Krajinaforce Glas Krajisnika u Egzilu

... (L57A/R57A) Od 135.000 Srba koji su živjeli u južnom sektoru, UN je ustanovio da je ostalo samo oko 2.000. Svi koji su bili u mogućnosti pobjegli su u strahu do sada tradicionalnih posljedica pobjede u ovoj zemlji. Značajno je da je plan Hrvatske vojske uključivao i odredbu o momentalnom uklanjanju dokaza borbi i razaranju, uključujući uklanjanje poginulih i ranjenih od granatiranja, čišćenje ulica u području Knina i Drniša gdje je pripremljeno precizno kontrolisano TV emitovanje i novinarsko izvještavanje. Iza ove maske mi smo još uvijek nailazili na ratni haos i etničko čišćenje, dva mjeseca kasnije, od trenutka kad je borba završena.

(L58/R58) Hrvatska vojska počinje sistematsko pljačkanje sela i gradova, uključujići spaljivanje zgrada i usjeva, zatim obijesno ubijanje i neograničenu pljačku stoke. Nedjeljama hrvatska vojska i specijalne snage policije su ulazile po drugi put u neka mjesta. Spaljivali su kuće koje su već bile potpuno uništene. Moj hrvatski kolega, general Čermak mi je stalno govorio da oni vrše čišćenje da bi bili sigurni da je područje očišćeno od četnika. To je izgleda uključivalo ubijanje do posljednjeg srpskog terorističkog psa.

(L59A/R59/A) Postojala je očigledna metoda u razaranju. Ponekad su to bili teško naoružni kordoni specijalne policije i misteriozne vatre u toku noći, drugi put su to bili vojnici na dnevnom svijetlu koji kao da su željeli dobrodošlicu gledaocima s kamerama.

(L60/R60)Tu su i izvještaji civilne policije UN-a o batinanju i pojedinačnom ubijanju ali kao što sam već rekao jedna strana hrvatske vojske uspjela je u tom, da gotovo niko nad kim bi se moglo počiniti nasilje nije ostao. Ipak, sistematsko pljačkanje sela i ono malo preostalog stanovišta nastavilo se nedjeljama. Čak i udaljenija sela i poljoprivredna imanja su bila planski uništena, isključujući svaku mogućnost opstanka na toj zemlji za preostale Srbe ili za one koji bi mogli razmisliti o Tuđmanovom javnom pozivu za povratak.

(L65/A/R65A) Sedma brigada hrvatske vojske, Pume, koja je prva stigla u Knin, počela je pljačkanje ispred moje komadne, baš kad su njihove vođe stajale na kapiji govoreći mom potčinjenom puk. Andreju Lesliju da su oni disciplinovani profesionalci čije su trupe pod strogom kontrolom. Ovaj video je tada snimljen...

12.10.1995.

KOMANDANT UN ZA SEKTOR JUG
BRIGADNI GENERAL
Alan Forand

HRVATSKI HELSINŠKI ODBOR IZJAVA BROJ 29 (PREPIS)
	Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava želi obavijestiti javnost o sadašnjem stanju istrage o kršenju ljudskih prava, koju ova nevladina organizacija provodi na novooslobođenim područjima Hrvatske. Ovo se posebno odnosi na stanje poslije akcije "Oluja" u bivšim sektorima "Sjever" i "Jug". . . . .
U selu Gošić, zaseok Borak, najvjerojatnije 27. kolovoza 1995, prilikom masakra, ubijeno je 8 osoba, i to:

1.	Borak	Savo	(1925.)
2.	Borak	Vasilj	(1927.)
3.	Borak	Grozdana	(1920.)
4.	Borak	Marija	(1914.)
5.	Borak	Kosa
6.	Borak	Milka	(1920.)
7.	Borak	Dušan	(1937.)
8.	Mažibrada	Joka

Svi ubijeni tajno su sahranjeni od pripadnika MUP-a na kninskom groblju pod rednim brojem 543. do 550., bez imena i prezimena. MUP je odbio predati posmrtne ostatke obiteljima poginulih, u cilju sahrane na lokalnom groblju. Sve to upućuje na činjenicu da je MUP i ovom prilikom pokušao prikriti ratni zločin.

Odbor je jednako tako istraživao i masakr u selu Grubori, počinjen 26. kolovoza 1995. od strane regularnih jedinica HV. Za ovu akciju general Čermak, zapovjednik kninskog zbornog područja, izjavio je da je to bila "antiteroristička akcija".
S tim u vezi Odbor objavljuje slijedeće podatke o navodnim teroristima.

Ubijeni su:

1.	Miloš Grubor	rođen 1915	2 metka u glavu.
2.	Jovo Grubor	rođen 1930	ubijen na livadi dok je čuvao krave.
3.	Marija Grubor	rođena 1905. godine	izgorjela u kući.
4.	Milka Grubor	rođena 1944. godine	ubijena pokraj kuće.
5.	Đuro Karanović	rođen 1950. godine.

Odbor istražuje i počinjene zločine u zaseocima pokraj Zrmanje, gdje je, prema do sada prikupljenim podacima, ubijeno 9 osoba.

U zaseoku Gudura ubijen je Marčetić Milan, rođen 1948. godine. U zaseoku Milanovići ubijen je Šujica Dušan, rođen 1927. godine. Zločin se dogodio 29. rujna 1995. oko 17 sati. Zločin je izvršilo 10 osoba koji su svi bili u uniformama sa pancirnim košuljama. Obojica ubijenih sahranjeni su na mjesnom groblju.

U istom mjestu ubijeni su još i Milanović Vlado (star 50 godina, spaljen u kući) i Marčetić Boro, Komazec Gojko, rođen 1938. godine viđen na dan ubojstva 6.09.1995. u policijskoj stanici Gračac. Tijelo je pronađeno sa tri metka u želucu.

U zaseoku Čanci ubijen je, neutvrđenog dana koncem mjeseca rujna, Čanak Đuro star 80 godina, čiji je sin Mirko poginuo kao hrvatski gardista.

Starica Marta Vujnović, rođena 1906. godine, ubijena je 21. kolovoza 1995., sahranjena je pored mjesta ubojstva.

U istom mjestu, u jednoj od preostalih kuća, ubijena je Marta Vujnović rođena 1908. godine, čiji je poluraspadnuti leš pronađen zamotan u deci od strane naših promatrača, u drugoj polovini listopada, a nalazio se u kući u Oton Polju.

U Palanci, dolina Zrmanje, ubijen je i Dušan Brkić, tijelo pronađeno kraj Vrela Zrmanje, u raspadanju, spaljeno. Njegov brat Bogdan Brkić, rođen 1926. godine, dva puta podvrgnut mučenju. Prvi put paljene su mu noge, a drugi puta, 28.09.1995., pretučen je i slomljena su mu dva rebra. Oba puta mučenje su izvele osobe u uniformama hrvatske vojske.

Odbor raspolaže podacima da je 16. listopada 1995. u mjestu Brdo kod Vojnića, ubijena Stanka Grudić Rajić. Početkom prošlog mjeseca nestala je iz svoje kuće u Pločama (Gračac) Mika Banjeglav. Pronađena je ubijena, izmasakrirana i skalpirana.
Kako bismo ukazali na postupke MUP-a koji imaju za cilj sakrivanje zločina počinjenih na novooslobođenim područjima Hrvatske, želimo upozoriti na slučaj Đure Mandića, starog 81. godinu, iz Tominog Gaja kod Gračaca.

Đuro Mandić masakriran je 25. kolovoza 1995. u svom dvorištu. Tom prilikom odrubljena mu je glava i obadvije ruke, a na tijelu su se vidjeli i tragovi bestijalnog mučenja. Bliski srodnici tu su ga i sahranili, ali kad su tražili da ga sahrane na mjesnom groblju, leš su oteli pripadnici MUP-a i bez njihove dozvole i prisutnosti navodno ga sahranili u Gračacu.

Vezano uz izjavu MUP-a od 04. listopada 1995., kojom se demantiraju tvrdnje Hrvatskog helsinškog odbora o postojanju masovnih grobnica u Gračacu, Odbor izjavljuje slijedeće:

Na gračačkom groblju 30. listopada 1995. nalazilo se 156 grobnih humaka i križeva, i to većina s oznakom N.N., a samo dvadesetak s imenom i prezimenom. Poslijednji broj na križu nosi redni broj 753,. dok je prilikom boravka posmatrača helsinškog odbora na istom groblju, 09. listopada 1995., redni broj na poslijednjem križu bio 622.

. . . .

Ostala grobišta prema dosad prikupljenim podacima:

Groblje Korenica	21 grobni humak s križem	početak listopada.
Vrlika	6 grobnih humaka	početak rujna.
Mandići	6 grobnih humaka	24. rujan.
Vodoteč	8 grobnih humaka	1. rujan.
Dvor	77 grobnih humaka	07. rujan.
Petrinja	142 grobna humka	14. rujan.
Mali Šaš	14 grobnih humaka	druga polovina rujan.
Glina	38 grobnih humaka	od toga 30 starih 14 dana.
Gornja Oraovica	7 grobnih humaka	otkrivenih 25 listopada.
Krbavica	2 grobna humka	druga polovina listopada.
Miklanušić	15 grobnih humaka	kraj listopada.
Karamarković	5 grobnih humaka	početak listopada.
Poljani	2 grobna humka	početak listopada.
Ostojići - Donji Žirovac	5 grobnih humaka	polovina listopada.
Vranjići	4 grobna humka	sredina listopada.

Zagreb, 2. "studeni" 1995.

Predsjednik HHO
Ivan Zvonimir Čičak

Izvor: "Veritas"