Mico Jelic-Grnovic Oktobra 1997-e zapisano
U Vladimircima, u Srbiji
Ne mogu i neću
da odustanem od borbe da odustanem
za kuću svoju za zemlju svoju
jer ne samo da je to ljudski
i prirodno nego jednostavno
drukčije ne mogu
A i kad bih
i mogao ne bih bio rad
Ne može čovjek i ne smije čovjek
da djeci svojoj ne ostavi ono
što im pripada po svim ljudskim
i božanskim zakonima
Pa i životinjice nakon progona
vraćaju se u logu svoju
u brlog svoj
Kako da ostavim
djecu svoju bez trnja i livada svojih
bez puta i šuma koje nam nisu strane
i još mnogo toga neizrečenog
neizrecivog
Može, a i kad mora,
naročito kad mora, svuda može
i mora čovjek poći ali još jače
želi i mora narod kaže
svojoj kući doći
Ma kakva kuća svoja bila
ljepša je od svih svjetskih vila
veća je od svih piramida
i drugih tudjih zdanja i imanja
I u tudjini na svakom mjestu
na svijetu lijepo je ali njima tamo lijepo je
A meni najljepše kao što je i razumljivo
kao i svima nama samo u našoj otadžbini
u našoj Krajini i našoj kući
ima smisla i života
Moglo bi se o ovom još i dulje
Neko bi mogao i ljepše
Ali ja jednostavno ma šta ko o ovom mislio
kažem ono najnužnije
najtužnije najbolnije
kažem jednostavno ukratko
i najljudskije
Ma kako se kome
činilo neshvatljivim ja stalno prema
svojoj kući idem idem udaljavam se odasvud
prema Krajini svojoj bajnoj, lijepoj
nezamijenljivoj Otadžbini
Naricanje srpskog
pjesnika za zrtvenim janjetom, Krajinom, avgusta po Hristu 1995. godine u koloni izgnanih Srba krajinskih
Krajino moja moja sudbino ko li mi te iz njedara ote Ko li mi te odade Ko li mi te izdade Ko li mi te predade
0 Boze preveliki li se u Tvoje Ime vatre loze sa praga svoga sa praga srpskoga Sa praga svakoga Traze nekoga Pa makar i jedinoga Jedinice sestrice Krajinice ljepotice od sestara tebe iz njedara uzet hoce
Premlada si u petoj si Gresni jesmo ni Bogu te ne damo Al' i Gospod ponajljepse voli Jos neumrloj sprovod se pripremi
Zbog ljepote i tvog stasa Zemlju kuglu Narod tvoj Pet-put opasa
Nema cvijeca sem suzice Za kicenje tvoje U Srbiju tebe nose A u pratnji u pretucnoj
Prvi Medak a Pocitelj zatim u koloni dugoj srpski barjak kao Arsenije
tuzni Carnojevic ne na konju vec na tenku nose Municiju Plaski vuce Korenica sa Plitvica vodu grabi da umije suzne oci da ustasa negdje ne zaskoci
Ni Knin ptice grabljivice ne sprecice da zaplace u koloni tuznoj moga roda srpskog naroda Nosimo ti milodare Na nas oltar srpski tuzni Mislec pritom Da je sanak rucni
Neko vuce prikolicu i u njoj djecicu neko prase a neko psetance uza se neko lonac neko kosu a svi Srbi u ocima rosu neko zamrzivac a neko pokrivac niko ne zna zasto uze u ocima stalno suze
Kud idemo kamo cemo Jos si ziva nasa mila O vidari, o ljekari Specijalci srpski gdje ste Ondud turci, otud vuci sami ljuti krvoloci nacinju ti zivo tijelo
u Topuskom pripremice
opelo
A u Srbu i u Dvoru jos drzimo casne straze neprijatelji nasi da nas ne pregaze Al nemaju srca oni zasuce nas avioni
Nije steta ljepotice
sveta jer je zrtva nasa strasna i kolona nasa casna Vec smo dali sto imali neko sina neko svata neko oca neko brata svako dao sto imao neko majku neko snajku o sestrice Krajinice samo da nam ti prezivis
Ponijeti nismo nekretnine mogli ni grobove ni casne krstove ni volove ni slavske stolove od preteskog naseg jada sestrice premlada
Ne stizemo ni krajputas ni umrlim niti poginulim podignuti ce svanuti ce li omrknuti Teska puta rano ljuta Zaguseni,zatrpani zivi Nit stanice nit bolnice Niti vode niti hlada
Ljepotice nasa mlada sto imali za te dali uzdali se da odrastes uzdali se u te rane ljute Ti stasati mi imati mi plakati a tebi pjevati Ko te dade ko li te predade
Nas da uze a tebe ostavi taj u vjecnoj zivio bi slavi Od Obrovca, od Benkovca zbog daljine zbog mrkline da l ce iko moci stici Od Drnisa olovna nam kisa Od Gracaca ljuta bola od topova a od Gline ljute psine haubice iznad Kostajnice od Petrinje divlje svinje uzorace preorace a u sela cuju se opela
Sve dok puska metak puca cujem tvoje srce kuca ce si sada vilo Ravijojlo da naberes po Mirocu trave da ozivis prepukla nam srca iz paprati beri vlati dusu joj povrati Krajinici miloj nam sestrici
ZAMRLA JE SAMO - ZNAMO
O Krajino nasa poputbino nit stigosmo nit ostadosmo
