Sign in to follow this  
Followers 0
Nebeska ptica

Sjecanje na Baniju...onu moju... (arhiva starih tekstova)

3,196 posts in this topic

Da da koja su to spremanja bila prije

odlaska na zabavu pa moljenje brata da ide sa mnom

jer ne pustaju me samu a on bio dobrica pa uvek popusti...

302461.jpg

Share this post


Link to post

* *

Sta bi mi da nije tih lijepih uspomena..

To je bilo sasvim.. drugacije nego danas..

pa mi cesto.. bude zao.. kada po ovim

nasim internet kafanama.. vidim da neki

od nas.. na grub nacin.. kvare te nase..

lijepe uspomene... :;)

Na zalost.. sve je to zivot.. pa i mi sami

vise nismo.. ono sto smo.. nekada bili... ::)

Share this post


Link to post

poljubacgi4.jpg

SJECANJE NA JEDNO SUBOTNJE VECE

Hladna zimska noc.. Subota.. vrijeme za zabavu..

a ja.. prehladjen.. jedva disem... Svi su vec otisli

negdje na zabavu.. a ja lezim.. i pijem.. vruc caj

sa limunom... Pokusavam zaspati.. ali kako.. kada

san.. nece na oci... Vrtim se.. tako.. i onda nema

druge.. moram ici negdje.. pa makar crko...

Oblacim se.. na brzake.. a majka u cudu gleda u

mene.. pa ce tiho...

..ne mislis valjda ici nekud.. tako bolestan...

kratko odgovaram..

..idem.. svejedno ne mogu spavati...

..pa zar tako prehladjen...

pita ona brizno...

..pa sta...

odgovaram ja ratoborno...

..vani cu sigurno lakse disati...

Vidi ona da je vrag odnio salu.. i da ne vrijedi.. da

se upusta u svadju.. pa ce pomirljivo...

..onda bar obuci onu dolcevitku.. da ti grlo cuva...

Tu dolcevitku nikad nisam volio nositi.. dobio sam

je na poklon.. ali pristajem.. samo da izbjegnem

zaostravanje.. i onako napete situacije...

Snijeg.. i nije bas puno napadao.. pa ne moram

stavljati lance.. na tockove... Za divno cudo auto je

upalio iz prve.. cekam da se malo ugrije pa izlazim

iz avlije...

..na koju stranu da krenem.. pitanje je sad...

Nisam pitao decke.. gdje je zabava...

Vozim se lagano ka.. Sarenom mostu.. u nadi da

cu.. u gostioni saznati.. gdje je zabava... Ispred

gostione.. stoje dvije dijevojke.. u toplim zimskim

kaputima.. od kojih jednu.. dobro poznajem.. isla

je u Zagreb u skolu... Stajem pored njih.. i otvaram

prozor na autu... Ona.. moja poznanica vec otvara

vrata.. i ulazi.. govoreci..

..o to si ti.. bas dobro.. da si naisao.. vec smo se

smrzle.. cekajuci da netko naidje...

Izlazim van.. da pustim njenu kolegicu da udje...

..idemo u Velesinju..

nastavlja ona moja poznanica...

..hvala ti.. nemam pojma.. gdje je zabava.. malo

sam bolestan.. pa nisam nikog pitao...

kazem ja.. kada konacno dolazim do rijeci...

..o izvini.. nisam te ni upoznala.. ovo je.. moja

prijateljica.. ona je iz Siska.. ovdje je dosla kod

bake...

nastavlja veselo moja poznanica...

Gledam u retrovizor.. lijepa je.. koliko mogu da

ocijenim...

Stizemo u Velesinju.. sve je puno auta.. jedva

nalazim mjesto.. da parkiram.. ispred ulaza u

neciju avliju.. valjda nece nitko.. da izlazi.. u to

doba... Iz sale se cuje muzika.. sudeci po broju

auta.. mora da je strasna guzva unutra...

Probijamo se nekako kroz uobicajenu guzvu na

ulazu... Oni iz moga drustva me zacudjeno gledaju..

znajuci da sam ostao lezati bolestan u krevetu.. a

sada tu.. i to jos sa dvije prelijepe dijevojke...

Pocinje ples.. ja koristim priliku da sjednemo.. jer..

i onako.. ne mogu plesati veceras... Dajem znak

deckima.. da su djevojke slobodne.. sto se mene tice...

Moja poznanica skida kaput i odlazi plesati.. a Siscanka

ostaje sjediti pored mene mene.. ne skidajuci kaput...

Ja onako bolestan i znojan molim Boga da je se sto

prije rijesim.. jer mi je neugodno zbog toga...

Pitam je..

..hoces li plesati.. sa nekim od mojih prijatelja...

..mogu li da izaberem onog koji mi se svidja...

odgovara ona vragolasto...

..pa naravno..

potvrdjujem ja ubjedljivo..

..sve su to moji prijatelji.. a ko nebi plesao sa

djevojkom kao ti...

Ona skida kaput.. hvata me za ruku govoreci...

..onda idemo plesati...

Ja onako prehladjen.. sav u panici.. pokusavam da

je ubijedim da ne mogu plesati... Nju te moje isprike

izgleda uopce ne interesiraju.. i.. nema druge.. idemo

plesati...

Ona onako vitka plese cvrsto pripijena uz mene.. a ja

u sebi proklinjem.. bolest.. i ovu glupu dolcevitku..

u kojoj se sve vise znojim...

Share this post


Link to post

Joj hvala ti nebeska Ptico koda sam sa tobom bila

znam sve te situvacije ....rano sam otisla sa Banije

ali mozda sreca sto sam rano sazrela sto bi kod nas rekli

valjda od onog naseg Banijse vode i zraka pa sam

uspjela doziveti barem malo ovoga o cemu pricas.... :-[

Jeste pitam se i ja sta je sa nasim momcima dali je to sto nisu mnogi

to doziveli secam se sto kazes svih prijatelja drustva...

Secam se kako su uvek muskarci bili kavaljeri

za mene je i dan danas ne shvatljivo da ja prilazim muskarcu

uvek se znalo da momak prilazi devojci,da je gleda ocima se simpatisalo

ko se kome svida pa znas da ce te taj ako mu se svidas pozvati na ples....

Ne znam ni ja sta se promenilo ali izgleda da je ovaj rat mnoge promenio

neko novo vreme ,neki novi trendovi su mnogima nabaceni,pare ,korupcija sve to valjda je ljude je promenilo... :-[

Secas se Ptico kada dodje subota nikada nisam ni mislila jel imam para

dovoljno da imam za ulaznicu i sokic uvek je odnekud stizalo pice nisi trebao ni poznavati nekoga

samo kaze za onaj sto daj pice...

Share this post


Link to post

* *

2427255659_d8c0e0a38b.jpg?v=0

U hladnoj zimskoj noci.. dok se nebo iskri..

od zvijezda na njemu.. Una tiho gotovo

necujno protice ispod mosta... Ja

Share this post


Link to post

Hvala ti Ptico, prosetao sam kao nekad davno mojom Banijom ali

kad sam ugledao svoje Matijevice.......

J...i

Share this post


Link to post

* *

Tacno Zeljo.. od uspomena se ne zivi..

vec sa njima.. jer sta bi bio zivot.. da

nema tih nasih uspomena...

Share this post


Link to post

* *

176259.jpg

Hladna zimska noc.. rijeka se presijava na mijesecini..

poput srebra... Okolno drvece se bijeli.. od snijega..

i mraza... U tisini noci.. jedino se cuje tihi zvuk motora

koji radi.. da bi sacuvao malo topline.. na toj hladnoci...

Njena glava na mom ramenu.. udisem onaj meni dobro

poznati miris njenog parfema.. a ona mi nesto sapuce...

Ja zadubljen u svoje misli.. nisam ni primjetio.. da me

nesto pitala...

.. Ti mene ocito ni ne slusas...

Pita me.. uz onaj njeni.. veseli osmijeh...

.. Mmm.. ko ne slusa...

Kao.. bunim se ja...

.. Pa ti.. naravno...

Ponavlja ona.. ali bez ljutnje...

..Jaa.. paa vidis.. da slusam...

Ubijedjujem je ja...

.. Pa dobro.. kad slusas.. onda mi odgovori...

Koluta ona onim svojim.. zutozelenim ocima...

.. Vidis da ne stignem.. kad samo ti pricas...

Ne predajem se ni ja.. bas lako...

.. Dobro.. dobro.. znam ja tebe...

Odgovara ona uz osmijeh.. i trenutak kasnije..

ja vise ni mogu da joj bilo sta odgovorim.. cak

ni da hocu...

...

Share this post


Link to post

Narode nas mili...svima koji svracate odje na Baniju

nasu...koji o njoj lijepe stihove govorite...koji je

naslikaste,rijeke i potoke njene opjevaste...

dogadjanja i zabave opisaste...koji ste i sada

u dusama vasim tamo...obilazite selca i vrelca...

kafane i kafice...koji se sjecate one kose...

pogleda onih...kopaca i zetalaca,masinaca,beraca...

Neka vam Gospod podari mira i zdravlja...srece

i novca...pa da se ka ljudi kucama svojim sa

ponosom vratite...

Srecna vam nova godina,rodjaci moji.

Share this post


Link to post

Neka je sretno i tebi, Djedo...

i tvojoj familiji... i svima koji u dalekom svijetu...

nose i cuvaju u srcu nas zavicaj...

nasu voljenu Baniju...

Neka je srecno i onima, koji se vratise...

na svoja ognjista, da ih ozive...

i koji su smogli snage i hrabrosti...

opet biti svoj na svome...

Neka je srecna Nova Godina...

svim dobrim ljudima... ma gdje bili...

Share this post


Link to post

Svima vama koji navracate na ovu stranicu,

zelim sretnu Novu Godinu......

Neka vam Bog da zdravlja,srece i ljubavi.....

Nemojmo da zaboravimo,nasu Baniju...

Nemojmo da zaboravimo nase obicaje...

Nemojmo da zaboravimo...

one nase jadnike koji su smogli snage da se

vrate i da pate na svojim ognjistima...

Sjetimo ih se ,ne zaboravimo ih...

Share this post


Link to post

Pa... nismo mi zaboravili...

ni djedovac... ni repuv...

ni one koprive, sto su znale oprziti... kao vatra...

A... bogami, ni djetelinu... kad svoj cvijet...

raspe po livadama...

"Smiljka"... svoje zute cvjetice...

A... tek bagrem... i njegov bijeli cvijet...

kad Banijom zamirise...

pa... jorgovani... pa...

miris bazge... ispod koje se obicno...

nalazio kakav izvor...

Eh... ko bi to zaboraviti mogao...

Share this post


Link to post

* *

Zima_03.jpg

.. i danas zrake sunca.. setaju Banijom.. onom mojom..

obasijavajuci tragove ptica.. utisnute u snijegu...

Cuje se tihi zubor vode.. tamo u rijeci.. sakrivenoj medju

vrbama.. okicenim snijegom.. a gore na brdu.. iznad rijeke

vide se pramenovi dima.. kako se lijeno lelujaju.. iznad

krovova kuca.. prekrivenih snijegom...

.. a gore.. visoko.. se plavi nebo.. ono nase.. najplavlje

nebo.. na svijetu... Tamo ispod toga neba.. tamo je Banija..

ona moja...

Share this post


Link to post

Hja...osta dosta toga iza nas...cega smo

se sjecali u prosloj godini...onih proslih godina...

zasijasmo,okopasmo,obrasmo...cvijetanje vocnjaka

vidjesmo...miiris bagrema iz klanca i jelika osjetismo...

setasmo poznatim ulicama i za ruke se drzasmo...

neko se sjetio diskretnih mirisa i njeznih usana...

neko je gledao u vrbe iznad one zelene rijeke...

vode se napismo sa onih nasih dragih vrelaca...

one prave vode sto u svaku poru nepca udje

pa lagano klizne...

mlinove posjetismo i miris pogace u njima pecene,

zmara sa lukom...

obidjosmo Baniju,prijedjosmo podjekade i na

druge regije Krajine nase...skroz tamo do B>Luke...

i Bojne bosanske...Djedaka i repuva se sjetismo...

eto do cega je nama svega stalo...

sjecanja i dalje naviru...jel da...eto jos koji dan

pa ce mo se za Bozic pripremati...valja se svega

sjetiti...onako kako pamtimo i kako su nas ucili...

i valja to i drugima reci...nasim mladima,valja se...

neka znaju i neka ne zaborave...i neka pozele

da i sami to prozive tamo ...dje bi ...da svega onoga

ne bi...

Uzdravlju vam prosli naredni dani,Bog da vas cuva.

Share this post


Link to post

Znas, Djedo...

Kad god neko Bozic pomene...

u mojem sjecanju zaiskre tri svijece,

sto ih je baka moja u teglu s kuruzima zabola...

I... zacrveni se jedna jabuka... izabrana...

ona najljepsa... mirisna... sto izmedju svijeca stoji...

Bila sam dijete... i osjecala sam neko narocito...

strahopostovanje pred tim svijecama... kad ih baka jutrom...

kad iz crkve, sa Zornice... dodje...

Citala bi Ocenas tiho...

A... mi bi svi stajali oko stola...

Moji roditelji... ujaci... mi... njihova djeca...

A... onda bismo se svi prekrstili... i stariji bi lomili

Cesnicu... i davali i nama djeci...

I... dok bi sjedili za stolom... ja bih gledala

te svijece kako trepere... i tu jabuku...

i kuruze... u tegli...

Sve to tako obicno i jednostavno... spremljeno...

a... tako velicanstveno...

Share this post


Link to post

Eh u ovim svecarskim danima tamo otidjimo...

i sjetimo se priprema za dolazak radosnog dana

rozdestva Hristovog...Nemore celjade a da se ne

sjeti,pa to ti je...Mi koji smo na selu rodjeni

i ucestovali u tom bajkovitom iscekivanju,nigdar

to zaboravit...ma gdje kodj se nalazili i u kakvom

bjelosvjetskom luksuzu boravili...

Cudo toga ovih dana pada na um...komsije...

rodjaci,zajednicke pripreme...kad zapadne

snijeg,pritisne smrzlica a valja da sve bude

naredjeno kako treba...raznjeve pripremiti,

odabrati kulicu u kojoj ce se pecenice peci,

valjalo je odabrati neku u kojoj se dim nece zadrzavati

a jope da promaja po plecima ne tuce...

Dogovarali smo se da se na jednom mjestu za

nekoliko kuca pecenje priprema...a ona druzenja

u tom poslu uz rakiju i divane,imala su posebnu slast...

I opet me sjecanje rastuzi...svakim danom nas je manje...

nestaje nas...umiremo daleko edni od drugih i od Banije...

Share this post


Link to post

Da... pecenica se pekla...

dva dana pred Bozic...

Badnji dan... je imao narocitu car...

Voljela sam taj dan... iznad svega...

Moja je mati spremala svakojake djakonije

za taj dan...

Grah na salatu... Krompir na salatu...

Kiseli kupus isjecen i paprikom posut...

Riba je bila toga dana na nasoj trpezi...

I... bundeva ispecena u rolu...

Voljela sam to carobno vece...

jer se familija skupljala s vecera u kuci...

pa bi sjedali oko stola i pricali....

cekajuci veliki dan... Hristovog rodjenja...

A, zorom se u crkvu islo...

Snijeg skripi pod nogama...

Praskozorje steglo... moj mali gradic mrazom...

A... harmonika pred crkvom... svojim

zvukom razbija studen...

A... poslije Sluzbe u kolo se narod hvatao...

da se zagrije i da radosno proslavi veliki dan...

A... onda se kucama kretalo....

Neki su u grupama isli... i pjevali...

onu nasu "ojkacu", sto mi sada u srcu

dobuje... kao draga uspomena na mojeg tatu...

koji je nekim posebnim glasom... tako cesto

i u kuci pjevusiti znao...

Eh... dani sretni... dani za nezaborav...

A... i ovdje u tudjini, ja cu se jos danas...

obradovati... mojoj cerki, koja je vec na putu...

da dodje...i da Badnji dan...i rodjenje Hristovo...

kod svojih roditelja proslavi...

Hvala ti, Boze... na tom daru...

da se dani ovi tudjinski lakse podnesu...

i da se ne da u zaborav nasa tradicija...

Share this post


Link to post

Vjerujem da ti je polozajnik vec doputova...

ima da ga nakitite kako dolikuje...tu nema

da se omanjuje...lijepo je kada je druzina na

okupu oko ovi'je dana...ono,neko i fali...

ali sta mos...

priredi joj sto vise mos,nako ko stara majka

sto ti je...neka upamti...i o Baniji joj divani...

o onom selu gore...strini i chikanu...

Share this post


Link to post

2156351090_c50abe3617.jpg?v=0

* *

TRAGOVI U SNIJEGU

Ono sto smo zeljeli

kao i ono sto nismo

ostalo je sacuvano

u tragovima u snijegu

tada smo isli naprijed

i nije nam bilo tesko

tesko je sada koracati

po tim istim tragovima

hodajuci stalno unazad

trazeci onu nasu toplinu

izgubljenu negdije u snijegu.

Share this post


Link to post
Guest
This topic is now closed to further replies.
Sign in to follow this  
Followers 0