Krajinaforce Glas Krajisnika u Egzilu

Krajinska zavjetna pjesma

Mico Jelic-Grnovic
Oktobra 1997-e zapisano
U Vladimircima, u Srbiji

Ne mogu i neću
da odustanem
od borbe
da odustanem
za kuću svoju
za zemlju svoju
jer ne samo
da je to ljudski
i prirodno
nego jednostavno
drukčije ne mogu

A i kad bih
i mogao
ne bih bio rad

Ne može čovjek
i ne smije čovjek
da djeci svojoj
ne ostavi ono
što im pripada
po svim ljudskim
i božanskim zakonima

Pa i životinjice
nakon progona
vraćaju se
u logu svoju
u brlog svoj

Kako da ostavim
djecu svoju
bez trnja
i livada svojih
bez puta
i šuma
koje nam nisu strane
i još mnogo toga
neizrečenog
neizrecivog

Može, a i kad mora,
naročito kad mora,
svuda može
i mora čovjek poći
ali još jače
želi i mora
narod kaže
svojoj kući doći

Ma kakva kuća svoja bila
ljepša je
od svih svjetskih vila
veća je
od svih piramida
i drugih tudjih
zdanja i imanja

I u tudjini
na svakom mjestu
na svijetu lijepo je
ali njima tamo lijepo je

A meni najljepše
kao što je i razumljivo
kao i svima nama
samo u našoj otadžbini
u našoj Krajini
i našoj kući
ima smisla
i života

Moglo bi se o ovom
još i dulje
Neko bi mogao
i ljepše
Ali ja jednostavno
ma šta ko o ovom mislio
kažem ono
najnužnije
najtužnije
najbolnije
kažem jednostavno
ukratko
i najljudskije

Ma kako se kome
činilo neshvatljivim
ja stalno prema
svojoj kući idem idem
udaljavam se odasvud
prema Krajini
svojoj bajnoj, lijepoj
nezamijenljivoj
Otadžbini

Naricanje srpskog pjesnika za
zrtvenim janjetom, Krajinom, avgusta
po Hristu 1995. godine u koloni izgnanih Srba krajinskih

Krajino moja
moja sudbino
ko li mi te
iz njedara ote
Ko li mi te odade
Ko li mi te izdade
Ko li mi te predade

0 Boze preveliki li se
u Tvoje Ime vatre loze
sa praga svoga
sa praga srpskoga
Sa praga svakoga
Traze nekoga
Pa makar i jedinoga
Jedinice sestrice
Krajinice ljepotice
od sestara tebe iz njedara
uzet hoce

Premlada si
u petoj si
Gresni jesmo
ni Bogu te ne damo
Al' i Gospod ponajljepse voli
Jos neumrloj
sprovod se pripremi

Zbog ljepote i tvog stasa
Zemlju kuglu
Narod tvoj
Pet-put opasa

Nema cvijeca sem suzice
Za kicenje tvoje
U Srbiju tebe nose
A u pratnji u pretucnoj

Prvi Medak
a Pocitelj zatim
u koloni dugoj
srpski barjak
kao Arsenije
tuzni Carnojevic
ne na konju
vec na tenku nose
Municiju Plaski vuce
Korenica sa Plitvica
vodu grabi
da umije suzne oci
da ustasa negdje
ne zaskoci

Ni Knin ptice grabljivice
ne sprecice da zaplace
u koloni tuznoj
moga roda srpskog naroda
Nosimo ti milodare
Na nas oltar srpski tuzni
Mislec pritom
Da je sanak rucni

Neko vuce prikolicu
i u njoj djecicu
neko prase
a neko psetance uza se
neko lonac
neko kosu
a svi Srbi u ocima rosu
neko zamrzivac
a neko pokrivac
niko ne zna zasto uze
u ocima stalno suze

Kud idemo kamo cemo
Jos si ziva nasa mila
O vidari, o ljekari
Specijalci srpski gdje ste
Ondud turci, otud vuci
sami ljuti krvoloci
nacinju ti zivo tijelo
u Topuskom pripremice opelo

A u Srbu i u Dvoru
jos drzimo casne straze
neprijatelji nasi
da nas ne pregaze
Al nemaju srca oni
zasuce nas avioni

Nije steta ljepotice sveta
jer je zrtva nasa strasna
i kolona nasa casna
Vec smo dali sto imali
neko sina neko svata
neko oca neko brata
svako dao sto imao
neko majku neko snajku
o sestrice Krajinice
samo da nam ti prezivis

Ponijeti nismo
nekretnine mogli
ni grobove ni casne krstove
ni volove ni slavske stolove
od preteskog naseg jada
sestrice premlada

Ne stizemo ni krajputas
ni umrlim niti poginulim
podignuti
ce svanuti ce li omrknuti
Teska puta rano ljuta
Zaguseni,zatrpani zivi
Nit stanice nit bolnice
Niti vode niti hlada

Ljepotice nasa mlada
sto imali za te dali
uzdali se da odrastes
uzdali se u te rane ljute
Ti stasati mi imati
mi plakati a tebi pjevati
Ko te dade
ko li te predade

Nas da uze a tebe ostavi
taj u vjecnoj zivio bi slavi
Od Obrovca, od Benkovca
zbog daljine zbog mrkline
da l ce iko moci stici
Od Drnisa olovna nam kisa
Od Gracaca ljuta bola od topova
a od Gline ljute psine
haubice iznad Kostajnice
od Petrinje divlje svinje
uzorace preorace
a u sela cuju se opela

Sve dok puska metak puca
cujem tvoje srce kuca
ce si sada vilo Ravijojlo
da naberes po Mirocu trave
da ozivis prepukla nam srca
iz paprati beri vlati dusu joj povrati
Krajinici miloj nam sestrici

ZAMRLA JE SAMO - ZNAMO

O Krajino nasa poputbino
nit stigosmo
nit ostadosmo

BOZE SIDJI
PA NAS VIDI