Sign in to follow this  
Rada

Glas manjine/ Đuro Rusić, umirovljeni profesor ...

Recommended Posts

Glas manjine/ Đuro Rusić, umirovljeni profesor, aktivni poljoprivrednik, bivši vijećnik SDSS-a i DPS-a: Mogao bi se pridružiti samo Čačićevim “reformistima”

 

 

%C4%90uro-Rusi%C4%87-Foto-H.-Pavi%C4%87-

Đuro Rusić (Foto H. Pavić)

 

U vrijeme “krajinske” pobune i okupacije Plavno je bilo poznato po Jovi Opačiću, jednom od rodonačelnika kninske balvan-revolucije. S ratnim vihorom Jovo je, po svoj prilici trajno, napustio zavičaj i, navodno, živi u Požarevcu. Pa tako Plavno danas sve više ljudi znade po Đuri Rusiću. Umirovljeni profesor fizike i matematike, vratio se na selo i okrenuo poljoprivredi koja mu, uz relativno pristojnu mirovinu (za hrvatske prilike), osigurava komodan život i solidnu egzistenciju. A otkako se okanio aktivne politike i zadovoljstvo otkrio u zemlji i njezinim plodovima stekao je i svoj mir…

Iz izbjeglištva se Rusić vratio 2000. godine. U Plavnu je zatekao 324 svoja sumještana. Prije rata bilo ih je ovdje preko dvije tisuće. – Nažalost, u međuvremenu je starčad pomrla, njih 200-tinjak, a vratilo ih se tek 20-ak, pa danas u selu stalno živi oko 140 ljudi- matematički precizno će prof. Rusić.

U Plavnom su mu tijekom Oluje ostali roditelji. Kuća mu je bila zapaljena. Đuro je prije rata imao kuću i u Zadru, gdje je živio gotovo 20 godina i bio direktor tamošnjeg Tehičkog školskog centra. Ratna događanja nagnala su ga da kuću u Zadru mijenja za kuću u Kninu, koju danas iznajmljuje, a u Plavnu, država mu kuću obnovila, pa se u njoj broji svoje umirovljeničke dane sadeći pomidore, krastavce, paprike…

Zadar je napustio 1991. i vratio se u Knin gdje je do 1995. bio direktor Srednjoškolskog centra. S Olujom se sklonio u Srbiji i tamo ( u Beogradu) ostao do 2000. radeći kao profesor u Medicinskoj školi. Dočim su se prilike u Hrvatskoj relativno normalizirale, eto Đure natrag, u Plavno.

Za HDZ četnik, za SDSS ustaša

Nakon povratka uspio se zaposliti kao profesor u onoj istoj školi u kojoj je prije rata bio direktor. Doduše, njegovom zapošljavanju opirali su se, tvrdi Rusić, i HDZ i SDSS, jer je za jedne bio četnik, a za druge, nepobitni ustaša, dočim je dobio posao. – Godinu i po dana vrbovali su me da uđem u SDSS, na kraju sam popustio i pristupnicu potpisao, ali stranačku iskaznicu nikad nisam dobio. S listom SDSS-a ušao sam 2004. u Gradsko vijeće Knina, a tada je SDSS imao čak 8 vijećnika, dok su tri hrvatske stranke – HDZ, HB i HSP- zajedno imale 9 vijećnika. SDSS je htio svakako kapitalizirati svoju postizbornu poziciju, pa su tražili mjesto dogradonačelnika, a Milorad Pupovac se upustio u trgovinu s Ivom Sanaderom. Bio sam izložen strašnom pritisku, i na kraju sam se razišao s SDSS-om i otišao u nezavisne vijećnike- priča Rusić. Stranka ga je ubrzo i formalno isključila, nakon čega su, potkraj mandata, zaredale, tvrdi, montirane afere, pa ga se javno optuživalo i diskreditiralo za šverc cigareta, lažne diplome itd.

Ubrzo se Đuro “sklonio” u HNS… No, tada Veljko Đakula osniva Demokratsku partiju Srba, zove ga da im se pridruži na novim izborima, i eto Đure ponovo u kninskom Gradskom vijeću, ovog puta s DPS-om, s kojim osvoja jedan mandat, a SDSS pada na 4 vijećnika.Okušao se i treći put na izborima, na koalicijskoj listi DPS-a, HSS-a i Nezavisne liste, ali bez uspjeha, jer je, uvjeren je Rusić, proradila beskrupulozna politička trgovina.

Više nije politički aktivan, živi u selu, uzgaja povrće,a ima i mirovinu koju je stekao nakon 43 i pol godine staža i to od Hrvatske 4300 kuna, plus još 60 eura zarađenih u Srbiji. – Nikad nisam bio ekonomski ovisan i zbog toga sam i mogao birati političke opcije po nekoj svojoj vokaciji, a ne manjinskoj- kaže. Djeca su mu u Beogradu, ima troje unučadi, rado dolaze na odmor u Plavno, i praktički ih uzdržava koliko može…

- Ne mogu djeci preporučiti da se vrate, jer ovakvom politikom kakva se vodi, ovdje nema povratka- rezignirano će Rusić.

 

Zašto, pitam. Što bi trebalo učiniti da se kninska sela ožive?

- Treba ići na okrupnjavanje zemljišta, ponovo osnivanje poljoprivrednih zadruga i one će biti okosnica seoskog razvoja.Danas ni 5 posto poljoprivrednog zemljišta u ovom kraju nije u funkciji. Ali, tu mora država učiniti svoje. Jer, ove male općine gdje su Srbi većina i obnašaju vlast, uopće ne potiču razvoj, nego služe isključivo kao sinekure za onu nekolicinu na funkcijama.Etno-biznis je kočnica promjena i bržeg razvoja i on je uništio ovdašnje Srbe. Na cijeni su lopovi i prevaranti, pa narod više ne vjeruje nikomu tko propagira opće dobro- govori Đuro, razočaran napose tzv. srpskim tribunima koje optužuje za nestanak Srba iz kninskog kraja.

 

%C4%90uro-Rusi%C4%87-Foto-H.-Pavi%C4%87-Đuro Rusić (Foto H. Pavić)

Srbi su u getu, a tamo ih je smjestio – SDSS

U Plavnu, u Kninu, na cijelom kninskom području, međunacionalni problemi već dugo nisu tema. A nisu ni zapreka povratku. Otpori Hrvata srpskom povratku svedeni su na pojedinačne ispade, ali Srbi sami sebi rade o glavi, tvrdi Rusić. Ako njega pitate, treba ojačati mjesnu samoupravu (MO) za koju je SDSS, kako to navodi Rusić,potpuno nezainteresiran jer tu nema novaca, pa na izbore za mjesne odbore u Kninu ta stranka i ne izlazi, kazuje Rusić, držeći da je to za srpska sela katastrofa.

- Srbi su danas u getu, ali ih tamo nije smjestila hrvatska država , nego srpski politički predstavnici. Mi smo taoci SDSS-a i njegova vodstva koje preko nas i naše nevolje gradi svoje političke karijere- reći će kninski profesor, optužujući istodobno i vlade Srbije i Hrvatske.Rusić smatra da bi konzulat Srbije bio potrebniji u Kninu negoli u Rijeci , pa čak i Vukovaru. Mnogi bi se problemi brže rješavali, ljudi bi imali tehničku i stručnu pomoć, ali i savjetodavnu.

- A što se tiče njegovanja kuluturnog identiteta hrvatskih Srba, osim ASKD Prosvjeta, gdje možete posuditi i knjige i pregledati časopise na ćirilici i latinici,o očuvanju srpskog jezika i kulture ovdje nitko ne vodi računa. Srbi su uglavnom nezainteresirani, i za to svakako nisu krivi Hrvati. Kulturna baština Srba bogatstvo je hrvatske države. Manastiri Kupa, Krka i Manojlovac, sve je to kulturno blago Hrvatske, ali se to, izgleda, ovdje ne shvaća.

Zamjera HRT-u što čak ni na državnom radiju nema nijedne emisije posvećene srpskoj nacionalnoj manjini.- Umjesto da nam to, poslije 20 godina od rata, bude dio normalnog zajedničkog života, mi se trudimo kulturi parirati nepresušnim primitivizmom. Evo jedne male zgode, na razini , rekao bih, anegdote. Došla jedna baka na trafiku kupiti 20 kuna taksenih maraka i iz džepa izvadi 20 dinara. Prodavač joj veli: Bako, ja četničke pare ne uzimam. A ona će njemu odmah spremno: Imam ja sinko i ustaških!

Pa kome to više treba? Srećom, među malim ljudima sve je više tolerancije, ali političari forsiraju probleme i zaoštravaju odnose jer je to uvjet njihova političkog opstanka- zaključuje Rusić. Dok je ovakvih srspkih vođa koji se za govornicama pretrgoše od brige za Srbe,a u gostionicama od obilate trpeze koju dijele s HDZ-ovim prvacima, nema ovdje Srbima spasa.Naš interes je da Hrvati žive što bolje, jer će tada i nama biti bolje. Samo, iskreno ću vam reći: razočaran sam Hrvatima. Uvijek sma mislio da su oni za koplje bolji od drugih, pogotovo Srba. Sad vidim da su negativna selekcija u politici, primitivizam, osobni interesi i bolesne ambicije upropastili ovu zemlju, podjednako i Hrvate i Srbe – ocjenjuje umirovljeni kninski prof. fizike i matematike.

 

Grčiću, vrati općinu Knin!

Rusić otvoreno pledira na Kistanjca u Milanovićevoj vladi, Branka Grčića, da ukine male općine i vrati ustroj iz bivše države.- Što znače općine poput Civljana, Cetine, Ervenika… sa 100 stanovnika? Sve to treba biti pod općinom Knin kao nekada, ili Gradom Kninom. Ali, interes je da se srpski korpus razbije, razmrvi, kako u Kninu ne bi bilo 35 , nego maksimalno 25 posto Srba. Nije bitno što bi takvo ujedinjavanje osnažilo gospodarstvo i popravilo demografsku sliku ovog kraja…

Međunacionalnih sukoba i incidenata u Kninu nema, kako veli Rusić, zato jer su i Hrvati i Srbi u Kninu u istoj kaši.- Ja bi rekao da su BiH Hrvati u Kninu još ugroženiji od nas. Jer,nama su obnovljene kuće, svinjci i kokošinjci, imamo zemlju, a oni nemaju baš ništa!

Dosta mi je politike!

S politikom sam završio. I moram reći vratio sam svoj mir, nekako sam zadovoljniji, spokojniji. Ali, ako bi se ikad ponovo politički aktivirao, bilo bi to jedino s Čačićevim “reformistima” jer Hrvatskoj su reforme nužne, i u upravi i u poljoprivredi koja bi napokon bila snažno inkorporirana u turizam. A mislim da je upravo to Čačićeva zamisao- na kraju će Plavnjanin, povratnik, umirovljeni profesor i aktivni poljoprivrednik Đuro Rusić, pripadnik manjine cijepljen od “manjinskog kompleksa”.

 

Autor: Davorka Blažević

 

TRIS 19/08/2014.

Share this post


Link to post

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
Sign in to follow this