koje otimaju i ono malo što je ljudima preostalo. Vode se bitke s divljim svinjama koje kljaštre kukuruz i krumpir, brani se perad od lisica i jastreba, a u posljednje vrijeme vukovi kolju ovce.

Dragan Brkić, šezdesetogodišnjak samac, priča kako je nedavno u susjednom Donjem Klasniću vuk poklao pet ovaca Blagoja Adžića i od tada Brkić veći dio dana provodi čuvajući nekoliko svojih ovaca. Ipak, kako kaže, ima on puno većih briga od vukova.

klasnic%20%20%20%20%20%20%20%20003.jpg

- Već godinama imam osjećaj da nitko ne zna da ovdje ima živih ljudi. Kao da smo zaboravljeni od svih i prepušteni neizvjesnoj sudbini. Pripadamo Glini, a gradonačelnik Gline ovdje nikada nije bio, iako vrlo dobro zna da je ovdje dobio glasove na izborima. Njegov zamjenik proveze se koji put kroz Klasnić samo zato što mu je žena rodom iz susjednog sela, pa mora proći kraj nas. Nikad se ne zaustavi, čak se i ne osvrne. To je jedini naš kontakt s dužnosnicima u Gradu Glini, kaže Brkić.

- I ja sam svojevremeno potražio novčanu pomoć, ali su mi rekli da prije toga moram prodati auto, pa ću dobiti 400 kuna mjesečno. Moj auto jedva da je u voznom stanju, star je 19 godina i ne vrijedi više od 400 eura, a ako ga prodam, kako ću 7 kilometara ići pješice po kruh ili u trgovinu, što činim za sebe i za druge? Kako ću bolesnog suseljana odvesti liječniku? Taj stari auto život mi znači. Živim sam, bez ijednog dinara prihoda i ne znam dokad ću tako moći. Sad još mogu nekome nešto popraviti za sitan novac, iskopati kanal, raditi u šumi, zidati, ali uskoro neću imati snage. Što onda? - sa strepnjom se pita Dragan Brkić.

Nema sumnje da su Gornjem Klasniću odbrojani dani. U posljednjih petnaestak godina bilo je desetak sprovoda, niti jedni svatovi i niti jedno dijete nije rođeno. Možda se ovo živopisno selo ne može spasiti, ali svakako, njegovim posljednjim stanovnicima, kruta birokracija i dokoni činovnici u Glini i Petrinji mogli bi život učiniti ljepšim, dostojnim čovjeka. Kada smo ih priupitali za stanje u Gornjem Klasniću, dobili smo protupitanje: "Gdje je to?".

 

AUTOR: Vladimir Jurišić

Izvor: snv.hr

13.01.2013.

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
Sign in to follow this